Putopisi

Nedovoljno poznato, ali vrlo zanimljivo brdo Mrsinj nalazi se iznad Korenice na prijelazu između Male Kapele na sjeveru i Ličkog sredogorja na jugozapadu. Od Male Kapele dijeli ga prijevoj Pogledalo iznad Škorove drage (887 m). Na istočnom podnožju nalazi se Korenica i Koreničko polje. Prema jugu spušta se do prijevoja Ljubova (n/v 980 m). Glavni hrbat Mrsinja proteže se u smjeru sjever – jug, s nekoliko podjednako visokih vrhova.
 

Srijeda, 25. svibnja 2016.

Petehovac je (brdo) u širem smislu te riječi valovita visoravan koje se izdiže jugoistočno od Delnica s nekoliko vrhova preko 1000 m. Petehovac zauzima posebno mjesto u delničkom turizmu. Izuzetno je pogodan za šetnje, planinarenje, skijanje, a posebno za  turno skijanje prema Mrkopaljskom kraju. Na vrhu brda Petehovac –(Štimčev vrh ) nalazi se istoimeni „Planinski centar“ sa skijaškom stazom i vučnicom, te smještajno-ugostiteljskim objektom. S obližnjeg vidikovca pruža se veličanstven pogled na Delnice, Risnjak, slovenski Snežnik, a u daljini  i na slovenske Alpe.

Utorak, 17. svibnja 2016.

Okrugljak, s nadmorskom visinom (886 m) smješten je u okrilju šume u sjeveroistočnom dijelu Gorskog kotara u sredini trokuta – predjela Kožanac i Dražice, te vrha Akrič (648 m) u blizini naselja Male Drage i Razdrto. Vrh je šumovit i nema vidikovca, a prepoznatljiv po svom stožastom obliku. Budući da s ceste Brod Moravice - Razdrto na vrh Okrugljaka vode dva uspona, jedan iz Male Drage, a drugi iz Razdrtog, planinarski izlet osmišljen je tako, da se napravi kružna tura na slijedeći način: popeti se na vrh Okrugljak  od Male Drage – spust u Razdrto. Od Razdrtog napraviti još jednu kružnu turu do vidikovca Orlove Stijene i bezimenog vrha u blizini vidikovca, te povratak na Razdrto i Male Drage i tako završiti dvije kružne ture u obliku nepravilne osmice i slova „V“, kao što je vidljivo na topo karti u  dužini 13,8 km.

Na jugoistočnom dijelu Velebita nalazi se manje poznata planina Tremzina. Pruža se polukružno u smjeru sjeverozapad - jugoistok od Vučjaka do Trnovačkih brda u dužini 3,5 km, s dva istaknuta vrha međusobno povezana manjim prijevojem. Na sjeverozapadnom dijelu nalazi se Čardak (1175 m), a na jugoistočnom Oklinak ( 1187 m). Udaljenost između ova dva vrha 1 km.

 

Skupila se mala četveročlana ekipa (Katica, Matija, Zoran i moja malenkost) i odlučila lijep i sunčan dan provesti u prirodi u našoj neposrednoj blizini i popeti se na Crni vrh (n/v 1335 m) i primorski Klek (n/v 1214 m). Obadva vrha smještena su na istočnom dijelu Grobničkih Alpa, a istovremeno mogu se pripisati široj okolici Platka, obzirom da su prilazi orijentirani na Platak i šumsku cestu Kripanj – Platak. Za oba vrha imaju iste karakteristike. Naime, jugozapadne padine su stjenovite, a sjeverne i sjeveroistočne strane šumovite, dok je sami greben prošaran travom i kamenjarom. Ovi vrhovi ne ističu se svojom visinom, ali odlika im je što su pristupačni s dobrim vidicima jer su im vrhovi goli i razgledni. 
Planinarska tura osmišljena je da se napravi kružna tura na slijedeći način: popeti se na Crni vrh zapadnom, a silazak  sjevernom stranom, te uspon na Klek sjevernom, a  spust ...

