Putopisi

Petak, 29. Studenog, 2013.
7 članova PD Knezgrad iz Lovrana i jedan član PD Učka uputilo se na Žumberačko gorje i uspon na Sv. Geru. Izlet i uspon osmišljen je na način da smo se podijelili u dvije grupe: Prva grupa (Sošice – preko Boića i Boljare na vrh Sv. Gere i povratak istim putom - Ekipa u sastavu Zdenka, Desa, Nevija, Zdrave, i Zoran.

Druga grupa pravi kružnu turu: Sošice -  preko Boića i Boljare na vrh Sv. Gera i spust kružnom turom preko Bezimenog vrha, Ravne Gore, Pliješa i dalje preko pl. doma Vodice do Sošice. Ekipa u sastavu Pino, Matija i Ja. Svi zajedno krećemo iz naselja Sošice preko Bojića – Boljare - Cepinka, - Kaštanice i dalje preko Malićeva krča od vrha Sv. Gera. (1178 m).

Mjesto Sošice smjestilo se na prostornom polju u promjeru 2 km (svojom dužinom i širinom) u sjeverozapadnom dijelu središnjeg Žumberka. To je najveće polje ...

Nedjelja, 17. studenog 2013.
Okić s nadmorskom vinom 499 m nalazi se na krajnjem jugoistočnom dijelu Samoborskog gorja, dvadesetak kilometara jugozapadno od Zagreba, na pola puta između Samobora i Jastrebarskog. Najupečatljivija točka na ovom području je sam Okić, na čijim je stijenama izgrađen Stari Grad. Jedan je od najstarijih srednjovjekovnih aristokratskih gradova u jedinstvenom položaju vrlo vrijedne očuvane romaničke arhitekture, jedinstvene u kontinentalnoj Hrvatskoj. Ovaj naziv označava obližnja naselja; Novo selo Okićko, Sv. Martin pod Okićem, Okićke Poljanice, odakle smo započeli naš pohod. Brojni potoci presijecaju cijelo područje Okiće, tvoreći duboke doline, a između njih su  grebeni s brojnim selima i zaseocima. Potoci su: Molvica, Konščica, Gonjeva, i najveća je i najduža Okonica u koju se ulijeva Gonjeva.

Subota, 16. studenog 2013.
PD Knezgrad Lovran, svake godine, u svom godišnjem planu pohoda, neizostavno, organizira pohod zvan „MARTINJE“, tako, da svake godine biramo drugo mjesto, odnosno drugi grad. Ove godine  odabrali smo Martinje u Plešivici. Program izleta organiziran je na slijedeći način: Prvi dan 16. 11. 2013. god, predviđen je za dolazak u mjesto Plešivica i uspon na vrh Plešivice, a drugi dan Martinje 17.11. 2013., predviđen je za posjet vinskim podrumima,  uspon na „Okić“ stari grad Gradina, posjet Samoboru i povratak doma.
Prvi dan. 16. studeni 2013.
Na pohod Martinje u Plešivicu prijavilo se 27 planinara i planinarki. Organizator i voditelj izleta. Prijevoz je organiziran sa 2 kombija i 2 osobna automobila. Okupljanje i polazište „Vrata Jadrana“ u 9 sati.

Sjeverni Velebit, najmlađi je hrvatski nacionalni park, osnovan 1999. godine. Obuhvaća najatraktivnije i prirodno najvrijednije prostore sjevernog dijela Velebita. U prostoru parka koncentriran je na malom prostoru izuzetno velik broj atrakcija - veličanstvene krške forme Hajdučkih i Rožanskih kukova, jedinstveni botanički vrt u prirodi, Lukina jama, jedna od najdubljih na svijetu.

 

Ponedjeljak, 09. rujna 2013.

Snježnica sa svojim vrhom „Ilijin vrh“ 1234 m nadmorske visine je poznata među planinarima kao najjužniji planinski greben iznad 1000 m nadmorske visine, i kao najjužnija kontrolna točka Hrvatske planinarske obilaznice. Nalazi se iznad Kule Konavoske.  Snježnica je zapadni greben Orijena (1894 m), koji se pruža smjerom sjeverozapad-jugoistok u dužini do 52 km, između Dubrovačkog primorja i Popovog polja u zaleđu Hercegovine.  Ime je dobila zbog snijega koji se nekoć na vrhovima zadržavao i do kraja travnja, a po dubokim škrapama i jamama mnogo duže.

Od davnina nosi dva imena, Kadmova planina po Grčkom kralju Kadmi i drugi naziv Esculapova planina po grčkom bogu zdravlja i iscjeljiteljstva koji su „navodno“ boravili na njoj. Padine Snježnice pokrivene se rijetkim sredozemnim  ljekovitim biljem i raslinjem, pelinom, vrijeskom, grabom, smrekom  i tvrdokornom makijom. Snježnica je jedini preostali hrvatski lokalitet rijetke biljke mandragore (Mandragora offcinarum). Osim na Snježnici, ima ...

