Putopisi

Četvrtak, 17. ožujka 2016.

Rijeka Mirna (tal. Fiume Quieto, lat. Ningus Flumen), nalazi se na području poluotoka Istre, duga je 52 km. Izvire u jugozapadnom dijelu Ćićarijskog pobrđa. Razgranato izvorište je na visini 250 m u usječenim jarcima, nešto južnije od Huma i zaseoka Erkovčići. Nakon 11 km u smjeru Buzeta njezin gornji, kanjonski tok spušta se u dolinu ispod grada na 52 m nadmorske visine. Od Buzeta do ušća ulijeva se u Jadransko more (zaljev Luka Mirna) 3 km zapadno od Novigrada. Na tom dijelu tok rijeke ima vrlo blagi pad pa je za srednjega vodostaja razmjerno miran, po čemu je vjerojatno rijeka dobila ime.

Glavni pritoci: Draga -Rečina, Butoniga (Botonega, Brtonigla) i Bračana (Bracan). Teče kaskadno kanjonom kroz vapnenac i fliš -  (fliš- je nataloženi sediment nastao od krupnozrnatih i sitnozrnatih stijena različita sastava i veličine zrna), na taj način stvarajući niz što većih, što manjih slapova, od ...

Četvrtak, 10. ožujka 2016.

Kamenjak,
je mala izdvojena skupina strmih vapnenačkih litica i vrhova koji se izdižu iznad šumskog pojasa sjeveroistočno od Grobničkog polja, okružena sa zapadne i sjeverne strane Lujzianom - starom cestom Rijeka – Zagreb, te s južne strane autocestom. Greben Kamenjaka pruža se dinarskim smjerom sjeverozapad-jugoistok u dužini 1,5 km. Na njegovom hrptu ističu se tri karakteristična vrha: glavni vrh V. Kamenjak ili V. Kamičina (838 m), bezimeni srednji vrh (787 m viši je 20 m od M Kamenjaka, ali nije planinarski obrađen), te M. Kamenjak ili M. Kamičina (767 m), koji je najatraktivniji i s najljepšim pogledom, a njegove strme litice s jugoistočne omogućavaju alpinističko penjanje.

Nedjelja, 21. veljače 2016.

Pd  Knezgrad organiziralo je izlet i planinarenje na području Crikvenice – „Ljubavna cesta“. Na izletu je sudjelovalo 12 planinara i planinarki. Naziv Ljubavna cestica je nastao tridesetih godina prošlog stoljeća sve češćim dolascima ljubavnih parova u taj romantični ambijent. Naime, tih godina na području Sopaljske, izrađene su stazice, skupno nazvane Ljubavna cestica. Prepostavlja se da je staza djelo ing. Ante Premužića ili prof. ing. Alfonsa Kaudersa, a na osnovi dokumenata prevladava mišljenje da je autor ing. Premužić.
 

Petak, 05. veljače 2016.
Nakon Dolomita i Julijskih Alpa, po treći puta ove godine - nastavljam obilazak manje poznatih vrhova i planinarskih putova u zaleđu Rijeke.  Mala , heterogena ekipa od 8 članova  - sastavljena iz 3 planinarska društva (Knezgrada, Učke i Viškova).  Ovog puta odabrali smo „Hermanov put“. Izvorno, staza započinje u Krasici, a završava na Škrebutnjaku.  Staza je dobila ime po poznatom riječkom planinaru, ljubitelju prirode i planina, zaslužnom za razvoj planinarstva  gosp. Hermanu Žudiću, članu PD Kamenjak iz Rijeke, kasnije i članom Seniora iz Rijeke –(sekcija HPD Platka). Staza je koncipirana na način da nema uspona niti na jedan vrh, već prolazi između njih. Stoga, s Hermanovog puta mogući su usponi na Velu Piš, Veliko Lukovište, Svib, Matusajnu i Trebestin.

