Četvrtak, 08. svibnja 2014.
Zbog lošeg vremena i dužeg kišnog razdoblja, teško je pronaći dva uzastopna lijepa dana i otisnuti se u planine i uživati u planinarenju. Mala ekipa od 4 člana (Desa, Matija, Zoran i ja, Mirko) odlučili smo 08 i 09. svibnja, 2014. provesti 2 dana na srednjem Velebitu i uživati na svježem zraku i planinarenju, bez obzira na vremenske uvjete. I doista, prvi dan planiranog izleta, padala je kiša. Nismo odustali od plana – kiša nas nije spriječila. Krenuli smo u 6 sati iz Matulja. Cijelo vrijeme puta prati nas kiša. U Baške Oštarije stižemo u 9 h, i dalje kiši. Nada, uvijek postoji – vremenska prognoza za danas predviđa razvedravanje i prestanak oborina. Odustajemo od prethodno razrađenih planova i u hodu napravili smo alternativno rješenje: Odlazak u Gospić na marendu (janjetina sa ražnja), posjet muzeju – memorijalnom centru „Nikola Tesla“ u Smiljanu.
Naselje Smiljan udaljeno je 7 km sjeverozapadno od Gospića, a nalazi se u podvelebitskom dijelu središnje Ličke zavale, na zapadnom rubu Ličkog polja podno brda Krčmar. Sastoji se od dvanaest zaselaka s kojima čini prostornu i funkcionalnu cjelinu. Muzej istražuje, sakuplja, čuva i stručno obrađuje, te prezentira posjetiteljima građu vezanu za život i djelo Nikole Tesle. Nadalje, organizira razne aktivnosti i manifestacije te događanja koja imaju odgojni i obrazovni karakter. Stoga, mnoge škole organiziraju izlete i posjet ovom muzeju u svrhu edukacije.
Ispred kipa i muzeja - memorijalnog centra „Nikola Tesla“ u Smiljanu.
PRISTUP AUTOMOBILOM ( do Baških Oštarija)
Od Lovrana preko Rijeke, dalje Jadranskom magistralom do Karlobaga. Tu napuštamo magistralu skrećemo lijevo na državnu cestu D25 (Karlobag – Gospić) do Baških Oštarija. Neposredno prije pl. kuće Vila Velebita 200 m prije treba skrenuti lijevo na sporednu cestu – pored same crkve Sv. Elizabete, nastaviti 500 m po asfaltu, zatim još 300 m po makadamskoj cesti uz potok Ljubica do manjeg proširenja, gdje parkiramo automobil. Daljnja vožnja za vozila sa niskim podvozjem nije moguća. Cesta je oštećena i razrovana vodenim bujicama. Dužina puta od Lovrana do Baških Oštarije (do ishodišne točke pohoda) 170 km. Vrijeme vožnje 3 sata.
Poznati Teslin transformator sa zavojnicom od 1.000.000 volti. Transformator se uključuje daljinskim upravljačem. Posjetitelji dobiju dvije fluorescentne lampe koje drže u ruci – ( u zamračenoj prostoriji) i one svijetle dok zavojnica radi. Mnogo više detalja možete pogledati na web stranici: http://www.mcnikolatesla.hr/
Izlazimo iz muzeja u 12 h i 45 minuta, za naše veselje kiša je prestala. Pogledom u nebo sunce se probija kroz oblake. Napravljen je novi plan : Uspon na Metlu, Filipov kuk i na Ljubičko brdo.
Iz pravca Karlobag u Baškim Oštarijama, kod crkve Sv. Elizabete skrećemo lijevo na sporednu asfaltiranu cestu (500 m), dalje (300) makadamom do većeg proširenja i parkinga
ISHODIŠTE POHODA (s karakterističnim putnim točkama)
Baške Oštarije na sporednoj cesti - 800 m od crkve (938 m), vrh Metla (1288 m), Filipov kuk (1197 m), Ljubičko brdo (1320 m), Ponor Vrilo (923 m). Dužina puta 11,2 km. Visinska razlika pri usponu 835 m, pri silasku 838 m. Vrijeme gpx traga 6 h i o5 minuta. Minimalna visina 923 m, maksimalna 1321 m. Visina odredišta 1320 m.
