Putopisi

MJESEČEV PLATO je krška – kamenita zaravan sa najvišim svojim vrhom Diviška 471 m. Nalazi se na jugozapadu otoka iznad kanjona Vrženica na prosječnoj nadmorskoj visini 380 m.  Naizgled, to izgleda kao kamena pustinja, no, to i nije tako. Tu ćemo sresti na ispaši stada ovaca, kržljave šumarke ograđene suhozidom, gdje se ovce za ljetnih vrućina tu sklanjaju. Tu ćemo sresti i mrgare – mjesto gdje pastiri obavljaju obilježavanje, prebrojavanje, striženje i mužnju ovaca. Tu su suhozidi koji se protežu u nedogled i razdvajaju pastirske posjede. Poseban primjer takvog razdvajanja je atraktivna Lokva Diviška, koja je podijeljena na 5 vlasnika, kao što je vidljivo na slici.

Utorak, 30. prosinca 2014.
Osvanuo je lijep i sunčan dan, kojeg je trebalo iskoristiti za planinarenje u zimskim uvjetima. U društvu sa Zoranom, odlučili smo napraviti zimski uspon stazom od Lignja preko Lužinskog brega do Poklona. I ako smo ovom stazom prošli više puta,  ni jedanput u zimskim uvjetima , gdje se visina snijega kreće od 30 do 60 cm. Stoga, iskoristit ću ovu priliku za opis staze uz pomoć turističko - planinarskog zemljovida „ĆIĆARIJA“ promoviran 22. prosinca, 2014. godine u Lanišću, na kojem su sve staze, kratice i spojnice obilježene brojevima. Detalje možete pogledati na službenim stranicama HPS_a  

http://www.hps.hr/vijesti/599/predstavljen-turisticko-planinarski-zemljovid-cicarije/

Srijeda, 17. prosinca, 2014.
Tuhobić je izdužena planina koja se pruža primorskim rubom goranske visoravni u smjeru sjeverozapad – jugoistok u dužini 8,5 km. Lokacija obuhvaća prostor od Gornjeg Jelenja do Benkovca Fužinskog s nekoliko karakterističnih vrhova razmještenih po hrptu: Straža (984 m), Tuhobić (1109 m), Strgarnica (1098 m), te Jelenčić (1106 m). Prosječna nadmorska visina grebena varira između 950 i 1100 metara. Glavno obilježje visokog dijela planine - na srednjem dijelu (hrbat) su blagi oblici obrasli niskom travom, dok su niži dijelovi na južnom i sjevernom dijelu  prekriveni šumom.  Posebno je izrazita travnata padina sa primorske strane koja se blago spušta do ruba šume. Sjeverna strana prema Lepenici  je strma i šumovita. Osobitost ove planine dobro je poznata po svojoj izrazitoj oštroj granici između goranske i primorske klime i vegetacije. Niti na jednoj planini granica između goranskih šuma i primorskih krških terena nije tako oštra i upadljiva kao na ...

Petak, 12. prosinca 2014.

Matija i moja malenkost, odlučili smo provesti lijep i sunčan dan,  u našoj neposrednoj blizini na području Hahlića, ili kako to planinari rado nazivaju Grobničkim Alpama. Ovog puta odabrali smo slijedeću rutu: Od Podkilavca, odnosno, od „Ovčarije“ -  kuće za uzgoj ovaca – Pod Planinu – Ćunina glava – dom Hahlić – Pakleno Južni vrh – Napa – Špilje, te povratak po Kolci. Prije dvadesetak dana posjetili smo područje Hahlića i vrhove sa istočne strane, ovog puta odlučili smo posjetiti vrhove sa zapadne strane. Posebnu zanimljivost ovog područja predstavlja kanjon Mudne doli i Pakleno. Budući sam u nekoliko blogova opisivao područje Hahlića, ovog puta nema potrebe, a posebice zbog toga što je područje Grobničkih Alpi opisano na mnogim blogovima, web stranicama, a i u literaturi. Dobar opis cijelog područja Hahlića , njihovih vrhova i kolnog pristupa možete potražiti na web stranici Jadranka Popovića „Gpx-om po hrvatskim

Otok Krk (400 km²) smješten je na sjevernom djelu jadranskog mora u Kvarnerskom zaljevu nedaleko od Rijeke, sa kopnom je povezan Krčkim mostom.  U središnjem i zapadnom dijelu otoka prevladavaju šume, te uzgojene kulture mediteranskog voća i povrća, vinograda i maslinika. Sjeverni i južni dio otoka čini kamenjar i pašnjaci.