Najviši vrh poluotoka Pelješca, Sveti Ilija, je brdo koje se zove  Zmijsko brdo  (Mons vipera)  jer su ondje oduvijek bile velike kolonije poskoka – opakih zmija otrovnica. Perunovo brdo je naziv koji potječe iz pretkršćanskog doba kad je vrh bio kultno mjesto staroslavenskog boga gromovnika, a sadašnje ime vrh je dobio po kapeli sv. Ilije. Na vrhu je bila sagrađena kapelica u čast svetom Iliji, ali su je gromovi u više navrata oštetili, a u 19. stoljeću i potpuno porušili. Nakon toga kapelica nije obnavljana.   Zmijsko brdo oduvijek je golicalo maštu mještana. Govorilo se kako ondje žive vile te druga čudnovata i tajanstvena bića. No, poznato je i to da su Svetog Iliju nazivali ukletim brdom jer se mnogi s njega nikad nisu vratili.
Poluotok Pelješac zbog svog izdvojenog položaja i visine, neometan višim vrhovima, spada u jedan od najširih i najljepših vidikovaca u hrvatskim planinama.

Već duže vrijeme dogovaram se sa Jadrankom Popovićem, da krenemo na Velebit i uspon na jedan od njegovih vrhova. U više navrata od Jadranka je bilo poziva. No, na žalost, svaki puta ili sam bio zauzet, ili sam imao isplaniran neki pohod. Konačno,  dobivam poruku da je 21. 09. 2013.  organiziran uspon na Visočicu i da ima jedno slobodno mjesto. Naravno, rado sam se odazvao tom pozivu.

 

Petak, 06. rujna 2013.
Matokit je usamljena i izdvojena planina u zaleđu Biokova. Pruža se u smjeru sjeverozapad – jugoistok od Pivčeva polja na zapadu do Vrgorca na istoku, dužine 8,5 km ( dužina gpx traga od Ravče do Vrgorca). Inače, ime planine Matokit potječe od latinskog naziva Monte acutum što znači Oštra planina, a dovoljno je pogledati fotografije Matokita, snimljene s istoka, da bi se shvatilo zašto su nekadašnji stanovnici vrgoračkog kraja planini dali upravo to ime. Sama planina i nije posebno zanimljive i atraktivna mnogim planinarima, ali zbog činjenice, da je vrh Sv. Rok kontrolna točka Hrvatske planinarske obilaznice, posjećuju ga brojni planinari, svakako, manje nego druge vrhove na Biokovu.

Planina Šator je planinski greben koji se pruža u smjeru  istok – zapad  dug okvirno 20 i širok 10 km. Nalazi se na sjeverozapadu Bosne i Hercegovine, između Grahova i Glamoča, odnosno, na rubovima Livanjskog i Glamočkog polja. Šator je najvjerojatnije dobio ime zbog svog piramidalnog oblika, a i zbog krševitih bijelih stijena krečnjaka. Najviši vrh planine Veliki Šator s nadmorskom visinom (1872 m) nalazi se na zapadno dijelu grebena, dok je na njegovom istočnom kraju, ponešto izdvojen od ostalih vrhova, Mali Šator (1768 m).

 Južne padine Šatora su travnate, u proljeće prekrivene mnoštvom cvjetnica, dok sjeverne padine karakterizira strme litice, sipari i klekovina. Šator je jedina planina u okruženju koja obiluje vodom, što je u prošlosti doprinijelo razvoju stočarstva. Nažalost, danas, nekada poznati Šatorski pašnjaci obrastaju makijom i niskim raslinjem.  

Četvrtak, 05. rujna 2013.

Gotovo svako veće  naselje na dalmatinskoj obali ima od davnina uhodane staze i putove u svoje zaleđe, kojima su pastiri gonili svoja stada u hladniju i plodniju Zagoru, seljaci obrađivali poneku njivu, a svi skupa razmjenjivali plodove svoga rada s ljudima s one strane gore. Takvu stazu ima i malo mjesto Drvenik,  danas poznato kao turistička destinacija i trajektna luka za Sućuraj na Hvaru. Na južnom dijelu Biokovskog masiva planine - Rilić nalaze se Drveničke stine sa najvišim vrhom Sokolić 788 m nadmorske visine.

