Nedjelja, 22. rujna 2013.
Sjeverni Velebit, najmlađi je hrvatski nacionalni park, osnovan 1999. godine. Obuhvaća najatraktivnije i prirodno najvrijednije prostore sjevernog dijela Velebita. U prostoru parka koncentriran je na malom prostoru izuzetno velik broj atrakcija - veličanstvene krške forme Hajdučkih i Rožanskih kukova, jedinstveni botanički vrt u prirodi, Lukina jama, jedna od najdubljih na svijetu. Stoga hrvatski planinari upravo ovaj prostor smatraju najvećim draguljem među hrvatskim planinama. U sklopu Parka nalaze se botanički rezervat "Visibaba", u kojemu se nalazi najveće nalazište endemične hrvatske sibireje (Sibiraea altaiensis ssp. croatica), te botanički rezervat Zavižan-Balinovac-Velika kosa, koji se ističe bogatstvom visoko planinske flore. Unutar rezervata nalazi se i poznati Velebitski botanički vrt, kojega je osnovao prof. Fran Kušan još davne 1967 godine, te šumski rezervat "Borov vrh" s odlično očuvanim autohtonim sastojinama crnog bora. Park je ispresijecan brojnim planinarskim stazama, od kojih je najpoznatija Premužićeva staza, nazvana po graditelju ing. Anti Premužiću. Povodom proslave 10. obljetnice Parka postavljene su dvije staze – "Staza zviri" i "Trag čovika". One povezuju ulaz u Park na Babić Siči s planinarskim domom Zavižan, čineći tako kružnu stazu.
Planinarski dom Zavižan
PRISTUP AUTOMOBILOM (do Babića Siće -ulazak u Nacionalni park)
Prijevoz je organiziran osobnim automobilima. Okupljalište benzinska crpka Vrata Jadrana, od kuda se krenulo 7 h i 30 minuta. Nakon izlaska iz Rijeke vožnju nastavljamo Jadranskom magistralom do Sv. Jurjeva gdje smo popili prvu jutarnju kavu. Od Sv. Jurjeva napuštamo magistralu i nastavljamo po serpentinama do ulaska u Nacionalni park Sjeverni Velebit na Babića Sići, gdje dolazimo u 9 h i 10 minuta.
Na kavi u Sv. Jurjevu
ISHODIŠTE POHODA – SMJER KRETANJA (s karakterističnim putnim točkama)
Babić siča (ulaz u NP) - Pandorin plan - livada Šaran Šarinac pod Visibabom – raskrižje na predjelu Ciganišta - Modrić dolac - do odvojka za vrh Budim - dalje do raskrižja na predjelu Plančica - zatim prema Rossijevom skloništu i dalje Premužićevom stazom do doma Zavižan. Dužina staze 20,8 km. Ukupno vrijeme hoda 7 h i 24 minuta. Visinska razlika pri usponu 1171 m, pri spustu 869 m.
Opis puta
Dolaskom do Babića Siće (ulaz u NP) - tu se razdvajamo u dvije grupe:
Prva grupa ide kraćom stazom, koja vodi od doma Zavižan do Rossijeve kolibe i nazad do doma Zavižana. Grupu sačinjava slijedeća ekipa: Nevija, Ksenija, Nika i Dijana.
Druga grupa radi kružnu turu: od Babić Siće preko Ciganišta, Plančice do Rossijeve kolibe i dalje Premužićevom stazom do doma Zavižan. Ekipa u sastavu: Desa, Neva, Zoran, Mario, Zdrave i ja, Mirko. Sa Babića Siće krenuli smo u 9 h i 30 minuta po „PUP_u“ (Primorski uzdužni put) na njegovom prvom dijelu pruža se i poučna staza “Trag čovika”.
Na početku staze
Nakon desetak minuta laganog hoda po polegnutoj stazi dolazimo do Pandorina plana. To je pašnjak - velika zaravan ili livada na nadmorskoj visini 1200 m. Ovamo su stočari svake godine dovodili svoju stoku iz obližnjih stočarskih sezonskih stanova, ali i bližih stalnih planinskih naselja. Sve do pedesetih godina prošlog stoljeća Velebit je bio utočište mnogim stočarima. Stari običaji i način života zamijenili su se modernim i novim civilizacijskim tekovinama koje su stanovništvo povele drugim putovima.