Nedjelja, 17. travnja 2016.
Planinski lanac Karavanke se proteže u dužini 120 km u smjeru zapad – istok. Počinju od tromeđa Austria-Slovenija-Italija, točnije od Koruškog sedla Thorl-Maglern (Vrata Megvarje) na zapadu i završava istočno na padinama kod grada – Slovenj Gradec. Planinski lanac Karavanke, zajedno s Kamničko-Savinjskim Alpama čine prirodnu granicu između Koruške i Gorenjske. Isto tako, Karavanke su granični dio Slovenije i Austrije s najvišim vrhom –Stolom (2236 m), koji dominira i privlači poglede sa svih strana. Od Stola prema istoku ističe se vrh Vrtača (2180 m) čiji razdrt i strm greben plijeni svojom divljom ljepotom. Taj vrh je nezaobilazan cilj svakog planinara - zaljubljenika u planine koji pohode Karavanke. Prema zapadu od Stola ističu se vrhovi: Golica/Kahlkogel (1835 m.), Hruški vrh- Klek (1776 m.), Dovška Baba/Frauenkogel (1891 m.), te ljepotica Karavanki Kepa/Mittagskogel (2143 m.) i niz manjih  vrhova do tromeđe.

Od mog trodnevnog boravka u Sloveniji ...

Lička Plješivica je izduženi planinski masiv – greben čiji se manji dio nalazi na granici sa Bosnom i Hercegovinom kod Bihaća. Pruža se u smjeru sjeverozapad-jugoistok u dužini 100 km od Plitvičkih jezera do izvora Zrmanje i dijeli Liku od Pounja. Istočne strmine Plješivice padaju u duboki kanjon gornje Une, a na zapadnoj strani su Koreničko, Lapačko, Kamensko i Krbavsko polje.

 

 

Nedjelja, 03. travnja 2016.
Greben Čaven nalazi se u Primorskoj ili Slovenskom primorju nad Vipavskom dolinom. Raspon planine tvori južnu granicu Trnovske šume, područje naglašeno  Dinarskim karakteristikama s brojnim kraškim fenomenima kao što su ponikve, škrape, utori, žljebovi, travnata i šumovita područja s golim stijenama, pećinama i tipovima vegetacije, što ukazuje o  teškim vremenskim uvjetima. Njegov najviši vrh je Veliki Modrasovec (1535 m), a Kucelj najrazgledniji vrh s nadmorskom visinom (1237 m), s kojeg se otvara širok pogled na Vipavsku dolinu, Alpe i na Jadransko more. Na greben Čaven moguć je pristup iz više pravaca (3 osnovna pravca) vode od Stomaža, Lokavca i Predmeje. Naš odabir je uspon na Kucelj  od Predmeje. Isto tako, do koče na Čavenu može se stići i automobilom.

Četvrtak, 17. ožujka 2016.

Rijeka Mirna (tal. Fiume Quieto, lat. Ningus Flumen), nalazi se na području poluotoka Istre, duga je 52 km. Izvire u jugozapadnom dijelu Ćićarijskog pobrđa. Razgranato izvorište je na visini 250 m u usječenim jarcima, nešto južnije od Huma i zaseoka Erkovčići. Nakon 11 km u smjeru Buzeta njezin gornji, kanjonski tok spušta se u dolinu ispod grada na 52 m nadmorske visine. Od Buzeta do ušća ulijeva se u Jadransko more (zaljev Luka Mirna) 3 km zapadno od Novigrada. Na tom dijelu tok rijeke ima vrlo blagi pad pa je za srednjega vodostaja razmjerno miran, po čemu je vjerojatno rijeka dobila ime.