Sa parkinga smo krenuli u 13 h i 30 minuta makadamskom cestom "Karolina" izgrađene 1775 godine. Nažalost, danas se ta cesta ne održava. Markacije nas vode preko Ripišta, sa naše lijeve strane lijepo se vidi stjenoviti Medvjeđi kuk i greben Ljubičkog brda.
Nakon desetak minuta hoda dolazimo do prvog raskrižja: lijevo za Ljubičko brdo, ravno markacija vodi po makadamu za Metlu i Crni vrh.
Od ovog raskrižja, 15 minuta laganog hoda dolazimo do podnožja i drugog raskrižja za – Filipov kuk, gdje se odvaja grebenska staza za uspon na vrh. Nastavljamo, dalje kolnim putom (stotinjak metara) i prolazimo pored ponora Crno vrilo ( kojeg ćemo u povratku posjetiti). U nastavku hodamo po lošijem kolnom putu uz oštriji uspon, nedugo zatim dolazimo do trećeg raskrižja: desno Crni vrh (n/v 1197 m), ravno Metla. Od ovog raskrižja nakon 150 metara po kolnom putu dolazimo do smjerokaza ispisan na kamenoj stijeni sa desne strane puta, koji usmjerava lijevo za Metlu. Ista takva oznaka nalazi se i na bukvi, stoga, je ovo skretanje teško promašiti. Tu staza napušta cestu i ulazi u gustu i visoku bukovu šumu, potom izlazi na travnati proplanak prošaran sitnim kamenjem i prelazi ga.
U nastavku, staza se umjereno uspinje prema Metlačkom razvršju i Podvikaču, te dovodi do odvojka - desno za Oštri Kozjak i Jadovno. Od ovog odvojka staza ulazi u bukovu šumu u prvom dijelu gotovo polegnuta, a potom se uspinje i uskoro se iz nje izlazi ispod vršnog grebena prekriven travom i cvijećem.
Nakon prelaska manjeg dijela grebena, na vrh Metle (1288 m) dolazimo u 14 h i 57 minuta. Za uspon do vrha uz sve stanke trebalo nam je 2 h i 10 minuta.
Metla je istaknuti vrh na ličkom rubu vršnog dijela Velebita, iznad Jadovna i Trnovca. Vrh je travnat i označen je malom kamenom piramidom, pored koje je ugrađen žig, a tu je i limeni tuljac sa upisnom knjigom. U neposrednoj blizini je i kamena ploča na kojoj je ispisan natpis imena vrha i nadmorskom visinom. S vrha se lijepo vidi Crni vrh, strmi Oštri Kozjak i velik dio Like oko Gospića. Posebno je lijep pogled prema: Ljubičkom Brdu, Kizi i Bačić kuku. Pogled seže i dalje na dio Velebita od Sadikovca preko Visočice sve do Svetog brda.
Na vrhu se zadržavamo 25 minuta, uživajući u prekrasnom vidikovcu. Sa vrha vode dvije staze: jedan na vrh Komusovica i planinarsku kuću Sv. Josip, a drugi za Baške Oštarije. Mi spust započinjemo u 15 h i 22 minuta istim putom prema Oštarijama. Na spustu pojačavamo tempo, kako bismo ostvarili planirani cilj: uspon na Filipov kuk i Ljubičko brdo. Za 1 h i 5 minuta stižemo do ponora Crno vrilo. Također, tu se nalazi željezni tuljak sa upisnom knjigom.
Od ponora Crno vrilo, ponovo izlazimo na šumsku cestu i nastavljamo 150 m dalje do podnožja Filipova kuka, od kuda započinje uspon na Ljubičko brdo i na Filipov kuk - „grebenskom stazom“.
