Putopisi

Srijeda, 23. lipnja 2017.
Krofička (2083 m) je planina u istočnom dijelu Kamniško-Savinjskih Alpi. Zajedno s vrhom Ute (2029 m) i susjednim Strelovcem (1764 m) oblikuje barijeru – greben između Logarske doline i Robanove koti. Od Škrbine s kojim je povezan sa susjednom Ojstricom, greben se postupno spušta prema sjeveroistoku do vrha Strelovec, koji je posljednji vrh značajan za planinare. Ostali vrhovi Savinjske doline prekriveni su šumom i u planinarskom smislu nisu zanimljivi. Sa sjeverozapadne strane Krofičke, stijene su strme i krušljive i postupno prelaze u šumovite predjele, gdje u gornjem dijelu prevladava ariš (macesen), a u nižim predjelima prelazi u mješovitu šumu bukve i smreke.

Subota, 24 lipnja 2017.
VELIKA PLANINA je naziv za kraški planinski plato u Kamniško-Savinjskim Alpama sjeveroistočno iznad Kamnika -  površine 5,8 km². Nalazi se na prosječnoj nadmorskoj visini od 1500 m, s najvišim vrhom Gradišče 1666 m. Površina Velike planine obuhvaća više manjih planina: Mala planina, Gojška planina, planina Dovja ravan, planina Marjanine njive, planina Konjščina…  .Granice Velike planine protežu se od planine Dol na sjeveru do planine Kisovac na jugu. Od  vrha Ušivec  na istoku iznad planine Raven do vrha Rigalj na zapadu.

To je najveća planina i pastirsko naselje u Sloveniji. Naselje posebice oživi u lipnju, kada pastiri izvode stoku na ispašu i drže je do rujna. Pastiri su planinu naselili u srednjem vijeku, što dokazuje najstariji arheološki nalaz iz 16 stoljeća. Pronađena je bajta, dimenzija i oblika gotovo identična  trenutnoj „Preskar bajti – kolibi“.  Andrej Preskar, 1945. sagradio je  bajtu na zgarištu postojeće na isti ...

Četvrtak, 22. lipnja 2017.
Šire područje sjevernih Karavanki na Austrijskoj strani naziva se Obir. Četvrti najviši vrh Karavanki je Hochobir s visinom od 2139 m, na Slovenskom Ojstrc (zbog oštrog stožca) ili samo Obir, smjestio se zapadno od Bad Eisenkappele – Željezne Kapele iznad rijeke Drave i nudi jedan od najljepših panoramskih pogleda u grupi Karavanke. Prema jugu travnate padine Hochobira blago se spuštaju do šumskog predjela, prema sjeveroistoku strmo se ruše stjenovite kamene litice. Sjeverni masiv Obira granica je rijeka Drava.

Utorak, 20. lipnja 2017.
Na ovom blogu prikazat ću kombinaciju planinarenja i penjanja. Naime, doline Vipave okružena je strmim i okomitim stijenama koje privlače kako penjače, tako isto, i planinare. Za planinare nude se tri izuzetno lijepe staze „GRADIŠKE TURE“ i to:

1. Vipava  centar   - Gradiška Tura__Lako označena staza cca 2 h hoda.
2. Gradišče - Gradiška Tura__Srednje zahtjevna staza cca 1 h i 15 min hoda.
3. Gradišče - Gradiška Tura__Vrlo zahtjevna staza cca 1 h i 15 min hoda. . Gradiška Tura je vrh, koji se nalazi iznad grada Vipave, na zapadnoj strani planine Nanos. Sa vrha je prekrasan vidik na Vipavsku dolinu, Trstelj, Čaven i Golake.

Ovom prilikom Fedor i ja, odradit ćemo veliki dio Gradiške Ture koja je označena kao vrlo zahtjevna staza. Radi se o ferrati postavljenoj po vrlo uskom i okomitom grebenu. Vrlo je zanimljiva za početnike i za one koji su se već okušali u ...

Četvrtak, 15. lipnja 2017.
Storžič,
sa svojom nadmorskom visinom  2132 m je najviši vrh u zapadnom dijelu Kamniško-Savinjskih Alpi u Sloveniji. Vrh je dobio ime po svom izgledu – lijepo oblikovani stožac. Po svojem izgledu prepoznatljiv je sa svih strana, kako izbliza, tako isto izdaleka. Južna strana oblikovana je strmim travnatim padinama prošarana kamenjarom, a donja polovica obrasla je šumom. Sjeverna strana je kamenita i vrlo okomita spušta se do doline Lomčice. Zapadna strana odlikuje se lijepim stjenovitim grebenom koji se postupno spušta do Male i Velike Poljane (1410 m).

