Dubrovnik – uspon na Snježnicu – Ilijn vrh

MAX
MIN

Ponedjeljak, 09. rujna 2013.

Snježnica sa svojim vrhom „Ilijin vrh“ 1234 m nadmorske visine je poznata među planinarima kao najjužniji planinski greben iznad 1000 m nadmorske visine, i kao najjužnija kontrolna točka Hrvatske planinarske obilaznice. Nalazi se iznad Kule Konavoske.  Snježnica je zapadni greben Orijena (1894 m), koji se pruža smjerom sjeverozapad-jugoistok u dužini do 52 km, između Dubrovačkog primorja i Popovog polja u zaleđu Hercegovine.  Ime je dobila zbog snijega koji se nekoć na vrhovima zadržavao i do kraja travnja, a po dubokim škrapama i jamama mnogo duže.

Od davnina nosi dva imena, Kadmova planina po Grčkom kralju Kadmi i drugi naziv Esculapova planina po grčkom bogu zdravlja i iscjeljiteljstva koji su „navodno“ boravili na njoj. Padine Snježnice pokrivene se rijetkim sredozemnim  ljekovitim biljem i raslinjem, pelinom, vrijeskom, grabom, smrekom  i tvrdokornom makijom. Snježnica je jedini preostali hrvatski lokalitet rijetke biljke mandragore (Mandragora offcinarum). Osim na Snježnici, ima je još na sjeveru Italije i Himalaje. Biljka je ime dobila od dvije grčke riječi i znači biljka „opasna za stoku“. Otrovni su svi njeni dijelovi, a posebno korijen i plodovi. U povijesti se prikupljala u ljekovite svrhe i koristila se protiv bolova, budući je jak i opasan narkotik (droga). Danas je ova biljka opasno ugrožena i zakonom zaštićena.

Pogled na Snježnicu

PRISTUP AUTOMOBILOM (do Kune Konovalske)
Od Dubrovnika preko prijevoja Zvekavica za Predvorje, te do table sa natpisom Kuna Konovaska (28 km). Tu napuštamo državnu cestu 6239, skrećemo lijevo i vozimo se još 5 km do sela Kuna Konavoska.  Automobil parkiramo ispod planinarskog doma (bivša osnovna škola).

ISHODIŠTE POHODA (s karakterističnim putnim točkama)
Selo Kuna Konavoska (711 m), Glogova špilja (1030 m), Ilijin vrh (1234 m), te spust do Kune Konavoske (711 m). Dužina staze 8,1 km. Vrijeme gpx traga 3 h i 38 minuta. Minimalna visina 700 m, maksimalna 1236 m. Visinska razlika pri usponu 678 m, pri silasku 688 m. Visina polazišta 711m. Visina odredišta 1234. Prosječan nagib 19%.

Izvod iz analize gpx traga

Planinarski dom (bivša osnovna škola)

Na vrh Snježnice vode dvije markirane planinarske staze: Jedna vodi iz Mihanići -  duža varijanta i druga iz sela Kune Konavoske -  kraća varijanta. Mi smo se odlučili na pohod kraćom varijantom od Kune Konavoske.  Čitav uspon nije težak, dobro je označen i jednostavan za snalaženje. Pored toga, do vrha Snježnice može se doći koristeći stari građeni Austrougarski put, poznat kao „Mulatiera“. Građen je iz strateških razloga i namijenjen izvlačenju topova na Ilijin vrh.

Pohod započinjemo u 6 h i 45 minuta ispred planinarskog doma, markiranom planinarskom stazom. Staza nas vodi iznad sela gdje presijecamo građeni put „Mulatieru“, dalje staza vodi između ograda omeđenih suhozidom do  dva zidana bunara (lokve), koje i danas služe za napajanje stoke.

Zidani bunar (lokva)

Uz lokvu  postavljene su tri rustične kamenice, koje su imale istu svrhu – napajanje stoke.

Zidani bunar (lokva)
Uz lokvu  postavljene su tri rustične kamenice, koje su imale istu svrhu – napajanje stoke.

Jedna od tri kamenice
Iznad bunara staza se postupno uspinje po kamenjaru obraslom u travu i nakon pola sata hoda presijecamo Mulatieru, prolazimo pored ograđenih njiva koje se i danas koriste za ispašu i sijeno žitelja Kune. Dalje staza se oštrije uspinje i probija kroz kamenjar i nisku mediteransku makiju.

