Putopisi

Petak, 29. svibnja 2015.

Nad sjeveroistočnom obalom kvarnerskog primorja, iznad Bakarskog zaljeva i Vinodola uzdiže se jasno povezani niz primorskih vrhova koji tvore zemljopisnu i geološku cjelinu  Liburnijskog gorja ili gorskog lanca Bitoraja (u širem smislu) dužine oko 45 km, s više vrhova iznad 1.300 m: Burni Bitoraj, Viševica, Strilež i inima nižim na jugoistoku prema Senjskom Bilu.

Ovo za jadranske pomorce markantno primorsko gorje Liburnijskog krasa bilo je odavna važno zbog orijentacije na gornjem Jadranu, pa je vrlo dobro poznato već i ranim antičkim pomorcima kao grčki Hytmethos Oros, pa latinski Mons Lacinius i čak su ga Austrougari još zvali Liburnische Karst. Međutim, novijim nametnutim planinarskim stajalištem (s kontinentalnim pristupom), ovo značajno obalno gorje Liburnijskog krasa je ostalo nejasno i sporedno, pa su ga dosad popularno zbrkali kao navodno primorski niži dio kontinentalne Velike Kapele iz daljega istočnog zaleđa. U popularno-planinarskim prikazima se često vrh Burni Bitoraj (1.385 m) shvaća posebno kao manji ...

Utorak, 19. svibnja 2015.

Mosor je planina duga 25 km. Pruža se u smjeru sjeverozapad – jugoistok od prijevoja Klis do rijeke Cetine, koja polukružno obuhvaća istočni dio Mosora i čini prirodnu granicu s najvišom dalmatinskom planinom Biokovom s relativno uskim glavnim grebenom strmih padina a najviši vrh je Veliki Kabal (1339)
Ime je dobila iz složenice ilirskih riječi ”mol”(brdo) i “sor”(izvor) što u slobodnom prijevodu znači brdo-izvor. Iako nije među najvišim planinama  u Dinaridima ili na jadranskoj obali, Mosor ima dosta atraktivnih atributa koji privlače planinare: Položaj pored velikog grada i prometnog središta (Split), prekrasan planinarski dom i nekoliko skloništa, dobro označene i obilježene staze, te nekoliko izvora vode. Osim toga,  divan pogled prema moru i otocima, na urbana područja - Split, Solin, Trogir, Kaštela, Omiš -  na obalne planine poput Biokova i Omiške Dinare ili prema unutrašnjosti na planine poput Dinare, Troglava, Kamešnice i Čvrsnice. Pogled se pruža ...

Ponedjeljak, 18. svibnja 2015.

Mala ekipa od 5 članova (3 člana PD Knezgrad iz Lovrana i 2 člana PD Učka  iz Rijeke), odlučila se na trodnevni izlet i planinarenje na Mosoru od 18. do 20. svibnja, 2015.  Trodnevna avantura osmišljena je na način, da se prođe najvećim dijelom greben Mosora - od Sitnog Gornjeg preko doma Umberto Girometta – vrh Ljubljan – Vickov stup – Veliki Kabal –„sklonište Ljuto kame“ (  kontejner ) - Botajna – Sveti Jure (Kozik) – Sošice. Cilj prvog dana (18. 05. 2015.) bio je stići automobilom do naselja Gornje Sitno i dalje nastaviti uspon do planinarskog doma Umberto Girometta. Drugi dan: (19. 05. 2015.) od doma Girometta na Ljubljan – Vickov stup – Veliki Kabal – sklonište kontejner – planinarski dom Umberto Girometta. Treći dan: (19. 05. 2015.) pl. doma Girometta – sklonište Kontejner – Botajna - Sveti Jure (Kozik) – Dubrava (zaselak Sošice).

Nedjelja, 17. svibnja 2015.
PD Knezgrad iz Lovrana organizirao je jednodnevni izlet na žumberačko gorje i uspon na Sv. Gera. Prijevoz je organiziran autobusom.  Na izlet se prijavilo 28 planinara iz našeg Društva, 3 člana Planinarskog društva Lisina iz Matulji i još jedan gost - ukupno 32 planinara.
Izlet i uspon osmišljeni su tako da smo bili podijeljeni u dvije skupine: Prva, (manja) skupina (Sošice - preko Boića i Boljare do vrha Svete Gere i povratak istom stazom). Druga, veća grupa čini obilazak: Sošice - preko Boića i Boljare do vrha Sv. Gera i silazak kružnim obilaskom vrha Bezimeni, Ravna Gora, Pliješ i dalje preko pl. kući Vodice do Sosice. 