Brdovita ali pitoma unutrašnjost  ispresijecana je brojnim stazama pogodnim za šetnje, planinarenje i biciklističke ture.  Na otoku Krku je uređeno i obilježeno 300 kilometara pješačkih i biciklističkih staza.

Petak, 21. studeni 2014.

Nakon jednomjesečne planinarske neaktivnosti, zbog dužeg kišnog razdoblja, stoga, čim se ukazao jedan sunčan dan, mala ekipa od 3 člana (Matija, Slavko i ja, Mirko) odlučili smo 21. studenog dan provesti u prirodi i svježem zraku u neposrednoj blizini Rijeke u Grobničkim Alpama i popeti se na 4 vrha: Sljeme 1263 m, Grleš 1331 m, Gornik 1318 m i Nebesa 1131 m.
Područje Hahlići ili kako to planinari zovu „Grobničke Alpe“, čini skupina vrhova koji se nižu jedan pored drugoga, a svaki je drugačijeg  izgleda, što tom području daje posebnu slikovitost i ljepotu. Evo tih 16 vrhova sa njihovim imenima i nadmorskim visinama: Obruč 1377, Fratar 1353, Pakleno 1340, Osoje 1338, Grleš 1331, Gornik 1318, Sljeme 1263, Suhi Vrh 1250, Trstenik 1243, Štulac 1212, Dnić 1190, Vidalj 1184, Ćunina Glava 1157, Nebesa 1131 i Hahlić 1097 m. Osim planina tu se isprepliću livade, šume, kamenjari, kanjon ...

Subota, 04. listopada 2014.
Moj trodnevni boravak u Bolzanu kod obitelji i prijatelja Daniele i Sergia Babića. Sergio, strastveni planinar, skijaš i turno skijaš - istinski zaljubljenik u prirodu i planinarenje, a posebice u Dolomite, organizirao je dvodnevni nezaboravni izlet i planinarenje u Dolomitima. Prvi dan, 04.10.2014., kao poslasticu predvidio je uspon na Marmoladu – vrh Punta Penia (3343 m). Drugi dan 05.10.2014. predviđena je lakša, ali duža tura i uspon na tri vrha: Zandleser kofel (2422 m), Kleiner Peitlerkofel (2813 m) i Peitlerkofe (2874 m).

Marmolada  - „Kraljica Dolomita“ je naziv za skupinu vrhova u sjeveroistočnoj Italiji, s najvišim vrhom u Dolomitima - Punta Penia (3343 m). Sastoji se od grebena koji se pruža od zapada prema istoku. Tu je nekoliko značajnijih vrhova koji se izdižu iznad 3000 m: Punta Rocca (3309 m), Punta Ombretta (3247 m), Monte Serauta (3069 m), te Pizzo Serauta (3035 m )… ...

Nedjelja, 05. listopada 2014.
Drugi dan mog boravka u Bolzanu (05.10.2014.) predviđen je za uspon na tri vrha: Zendleser kofel (2422 m), Kleiner Peitlerkofel (2813 m) i Peitlerkofel (2874 m).
Peitlerkofel/Sas de Putia (talijanski naziv) je najsjeverniji osamljeni vrh u Dolomitima, smješten između Gadertal na istoku i Vilnößtal na zapadu. Zbog svog udaljenog i izoliranog položaja od ostalih planinskih skupina u Dolomitima, kao i zbog strmih litica sa sjeverne strane, naziva se i „Sjeverozapadni kamen Dolomita“.  Iz tog razloga, vrh je poznat po lijepom razgledu sa kojeg se pružaju prekrasni panoramski vidici na okolne Dolomitske vrhove prema središnjim Alpama na sjeveru i zapadu. Nerijetko, Peitlerkofel je motiv koji se koristi za foto kalendare i razglednice. Planina se sastoji od dva vrha, Grosser Peitlerkofel (2875m) i Kleiner Peitlerkofel (2813m), koji su odvojeni dubokim sedlom.  

Za uspon na vrh najčešće se koriste dva osnovna smjera: Od Zanser ...