Zbog svoje visine i izolirane pozicije Storžič je izniman vidikovac. Kako Storžičeva nadmorska visina prelazi svoje susjede, pogled s vrha se otvara i daleko prema jugoistoku, zapadu i sjeveru. Za lijepa vremena jasno se mogu vidjeti Grossglockner i Hochalmspitze. Lijepo se mogu vidjeti Julijske Alpe s Triglavom i ostalim susjednim vrhovima. Vrlo lijep pogled se pruža na Kamnik i Savinjske ...

Petak, 07. srpnja 2017.

Drugi dan našeg boravka na Dinari predviđen je za pohod od ishodišne točke Pl. skl. Josip Goreta (1530 m) na slijedeće vrhove: Snježnica (1664 m), Jankovo brdo (1780 m), Troglav (1913 m), Velika Duvjakuša (1708 m), te planinarska kuća Pume (1630 m). Dužina staze 14,7 km.

Aktivno vrijeme hoda 4 h i 54 minuta. Vrijeme stajanja4 h i 29 minuta. Ukupno provedeno vrijeme 9 h i 24 minuta. Savladana je visinska razlika pri usponu 993 m, pri spustu 925 m, kao što je vidljivo na zaslonu gps uređaja. Cilj je bio cjelodnevni boravak na planini i uživanje u ovoj nesvakidašnjoj ljepoti Dinare.

Dabarski kukovi su stjenoviti greben na srednjem Velebitu, koji se protežu oko 10 km u blagom luku od vrha Bačića kuka (1304 m) na sjeverozapadu do Ljubičkog brda (1320) na jugoistoku iznad Baških Oštarija. Bijeli, kameni tornjevi nepravilnih oblika, izranjaju, iznad šumskog zelenila  ( što plićih -  što dubljih) Duliba i Dabrova. (Dabar je stari uvriježeni naziv za duboku šumsku dolinu ili provaliju u obliku korita, dok su Dulibe manje ili veće zaravni omeđene šumskim zelenilom).

 

Portafortuna je popularno penjalište u Baški. Smješteno između Bašćanske drage i Punta. Penjalište se nalazi ispod Treskavca, udaljeno desetak kilometara od Baške. Sezona penjanja tu traje od ožujka pa sve do studenog. Od parkirališta za pristup stijenama  je potrebno oko 20 minuta. Parking će vam biti lakše pronaći ako obratite pozornost na staru, plavu zgradu (bivši disco Portafortuna), koji se nalazi nasuprot parkirališta.

Dabarski kukovi su stjenoviti greben na srednjem Velebitu, koji se protežu oko 10 km u blagom luku od vrha Bačića kuka (1304 m) na sjeverozapadu do Ljubičkog brda (1320) na jugoistoku iznad Baških Oštarija. Bijeli, kameni tornjevi nepravilnih oblika, izranjaju, iznad šumskog zelenila  ( što plićih -  što dubljih) Duliba i Dabrova. (Dabar je stari uvriježeni naziv za duboku šumsku dolinu ili provaliju u obliku korita, dok su Dulibe manje ili veće zaravni omeđene šumskim zelenilom).

 

PD Opatija - Opatija opća planinarska škola
Planinarsko društvo Opatija u okviru svojih aktivnosti organiziralo je „Opću planinarsku školu“ kao osnovni oblik obrazovanja planinara. Škola je organizirana  po pravilniku HPS-a.  Školu pohađa 38 planinara i svima je uručen „Planinarski udžbenik“ od Alana Čaplara, kao i zamke. Kroz školu polaznici proširuju i dopunjuju svoja dosadašnja i usvajaju nova znanja, tehnike i vještine, neophodne za sigurno kretanje u planini. Završena Opća planinarska škola uvjet je za upis u škole i tečajeve iz planinarskih specijalnosti (alpinističke, sportsko-penjačke, speleološke, markacijske i vodičke). Gradivo je podijeljeno u dvije cjeline:

Teorijski dio – odnosi se na predavanja koja se održavaju srijedom u 19,00 sati u prostorijama Vile Antonio u Opatiji  uz projekcije slajdova s planinarskom tematikom, te dogovori za izlete i vježbe.

Praktični dio – odnosi se na vježbe koje se izvode na cjelodnevnim izletima tijekom vikenda na planinama, uglavnom na području Učke. Sastavni dio vježbi ...

Subota, 11. ožujka 2017.

