PETAK, 23. SVIBANJ, 2014.
Nakon 2 provedena dana na Biokovu, treći dan našeg boravka u Dalmaciji, predviđen je za uspon na Svilaju. I ako, smo Zoran i ja prije 2 mjeseca točnije 22. ožujka, 2014. pohodili na Svilaju, zbog lošeg vremena - vrh je bio u oblaku, a vidik nikakav. Tom prilikom dali smo obećanje, da ćemo prvom prilikom posjetiti Svilaju, pod uvjetom da je lijepo vrijeme. Ovog puta ekipa u proširenom sastavu: Desa, Matija, Zoran i ja, Mirko. Ponovit ću opis planine Svilaja, i ako sam to napravio u prethodnom postu, za one koji nisu pročitali prethodni post, obzirom da se uspon odvija drugim smjerom.
Svilaja je izdvojeni planinski lanac u Dalmatinskoj Zagori. Pruža se paralelno sa višim sjevernijim lancem Dinarom i Troglavom u smjeru sjeverozapad – jugoistok u dužini 30 km, između Sinjskog i Petrova polja. Najviši je južni vrh Svilaje (Bat) 1508 m iznad Sinja. Najveći dio lanca Svilaje je krški greben s naizmjeničnim nizom vrhova i ponikava (vrtača), te više krških jama i špilja. Prema sjeveru se izdižu još nekoliko vrhova: Jančag 1483 m, Kita 1413 m i Lisina 1301 m iznad Vrlike. Južno od vrha Svilaje su vrhovi: Vršina 1466 m, V. Kurja 1328 m, Crni Umac 1303 m i Orlove Stine 1139 m. Strmije sjeveroistočne padine iznad Cetine i Peručkog jezera su većinom obrasle šumama bukve i balkanskog javora (Acer obtusatum), koje su u novije doba dijelom uništene požarima. Suhi i položeni jugozapadni obronci prema Drnišu su pokriveni šikarama crnog graba (Ostrya carpinifolia) i niskim kamenitim travnjacima koji služe za ispašu. Sjeverni dio Svilaje je miniran i bio je u Domovinskom ratu crta razgraničenja i nije siguran za planinarenje. Za uspon na Svilaju jedini sigurni put je iz Zelova i Ogorja (duža varijanta). Najčešća polazna točka je od planinarskog doma „Orlove Stine“(kraća varijanta), mi smo ovog puta, skratili u tu kraću varijantu za još 3 km.
Sa vrha Svilaje – pogled na greben i vrhove prema sjeveru
PRISTUP VOZILOM (do proširenja Kunčeve staje (2,8 km od pl. doma Orlove stine)
Na Državnoj cesti D1 od Sinja prema Kninu u mjestu Hrvace treba skrenuti lijevo za Zelovo. Nakon prolaska sela Zelovo dolazimo do smjerokaza sa natpisom „Svilaja“. Od ovog smjerokaza skrećemo desno i vozimo se asfaltnom cestom prema G. Ogorju 2,3 km i dolazimo do slijedećeg križanja asfaltne i makadamske ceste, gdje je postavljen smjerokaz za Svilaju. Tu skrećemo desno i vozimo se 2,9 km po dobro uređenoj makadamskoj cesti do planinarskog doma „Orlove stine“. Ovog puta, odlučili smo, skratiti vrijeme uspona, i produžiti vožnju još 2,8 km do proširenja, od kuda staza napušta makadamski put i ulazi na šumsku stazu, i vodi nas dalje preko Kunčevih staja.
NAPOMENA: Gpx tragovi kolnog pristupa (od doma do polazišne točke) bit će prikazani na topo karti i na Google Earthu, (i ako to nismo prešli pješke), na taj način, spojio sam uspon na Svilaju i na Orlove stine, kao jednu cjelinu.