Naselje Sošice smješteno je na 2 km širokom polju (njegove duljine i širine) u sjeverozapadnom dijelu središnjeg Žumberka. To je najveće polje u Žumberku i prostire se odmah podno planinske zone i najviših vrhova planine Žumberka. Na sjevernoj strani naselja strmo ...

Utorak, 05. svibnja 1015.

Svaka planina je lijepa (kao i žena), svaka je drugačija i svaka od njih skriva neke zamke kojih se treba bojati. Što je teže „osvojiš“, odnosno, što se teže popneš  - više ćeš na noj uživati. Meni osobno, posebno su interesantni planinski krajevi na kojima se dodiruju kontinentalni i morski utjecaji. Prelijep je to spoj kamena, livada, uvala, kontinentalnih šuma i veličanstvenih pogleda na more i otoke – može se reći, kombinacija bez premca.

Subota, 25. travnja 2015.

U okviru PD Knezgrad Lovran organiziran je dvodnevni izlet i planinarenje u dalmatinsku Zagoru 25 i 26, travnja 2015.  Vodič i organizator izleta – moja malenkost Mirko Bjelan. Na izlet se prijavilo 30 planinara i planinarki  iz našeg Društva i dva gosta iz PD Duga iz Rijeke. Prijevoz je organiziran mini autobusom i kombijem uz dva osobna automobila. Prvi dan izleta predviđen je za uspon na Kijevski Bat na planini Kozjak. Drugi dan prenoćište u planinarskom domu Orlove Stine od PD Svilaja iz Sinja, te uspon na Svilaju i Orlove stine.

Usamljena planina Kozjak ili Veliki Kozjak sa svojim najvišim vrhom Bat 1206 m nadmorske visine smjestio se nasuprot Dinare našeg najvišeg vrha Sinjal 1831 m iznad Kijeva u dalmatinskoj Zagori u trokutu između Vrlike, Knina i Drniša, za razliku od planinarski poznatijega ali znatno nižega primorskog ili Malog Kozjaka iznad Kaštela (779m). Ovaj vrh ...

Nedjelja, 26. travnja 2015.
Planinarsko društvo Knezgrad iz Lovrana organiziralo je dvodnevnog izleta u dalmatinskoj zagori:

1.Dan - 25. 04. 2015. - uspon na Kijevski Bat
2.dan  - 26. 04. 2015. našeg dvodnevnog izleta u dalmatinskoj zagori predviđen je za uspon na vrh Svilaje (Bat) i Orlove stine.

Svilaja je izdvojeni planinski lanac u dalmatinskoj Zagori. Pruža se paralelno sa višim sjevernijim lancem Dinarom i Troglavom u smjeru sjeverozapad – jugoistok u dužini 30 km, između Sinjskog i Petrova polja. Najviši je južni vrh Svilaje (Bat) 1508,77 m iznad Sinja.

Najveći dio lanca Svilaje je krški greben s naizmjeničnim nizom vrhova i ponikava (vrtača), te više krških jama i špilja. Prema sjeveru se izdiže još nekoliko vrhova: Jančag 1483 m, Jelinjak 1283 m, V. Vrh 1304 m, Kita 1413 m i Lisina 1301 m iznad Vrlike. Južno od vrha Svilaje su vrhovi: Vršina 1466 m, V. Kurja 1328 m ...

Četvrtak, 16. travnja 2015.

Medveđak je usamljeni vrh u obliku stošca s nadmorskom visinom 1027 m.  Nalazi se na  granici Gorskog Kotara i Primorja, uzdignut na gornjem rubu strme padine koja se spušta prema Vinodolu. Iako je stotinjak metara  niži od susjednog Kobiljaka, privlačniji je od njega jer omogućava lijep vidik. Osim toga, sam vrh Medveđaka je kamenita glavica u obliku stožaca, dobro uočljiva s morske strane i iz Gorskog kotara. Sjeverna mu je strana pokrivena šumom, a južna gola i izložena suncu. Taj labirint šume i krša nekoć je bio pogodno stanište medvjeda pa je vrh vjerojatno po njima i dobio ime. Osim imena Medveđak, mogu se čuti i varijante Medviđak i Medvejak. Koristim ime „Medveđak“, budući je na svim tablama i smjerokazima, kao i na topografskoj karti upisano to ime.

