Petak, 29. Studenog, 2013.
7 članova PD Knezgrad iz Lovrana i jedan član PD Učka uputilo se na Žumberačko gorje i uspon na Sv. Geru. Izlet i uspon osmišljen je na način da smo se podijelili u dvije grupe: Prva grupa (Sošice – preko Boića i Boljare na vrh Sv. Gere i povratak istim putom - Ekipa u sastavu Zdenka, Desa, Nevija, Zdrave, i Zoran.
Druga grupa pravi kružnu turu: Sošice - preko Boića i Boljare na vrh Sv. Gera i spust kružnom turom preko Bezimenog vrha, Ravne Gore, Pliješa i dalje preko pl. doma Vodice do Sošice. Ekipa u sastavu Pino, Matija i Ja. Svi zajedno krećemo iz naselja Sošice preko Bojića – Boljare - Cepinka, - Kaštanice i dalje preko Malićeva krča od vrha Sv. Gera. (1178 m).
Mjesto Sošice smjestilo se na prostornom polju u promjeru 2 km (svojom dužinom i širinom) u sjeverozapadnom dijelu središnjeg Žumberka. To je najveće polje u Žumberku, a prostire se tik uz podnožje planinske zone i najviših vrhova Žumberačke gore. Na sjevernoj strani naselja strmo se uzdižu guste bukove šume, koje na gorskim vrhovima Gere (1178 m), Ravne gore (1001 m) i Pliješa (977 m) prelaze u livade, sa jugozapadne strane uz polje i vrh Osovlje (764 m), a s jugoistoka Hum (735 m). Žumberačko gorje svojom očuvanom prirodom, bogatstvom šuma, livada i pašnjaka, gorskih vrhova, livada i zaravni, izvora, potoka, i sakralnih lokaliteta privlači brojne planinare i izletnike.
Žumberak je isprepleten sa mrežom planinarskih putova, koji omogućavaju brojne izlete i uspone, a svaka staza pruža drugačiju ljepotu i doživljaj. U Sošicama na brežuljku ispred polja se nalaze bok uz bok rimokatolička crkva Sv. Marije i grkokatolička crkva Sv. Petra i Pavla. Nekoliko metara dalje, nalazi se samostan časnih sestara bazilijanki u kojem je smještena zavičajna zbirka etnografske građe. Stanovnici su većinom potomci Uskoka koji su se doselili tijekom 16. stoljeća (od 1530. godine).
Vrh Sv. Gera (1178 m )
ISHODIŠTE POHODA – SMJER KRETANJA (s karakterističnim putnim točkama)
Ishodište pohoda je selo Sošice (567 m), Sv. Gera (1178 m). Silazak kružno - Bezimeni vrh (1006 m), Ravna gora (1001 m), Pliješ (977 m), pl. dom Vodice (830 m) i Sošice (567 m). Dužina staze 18,1 km. Vrijeme gpx traga 5 h i 02 minute. Minimalna visina 556 m, maksimalna 1184 m. Visinska razlika pri usponu 1701 m, pri silasku 1708 m. Visina polazišta 567 m. Visina odredišta 1178 m. Prosječan nagib 23%.
Izvod iz analize gpx traga
Na startu u Sošicama
Ishodište pohoda je naselje Šošice iz kojeg je na vrh Svete Gere moguće stići iz više pravaca. Preko Trate 2 h i 30 minuta, preko Boića 2 h i 15 minuta, za one koji ne žele pješačiti, moguć je pristup do samog vrha automobilom. Mi smo se odlučili za pješačku stazu preko Boića. Krenuli smo u 10 h i 30 minuta. Markacija nas vodi asfaltnom cestom kroz naselje prema Sekulićima i nakon nekoliko minuta napuštamo asfaltnu cestu skrećemo desno i nastavljamo po šumskom putu koji vodi kroz nisko raslinje. Nakon 10 minuta hoda dolazimo do napuštenog sela Boići.
Selo Boići
Od Boića staza se lagano uspinje širokim šumskim putom koji vodi kroz nisko raslinje do izlaska na makadamsku cestu koja vodi do vrha Sv. Gere. Tu je postavljen i smjerokaz: za Sošice preko Trate 50 minuta, planinarski dom Vodice 1 h i 15 minuta i jama Jazovka 40 minuta.
Smjerokaz
Od ovog raskrižja nastavljamo makadamskim putom okvirno 700 metara, a potom ulazimo na šumsku stazu u dužini 500 m, da bi ponovo izašli na makadamski put po kojem nastavljamo još 300 metara, dalje markacija nas vodi kroz bukovu šumu gdje izlazimo na travnat proplanak.
Na travnatom proplanku
Nastavak puta po travnatoj zaravni do njenog vrha, gdje je postavljeno raskrižje sa smjerokazima. Na tom mjestu spaja se staza koja vodi od Sošica preko Boljare.