Subota, 20. rujna 2014.
Drugi dan našeg boravka u Dolomitima – (Corvari) predviđen je za uspon na vrh Lagazuoi Piccolo 2778 m sa sjeverne strane Grupe Sella po stazi (strada Militare – Austrian Militari) Kaiserjager steig od Passo Valparola, te povratak kroz tunel – „Galeria Lagazuoi“  do Passo Folzarego. Uspon ovom stazom vodi nas u povijest  i središte ratnih zbivanja za vrijeme Prvog svjetskog rata između zaraćenih strana Austro-Ugarske i Italije.  Rat se vodio visoko u planinama. Tada obe zaraćene strane intenzivno izgrađuju osigurane putove  - ferrate, kopaju rovove, bunkere i tunele, kako bi na taj način osigurali dopremu opreme i zauzeli strateške položaje.

Prijevoj Passo Falzarego, je zasigurno, jedan od takvih strateških položaja iznad kojeg je Austro-Ugaraska vojska podigla utvrde na vrhu Lagazuoi Piccolo, a Italijani poduzeli jednu ne uobičajenu vojnu akciju – iskopavši tunel dužine 1100 m, kako bi došli ispod utvrde - digli je u zrak i potjerali ...

Subota, 27. rujna 2014.
Drugi dan našeg boravka u Julijskim Alpama u Italiji, predviđen je za uspon na Jof Fuart/Viš  (2666 m)- kružnom turom  stazom Anita Goitan. Jof Fuart sa svojim susjednim vrhom Jof de Montasio /Montaž 2753 m, spadaju u najviše vrhove u skupini zapadnih Julijskih Alpi u Italiji. Njegov greben obuhvaća manju skupinu vrhova koji ga okružuju: Sa sjeverne strane okružuje ga Veliki Naboid/Nabois Grande i prijevoj Škrbina Nabois, prema zapadu njegovi obronci spuštaju se u dolinu  Špranje, prema jugozapadu do prijevoja Forcella Mose/Škrbina zadnje Špranje, obronci južne strane spuštaju se do doline Rio del Lago/Jezerska dolina. Prema istoku nižu se nekoliko visokih i lijepih  vrhova: Madri dei Camosci / Gamsja Mati /2503 m, Torre / Kolo  2463 m, Innominata 2463 m i Cima di Riofreddo / Divja Koza 2507 m.

Zbog kulturne raznolikosti, za ovu planinu susrećemo više naziva i različitih značenja. Tako, primjerice, susrećemo Jof ...

Petak, 26. rujna 2014.
PD Opatija organiziralo je trodnevni  izlet i planinarenje u Italiju – Julijske Alpe, od 26 do 28. rujna 2014. Voditelj i organizator Boris Božić. Prijevoz  je organiziran sa dva osobna automobila. Na izlet se prijavilo 6 članova iz PD Opatija (ekipa u sastavu: Mirjana, Davorka, Boris, Dionis, Savo i Franjo) i 2 člana  PD Knezgrada iz Lovrana – (Silvano i moja malenkost). Cilj trodnevnog  izleta i planinarenja je: prvi dan,  26. 09. 2014. od Sella Nevea doći do Rifugio Guido Corsi (1874 m), gdje je organiziran smještaj. Drugi dan predviđen je za uspon na Jof Fuart/Viš (2666 m) stazom „Anita Goitan“. Treći dan previđen je za uspon po grebenu – stazom „Ceri-Merlone“ i spust do parkirališta Sella Nevea. 

Petak, 19. rujna 2014.
Prethodni tjedan posjetio sam Dolomite -  Grupu Sella i uspon sa južne strane na Piz Boe 3152 m, najviši vrh ove grupe. Ovog puta, u dvodnevnom izletu u društvu Saše Rodića odabrali smo sjevernu stranu Grupe Sella. Prvi dan - uspon na vrh Pisciadu 2985 m po „FERRATI  BRIGATA TRIDENTINA“, te drugi dan - uspon na vrh Lagazuoi 2778 m, po stazi (strada militare) „KAISERJAGER“

Grupa Sella je izdvojeni planinski masiv u centru Dolomita sa skupinom vrhova, okružen sa 5 dolomitskih prijevoja - prolaza:  Passo Pordoi, Passo Gardena, Passo Sella, Passo di Valparola i Passo Campolongo. Skupina je podijeljena na dva dijela: Val Lasties prema Val di Fassa i Val Mesdi prema Val Badia. Na njenim rubovima izdižu se brojni vrhovi, lijepo vidljivi iz dolina kojim su okruženi. Najviši vrh skupine je Piz Boe s 3152 m nadmorske visine. Ostali značajniji  vrhovi: Mesules 3000 m, Cima Pisciadu' 2985 m, Piz ...