Nedjelja, 24. siječnja 2016.
Među alpskim vrhovima mnogo je lijepih i atraktivnih. Tosc, svakako, spada u kategoriju vrhova koji  svakog planinara može oduševiti svojom ljepotom i širinom vidika, kako u zimskom, tako  u ljetnom periodu.  Tosc sa svojom nadmorskom visinom od (2275 m) je moćna planina, nalazi se u središtu Julijskih Alpa u Triglav grupi vrhova. Mnogi planinari Tosc nazivaju „balkonom Triglava“. To je raznolika – heterogena planina. Sjeverna strana padine je strma, gotovo okomita, dok je jugozapadna strana blaža i travnata. Pored ove blage strane Tosc na južnoj strani ima izrazito strmi usjek između stijena, pogodan za zimski uspon. Ima dva vrha: južni manji (2233 m) i sjeverni viši (2275 m).  I s jednog i drugog zastaje dah pri pogledu na „tatu“ Triglav. Između ta dva vrha Tosca vodi široka staza, po još širem grebenu. Tosc je prema sjeveroistoku povezan grebenom do Velikog i Malog Draškog vrha. U ...

Nedjelja, 17. siječnja 2016.
Drugi dan našeg boravka u Dolomitima - predviđen je za doček izlaska sunca na vrhu Monte Rite u zimskim uvjetima, jednim od najspektakularnijih pogleda u Dolomitima. Izlazak  sunca doživljavamo u  nezaboravnoj igri svjetla, tame, boja i oblaka koji se nadvisuju nad udaljenim vrhovima Dolomita. Iako, Monte Rite nije visok vrh svega (2183 m) svojim povlaštenim položajem smješten je u amfiteatru – srcu  dolomitskih vrhova, koji  omogućava neometani vidik u krugu 360° od kuda se vidi 70 % dolomitskih vrhova -  (Bosconero, Sasolungo di Cibiana, Monte Civetta, Marmolada, Monte Pelmo, Tofana di Rozes, Sorapis, Antelao…).  Da ne nabrajam više, spisak je predugačak. Naime, Iz panoramske razglednice koju sam kupio u domu Dolomites nabrojao  sam 98  vrhova s nadmorskom visinom i nazivom vrha.

Pored tog spektakularnog pogleda, ovaj se vrh diči s još jednom čuvenom atrakcijom  – Muzej u oblacima - (Messner Mountain Museum ili talijanski Museo nelle nuvole). Sigurno ...

Subota, 16. siječnja 2016.
Mala četveročlana ekipa (Mirjana, Dubravka, Dionis i ja), odlučila je  provesti dva dana u Dolomitima - kombinacija izleta i planinarenja, te doživjeti dolomitske vrhove u zimskim – snježnim uvjetima. Osnovni cilj popeti se na vrh Monte Rite, najrazgledniji vrh u srcu Dolomita.  Iako, nije visoki vrh svega (2183 m) svojim povlaštenim položajem omogućava neometani vidik u krugu 360° od kuda se vidi 70 % Dolomitskih vrhova. Sigurno ima puno mjesta na svijetu sa spektakularnim pogledom, ali je vjerojatno malo mjesta u prirodi, a još manje muzeja na 2181 m nadmorske visine do kojih se može doći cestom ili pješice planinarskom stazom.

MONTE RITE,
je izdvojena planina visoka 2183 metara u južnom Dolomitima u pokrajini Belluno - Comune di Valle di Cadore u Italiji. Smjestila se  iznad prijevoja - forcelle Cibiana s južne strane, s istočne strane omeđena je dolinom Pieve di Cadore, sa sjeverne strane Vodo di Cadore, te sa zapadne ...

Srijeda, 13. siječnja 2016.

Mala ekipa od 5 članova PD Knezgrada i 1 člana iz PD Učka, odlučila je lijepi i sunčan zimski dan provesti u prirodi na  manje poznatim vrhovima. Naime, u našoj neposrednoj blizini na području između Učke, Grobničkih Alpi, Gorskog Kotara i Velebita (svima nama poznatih gorja i njihovih vrhova) smjestio se manje poznati gorski predjel koji ljepotom ni malo ne zaostaje za već spomenutim planinama i njihovim vrhovima. Na granici između Gorskog Kotara i Primorja nalazi se nekoliko vrhova, koji sa svojim položajem i prelijepim vidikovcima nadmašuju mnoge poznatije vrhove to su: Svib (613 m), Ljubibelj (705 m),Trebestin (542 m), Matusajna (610 m) i Veliko Lukovište (656 m). Vidici s tih vrhova možda se ne mogu mjeriti s onima što se pružaju s Učke, Snježnika ili Risnjaka niti se njihove znamenitosti ne mogu uspoređivati, ali ono što oni pružaju toliko je drugačije i raznolikije što ...