Utorak, 03. rujna 2013
U društvu sa Matijom Perićem - član HPd - Učka iz Rijeke na desetodnevnom izletu i planinarenju preko BiH_a, i Dalmacije do Dubrovnika. Na tom putovanju popeli smo se na 6 planinskih vrhova, koje ću opisati svakog posebno (Troglav i Veliki Šator u BiH_u, Sokolić i Sv. Rok na Biokovu, Sv. Ilija na Pelješcu, te Ilin Vrh na Snježnici kod Dubrovnika). Plan prvog dana (02.09.2013) bio je dolazak u Livno i smještaj kod Tomislava Čečure u njegovoj obiteljskoj kući. Dolaskom u Livno, Ivo Čeko nas je dočekao u Forumu, uz poznato i tradicionalno livanjsko gostoprimstvo, a potom smo nastavili zajedničko druženje kod Tomislava do kasno u noć.

Četvrtak, 22. kolovoza 2013.
Ljetni period je vrlo pogodan za planinarenje u Alpama. Svake godine u Kamniško -Savinjskim   i Julijskim  Alpama provedem najmanje 7 do 10 dana. Tako i ove godine nastojim iskoristiti lijepi dan i popeti se na jedan od vrhova. Ovog puta izbor je pao na Prisojnik  ili (Prisank) – (uspon po Hanzovoj poti, a spust po Kopišćarjevoj kroz Prednje okno). Tim više, što nisam ostvario plan uspona na Prisojnik 2011, zbog svoje osobne nezgode koja se dogodila na Špiku i prijeloma zgloba desne noge. Kada mi se to dogodilo mislio sam u prvom trenutku da više nikada neću planinariti. No, kako je vrijeme prolazilo i nakon mog oporavka,  shvaćam, da sam duboko i neizlječivo  inficiran u planine i planinarenje.

Što je uspon na vrh neke planine teži i zahtjevniji, to je izazov veći. Beskrajno, uživam u tom izazovnom penjanju i ozračju planine koje spaja jezu, napor ...

Poznata staza na Južnom Velebitu - Put Malog princa, koja se naziva još i poučna staza Malog princa, nalazi se na Južnom Velebitu u blizino planinarskog skloništa Crnopac. Na stazi se nalaze neobične kraške tvorevine kroz koje se prolazi. Ti prolazi imaju svoje posebne nazive: Dvori, Konoba, Niska vrata, Dvorska vrata, Zdenkova jama, Šušnjevac, Slipi klanac, Tisni klanac, Podkuk, Krivi klanac, Tonkina vrata, Stankina vrata, Kičma (osigurana sajlom) te posljednja i najljepša Nebeska vrata.

 

Zavižanski Pivčevac i Veliki Zavižan dijele istu nadmorsku visinu (1676 m), dok  Mali Rajinac s nadmorskom visinom (1699 m) je najviši vrh na Sjevernom Velebitu. Veliki Rajinac povrh Lomske doline je nešto niži. Vidik s Malog Rajinca, zahvaljujući visini, jedan je od najpreglednijih na Sjevernom Velebitu. Vršni dio ima oblik maloga kamenitog grebena s nekoliko rastrganih stijena. 

 

Nedjelja, 28. srpnja, 2013.

Treći dan našeg boravka u Savinjsko-Kamniškim Alpama predviđen je za 2 uspona: jedan uspon na Veliku Babu, a  drugi uspon na Mrzlu Goru. Uspon na Veliku Babu podijeljen je u dvije grupe. Jedna grupa uspinje se po ferrati, koja je označena kao zahtjevan put ( zelo zahtevna pot), a druga grupa po normalnom Austrijskom putu označenom kao laki put. Zoran i ja popeli smo se na Veliku Babu prvog dana (26.07.2013). Stoga, smo odlučili popeti se na Mrzlu goru. Dok svi drugi spavaju mi se ustajemo u 4 h i 30 minuta, vadimo nepotrebne stvari iz ruksaka i spremni smo za polazak.

Nedjelja, 21. srpnja 2013.
Već duže vrijeme stoji obećanje mom unuku Franku, da ćemo se zajedno popeti na Dinaru na najviši vrh Hrvatske „Sinjal“ 1831 m. Konačno, došao je i taj dan 21. srpnja 2013, kada smo krenuli na vrh Dinare. Našem pohodu pridružio se i zet Đani Crnić.

Dinara u užem smislu smatra  se planina istočno od Knina, a sjeverno od Peručkog jezera s vrhom Sinjal  (1831 m) je najviša hrvatska planina. Pruža se udužini 20 i širini 10 km između planina Vilice i Troglava, tj. na sjeverozapadu od sedla Derala (965 m) na cesti Knin-Grahovo, pa do sedla Privija (1230 m) iznad Uništa na jugoistoku,  od kuda se nastavlja najviši središnji greben Troglava. Stoga se Dinara u užem smislu uzdiže između Kninskoga i Grahovskog polja, a najbliže gradsko naselje je Knin.  Iako nije najviša planina Dinarskog gorja, Dinara je postala simbolom najvećeg planinskog lanca Dinarida i dala mu ...