Glavni pritoci: Draga -Rečina, Butoniga (Botonega, Brtonigla) i Bračana (Bracan). Teče kaskadno kanjonom kroz vapnenac i fliš -  (fliš- je nataloženi sediment nastao od krupnozrnatih i sitnozrnatih stijena različita sastava i veličine zrna), na taj način stvarajući niz što većih, što manjih slapova, od ...

Četvrtak, 10. ožujka 2016.

Kamenjak,
je mala izdvojena skupina strmih vapnenačkih litica i vrhova koji se izdižu iznad šumskog pojasa sjeveroistočno od Grobničkog polja, okružena sa zapadne i sjeverne strane Lujzianom - starom cestom Rijeka – Zagreb, te s južne strane autocestom. Greben Kamenjaka pruža se dinarskim smjerom sjeverozapad-jugoistok u dužini 1,5 km. Na njegovom hrptu ističu se tri karakteristična vrha: glavni vrh V. Kamenjak ili V. Kamičina (838 m), bezimeni srednji vrh (787 m viši je 20 m od M Kamenjaka, ali nije planinarski obrađen), te M. Kamenjak ili M. Kamičina (767 m), koji je najatraktivniji i s najljepšim pogledom, a njegove strme litice s jugoistočne omogućavaju alpinističko penjanje.

Nedjelja, 21. veljače 2016.

Pd  Knezgrad organiziralo je izlet i planinarenje na području Crikvenice – „Ljubavna cesta“. Na izletu je sudjelovalo 12 planinara i planinarki. Naziv Ljubavna cestica je nastao tridesetih godina prošlog stoljeća sve češćim dolascima ljubavnih parova u taj romantični ambijent. Naime, tih godina na području Sopaljske, izrađene su stazice, skupno nazvane Ljubavna cestica. Prepostavlja se da je staza djelo ing. Ante Premužića ili prof. ing. Alfonsa Kaudersa, a na osnovi dokumenata prevladava mišljenje da je autor ing. Premužić.
 

Petak, 05. veljače 2016.
Nakon Dolomita i Julijskih Alpa, po treći puta ove godine - nastavljam obilazak manje poznatih vrhova i planinarskih putova u zaleđu Rijeke.  Mala , heterogena ekipa od 8 članova  - sastavljena iz 3 planinarska društva (Knezgrada, Učke i Viškova).  Ovog puta odabrali smo „Hermanov put“. Izvorno, staza započinje u Krasici, a završava na Škrebutnjaku.  Staza je dobila ime po poznatom riječkom planinaru, ljubitelju prirode i planina, zaslužnom za razvoj planinarstva  gosp. Hermanu Žudiću, članu PD Kamenjak iz Rijeke, kasnije i članom Seniora iz Rijeke –(sekcija HPD Platka). Staza je koncipirana na način da nema uspona niti na jedan vrh, već prolazi između njih. Stoga, s Hermanovog puta mogući su usponi na Velu Piš, Veliko Lukovište, Svib, Matusajnu i Trebestin.

Nedjelja, 24. siječnja 2016.
Među alpskim vrhovima mnogo je lijepih i atraktivnih. Tosc, svakako, spada u kategoriju vrhova koji  svakog planinara može oduševiti svojom ljepotom i širinom vidika, kako u zimskom, tako  u ljetnom periodu.  Tosc sa svojom nadmorskom visinom od (2275 m) je moćna planina, nalazi se u središtu Julijskih Alpa u Triglav grupi vrhova. Mnogi planinari Tosc nazivaju „balkonom Triglava“. To je raznolika – heterogena planina. Sjeverna strana padine je strma, gotovo okomita, dok je jugozapadna strana blaža i travnata. Pored ove blage strane Tosc na južnoj strani ima izrazito strmi usjek između stijena, pogodan za zimski uspon. Ima dva vrha: južni manji (2233 m) i sjeverni viši (2275 m).  I s jednog i drugog zastaje dah pri pogledu na „tatu“ Triglav. Između ta dva vrha Tosca vodi široka staza, po još širem grebenu. Tosc je prema sjeveroistoku povezan grebenom do Velikog i Malog Draškog vrha. U ...