ZMAJEVA ŠPILJA,
skrivena daleko od očiju ljudi na  južnim padinama otoka Brača, smjestila se  iznad  malog sela Murvice, u prekrasnom, još neokrnjenom tipično sredozemnom okolišu. Poznata i pod nazivom Dragonjina špilja (od lat. dragos - zmaj), svojom veličinom, okolnim krajolikom, a posebno klesanim reljefima u svojoj unutrašnjosti, zaslužuje osobitu pažnju. Ime je dobila po zmaju uklesanom u stijeni. Nalazi se na visini od 307 metara nad morem , i oko 1 km zapadno od najvišeg vrha otoka, podno Vidove gore 780 m. Od svih tih samotnih mjesta na otoku najveću pozornost oduvijek je privlačila Zmajeva špilja. Njezina posebnost odražava se u veličanstvenoj unutrašnjosti s uklesanim reljefima, po nekima najvrijednijim djelima na otoku.

BRAČ,
(čakavski: Broac, latin. Brattia, talij. Brazza) je jadranski otok u srednjoj Dalmaciji ispred Splita. To je najveći srednjodalmatinski otok. Dug je oko 40 km, a širok prosječno 12 km. S ukupnom površinom od 395 km² je treći otok po veličini na Jadranu (nakon Krka i Cresa). Ukupna dužina obale otoka Brača iznosi 175 km, a odlikuje se razvedenošću, osobito s brojnim dubokim i privlačnim uvalama u sjeveroistočnom i jugozapadnom dijelu otoka. Sjeverna je obala niža i razvedenija, dok je južna strmija i u većem dijelu nerazvedena. Brač je bogat i nadaleko poznat po svom vrsnom bijelom  kamenu, još od antičkih vremena, pa do danas upotrebljavanim u građevinarstvu po cijelome svijetu. Na otoku prevladava kras- vapnenac s karakterističnim kraškim oblicima: krška polja ispunjena vapnenačkom crvenicom, kamenite zaravni, doci, vrtače, ponikve, škrape, jame i špilje. Do sada je poznato preko 180 jama i oko 40 špilja.

BRAČ je najveći srednjodalmatinski otok. Dug je oko 40 km, a širok prosječno 12 km. S ukupnom površinom od 395 km² je treći otok po veličini na Jadranu, s najvišim vrhom – Vidovom gorom (780 m). To je ujedno i najveći vrh jadranskog otočja. Ukupna dužina obale otoka Brača iznosi 175 km, a odlikuje se razvedenošću, osobito s brojnim dubokim i privlačnim uvalama u sjeveroistočnom i jugozapadnom dijelu otoka. Sjeverna je obala niža i razvedenija, dok je južna strmija i u većem dijelu nerazvedena. Zbog prevladavanja vapnenca, otok Brač je bogat i nadaleko poznat po svom vrsnom bijelom i sivom kamenu, još od antičkih vremena, pa do danas upotrebljavanim u građevinarstvu po cijelome svijetu. Na otoku prevladava kras- vapnenac s karakterističnim kraškim oblicima: krška polja ispunjena vapnenačkom crvenicom, kamenite zaravni, doci, vrtače, ponikve, škrape, jame i špilje. Do sada je poznato preko 180 jama i oko 40 špilja.

Panoramski Put
U širem zaleđu Bakarskog zaljeva, neposredno iznad Krasice i Meje nalazi se prelijepi „Panoramski put“ s kojim se obilazi nekoliko vrhova, a koji sa svojim položajem i prelijepim vidikovcima nadmašuju mnoge poznatije vrhove to su: Trebestin (541 m), Matusajna (610 m) i Veliko Lukovište (656 m). Naime, radi se o kružnoj turi – kombinaciji Panoramskog puta i manjim dijelom Hermanovog puta u dužini 8,2 km. Panoramski put započinje 200 m prije Sokolićeva dvora s Hermanovog puta, koji vodi od Krasice do Škrebutnjaka.

Nedjelja, 01. studeni 2015.
Od mog sedmodnevnog boravka u Sloveniji - Gozd Martuljku –  dva dana sam odvojio za izlet i planinarenje:  01. studenog  uspon na Slemenovu špicu i Prednje Robičje od Vršiča i 04. studenog, 2015. uspon na Golicu, od planine pod Golicu.
Slemenova špica (Lat/Lon: 46.44608°N / 13.72694°E)  je vrh 1909, a susrećemo i visinu 1911 m nadmorske visine smješten u sredini između visokih vrhova Julijskih Alpa. Slemenova špica ima dvije izrazito dijametralno - suprotne strane. Južna strana je pitoma i travnata sa prekrasnim jezercima na Slemenu ispod sjeverne strane Male Mojstrovke, dok se padine sjeverozapadne strane strmo, gotovo okomito ruše u dolinu Tamar. Zbog svoje jedinstvene panorame, ovo područje je poznato kao jedno od najimpresivnijih vidika prema vrhu Jalovca, kao i prema ostalim vrhovima Julijskih Alpa. S vrha se mogu vidjeti najviši vrhovi Julica: Špik (2472 m), Škrlatica (2740 m), Jalovec (2645 m), Mangart ( 2678 m ...