Subota, 27. srpnja 2013.
Drugi dan našeg boravka u Kamniškim Alpama predviđen je za uspon na Rinke.
Rinke se nalaze u središtu Kamniško – Savinjskih Alpi i označene su kao vrlo zahtjevne i eksponirane staze, koje vode kroz sjevernu stranu stijene. Put od podnožja do vrha osiguran je sajlama i klinovima, sa povremenim prekidima. Rinke predstavljaju odličan vidikovac na sve vrhove u blizini i doline koje ih okružuju. Krajem 19. Stoljeća Rinke je istraživao Johannes Frischauf, koji je pokušavao pronaći put prema vrhu Skute. Pristup kroz sjevernu stijenu prvi su otkrili Fran Kocbek i Janez Piskernik. Prije samog pohoda jedna zajednička fotografija ispred Kranjske Koče.

Petak, 26. srpnja 2013.
PD Knezgrad Lovran organiziralo je trodnevni izlet u Kamniško-Savinjske Alpe u Sloveniju. Na izlet se prijavilo 18 planinara i planinarki. Na put se krenulo u dvije grupe: Prva (manja) grupa krenula je u ranim jutarnjim satima, dok je druga grupa, zbog radnih i drugih obveza krenula je u poslijepodnevnim satima. Cilj je bio naći se na Kranjskoj koči na Ledinah, kako bi slijedeći dan zajedno započeli uspon na Rinke. Zoran, Zdrave i ja, krenuli smo u 5 h i 45 minuta iz Lovrana, i krenuli prema zadanom cilju.
Kamniško-Savinjske Alpe predstavljaju visoko planinsko područje na sjeveru Slovenije. Prostiru se na 889 km². Središnji dio predstavljen je planinskim lancem s nešto više od 30 vrhova iznad 2000 metara. Najviši vrh je Grintovec (2558 m), a slijedi mu grebenski susjed Kočna (2540 m). Kamniško-Savinjske Alpe vrlo su geološki raznolike i veći dio površine čine karbonatne stijene (osobito vapnenac ...

Petak, 19. srpnja 2013

Prostorni gorski lanac Dinara – Kamešnica nakon Velebita (145 km), drugo je najduže gorje među Dinaridima koje se pruža smjerom sjeverozapad-jugoistok u dužini oko 110 km, uzduž hrvatsko-bosanske granice od vrela Zrmanje i Ličke Kaldrme pa sve do Buškog blata i Tijarice.
U tomu dugom rasponu se ovaj dinarski lanac može reljefno podijeliti glavnim poprečnim sedlima s pripadnim cestama na 5 logičnih gorskih cjelina: 1-najsjevernija planina Vilica (1654 m) do ceste Knin-Grahovo, 2- u užem smislu planina Dinara (1831 m) do kotline Uništa i sedla Privija, 3-srednji najveći i najviši greben Troglava (1913 m) do sedla Vaganj-Prolog, 4-istočnije planina Kamešnica (1856 m) i 5- od Voštana najjužnija gora Tovarnica (1285 m) kao krajnji jugoistočni ogranak lanca Dinara-Kamešnica.
Info-Metapedia.

Dinara u užem smislu smatra  se planina istočno od Knina, a sjeverno od Peručkog jezera s vrhom Sinjal  (1831 m) je najviša hrvatska planina. Pruža se udužini 20 ...

Utorak, 09. srpnja 2013.
U nedjelju na jutarnjoj kavi u Iki skupila se manja grupa planinara  (Desa, Zdrave, Fedor i ja). Neizostavna teme - planinarenje. Gdje ste bili i gdje idemo ovaj tjedan?. Desa kao iz topa ispali Julijske Alpe - Krn. Prijedlog je prihvaćen. Kao stari i iskusni planinar (apsolvirao Alpe), Zdrave dobiva zadatak da organizira izlet za 2 dana i to utorak i srijedu (09 i 10 srpnja), pod uvjetom da je anticiklona i lijepo vrijeme. Razrađuju se pravci uspona. Konačan dogovor: Prvi dan 09. srpnja Fedor i ja, uspon od Drežnice na Krn: smjer Silva Korena (ferrata). Ostala ekipa Lepena – Krn. 

Drugi dan, 10. srpnja Krn – Batognica, preko Piramide na Peski, Krnskog jezera do doma dr. Klementa Juga na Lepeni. Okrenuli smo nekoliko telefonskih brojeva da nam se još netko iz našeg PD pridruži ovom izletu. No, kako je to radni tjedan većina planinara radi ili ...