Na stazi kroz kamenjar

I kamenjar ima svoju ljepotu uz busen dekorativne trave
Nakon kratkog uspona dolazimo na stari građeni put, koji dalje vodi sve do vrha Snježnice. Dolazimo do prvog raskrižja putova. Lijevo za Ilijin vrh, a desno za Glogovu špilju. Kako Matija nije bio voljan posjetiti špilju, odlučio sam je posjetiti sam.

Smjerokaz
Markiranom stazom spuštam je do livada i na kraju njih staza se uspinje do špilje. Iznad livada nalazi se građeni bunar, gotovo identičan onim iznad Kune. Špilja nije pristupačna, dostupna je samo speleolozima. Otvor je zarastao gustim raslinjem, koje onemogućava dobar pogled na špilju. Nekada davno žitelji Kune  su iz ove špilje vadili snijeg i led za svoje potrebe. Danas nema potrebe za time, a i snijega nema toliko kao nekada.

Otvor špilje zarastao u gusto raslinje

Na livadama ispod špilje nekoliko konja
Vraćam se istim putom do raskrižja, gdje me čeka Matija. Dalje nastavljamo građenom stazom uz lagani uspon do Ilijina vrha.
 

Na građenoj stazi
Na vrh Snježnica -  Ilijin vrh 1234 m dolazimo u točno u 9 sati. Na vrhu se nalazi kapelica iz 19 stoljeća posvećena Sv. Iliji – Gromovniku.  Starohrvatska legenda kazuje kako je naziv „Gromovnik“ dobio iz uvjerenja da vozi kola po oblacima, zbog čega dolazi do grmljavine. Sam vrh je okrugla krška golet prošarana busenjima trave. Tu je smješten i antenski odašiljač, kao i malena zidana kućica koja služi radioamaterima za održavanje radioamaterskih veza. Isto tako, tu je i heliodrom za helikoptere.

Kapelica Sv. Ilije
Sa vrha se pružaju prekrasni vidici na sve strane ničim ne ometani: prema istoku vidljivi su vrhovi Velji vrh ( 1156 m), Kosmać (1046 m), te Štedar (1165 m) uz samu hercegovačku granicu. Jugoistočno od same Snježnice, iznad Konavala duž crnogorske granice je posebni brdski greben Bjelotina s najvišim vrhom Katunica (1125 m) što je već jugozapadni ogranak višeg Orjena u zaleđu. Dio tih područja Snježnice i Bjelotine je još uvijek miniran i opasan.

Pogled prema jugoistoku na Crnogorske planinske vrhove

Pogled na Boku i Bokokotarski zaljev

Pogled na Konavle
Na vrhu se zadržavamo 20 minuta, a potom nastavljamo spust istom stazom. Usput susrećemo grupu planinara koji idu prema vrhu. Tu se upoznajemo i doznajemo da su to članovi HPD Zrin iz Petrinje: Andrijano Kompasi, Darko Kireta i Zdenko Brkić. Među njima je i članica HPD Sljeme iz Zagreba - Aluce Jozinović.

Aluce, Andrijano, Darko i Zdenko
Nakon kraće razmjene mišljenja i iskustava vezanih za planine i planinarenje, pozdravljamo se u nadi da ćemo se sresti još koji puta u planinama ili na nekom drugom mjestu. Oni nastavljaju uspon prema vrhu, Matija i ja spust do Kune Konavoske. Usput zastajkujemo i na mjestima od kuda se pružaju lijepi vidici i slijedi još pokoja fotografija.

Pogled na dolac

Cvijeće na stazi (Šafran i kadulja)

Pogled na Kunu Konavosku i crkvu Sv. Tome  u polju ispod sela, a na brežuljku sa zapadne strane je srednjovjekovna crkva Sv. Nikole
 Do parkinga ispod planinarskog doma dolazimo u 11 h i 5 minuta. Presvlačimo se, sjedamo u auto i vozimo prema Dubrovniku, gdje ostajemo još dva dana, a potom povratak doma.
U nastavku slijedi: gpx tragovi na Google Earthu, gpx tragovi na topo karti, vertikalni profil staze,  te album fotografija koje nisu obuhvaćene ovim putopisom.

Gpx tragovi na Google Earthu

Gpx tragovi na topo karti

Vertikalni profil staze

3D - profil staze

LINK - Album fotografija