Subota, 16. studenog 2013.
PD Knezgrad Lovran, svake godine, u svom godišnjem planu pohoda, neizostavno, organizira pohod zvan „MARTINJE“, tako, da svake godine biramo drugo mjesto, odnosno drugi grad. Ove godine odabrali smo Martinje u Plešivici. Program izleta organiziran je na slijedeći način: Prvi dan 16. 11. 2013. god, predviđen je za dolazak u mjesto Plešivica i uspon na vrh Plešivice, a drugi dan Martinje 17.11. 2013., predviđen je za posjet vinskim podrumima, uspon na „Okić“ stari grad Gradina, posjet Samoboru i povratak doma.
Prvi dan. 16. studeni 2013.
Na pohod Martinje u Plešivicu prijavilo se 27 planinara i planinarki. Organizator i voditelj izleta. Prijevoz je organiziran sa 2 kombija i 2 osobna automobila. Okupljanje i polazište „Vrata Jadrana“ u 9 sati.
Jutarnja kava na Vratima Jadrana
Na putu do Plešivice dogovorili smo još jedno zaustavljanje u centru Jastrebarskog, radi dopune zaliha hrane i pića.
Dvije prekrasne skulpture u centru Jastrebarskog
Vožnju dalje nastavljamo vinskom cestom prema Samoboru do sela Plešivice i seoskog domaćinstva „REŽEK“gdje stižemo u 13 h i 05 minuta. Slijedi smještaj po sobama i pripreme za uspon, te nastavak puta prema prijevoju Poljanice od kuda je i polazišna točka za uspon na vrh Plešivice. Na ovom prijevoju na cesti Jastrebarsko – Samobor, nalazi se istoimena klet kojom upravlja lovačko društvo „Srndać“, a koja nudi hranu i piće i veliki parkirališni prostor.
Pogled na Plešivicu
Na prijevoju Poljanice - zajednička fotografija prije uspona na Plešivicu
Na vrh Plešivice može se popeti iz više smjerova, a najkraći pješački pristup je s Poljanica. Na smjerokazu stoji vrijeme uspona 40 minuta. Nama je trebalo svega 25 minuta. Plešivica spada u istočni dio Samoborskog gorja. To je osrednje visoka šumovita gora čiji se središnji greben pruža u smjeru istok - zapad.
ISHODIŠTE POHODA – SMJER KRETANJA (s karakterističnim putnim točkama)
Prijevoj Poljanice (581 m), Vrh Plešivica (780 m ), povratak kružnom turom preko sela Kotarido prijevoja Poljanice (580 m). Dužina staze 6 km. Vrijeme gpx traga 1 h i 40 minuta. Minimalna visina 480 m, maksimalna 775 m. Visinska razlika pri usponu 479 m, pri silasku 463 m. Visina Polazišta 565 m Visina odredišta 780 m. Prosječan nagib 18%.
Opis puta
Uspon počinje nasuprot parkirališta i dječjeg igrališta ispred kleti (u blizini je i kapelica) sa prijevoja Poljanice. Krenuli smo 13 h i 5 minuta, stazom koja vodi kroz gustu bukovu šumu po šumskoj vlaci, a koja postupno prelazi u kanal – vododerinu.
Na samom početku staze
Staza dalje nastavlja vododerinom prepunom suhog lišća. Ispod lišća je velika vlaga, gdje je potreban dodatni oprez, kako ne bi došlo do klizanja.
Na stazi
Staza nije zahtjevna niti teška, bolje reći staza je lagana i prihvatljiva za sve uzraste i bez veće fizičke spreme lako se savladava. Prvih 10-ak minuta staza lagano se uspinje, a potom izlazi iz vododerine na greben uz postupni i lagani uspon koji dalje vodi do samog vrha Plešivice.
Na stazi prema vršnom grebenu
Na stazi prema vršnom grebenu
Na vrh dolazimo točno u 13 h i 30 minuta. To je mali greben – plato sa vršnom piramidom (vidikovcem) i geodetskim stupom. Vrh Plešivice je stalna točka geodetske osnove Republike Hrvatske, a na pripadajućoj ploči Državne geodetske uprave istaknuto je da je visok 780 metara nad morem (u planinarskim vodičima i na zemljovidima, kao i na drugim web stranicama i blogovima istaknute su i druge, 2-3 metra niže visine). Plešivica je sa svojih 780 metara drugi po visini vrh u Samoborskom gorju, odmah iza Japetića.