Nedjelja, 17. siječnja 2016.
Drugi dan našeg boravka u Dolomitima - predviđen je za doček izlaska sunca na vrhu Monte Rite u zimskim uvjetima, jednim od najspektakularnijih pogleda u Dolomitima. Izlazak  sunca doživljavamo u  nezaboravnoj igri svjetla, tame, boja i oblaka koji se nadvisuju nad udaljenim vrhovima Dolomita. Iako, Monte Rite nije visok vrh svega (2183 m) svojim povlaštenim položajem smješten je u amfiteatru – srcu  dolomitskih vrhova, koji  omogućava neometani vidik u krugu 360° od kuda se vidi 70 % dolomitskih vrhova -  (Bosconero, Sasolungo di Cibiana, Monte Civetta, Marmolada, Monte Pelmo, Tofana di Rozes, Sorapis, Antelao…).  Da ne nabrajam više, spisak je predugačak. Naime, Iz panoramske razglednice koju sam kupio u domu Dolomites nabrojao  sam 98  vrhova s nadmorskom visinom i nazivom vrha.

Pored tog spektakularnog pogleda, ovaj se vrh diči s još jednom čuvenom atrakcijom  – Muzej u oblacima - (Messner Mountain Museum ili talijanski Museo nelle nuvole). Sigurno ...

Subota, 16. siječnja 2016.
Mala četveročlana ekipa (Mirjana, Dubravka, Dionis i ja), odlučila je  provesti dva dana u Dolomitima - kombinacija izleta i planinarenja, te doživjeti dolomitske vrhove u zimskim – snježnim uvjetima. Osnovni cilj popeti se na vrh Monte Rite, najrazgledniji vrh u srcu Dolomita.  Iako, nije visoki vrh svega (2183 m) svojim povlaštenim položajem omogućava neometani vidik u krugu 360° od kuda se vidi 70 % Dolomitskih vrhova. Sigurno ima puno mjesta na svijetu sa spektakularnim pogledom, ali je vjerojatno malo mjesta u prirodi, a još manje muzeja na 2181 m nadmorske visine do kojih se može doći cestom ili pješice planinarskom stazom.

MONTE RITE,
je izdvojena planina visoka 2183 metara u južnom Dolomitima u pokrajini Belluno - Comune di Valle di Cadore u Italiji. Smjestila se  iznad prijevoja - forcelle Cibiana s južne strane, s istočne strane omeđena je dolinom Pieve di Cadore, sa sjeverne strane Vodo di Cadore, te sa zapadne ...

Srijeda, 13. siječnja 2016.

Mala ekipa od 5 članova PD Knezgrada i 1 člana iz PD Učka, odlučila je lijepi i sunčan zimski dan provesti u prirodi na  manje poznatim vrhovima. Naime, u našoj neposrednoj blizini na području između Učke, Grobničkih Alpi, Gorskog Kotara i Velebita (svima nama poznatih gorja i njihovih vrhova) smjestio se manje poznati gorski predjel koji ljepotom ni malo ne zaostaje za već spomenutim planinama i njihovim vrhovima. Na granici između Gorskog Kotara i Primorja nalazi se nekoliko vrhova, koji sa svojim položajem i prelijepim vidikovcima nadmašuju mnoge poznatije vrhove to su: Svib (613 m), Ljubibelj (705 m),Trebestin (542 m), Matusajna (610 m) i Veliko Lukovište (656 m). Vidici s tih vrhova možda se ne mogu mjeriti s onima što se pružaju s Učke, Snježnika ili Risnjaka niti se njihove znamenitosti ne mogu uspoređivati, ali ono što oni pružaju toliko je drugačije i raznolikije što ...