Srijeda, 04. studeni 2015.
Golica – Kraljica narcisa (na njemačkom - Kahlkogel) sa svojom nadmorskom visinom 1835 m je dio glavnog grebena na zapadnom dijelu Karavanki. Nalazi se sjeverno iznad Jesenica, na granici između Slovenije i Austrije. Greben Golice proteže se od Jakljeva sedla (1488 m) na zapadu do prijevoja – sedlo Suha (1430 m) na istoku u dužini od 3,8 km. Na grebenu Golica od njenog glavnog vrha prema istoku nižu se još dva manja vrha: Krvavka (1785 m) i Mala Golica (1646 m).
Cijeli greben Golice iznad 1500 m je gol (travnat - bez šumskog raslinja), po čemu je planina i dobila svoje ime. Južna, travnata padina Golice vrlo je strma -  poznata po poljima gorskih narcisa (sunovrata), koji planinu krase u svibnju. U to vrijeme planina je posebno posjećena od brojnih planinara i izletnika.

Nedjelja, 13. rujna 2015.
Nakon prethodnog teškog i zahtjevnog dana – kružne ture: Logarska dolina – planinarska koča pod slapom Rinka – Frischaufov dom na Okrešlju – Turski žleb – Turska gora – Brana – Kamniška kočna na Kamniškom sedlu – Frischaufov dom na Okrešlju. Drugi dan (13. 09. 2015.) previđena je lakša tura: Menina planina – vrh Vitrenik, Mala planina i  planinarski domovi: Jarški, Črnuški i Kamniški, Velika planina – vrh  Gradišče (1666 m), planina Dol - vrh Konj. Planina u Hrvatskoj, nema isto značenje što i planina u Sloveniji. Naime, „planinom“ (kao što su navedene ) u Sloveniji zovu pašnjake  – izdvojena pastirska planinska gospodarstva na kojima se tradicionalno od davnina uzgaja stoka i proizvode razni mliječni proizvodi.

VELIKA PLANINA je naziv za kraški planinski plato u Kamniško-Savinjskim Alpama sjeveroistočno iznad Kamnika -  površine 5,8 km². Nalazi se na prosječnoj nadmorskoj visini od 1500 m, s najvišim vrhom Gradišče ...

Petak, 22. siječnja 2016.

Mala 6-člana ekipa (5 članova PD Knezgrada i 1 član PD Učka) po drugi puta u zaleđu Rijeke pohodila je manje poznate vrhove. Ovog puta odabrali smo „Greben Kičerina“ i Seniorski planinarski put, te  vrhove na njemu: vrh Kičer (949 m), Drenovi vrh (542 m), te Suhi vrh (547 m). Vidici s ovog grebena i njegovih vrhova možda se ne mogu mjeriti s onima što se pružaju s Učke, Snježnika ili Risnjaka niti se njihove znamenitosti ne mogu uspoređivati, ali ono što oni pružaju toliko je drugačije i raznolikije što im daje posebnu draž i osebujnu ljepotu. Greben Kićerina pruža se u smjeru od jugoistoka prema sjeverozapadu u dužini  5 km, od zaselka Plosne iznad Kukuljanova do vrha Jezeva vrha iznad Glogova, odnosno, Kikovice. Grebenska staza dalje nastavlja prema Cerniku.

Četvrtak, 13. kolovoza, 2015.
Treći dan boravka (13.08.2015.) u Kamniško-Savinjskim Alpama previđen je za povratak do parkirališta na planini Jezerca slijedećom turom: Od Cojzove koče (1973 m) popeti se na prijevoj između Kalške gore i Kalškog grebena, spust čez Kalce ispod Kalškog grebena i uspon na slijedeće vrhove: Kompotela (1898 m) - Mokrica (1853 m) – vrh Košutna (1974 m), dalje preko planine Košutna (1778), planine Koren (1675 m), Kriške planine (1515 m), te dalje do parkinga na planini Jezerca (1428). Radi pojašnjenja – „planinom“ (kao što su navedene ove 4) u Sloveniji zovu pašnjake  – izdvojena planinska gospodarstva na kojima se tradicionalno od davnina uzgaja stoka i proizvode razni mliječni proizvodi.