Kontrolna je točka Hrvatske planinarske obilaznice, Samoborske obilaznice i Jaskanskog planinarskog puta. Prvu drvenu piramidu postavio je HPD 1881. g., a današnja željezna piramida visoka pet metara postavljena je 1957. godine u čast 80. obljetnice planinarstva u Hrvatskoj. S piramide se ne vidi gotovo ništa više nego s tla; jedino je otvoren vidik prema Jastrebarskom, dok se vršni dio Japetića tek nazire. Visoka i bujna šuma onemogućuje vidik u smjeru Okića, Zagreba i Medvednice, Samobora i Oštrca. Vrh se nekoć zvao Čerga (taj je naziv danas potpuno zaboravljen), vjerojatno po nekadašnjoj planinarskoj kolibi. Vrh je također, uzletište za letače padobranskim jedrom. Zanimljivo je da naziv gore (kajkavska inačica imena Plješivica) potječe od starohrvatskog pridjeva plješiv koji se odnosi na ogoljen ili ćelav vrh, koji upućuje da je nekoć davno vršni dio gore bio bez šumskog pokrova.
Na vrhu Plešivice
Pogled sa željezne piramide – vidikovca na hrbat vrha Plešivice
Na vrhu
Nakon pola sata odmora, uživanja i obavljanja svih onih potrebnih radnji, što svi planinari rade na nekom vrhu planine ili gorja – udaranje žigova u svoje planinarske dnevnike, fotografiranje, marende, osvježenje raznim napitcima….
Smjerokaz na kojem su ispisani planinarski putovi i potrebna vremena hoda
S vrha Plešivice možete odabrati nastavak planinarenja u raznim smjerovima, primjerice do drugih vrhova Samoborskog gorja: Japetića, Oštrca, Okić, pod varijantama kao što piše na smjerokazu. Tu se razdvajamo u dvije grupe. Većina grupe vraća se istim putom do prijevoja Poljanice. Druga manja grupa u sastavu: Panta, Simke, Dejan, Mirko Brozan i Ja, nastavljamo u pravcu Okića (Ne odlazimo na Okić – budući je sutradan predviđen uspon na Okić.), već pravimo kružnu turu preko Kotara i dalje do prijevoja Poljanice.
Evo te ekipe
Prvim dijelom staza je polegnuta i vodi nas po vršnom hrptu, da bi zatim nastavila strmi spust.
Napuštamo ravni dio staze i nastavljamo spust po strmom dijelu staze
Na ovom dijelu potreban je oprez, zbog mokrog lišća koje klizi pod nogama. Na stazi iz suprotnog pravca susreo sam dvije dame (nisu planinarke – samo slobodne šetačice), ali vole prirodu i planine, vole šetati i boraviti u njoj a to su: Jasenka i Vlasta. U kraćem razgovoru dobio sam potrebne informacije kako napraviti kružnu turu i doći do Poljanice.
Nakon 20 minuta spusta dolazimo do asfaltne ceste na kojoj je postavljeno raskrižje. Gledano iz pravca dolaska: desno Planinarska kuća pod Okićem 40 minuta, lijevo za centar Rude, također, 40 minuta.
Raskrižje putova
Mi nastavljamo lijevo po asfaltnom putu, sa kojim se stiže do prijevoja Poljanica.
Na cesti prema Kotarima – u daljini vidi se vrh Oštrc
Nakon desetak minuta hoda dolazimo u selo Kotari. Prolazeći kroz mjesto, zaustavljamo se ispred kuće Franje Tandarića kako bi prikupili još pokoju korisnu informaciju. Franjo kao dobar domaćin počastio nas je izvanrednim crnim vinom „Portugiscem“ dostojan najviše kvalitete, što smo se kasnije mogli i uvjeriti probajući Portugizac od druga dva proizvođača. Kvaliteta im nije ni blizu kvaliteti kao kod Franje.
Franjo Tandarić i njegov unuk Leonard
Pozdravljamo se sa domaćinima i nastavljamo dalje kroz selo i u centru kod crkve susrećemo dvije planinarke: Zlaticu Kunović i Višnju Ljubetić obe članice PD Jastrebarkog.