Treći dan našeg boravka na Kozjaku predviđena je kružna tura središnjim grebenom Kozjaka. Tura je osmišljena na slijedeći način: ishodišna točka pohoda je pl. dom Putalj – crkvica Sv. Luka, - najviši vrh Kozjaka Veli vrj, Orlovo Gnijezdo - spust po Koludar ferrati – pl. kuća pod Koludrom, te povratak do pl. kuće Putalj.
Kako sam u prethodnom blogu napisao da je Kozjak jedinstven masiv, mogli bismo ga prema najvišim vrhovima podijeliti na tri dijela: zapadni dio s vrhom Sv. Ivan Biranj i pl. domom Malačka, središnji dio s najvišim vrhom cijelog Kozjaka Veli vrj ,  pl. domom Putalj i pl. kućom pod Koludrom, te istočni s vrhom Sv. Juraj i s klinčanim putom kroz stijenu i dalje do Markezine grede i Klisa.

Petak, 10. ožujka 2017.
Drugi dan našeg boravka na Kozjaku predviđen je za pohod istočnim grebenom od ishodišne točke planinarskog doma Putalj preko kapelice Sv. Jurja, vrha Tureta, Bobanove grede, Markezine grede, te spust s Markezine grede do centra u Klisu.

Iako je Kozjak jedinstven masiv, mogli bismo ga prema najvišim vrhovima podijeliti na tri dijela:
zapadni s vrhom Sv. Ivan Biranj i pl. domom Malačka, središnji s vrhom Sv. Luka i pl. domom Putalj i pl. kućom pod Koludrom, te istočni s vrhom Sv. Juraj i s klinčanim putom kroz stijenu i dalje do Markezine grede i Klisa.

Većina uspona je zanimljiva po tome što na razne načine svladavaju Kozjakovu stjenovitu barijeru, a uz to pružaju vidik na more i Kaštela koji se širi sa svakim korakom. Dvije su od njih osigurane klinovima i čeličnim sajlama, pa predstavljaju prave atrakcije jer su nalik minijaturnim alpskim ferratama.

Četvrtak, 09. ožujka 2017.

Četvero člana mala ekipa u sastavu: Zoran, Matija, Marjan i ja, Mirko odlučili smo se na trodnevnu avanturu planinarenja na području Dalmacije u zaleđu Kaštela – planini Kozjak. Planinarske ture osmišljene su na slijedeći način:
Prvi dan - četvrtak (09.03.2017.):
Prijevoj Malačka – ishodište pl. dom Malačka – Pl. kuća Česmina – kapelica Sv. Ivan Biranj – Pl. sklonište Orlovo Gnjezdo – Pl. kuća pod Koludrom – Pl. dom Malačka. Transfer do  pl. doma Putalj.
Drugi dan - petak (10.03.2017.):  
Pl. dom Putalj – Kapelica Sv. Juraj – vrh Tureta – Bobanova greda -  Markezina greda – Klis. Transfer do pl. doma Putalj.
Treći dan – subota (11.03.2017.): 
Pl. dom Putalj – prijevoj Vrata – kapelica Sv. Luke – Veli vrj – Debelić – Pl. sklonište Orlovo Gnjezdo, te spust po ferrati Koludar – Pl. kuća pod Koludrom – Pl. dom ...

Petak, 25. ožujka 2016.

Za današnji izlet i planinarenje odabrali smo mjesto Platak, poznato i omiljeno riječko skijalište. Platak je neiscrpan izvor planinarskih staza, šetnica, biciklističkih ruta i neistraženih manje poznatih vrhova i puteljaka. Naime, na Platku - PD Kamenjak iz Rijeke (u suradnji s Goranskim sportskim centrom i PGŽ) markirali su i završili sa radovima u siječnju 2014. tri planinarske šetnice u dužini 23 km. Šetnice su obilježene posebnim turističkim oznakama, kako bi se razlikovale od uobičajenih crveno – bijelih planinarskih markacija, koje se također nalaze na pojedinim dijelovima staze.

Nedjelja, 12. veljače 2017.

U organizaciji planinarskog društva Knezgrad Lovran isplaniran je jednodnevni izlet i planinarenje u zaleđu Rijeke. Ovog puta odabrali smo „Greben Kičerina“. Ovaj greben pruža se u smjeru od jugoistoka prema sjeverozapadu u dužini  5 km, od zaselka Plosne iznad Kukuljanova do Jezeva vrha iznad Glogova. Od zaselka Plosna (250 m) - ishodišne točke pohoda krenuli smo Seniorskim planinarskim putom do vrha Kičer – vidikovac (494 m), dalje nastavili grebenskom stazom preko Drenovog vrha (542 m),  na Suhi vrh (547 m), te spust do Glogova.

Od Glogova staza se račva u dva smjera: lijevo prema zapadu do Mavrinci (duža varijanta) i desno prema sjeveru (kraća varijanta) prema Kikovici, odnosno, do gostione „Putniku“ – Soboli. Iako se ne ističu sa svojom visinom, vidici s ovog grebena i njegovih vrhova možda se ne mogu mjeriti s onima što se pružaju s Učke, Snježnika ili Risnjaka niti se njihove znamenitosti ...

Četvrtak, 01. prosinca 2016.