Time se prekinuo stoljetni ritam života. Stočarski putovi su zapušteni, vrtovi i pašnjaci djelomično zarasli, a stočarske naseobine - ljetni stanovi obrušeni. Danas su vidljivi samo tragovi nekadašnjeg načina života, kroz koje nas vodi i ova staza simboličnog naziva „Trag čovika“. Prema narodnoj predaji ovaj pašnjak dobio je ime po ženi Pandori, koja je jedina preživjela kugu u svom selu. Njena kuća je bila građena od tisovine, dok su sve ostale bile sagrađene od kamena. Prema legendi spasila ju je upravo ta kuća i po njoj, koja je svojim stadom dolazila ovamo, ova zaravan i livada dobila je to ime.
Na poučnoj stazi „trag čovika“ – na Pandorinoj plani
Staza se dalje lagano uspinje i vijuga između kamenja kroz visoku bukovu šumu. Nakon desetak minuta ugodnog hoda kroz šumu ulazimo na zaravan Šarin – Šarinac ispod vrha Visibabe, a time ulazimo i u botanički rezervat Visibabe, u kojem se nalazi najveće nalazište endemične hrvatske sibireje (Sibiraea altaiensis ssp. croatica).
Na stazi kroz botanički rezervat Visibaba
Staza jednom trećinom prolazi kroz rezervat Visibaba na dužini od 800 m, a nakon toga napuštamo botanički rezervat Visibaba i put nastavljamo dalje do predjela Ciganište i raskrižja putova ispisano na kamenu sa nazivom i smjerom: desno staza vodi za G. Kladu, lijevo za pl. dom Zavižan i ravno za Brisnice i pl. dom Alan. Na ovom raskrižju napuštamo stazu „Trag čovika“. Ona dalje vodi do doma Zavižan i dalje do Siće. Na taj način pravi kružnu turu. Naziv Ciganište dobilo je ime po Romima (ciganima ) koji su obitavali na ovom predjelu.
Raskrižje putova
Na ovom raskrižju napravili smo kraću pauzu radi osvježenja Nakon toga staza se lagano spušta kroz gustiš mediteranskog raslinja, tako dolazimo do mjesta od kuda se pruža pogled na more i otoke.
Pogled sa staze na more i otoke
Put nastavljamo dalje gotovo po polegnutom dijelu staze, prelazeći tako preko Palježa i Modrić dolaca. Na ovom dijelu staze vidljivi su ostaci ruševina starih stočarskih stanova, kuća i suhozida, što svjedoče o prošlim vremenima i načinu života kada je ovo područje naseljavalo znatno veći broj ljudi. Nekoliko fotki o tome svjedočanstvu:
Ostaci dobro očuvanog suhozida
Ispod stijene voda u prirodnoj cisterni
Prirodna cisterna sa vodom
Razrušeni i zapušteni ljetni stanovi
Zapuštene livade zarastaju u nisko raslinje, koje postupno prelazi u šumu
Veliko stablo bukve, njegovu debljinu jedva su obuhvatili: Desa, Zdrave, Zoran i Mario
Nakon dva sata hoda od polazišta odlučili smo napraviti pauzu i marendati.
Vrijeme marende
Nakon 15 minutne pauze i marende, u nastavku staza vodi nešto oštrijim usponom do odvojka za vrh Budim (n/v 1204 m). Ne uspinjemo se na vrh Budim, zbog prve grupe koja ima kraću turu, kako nas ne bi predugo čekali. Stoga, produžavamo po potpuno polegnutom dijelu staze koja prolazi ispod Opaljenog vrha do predjela Plančića i raskrižja putova. Za one koji prvi puta prolaze ovim putom, potrebno je obratiti više pozornosti na raskrižju. Staza koja vodi od Siće izlazi na stazu na kojoj nema nikakva smjerokaza. Za Rossijevu kolibu skreće se lijevo. No, međutim, potrebno je krenuti desno 30 m do stijene na kojoj je jedva vidljiv natpis koji upućuje: desno za Brisnice i lijevo za Rossijevu kolibu. 200 m niže postoji još jedno raskrižje na kojem se lijevo odvaja put za pl. dom Alan i ravno za V. Brisnice.
Raskrižje na predjelu Plančica
Deset minutna pauza na raskrižju Plančica
Na raskrižju mi skrećemo lijevo prema Rossijevu skloništu, stazom koja nas vodi preko Jukić dulibe. Nakon pola sata hoda od raskrižja dolazimo do mjesta gdje se markacije gube. Tu je potrebno obratiti pozornost i naći pravac kretanja. Na ovom dijelu staza je zarasla u teško prohodno nisko raslinje i razbacana suha stabla bukve.