ZMAJEVA ŠPILJA,
skrivena daleko od očiju ljudi na  južnim padinama otoka Brača, smjestila se  iznad  malog sela Murvice, u prekrasnom, još neokrnjenom tipično sredozemnom okolišu. Poznata i pod nazivom Dragonjina špilja (od lat. dragos - zmaj), svojom veličinom, okolnim krajolikom, a posebno klesanim reljefima u svojoj unutrašnjosti, zaslužuje osobitu pažnju. Ime je dobila po zmaju uklesanom u stijeni. Nalazi se na visini od 307 metara nad morem , i oko 1 km zapadno od najvišeg vrha otoka, podno Vidove gore 780 m. Od svih tih samotnih mjesta na otoku najveću pozornost oduvijek je privlačila Zmajeva špilja. Njezina posebnost odražava se u veličanstvenoj unutrašnjosti s uklesanim reljefima, po nekima najvrijednijim djelima na otoku.

BRAČ,
(čakavski: Broac, latin. Brattia, talij. Brazza) je jadranski otok u srednjoj Dalmaciji ispred Splita. To je najveći srednjodalmatinski otok. Dug je oko 40 km, a širok prosječno 12 km. S ukupnom površinom od 395 km² je treći otok po veličini na Jadranu (nakon Krka i Cresa). Ukupna dužina obale otoka Brača iznosi 175 km, a odlikuje se razvedenošću, osobito s brojnim dubokim i privlačnim uvalama u sjeveroistočnom i jugozapadnom dijelu otoka. Sjeverna je obala niža i razvedenija, dok je južna strmija i u većem dijelu nerazvedena. Brač je bogat i nadaleko poznat po svom vrsnom bijelom  kamenu, još od antičkih vremena, pa do danas upotrebljavanim u građevinarstvu po cijelome svijetu. Na otoku prevladava kras- vapnenac s karakterističnim kraškim oblicima: krška polja ispunjena vapnenačkom crvenicom, kamenite zaravni, doci, vrtače, ponikve, škrape, jame i špilje. Do sada je poznato preko 180 jama i oko 40 špilja.

BRAČ je najveći srednjodalmatinski otok. Dug je oko 40 km, a širok prosječno 12 km. S ukupnom površinom od 395 km² je treći otok po veličini na Jadranu, s najvišim vrhom – Vidovom gorom (780 m). To je ujedno i najveći vrh jadranskog otočja. Ukupna dužina obale otoka Brača iznosi 175 km, a odlikuje se razvedenošću, osobito s brojnim dubokim i privlačnim uvalama u sjeveroistočnom i jugozapadnom dijelu otoka. Sjeverna je obala niža i razvedenija, dok je južna strmija i u većem dijelu nerazvedena. Zbog prevladavanja vapnenca, otok Brač je bogat i nadaleko poznat po svom vrsnom bijelom i sivom kamenu, još od antičkih vremena, pa do danas upotrebljavanim u građevinarstvu po cijelome svijetu. Na otoku prevladava kras- vapnenac s karakterističnim kraškim oblicima: krška polja ispunjena vapnenačkom crvenicom, kamenite zaravni, doci, vrtače, ponikve, škrape, jame i špilje. Do sada je poznato preko 180 jama i oko 40 špilja.

Panoramski Put
U širem zaleđu Bakarskog zaljeva, neposredno iznad Krasice i Meje nalazi se prelijepi „Panoramski put“ s kojim se obilazi nekoliko vrhova, a koji sa svojim položajem i prelijepim vidikovcima nadmašuju mnoge poznatije vrhove to su: Trebestin (541 m), Matusajna (610 m) i Veliko Lukovište (656 m). Naime, radi se o kružnoj turi – kombinaciji Panoramskog puta i manjim dijelom Hermanovog puta u dužini 8,2 km. Panoramski put započinje 200 m prije Sokolićeva dvora s Hermanovog puta, koji vodi od Krasice do Škrebutnjaka.