Na krajnjem jugoistoku planine Rilić iznad Gradaca uzdiže se manji greben Grabovica s najvišim vrhom Sveti Ilija. Iako, nije visok vrh svega 773 m, zahvaljujući svojemu položaju  nadvijen nad morem s impresivnim vidikovcima, može se mjeriti s najvišim poznatim vrhovima na Biokovu i Sutvidu. Sv. Ilija je posljednji veći vrh na planini Rilić i nije obuhvaćen nijednim planinarskim zemljovidom.

Sa vrha se pruža predivan pogled na Gradac, Baćinska jezera, ušće rijeke Neretve, poluotok Pelješac, na otoke Korčulu, Mljet i Hvar. S druge strane prema sjeveru i sjeverozapadu vidi se greben Rilića, Sutvida i nepregledno prostranstvo Biokova, te Vrgorsko  polje i njegovo gorje.

Srijeda, 30. studeni 2016.

Planinski greben Sutvid i Rilić pruža se u smjeru jugoistoka od Podgore – prijevoja Hrastovac (601 m) na sjeverozapadu  do Baćinskih jezera i ušća rijeke Neretve na jugoistoku u dužini 30 km i čine jedinstvenu cjelinu koja se prirodno nadovezuje na planinski lanac Biokovo. Najviši vrh planine Rilić je Šapašnik (920 m), a planine Sutvid je je istoimeni vrh Sutvid, za koji se koristi i naziv Velika Kapela, visok je 1155 m, a  ujedno i najviši vrh planinske cjeline Sutvid – Rilić. Naime, nadmorska visina vrha Velika Kapela na službenoj karti Državne geodetske uprave upisana je 1157,6 m. Sjevernije i usporedno s Rilićem, u zaleđu se pruža Vrgorsko gorje  s planinama Matokit, Mihovil i Šibenik. Sutvid je najvjerojatnije inačica imena staroslavenskog boga Svetovida čije se ime pojavljuje u slavenskoj mitologiji u različitim oblicima, odnosno kristijanizirani skraćeni oblik romanskog imena Sv. Vida.

Utorak, 29. studeni 2016.

Vrgorsko gorje  sastoji se od tri odvojena planinska grebena (planine) - Matokit (1062 m), Mihovil (1247 m) i Veliki Šibenik (1314 m). Pruža se u smjeru sjeverozapad – jugoistok u dužini 19 km. Vrgorsko gorje je zabiokovskom dolinom odijeljeno od Biokova i Rilića, dolina je  osobito dobro izražena na potezu od  Župe Biokovske do Vrgorskog polja.

Sjeverne padine Mihovila i općenito Vrgorskog gorja su blaže položene kao valoviti kras s ponikvama i većinom su zarasle šumama hrasta medunca i crnog graba. Na jugozapadnoj strani greben se većinom obrušava strmim klisurama koje su najveće iznad Kozice podno vrha Sv. Mihovila gdje dosežu okomice do 600 m. Bez ikakve sumnje, ovo je najmanje poznato planinsko područje u Hrvatskoj i planinari ga ne posjećuju često. U cijelom masivu postoje samo dvije markirane staze. Prva prema vrhu Sv. Rok na Matokitu i druga prema Mihovilu – vrhu Sv. Mihovil, neki ...

Unutar planine Velebit postoje strogi i botanički rezervati, spomenici prirode, te 2 nacionalna parka (Paklenica i Sjeverni Velebit). U kategoriju posebne zaštite spada i uvala Zavratnica.
Zavratnica je sigurno jedna od najljepših uvala hrvatske obale. Izgledom podsjeća na minijaturu norveških fjordova. Po svom postanku Zavratnica je potopljena bujična dolina s kanjonskim liticama visokim oko 100 m. Zbog svojih prirodnih vrijednosti i iznimne ljepote još 1964. god proglašena je zaštićenim krajolikom, a od 1981.god sastavni je dio Parka prirode Velebit.

 

OTOK RAB,
sa susjednim otočićima čini rapsku otočnu skupinu koja je smještena na sjevernom dijelu Jadranskog mora između otoka Krka i Paga. Pruža se u smjeru sjeverozapad - jugoistok, paralelno s kopnom Velebita i podvelebitskog primorja. Površina otoka iznosi 93,6 km². Najveća zračna dužina otoka Raba, proteže se od rta Gavranić do rta Sorinj, iznosi 22 km. Zahvaljujući svom nepravilnom obliku, širina je otoka različita. Tako se najuži dio otoka nalazi na južnom dijelu od rta Krkland do zaseoka Perčinić u Barbatu 3 km, dok se najširi dio od 10 km nalazi na sjevernom dijelu od rta Šilo u Loparu  do rta Kristofor na sjeverozapadu otoka.