Kobiljak je kamenit greben obrastao gustom šumom iz koje izviruje nekoliko vrhova viših od tisuću metara. Njegov ...

Četvrtak, 09. travnja 2015.
U našoj neposrednoj blizini, lijep i sunčan dan mala ekipa od 3 člana (Matija, Denis i moja malenkost), odlučili smo provesti na području Grobničkih Alpi i popeti se na vrh Pakleno 1340 m (H 7) , sjeverni vrh Pakleno 1331 m (H 6), te vrh Obruč 1376 m. Pohod je zamišljen kružnom turom: od Potkilavca, odnosno, od raskrižja ( pod Kolci) iznad OPG-a – ovčarije - Podplaninu - vrh Pakleno (H 7) - sjeverni vrh Pakleno (H 6) - vrh Obruč, te spust do doma i niz kolci do parkinga. Za one koji nisu upoznati, područje Hahlića nalazi se u zaleđu Rijeke, a planinari ga često nazivaju Grobničke Alpe. To je skupina vrhova koji se niži jedan za drugim, a svaki je drugačijeg sastava i izgleda što tom području daje posebnu draž i ljepotu. Evo tih 16 vrhova sa njihovim imenima i nadmorskim visinama:
Obruč 1377, Fratar 1353, Pakleno 1340, sjeverni vrh Pakleno ...

Otok Krk, smješten je na sjevernom dijelu Jadranskog mora u Kvarnerskom zaljevu nedaleko od Rijeke, sa kopnom je povezan Krčkim mostom.  U središnjem i zapadnom dijelu otoka prevladavaju šume, te uzgojene kulture mediteranskog voća i povrća, vinograda i maslinika. Sjeverni i južni dio otoka čine kamenjar i pašnjaci. Brdovita ali pitoma unutrašnjost  ispresijecana je brojnim stazama pogodnim za šetnje, planinarenje i biciklističke ture.  Na otoku Krku je uređeno i obilježeno 300 kilometara pješačkih i biciklističkih staza. Više detalja o planinarskim stazama možete pročitati na blogu  „Uspon na Obzovu“. 

Nedjelja, 29. ožujka 2015.

ostalih mjesta u Gorskom Kotaru smjestio se u podnožju strmih padina Skradskog vrha. To je osamljeno, sa svih strana šumovito brdo  strmih padina sa nadmorskom visinom 1043 m.  Ispod vršnog grebena nalazi se travnata zaravan na kojoj je izgrađena kapelica Marijina Uznesenja na nebo i klupe za odmor ( klupe nisu vidljive – prekrivene su snijegom). Od Skrada i Skradskog vrha prema Ravnoj Gori nastavlja se gorska kosa dugačka oko 5 km na čijem je južnom kraju Javorova kosa. Skradski je vrh spojen uzdužnim putom preko Kicljevih jama i Kicljeva vrha s ravnogorskim krajem.   Nasuprot Skradskom vrhu, ispod Skrada, u 300 metara dubokom dnu prirodnog kanjona skriva se Vražji prolaz, jedan od najljepših prirodnih fenomena Gorskog kotara i Hrvatske. Njegov najatraktivniji dio je uzak kanjon potoka Jasle, a nedaleko od njega obrušava se impresivan slap potoka Curka ispred veličanstvenog špiljskog portala Zelenog vira. Osobit ugođaj cjelokupnom okruženju ...

Planinarska obilaznica „PUTEVIMA DOBRINJŠTINE“ otvorena je 1999. godine. Njom upravlja Turistička zajednica općine Dobrinj.  Iako, obilaznicom upravlja Turističko društvo, uređenje i označavanje ove obilaznice provedeno je u suradnji s Komisijom za planinarske putove Hrvatskog planinarskog saveza, a obilaznicu održava HPD „Stanko Kempny“ iz Zagreba. Obilaznica ima 7 kontrolnih točaka: 1. Šilo, 2. Žestilac, 3. Gostinjac, 4. Sveti Vid, 5. Dobrinj, 6. Gornja Hlapa i 7. Županje.  Vrijeme potrebno za obilazak: 6 sati. Dužina puta: 18 km. Priznanje – značka.