USPON NA FILIPOV KUK I LJUBIČKO BRDO
Na povećoj stijeni u podnožju Filipova kuka ispisan je naziv: Ljubičko brdo, Filipov kuk, grebenska staza, kao i strelica koja upućuje na pravac kojim treba krenuti. Filipov kuk je najjužniji dio Dabarskih kukova. To je istaknuta stijena visoka 1055 m na krajnjem jugoistočnom masivu Ljubičkog brda. Staza preko Filipova kuka zanimljiva je kao varijanta uspona na Ljubičko brdo, ali je duža, atraktivnija i zahtjevnija od one klasične koja vodi iz Baških Oštarija. Uspon na Filipov kuk počinje u podnožju stijena. Staza se vrlo strmo uspinje istočnom stranom grebena i probija se između stijena i pri vrhu žlijeba skreće lijevo u početku po kamenim grotama, poslije šumskom vlakom, a potom ponovo po stijenama do vrha.
Prelazak preko grebena označen je natpisom na stijeni „opasno“ i zahtjeva malo više planinarske vještine, ali zato je označen i lakši put uz greben, koji dalje vodi prema Ljubičkom brdu. Ja sam odlučio - nastavljam grebenskom stazom, Desa, Zoran i Matija lakšom varijantom uz greben. Sa ovog vrha lijepo se vidi Sadikovac, Crni vrh, Baške Oštarije i Metla.
Silaskom sa grebena Filipova kuka, uspon na Ljubičko brdo čini se puno lakšim. Staza dalje vodi kroz šumu pokrivenom travom i rasutim kamenjem.
Nakon 1 h hoda i prijeđenih 1,2 km, savladali smo visinsku razliku od 140 m, i dolazimo do Vrata, gdje staza izlazi na travnati greben Ljubičkog brda.
Na vrh Ljubičkog brda (1320 m) dolazimo u 18 h i 20 minuta. Ljubičko brdo uzdiže se iznad izvora potoka Ljubice, po čemu je i dobio ime. Vrh je označen velikim drvenim križom, koji se može vidjeti iz Baških Oštarija. Sam greben je travnat i dugačak 0,5 km. Do polovine greben je šumovit, dok je ostatak vršnog grebana obrastao travom. Na sjeverozapadnoj strani grebena, nastavljaju se slikovite okomite stijene, koje mame naše poglede, a to su: Medvjeđi kuk, Božin kuk i Kuk od Karoline plane. Žig je ugrađen na stijeni 200 m prije vrha. Sa vrha se otvara široki vidik, koji obuhvaća more i otoke, vrhove južnog dijela Velebita, Liku, Baške Oštarije, te Dabarske kukove.
Nakon fotografiranja i razgledavanja, spuštamo se istim putom po travnatom grebenu i dolazimo do raskrižja prije Vrata. Neupitno je, koji spust ćemo odabrati, naravno, ne grebenski, već ovaj lakši. Staza dalje ulazi u šumu i postupno se spušta do ceste Karoline, gdje izlazi drugi strmi spust.
U 19 h i 25 minuta izlazimo iz šumske staze na makadamsku cestu (Karolinu) i nastavljamo još 10 minuta i dolazimo do ishodišta pohoda, gdje nam je parkiran auto. Tu nije kraj naše današnje avanture. Odlučili smo baciti pogled sa Kubusa na zalazak sunca sa Baških vrata.
Na Baškim Oštarijama, uz cestu koja vodi od Karlobaga do Gospića, nalazi se klesani kamen iz 1846. godine poznat kao KUBUS, URA ili KOCKA. Riječ je o klesanom kamenu veličine 1,25 m x 1,25 m na četiri kamene kugle. Kocka je postavljena u vrijeme gradnje ceste od Karlobaga do Gospića (1844.g. - 1850.g.). Do Kocke vode 33 stepenice. S mjesta gdje je postavljena Kocka pruža se prekrasan pogled, s jedne strane na dio obale i otoka, a s druge strane na planinski masiv Velebita i ljepotu prijevoja Baških Oštarija.
Nakon obilaska Kubusa, odlazimo do planinarskog doma „Prpa“ na Baškim Oštarijama. Tu nas dočekuje ljubazni domaćin Vlado Prpa. Po poznatoj užanci, slijedi zdravica dobrodošlice i druženje do kasnih sati.
U nastavku slijedi: gpx tragovi na Google Earthu i na topo karti, vertikalni profil staze, link - albuma fotografija koje nisu obuhvaćene ovim putopisom.