Petak, 08. kolovoza 2014.
U prethodnom blogu napisao sam – „tko jednom zagrize i osjeti taj slasni zalogaj Dolomita na planinarski način, taj se njima ponovo vraća“. Takav je slučaj i sa mnom.  Nije proteklo ni 7 dana od prvog planinarskog posjeta Dolomitima i uspona na Tofanu di Rozes, evo mene ponovo u Dolomitima – Grupi Sella. Naime, priključio sam se jednodnevnom izletu (30. 08. 2014.) koji je organiziralo PD Obruč iz Jelenja – uspon na Piz Boe. Organizator i voditelji izleta Vedran i Romina. Na izletu je sudjelovalo 47 planinara i planinarki, najviše ih je bilo iz društva organizatora 40, iz PD Knezgrad 3, PD Opatije 1, te 3 člana – gosti, koji nisu članovi planinarskog društva. Prijevoz je organiziran autobusom. Krenulo se iz Jelenja u pola noći (24 h). Na odredište Passo Pordoi stigli smo u jutro u 7 sati. Passo Pordoi   je najviši i najfrekventniji  gorski ...

Nedjelja, 24. kolovoza 2014.
Drugi dan, našeg boravka u Dolomitima, predviđen je za uspon na Tofanu di Rozes (3225 m) po ferrati Lipella, spust po via normale, te povratak doma. Dolomiti, magično planinsko područje na sjeveroistoku Italije, koje se proteže više od stotinu kilometara od rijeke Adige na zapadu, do doline Piave di Cadore na istoku, današnjim je generacijama simbol skijaške i penjačke meke, nevjerojatne prirodne ljepote zaštićene UNESCO-ovom listom.
Teško je zamisliti veličanstveniji ambijent i prirodnu ljepotu od Dolomita – raj za planinare i alpiniste. Pitoma prelijepa naselja u gustoj mreži dolina ispresijecane cestovnim pravcima i prijevojima, iznad njih pojas šuma, a zatim pašnjaci. Iznad pašnjaka stjenoviti vrhunci, gromade, zidovi, tornjevi i klisure, litice, neopisivih oblika, tuneli prokopani za vrijeme Prvog svjetskog rata.  Dakle, Dolomiti, nisu beskrajni planinski lanac, nego malene gorske skupine prepoznatljivih vrhova i specifičnih oblika, međusobno odvojene dubokim dolinama i sedlima. Spomenimo samo snježnu kosinu Marmoladinog ...

Subota, 23. kolovoza 2014.
PD Opatija iz Opatije organiziralo je dvodnevni  izlet i planinarenje u Italiju - Dolomiti, 23 i 24. kolovoza, 2014. Voditelj i organizator Boris Božić. Prijevoz  je organiziran sa dva osobna automobila. Na izlet se prijavilo 5 članova iz PD Opatija (ekipa u sastavu: Mirjana, Elena, Boris, Dionis i Dario) i 3 člana  PD Knezgrada iz Lovrana. – (Renato, Dino i moja malenkost).  Cilj dvodnevnog izleta i planinarenja je: prvi dan,  23. 08.2014. popeti se na vrh Monte Rite (2180 m), te posjeta  muzeju od Reinhold Messnera - „Messner Mountain Museum“. Drugi dan predviđen je za uspon na Tofanu di Rozes (3225 m).  Znameniti muzej, smješten je u srcu Dolomita, između Pieve di Cadore i Cortine d'Ampezzo, na planini Monte Rite (2181 m), od kuda je prekrasan panoramski pogled na veličanstvene vrhove Dolomita. Na žalost, zbog lošeg vremena (obilne kiše koja ne prestaje padati cijelo vrijeme puta ...

Ponedjeljak, 18. kolovoza 2014.
Treći dan našeg boravka na Kriški podi u Julijskim Alpama, predviđen je za uspon na Križ (2410 m) i povratak preko „bivka IV“ na Rušju ispod Dolkove špice do Aljažovog doma u dolini Vrata. Križ je smješten u srcu Julijskih Alpi. Nalazi se sjeverozapadno od doma Pogačnik i Kriški podi, na kojima se nalaze tri prekrasna visokogorska kraška jezera. Križ je smješten  između dva susjedna najbliža vrha – Razor (2601m) i 100 m višeg Stenara (2501 m). Na vrhu se nalazi metalna kutija sa upisnom knjigom i žigom. Za lijepa vremena otvara se lijepi pogled na najviše vrhove Julijskih Alpi. Ovog puta gusta magla spriječila je taj lijepi pogled na vrhove Julijskih Alpa.