Dobrinjština je krajolik autohtone ruralne cjeline, to je prostrano, blago valovito zeleno područje sjeveroistočnog dijela otoka Krka na kojem se smjestilo 20 naselja, a među njima najveće naselje Dobrinj, kojeg su nekada stanovnici jednostavno nazivali Grad.

Nedjelja, 15. ožujka 2015.

Zagradski vrh s nadmorskom visinom  1187 m je najviši vrh na uzdužnom pojasu primorskog ruba goranske visoravni. Nalazi se između Vinodolske zaravni i Viševice, te predstavlja  prijelazno područje između Vinodola i Velike Kapele. Sjeverna strana vrha je pod bukovom šumom, a primorska je gola. Vršni dio ima oblik lijepoga travnatog hrpta s kojeg se šire vidici prema Vinodolu, Riječkom zaljevu, Viševici, Liču i Fužinama. Na istočnom podnožju Zagradskog vrha, na visini od 950 m, pruža se područje lijepih livada gdje su Vinodolci imali svoje ljetne pastirske stanove zvane Zagradi, po kojima je ime dobio i sam vrh. Zagradski je vrh atraktivan i jednostavan za uspon i za mlađe uzraste (djecu).

Nedjelja, 08. ožujka 2015.
Nanos je visoki kraški greben smješten na zapadnom dijelu pokrajine Notranjske, koji dijeli sjeverni dio Slovenije od Primorja. To je 12 dug i 6 km širok  kraški plato, sa odrezanim strmim rubom koji se izdiže visoko (500 – 700 m) iznad gornjeg dijela Vipavske doline. Na južnom dijelu kraškog platoa izdiže se vrh „Pleša“ koji pored Snežnika dominira na zapadnom djelu pokrajine Notranjske. Vršni dio platoa oblikuju vrtače, zaravni i obli vrhovi, od kojih se na jugozapadu uzdiže najviši šumovit Suhi vrh 1313 m – (nezanimljiv za planinare).

Prosječna visina grebena, okvirno, kreće se oko (1100 m). Zapadna polovica je niža i kreće se od 800 do 950 m i manje kamenita.  Zbog svojih botaničkih zanimljivosti (razni endemični biljni svijet) dio južnog i zapadnog obronka Nanosa, proglašen je 1987 godine Krajinskim parkom (Park prirode).  Nanosom prolazi Slovenski planinarski put, Evropski pješački put i  Slovenski ...

Nedjelja, 08. veljače 2015.
Snježnik je izdvojeni planinski kraški greben u zaleđu Rijeke, na rubu gorskokotarske visoravni. Proteže se u smjeru sjeverozapad – jugoistok u dužini 10 km između Obruča ( Grobničkih Alpi) i Risnjaka. Najviši vrh Snježnik (1505 m) nalazi se na jugoistoku. Prema sjeverozapadu izdižu se još nekoliko značajnijih vrhova: Međuvrhi (1462 m), Guslica (1490 m), Planina (1426 m), te Jelenc (1442 m). Odlikuje se strmim travnatim padinama (livadama), ispod kojih se nastavlja visoka i gusta bukova šuma. Ime je dobio po velikim količinama snijega koji se, unatoč blizini mora, zadržava sve do kasnog proljeća. Sam vrh je kamenit ispod kojeg se nalazi planinarski dom „Snježnik“, nažalost, zapušten i devastiran. U neposrednoj blizini vrha nalaze se prirodna staništa krškog runolista, stoga, vršno područje Snježnika nalazi se u sklopu Nacionalnog parka Risnjak. Osobitost ovog planinskog grebena dobro je poznata po svojoj izrazitoj oštroj granici između goranske i primorske klime. Tu ...

MJESEČEV PLATO je krška – kamenita zaravan sa najvišim svojim vrhom Diviška 471 m. Nalazi se na jugozapadu otoka iznad kanjona Vrženica na prosječnoj nadmorskoj visini 380 m.  Naizgled, to izgleda kao kamena pustinja, no, to i nije tako. Tu ćemo sresti na ispaši stada ovaca, kržljave šumarke ograđene suhozidom, gdje se ovce za ljetnih vrućina tu sklanjaju. Tu ćemo sresti i mrgare – mjesto gdje pastiri obavljaju obilježavanje, prebrojavanje, striženje i mužnju ovaca. Tu su suhozidi koji se protežu u nedogled i razdvajaju pastirske posjede. Poseban primjer takvog razdvajanja je atraktivna Lokva Diviška, koja je podijeljena na 5 vlasnika, kao što je vidljivo na slici.