ISHODIŠTE POHODA ( s karakterističnim putnim točkama)
Proširenje na makadamskoj cesti udaljeno od doma 2,8 km -Kunčeve staje (1128 m), vrh Svilaja (Bat) (1508), povratak istim putom do doma Orlove stine (1065 m), vrh Orlove stine (1139 m), te kružnom turom do doma (1065 m). Dužina staze 12 km. Vrijeme traga 4 h i 24 minute. Minimalna visina 1050 m, maksimalna 1508 m. Visinska razlika pri usponu 739 m, pri silasku 730 m. Visina polazišta 1050 m. Visina odredišta 1508 m. Prosječan nagib 15%.
Sa parkinga makadamske ceste krenuli smo u 9 h i 40 minuta. Tu staza napušta makadam, skreće lijevo na planinarsku stazu koja se u početku strmo uspinje i vodi kroz opožareni dio terena. Nakon desetak minuta hoda otvara se lijepi pogled na Peručko jezero.
Pogled na Peručko jezero. Ostaci suhog drveća vidljivi su na svakom koraku
Prolazimo stazom pokrivenom rascvjetalom Majčinom dušicom. Prekrasan prizor ljepote i mirisa.
Rascvjetana Majčina dušica
Nakon 30 minuta laganog hoda, Izlazimo iz opožarenog dijela staze i dolazimo na pitomiju kršku golet prošaranu kamenjem i travom pogodnim za ispašu.
Po kraškoj goleti ispod vrha Vršine
Staza nastavlja umjerenim usponom po izohipsi vrha Vršine i uskoro nas dovodi do raskrižja putova, gdje se ova staza spaja sa onom koja vodi od planinarskog doma Orlove stine preko Badnji. Obe staze spajaju se u jednu, kojom se dalje nastavlja do vrha Svilaje.
Raskrižje putova
Od ovog raskrižja na jednoj od stijena ispisano je vrijeme hoda (40 minuta) do vrha. Na raskrižju kratka pauza kako bi u GPX-u postavio putnu točku, a potom nastavljamo put po grebenu ispod vrha Vršine (n/v 1466 m) prema vrhu. Staza je dobro označena i ugažena, laka za snalaženje ( odlične markacije i ljetne i zimske), za svaku pohvalu.
Na stazi prema vrhu
Sa lijeve strane staze, u dolini vidi se pojilište do kojeg vodi makadamski put. Nešto dalje tu je i pastirska kuća, pomalo devastirana – bez krova je. Ta kuća, do nedavno, služila je kao otkupna postaja. Žitelji okolnih naselja dogonili su svoju stoku i tu je prodavali, zbog toga je to pojilište napravljeno. Sada je to vidljivi ostatak nedavne prošlosti, koji već sada svjedoči o načinu života žitelji ovog kraja.
Pojilište, pored zapuštene i devastirane kućice – nekadašnje otkupne postaje. U daljini se vidi more i otoci
Pogled u nazad
Na prijevoju, od kuda se lijepo vidi vrh Svilaje
Na stazi, mladi poskok na nadmorskoj visini od 1415 m. Ostavili smo ga u miru da se i dalje sunča
Pred vrhom Svilaje.
Na sam vrh Svilaje - Bat (n/v 1508 m) stižemo u 11 h i 10 minuta. Pored naziva vrha Svilaje, susrećemo i drugi naziv „Bat“ (u planinarskoj literaturi i na planinarskim kartama). Sam vrh je kamena glavica prošarana travom. Vrh je označen geodetskim stupom, kao stalna točka geodetske osnove sa ispisanom nadmorskom visinom 1508 m. Stup je obnovljen 2012 godine. Nekoliko metara zapadno od geodetskog stupa nalazi se planinarski žig koji je ugrađen u stijenu. Za razliku od prethodnog posjeta, kada je vrh bio u oblaku, a vidljivost nikakva, danas je vedar i sunčan dan, a vidik veličanstven - na sve strane svijeta. Zahvaljujući svom usamljenom položaju nema niti jedne planine ni vrha u blizini koja bi zaklonila ovaj prekrasni vidikovac. S vrha puca najljepši pogled na Peručko jezero i na cijelu Sinjsku krajinu, kao i na sve Dinarske vrhove, Čvrsnicu, Vran, masiv Biokova, Mosor, Prominu i Velebit. Iz toga razloga na vrhu se zadržavamo puni sat vremena uživajući u prekrasnom krajobrazu i nezaboravnom vidikovcu. Nekoliko fotografije, kojima ću pokušati dočarati tu ljepotu vidikovca.