Kotari – u društvu sa Zlaticom i Višnjom
Nakon nekoliko minuta nevezanog razgovora, pozdravljamo se sa planinarkama, nastavljamo put do našeg odredišta Poljanice, gdje stižemo u 15 h i 40 minuta. Po starom dobrom običaju, moramo se nagraditi i osvježiti u Kleti Poljanice. U Kleti smo zatekli dobro raspoloženo društvo koje je slavilo rođendan od gospodina Vlade Strahije.
Slavljenik – Vlado sa suprugom
Mateja Strahija i njena prijateljica Lucija Cindrić donose rođendanske poklone
Tu smo upoznali još mnogo dobrih ljudi, a među njima i polu istranina gospodina Vladimira Furjanića, koji nam je recitirao razne stihove.
U društvu s Matejom, Lucijom i Vladimirom
Dejan i moja malenkost nazdravljamo slavljeniku koji nas počastio pićem po vlastitom izboru
Zabava se nastavila uz klapsko pjevanje i tamburaški sastav.
U dobrom raspoloženju pozdravljamo se sa novo upoznatim prijateljima, želeći im dobru zabavu, mi nastavljamo vožnju do sela Plešivica do seoskog gospodarstava „REŽEK“ Krešimir, gdje nas čeka večera.
Seljačko domaćinstvo Režek.
Nekoliko riječi o Seoskom gospodarstvu „REŽEK“:
Krešimir Režek četvrta je generacija vinara u obitelji kojoj je to jedino zanimanje i nastaviti obiteljsku tradiciju bio je imperativ!
Stoga, diplomiravši na zagrebačkom Agronomskom fakultetu, unaprijedio je položaj vinarije pa i ne čudi da na tri hektara izvrsnih plešivičkih položaja Veselnica i Mladina uzgaja samo najbolje i dokazane sorte - rizling rajnski, portugizac, pinot sivi, chardonnay, te odnedavno i crni pinot, a proizvodi vina dostojna reputacije kraja i imena. Režek odnedavno proizvodi i pjenušac, kojim je u potpunosti zaokružio vinsku proizvodnju.
Uključivanjem u vinsku cestu Plešivice Režekovi su uložili i novac i trud i znanje, kako bi staro obiteljsko gospodarstvo preveli u moderan turistički objekt s kušaonicom za 80 gostiju, jedanaest moderno opremljenih dvokrevetnih soba (satelitski TV, raskošne kupaonice, prostranost,...), najmodernije opremljenom konferencijskom dvoranom za 60 osoba, a vođene degustacije odvijaju se između kušaonice i suvremenog podruma, u kojem vina nastaju kao sprega tradicije (stare velike hrastove bačve za fermentaciju) i modernog (inox bačve za odležavanje).
Nakon recentnog preuređenja vinarije Režekovi su dio podrumskog prostora organizirali u vinsku arhivu, u kojoj na optimalnoj temperaturi (oko 15 stupnjeva celzijusovih), 70-tak postotaka vlage, bez upliva svijetla, stranih mirisa i vibracija odležavaju vina iz probranih berbi.
Vinoteka ima i edukacijski karakter, a prema riječima enologa Kreše Režeka tek tako se može doznati koji vinogradarski položaji daju najbolja vina, ali i ono najbitnije - koliki je optimalni vijek pojedine sorte.
Ljubazni naši domaćini Valentina i Krešimir Režek
Vrijeme večere
Nakon večere uz dvije harmonike, nastavili smo druženje uz pjesmu i ples do kasno u noć. Kako bi mogao dočarati barem dio te atmosfere evo nekoliko fotografije. Pored Ljubića i ''''', virtuozi na harmonici izmjenjivali su se Panta, Simke, Zdenko i Adriano.
Ljubić i Panta
Na plesnom podiju
Zdenko i Ljubić
Adriano sa harmonikom. Ne znam tko sve nije svirao ili mislio da svira, tu su i defovi.
Simke je svih iznenadio sa dobrom svirkom
Svi su pokušali pridodati svoj talent u stvaranju što boljeg glazbenog ugođaja
Ekipa za šankom
U nastavku slijedi: gpx tragovi na Google Earthu, gpx tragovi na topografskoj karti, vertikalni profil staze, link – album fotografija koje nisu obuhvaćene ovim putopisom.
Gpx tragovi na Google Earthu
Vertikalni profil staze
3D- profil staze