Planinski vrhovi - Kompotela, Mokrica i Košutna nalaze se na  sredini grebena Krvavec grupe na sjevernoj strani.  Krvavec grupa je mala skupina vrhova na južnoj strani glavnog grebena skupine Kamniških Alpa, ima mnogo lijepih planina s najvišom planinom Kalški Greben ...

Srijeda, 12. kolovoza 2015.
Grintovec sa svojom nadmorskom visinom 2558 m je najviši vrh Kamniških i Savinjskih Alpi. Vrh je piramidalnog  oblika. Masiv lanca Grintovec proteža se u smjeru istok-zapad, između rijeke Kokre i Savinje, s više istaknutih vrhova: Kočne, Grintovca, Dolgi hrbet, Skute, Rinke i Turske gore. Ove vrhove moguće je prijeći grebenskom stazom od zapada prema istoku i obrnuto. U središnjem dijelu tog lanca pruža se ljuti krš, a najizrazitije to pokazuje Dolgi hrbet.

Južna strana Grintovca je položenija i travnata, stoga, radi lakog pristupa je  najposjećeniji  vrh u Kamniško-Savinjskim Alpama. Zbog toga je pogodan i za turno skijanje. Sa sjeverne strane spuštaju se okomite stijene do 500 m u krnicu Zgornje Ravni. Prema istoku spuštaju se kratke vapnenačke stijene na melišće – sipar na Veliki Podi. Sjeveroistočni greben povezuje Grintovec preko Malog ili Jezerskeg Grintovca (2447 m) i Mlinarskog sedla s drugim vrhovima prema jugoistoku. Grintovec spada ...

Petak, 28. Kolovoza 2015.

Brdo Srđ dobilo je svoje ime po najranijem dubrovačkom zaštitniku „Svetom Srđu“ još prije Svetog Vlahe. Brdo Srđ nalazi se iznad grada Dubrovnika s njegove sjeverne strane. S južne strane padine Srđa spuštaju se  do mora i grada Dubrovnika, sa sjeverozapa do Rijeke Dubrovačke, na sjeveru do Šumeta. S istočne strane padine se spuštaju do Župe Dubrovačke. Brdo Srđ nekad je obilovalo hrastovom šumom   koju su Dubrovčani zvali dubrava, a po kojoj je grad Dubrovnik dobio ime. Južna padina je bila bogata borovom  šumom, ali je drugom polovicom 20. stoljeća i tijekom Domovinskog rata u mnogobrojnim požarima, šuma skoro u potpunosti izgorjela. Danas na južnim padinama raste nisko raslinje i makija, te mediteransko bilje. Na sjevernim padinama rastu rijetki šumarci hrasta, a na zapadnim padinama prorijeđena borova šuma.

Brdo Srđ od davnina je bilo prirodni zaklon grada Dubrovnika od bure, ali i najezdi raznih osvajača ...

Nedjelja, 23. augusta 2015.
PD Knezgrad iz Lovrana po drugi puta posjetilo je (23.08.2015.) Sveto Brdo u Italiji – Santo Monte di Lussari i uspon na njegov vrh Coma del Cacciatore (2071 m). Izlet je ponovljen iz razloga što je prilikom našeg prvog posjeta 30. srpnja, 2015. vrijeme bilo loše (magla i kiša), stoga se nije moglo popeti na vrh. Tog puta, dali smo obećanje da ćemo, čim se ukaže prva prilika i lijepo vrijeme ponoviti izlet, što smo ovog puta i učinili. Na izletu i planinarenju sudjelovalo je 29 planinara i planinarki. Prijevoz je organiziran autobusom. Organizator izleta je Branko Šimac. Izlet je protekao u dobroj organizaciji bez problema i poteškoća, stoga, sve pohvale našem predsjedniku Branku Šimcu.

Monte Santo di Lussari (Slovenski: Sveto Višarje, Njemački: Luschariberg) je malo mjesto smješteno na istoimenoj planini na nadmorskoj visini 1970 m - usred visokih planina i tamnih stoljetnih šuma ...