Sa vrha Svilaje – pogled na greben i vrhove prema sjeveru, te na Dinaru. Lijepo se vid Jančag 1483 m, Kita 1413 m, Lisina 1301 m iznad Vrlike, Kijevski Bat 1206 m, Promina vrh Čavnovka 1147 m, te Dinara vrh Sinjal 1831 m.
Pogled na Peručko jezero i na Troglav
Vrijeme marende i odmora
Zajednička fotka na vrhu Svilaje
Geodetski stup sa natpisnom pločom i mojom fotografijom. Precizna visina stoji 1508, 77 m
Na vrhu se zadržavamo puni sat vremena, dovoljno za laganu okrjepu, odmor i uživanje u prelijepom krajobrazu, što nam pruža vrh Svilaje. Nastavljamo povratak u 12 s i 10 minuta istim putom kojom smo i došli.
Na početku spusta, u pozadini ostaje vrh Svilaje
Na stazi pri spustu.
Žurimo nazad, vrijeme se pogoršava, preostao nam je uspon na Orlove stine.
Užurbanim korakom gazimo naprijed, prolazimo krašku golet i ponovo ulazimo u opožareni dio staze
Na šumskoj opožarenoj stazi
Na parking do auta dolazimo točno u 13 h i 10 minuta, što znači da nam je za spust trebalo samo 1 sat hoda. Sjedamo u auto i nastavljamo vožnju do planinarskog doma Orlove stine, a zatim na vrh Orlove stine. Staza od doma skreće desno i vodi po dobro markiranom i uređenom putu, i za 12 minuta stižemo na vrh Orlovih stina (1139 m).
Vrh Orlove stine označen je natpisom imena, nadmorske visine 1139 m, i oznakom za žig. Nekoliko fotki sa ovog vrha
Pogled na greben Svilaje
Pogled na Peručko jezero i istočni dio padine Svilaje
Zajednička fotka na vrhu Orlovih stina
Greben Orlovih stina
Sa vrha staza kružno vodi po samom grebenu - rubu Orlovih stina, od kuda su pogledi fascinantni, kao i sa vrha Svilaje.
Na stazi po rubu Orlovih stina
Pogled u nazad na visoke i okomite Orlove stine, te na Peručko jezero
Pogled na Kamešnicu i Sinjsko polje
Staza prepuna prekrasnih perunika
Konačno, staza nas dovodi do planinarskog doma Orlove stine (n/v 1065 m), gdaje završava naša trodnevna avantura. U povratku prema doma, zaustavljamo se u Sinju, kako bi se sreli i popili piće sa Ivicom Novakovićem članom PD Svilaja iz Sinja, koji nam je stajao na raspolaganju u slučaju potrebe za smještaj u planinarskom domu Orlove stine.
Planinarski dom Orlove stine
U povratku prema doma, zaustavljamo se u Sinju, kako bi se sreli i popili piće sa Ivicom Novakovićem članom PD Svilaja iz Sinja, koji nam je stajao na raspolaganju u slučaju potrebe za smještaj u planinarskom domu Orlove stine.
U društvu sa Ivicom Novakovićem
U nastavku slijedi: gpx tragovi na Google Earthu, na topo karti, vertikalni profil staze, slideshow fotografija uspona na Svilaju.
Gpx tragovi na Google Earthu
Gpx tragovi na topo karti
Vertikalni profil staze
3D - profil staze