Utorak, 30. prosinca 2014.
Osvanuo je lijep i sunčan dan, kojeg je trebalo iskoristiti za planinarenje u zimskim uvjetima. U društvu sa Zoranom, odlučili smo napraviti zimski uspon stazom od Lignja preko Lužinskog brega do Poklona. I ako smo ovom stazom prošli više puta,  ni jedanput u zimskim uvjetima , gdje se visina snijega kreće od 30 do 60 cm. Stoga, iskoristit ću ovu priliku za opis staze uz pomoć turističko - planinarskog zemljovida „ĆIĆARIJA“ promoviran 22. prosinca, 2014. godine u Lanišću, na kojem su sve staze, kratice i spojnice obilježene brojevima. Detalje možete pogledati na službenim stranicama HPS_a  

http://www.hps.hr/vijesti/599/predstavljen-turisticko-planinarski-zemljovid-cicarije/

Srijeda, 17. prosinca, 2014.
Tuhobić je izdužena planina koja se pruža primorskim rubom goranske visoravni u smjeru sjeverozapad – jugoistok u dužini 8,5 km. Lokacija obuhvaća prostor od Gornjeg Jelenja do Benkovca Fužinskog s nekoliko karakterističnih vrhova razmještenih po hrptu: Straža (984 m), Tuhobić (1109 m), Strgarnica (1098 m), te Jelenčić (1106 m). Prosječna nadmorska visina grebena varira između 950 i 1100 metara. Glavno obilježje visokog dijela planine - na srednjem dijelu (hrbat) su blagi oblici obrasli niskom travom, dok su niži dijelovi na južnom i sjevernom dijelu  prekriveni šumom.  Posebno je izrazita travnata padina sa primorske strane koja se blago spušta do ruba šume. Sjeverna strana prema Lepenici  je strma i šumovita. Osobitost ove planine dobro je poznata po svojoj izrazitoj oštroj granici između goranske i primorske klime i vegetacije. Niti na jednoj planini granica između goranskih šuma i primorskih krških terena nije tako oštra i upadljiva kao na ...

Petak, 12. prosinca 2014.

Matija i moja malenkost, odlučili smo provesti lijep i sunčan dan,  u našoj neposrednoj blizini na području Hahlića, ili kako to planinari rado nazivaju Grobničkim Alpama. Ovog puta odabrali smo slijedeću rutu: Od Podkilavca, odnosno, od „Ovčarije“ -  kuće za uzgoj ovaca – Pod Planinu – Ćunina glava – dom Hahlić – Pakleno Južni vrh – Napa – Špilje, te povratak po Kolci. Prije dvadesetak dana posjetili smo područje Hahlića i vrhove sa istočne strane, ovog puta odlučili smo posjetiti vrhove sa zapadne strane. Posebnu zanimljivost ovog područja predstavlja kanjon Mudne doli i Pakleno. Budući sam u nekoliko blogova opisivao područje Hahlića, ovog puta nema potrebe, a posebice zbog toga što je područje Grobničkih Alpi opisano na mnogim blogovima, web stranicama, a i u literaturi. Dobar opis cijelog područja Hahlića , njihovih vrhova i kolnog pristupa možete potražiti na web stranici Jadranka Popovića „Gpx-om po hrvatskim

Otok Krk (400 km²) smješten je na sjevernom djelu jadranskog mora u Kvarnerskom zaljevu nedaleko od Rijeke, sa kopnom je povezan Krčkim mostom.  U središnjem i zapadnom dijelu otoka prevladavaju šume, te uzgojene kulture mediteranskog voća i povrća, vinograda i maslinika. Sjeverni i južni dio otoka čini kamenjar i pašnjaci.

Brdovita ali pitoma unutrašnjost  ispresijecana je brojnim stazama pogodnim za šetnje, planinarenje i biciklističke ture.  Na otoku Krku je uređeno i obilježeno 300 kilometara pješačkih i biciklističkih staza.