Na stazi razbacana stabla (uzdužno i poprečno)
Nakon jedan sat hoda od predjela Plančica, pravimo 20 minuta pauzu kako bi ručali i odmorili se. Potom nastavljamo stazom u neprekidnom spuštanju i dizanju po depresijama, što većim, što manjim sve do Rossijeve kolibe gdje dolazimo u 15 h i 20 minuta.
Ispod Rossijeve kolibe
Rossijeva koliba
Planinarsko sklonište Rossijeva koliba (n/v 1580 m) nalazi se ispod stijene Pasarićeva kuka u srcu Rožanskih kukova a neposredno uz Premužićevu stazu, na oko dva sata hoda od Zavižana. Sklonište je namijenjeno isključivo kraćem boravku za slučaj nužde ili ružnog vremena. Sagrađeno je 1929. godine i nazvano po istraživaču velebitske flore Ljudevitu Rossiju. Koliba je 2012 godine obnovljena. U prizemlju se nalazi cisterna i stol sa klupama. U niskom potkrovlju moguć je smještaj za 6 osoba.
Prizemlje kolibe – stol sa stolicama. Ljestve – škale za potkrovlje, sa desne strane smještena je cisterna
Ispred skloništa
Ispred skloništa Rossijeve kolibe, odvojili smo jedan sat kako bi uživali u lijepom i sunčanom danu. Nakon odmora u 16 h i 20 minuta napuštamo sklonište i nastavljamo put po Premužićevoj stazi do planinarskog doma Zavižan. Premužićeva staza dobro je poznata planinarima i ljubiteljima prirode. Opisana je u mnogim planinarskim vodičima i literaturi, web stranicama i na blogovima, stoga, nema potrebe da se o tome detaljnije piše. Navesti ću samo nekoliko suhoparnih podataka: Ukupna dužina staze 57 km, prosječna širina 1,5 m, prosječni nagib 10%, Najviši nagib 20%sedlo Crikvena, Najviša točka 1630 m u NP Sjeverni Velebit, najniža točka 920 m - Baške Oštarije.
Premužićeva staza koja prolazi kroz NP Sj. Velebit duga je 16 km. Na tom dijelu staze postavljeno je 26 poučnih tabli koje čine mozaik sastavljen od geologije, speleologije, živog svijeta i kulturne baštine ovog prostora.
Želite li pogledati poučne table na Premužićevoj stazi kliknite ovdje (PDF, 9 MB)
Tek što smo krenuli prema Zavižanu na nekoliko minuta hoda od skloništa dolazimo do raskrižja putova: Ravno za Zavižan, a desno za Lomsku dulibu, Kozjak, Mali Rajinac i Hajdučke kukove.
Raskrižje
Od ovog raskrižja u smjeru Zavižana dolazimo do još jednog raskrižja i smjerokaza, koju upućuje lijevo na vrh Gromovače.
Na stazi prema drugom raskrižju za Gromovaču
Smjerokaz za Gromovaču
Nakon jedan sat laganog hoda dolazimo do mjesta od kuda je najbolji i najljepši pogled na Rožanske i Hajdučke kukove, na Lomsku dulibu, Veliki i Mali Rajinac, te na Pivčevac. Na ovom mjestu postavljena je i tabla sa svim tim vrhovima.
Pogled na Rožanske i Hajdučke kukove, te na Lomsku dulibu
Pogled na Veliki i Mali Rajinac
Kratka stanka i uživanje u sunčanom danu
Na putu prema Zavižanu dolazimo do mjesta i lijepe kamene stijene na kojem je ispisan planinarska staza Ante Premužića.
Na stijeni je ispisan naziv staze i vrijeme gradnje
Na šumskoj stazi
Točno, po predviđenom vremenu od Rossijeve kolibe do pl. doma Zavižan stižemo za dva sata, ili točnije u 18 sati i 20 minuta. U domu se zadržavamo okvirno 40 minuta, kako bi se osvježili i odmorili i sačekali da vidimo prekrasan zalazak sunca, nakon toga polazak doma.
Pl. dom Zavižan
Pogled ispred doma na zalaz sunca
U nastavku slijedi: gpx tragovi na Google Earthu i na topo karti, vertikalni profil staze, te link – album fotografija koje nisu obuhvaćene ovim putopisom
Gpx tragovi na Google Earthu
Gpx tragovi na topo karti
Vertikalni profil staze