Nedjelja, 28. rujna 2014.
Treći dan našeg boravka (28.09.2014.) u talijanskim zapadnim Julijskim Alpama, predviđen je za uspon po grebenskoj stazi „Ceria – Merlone“, slovenski „Poliški Špiki. Ona je posvećena alpinistima iz Trsta Celestino Ceria i Ruggero Merlone, koji su tragično stradali prilikom penjanja na Monte Rosa.
Zašto naziv grebena „Poliški Špiki“?
Neumorni tragač, a istraživač slovenskih imena u ovim planinama, Julijskih Alpa, Henrik Tuma,  pokušao je sačuvati od zaborava nazive lokalnih imena. Tako, je stari naziv za Montaž  (2753 m) - Špik (Špik Police), te dalje navodi imena vrhova po grebenu od zapada prema istoku. Špik nad Stražnjom Policom (2680 m), poznatiji kao sjeverni toranj Montaža, Špik od Lavina (2606 m), Špik nad Cijanerico (2461 m),  Špik Hude Police (2430 m), Špik nad Tratico, Špik nad Studencima (2392 m), Špik Teške police.

Sljedeća na redu je Špik Nosy –Špik nad Nosom (2531 m), Špik nad Špranjo - preko proreza (2554 m). Stoga, u ...

Nedjelja, 17. kolovoza 2014.
Drugi dan našeg boravka u Julijskim Alpama (na Kriški podi), predviđen je za uspon na Razor i Planju. Razor sa svojom visinom od 2601 m, kao i susjedni vrh Planja 2453 m, smješteni su u srcu Julijskih Alpi i spadaju među više vrhove. Vrh Razora poprima oblik oštrih i vitkih šiljaka, koji završavaju u obliku piramide. Razor i Planja izdižu se iznad visoravni Kriških podi, gdje se nalaze 3 prekrasna jezera. Okružuju ih prijevoj Luknja sa istočne i Vršič sa zapadne strane, te dolina Krnice sa sjeverne i Trente sa južne strane.

 

 

Subota, 16. kolovoza 2014.
Bovški Gamsovec  s visinom 2392 m pripada  skupini Julijskih  Alpi, a u neposrednoj blizini Triglava. Njegov vrh je vrlo izraženi uzdužni uski greben koji se proteže od Pihavca prema Stenaru. Bovški Gamsovec je dobar izbor za planinare koji uživaju u laganom penjanju i nije suviše zahtjevna planina i ako se nipošto, ne smije podcjenjivati - nije za početnike i neiskusne. Na istočnoj strani ima dosta ispostavljenih mjesta, uskih polica, procijepa, doduše, osiguranih klinovima i sajlom. Sjeverna strana je izrazito travnata i strma padina, okrenuta prema Triglavu. Stoga, nije ni čudo  da na ovom dijelu planine možete sresti mnogo kozoroga i gamsa. Pretpostavljam, da je po tome i dobio ime „Gamsovec“. Stjenovita jugozapadna strana okomito se izdiže iznad Kriških podi. S vrha je dobar pogled na obližnje vrhove: Triglav , Pihavec, Stenar, Križ, Razor Planju, jezera na Kriških podi (gornje, srednje i donje), te na Pogačnikov planinarski dom.

Ponedjeljak, 04. kolovoza 2014.
Treći dan našeg boravka u Julijskim Alpama, predviđen je za uspon na tri različita vrha: Ponce,  Špik i Slemenovu špicu – odabir prema vlastitom nahođenju. Podijeljeni u tri grupe „A“, „B“ i „C“ . Grupa „A“ uspon na Ponce (Renato i ja, Mirko), grupa „B“uspon na Prisojnik (Fedor i Dino) i grupa „C“  (ostali) uspon na Slemenovu špicu. 

Ponce su planinski greben u slovenskim Julijskim Alpama, koji se pruža u smjeru sjeveroistoka prema jugozapadu. To je granični greben između Italije i Slovenije. Greben je smješten između doline Tamara i Planice na slovenskoj strani i Mangartske doline ili Belopeške doline na talijanskoj strani. To je ujednačeni oštri greben, čiji vrhovi počinju iznad Planice sa Malom Poncom  1925 m, nastavlja dalje preko Vratca 1844 m na Visoku 2274 m, Srednju 2228 m i zadnju Poncu 2242 m. Greben se nastavlja dalje preko vrha Strug 2265 m, Vevnice ...