Raskrižje putova: Iz pravca dolaska ravno za Bezimeni vrh 15 min, Ravna Gora 30 minuta i planinarski dom Vodice 2 h. Lijevo Sveta Gera 30 minuta. Nakon kraće pauze i osvježenja nastavljamo put ka našem zadanom cilju vrhu Sv. Gere. Od ovog raskrižja staza nas vodi kroz šumarak i izlazi na livade zvane Kaštenica na nadmorskoj visini 1030 m, na toj visini susrećemo prvi ovogodišnji snijeg. Od tu staza nas vodi uz rub šume, nakratko prolazi kroz gustu bukovu šumu, a potom izlazi na proplanak ispod vršnog dijela Gere. Ovaj završni dio uspona je malo oštriji ali nije pretjerano zahtjevan i lako se savladava. Cijeli staza je dobro označena, jednostavna za snalaženje i ugodna za planinarenje. Sa ovog dijela staze vidi se vojarna i telekomunikacijski stup.
Na proplanku ispod vrha Sv. Gere
Sve što se više približavamo vrhu snijega je sve više, ali nam ne zadaje poteškoće. Krećemo se prema vrhu i sa naše lijeve - na hrvatskoj strani smještena je vojarna u kojoj je Slovenska vojska. To je ta sporna točka između dvije države.
Vojarna
Geodetski 15 metara visok stup
Na stupu je ispisan naziv oba vrha (Trdinov vrh i vrh Sv. Gera (1178 m). Također, na stupu je ugrađen i žig.
Sveta Gera je najviši vrh Žumberačke gore. To je valovit proplanak dugačak oko 350 metara koji se proteže smjerom istok - zapad. Na tom proplanku su tri vrha. Prvi je na jugoistočnoj strani (1175 m), drugi na zapadnoj (1171 m), a treći, najviši, vrh u sredini i na njemu geodetski stup na kome je označena visina od 1178 metara. Sredinom proplanka prolazi uzdužni kolni put koji je već desetljećima prirodna hrvatsko-slovenska granica.
S jedne je strane puta, na hrvatskoj strani, obnovljena grko-katolička kapelica sv. Ilije iz 16. st., u kojoj se smješteno planinarsko sklonište, geodetski stup i zgrada vojarne. Na suprotnoj, slovenskoj strani, stoje kapela Sv. Gere (Slovenci je nazivaju i Sv. Jera), telekomunikacijski toranj i baraka Smučarskog društva Gorjanci.
Montažne kućice radio-amatera na vidikovcu također su na slovenskoj strani. Današnji 15 metarski geodetski stup postavila je Slovenska geodetska uprava 1960 godine. 1968 godine izgrađena je cesta sa Slovenske strane do samog vrha, iste godine izgrađena je i vojarna. Tu je u blizini, izdaleka vidljiv, 80 metara visok telekomunikacijski toranj izgrađen 1984. Cesta sa Hrvatske strane do vrha Sv. Gere izgrađena je 1993 godine. 1999 godine ustanovljen je Park prirode Žumberak – Samoborsko gorje. U neposrednoj blizini tornja, a na međusobnom razmaku od 15 metara, nalaze se rimokatolička kapela Sv. Jere i grkokatolička kapela Sv. Ilije.
Telekomunikacijski 80 m visok toranj
Grkokatolička kapela Sv. Ilije i kapelica Sv. Jere
Grkokatolička kapela Sv. Ilije
Zajednička fotografija na vrhu Sv. Gere
Od 1994. održava se svake posljednje nedjelje u siječnju hodočasničko-planinarski zimski pohod na vrh Sv. Gere iz Sošica, preko šume Boljare. Začetnici pohoda su Ekološko društvo "Žumberak" i HPD Žumberak iz Zaprešića.
Zimski ugođaj sa snješkom
Pogled na Alpe s vidikovca – geodetskog stupa.
Na vrhu se zadržavamo 40 minuta uživajući u prelijepom sunčanom danu, nakon toga započinjemo spust u 13 h i 30 minuta.
Na spustu po snijegu ispod vojarne
U 13 h i 35 do 14 h i 5 minuta odvojili smo vrijeme za ručak iz ruksaka, nakon toga se razdvajamo u dvije grupe: Matija, Pino i Ja, pravimo kružnu turu, dok druga grupa nastavlja spust istim putom do Sošica. Nakon okrijepe i osvježenja, spust nastavljamo ubrzanim koracima kako nas ne bi zatekla noć u šumi, obzirom da su zimski dani kraći. Nakon 10 minuta spusta našli smo se ispred smjerokaza na kojem je ispisano - 10 minuta do Bezimenog vrha.
Smjerokaz koji nas upućuje na Bezimeni vrh.
Tu skrećemo desno, nakratko preko livade, a potom oštrijim usponom kroz šumu i za 7 minuta došli smo na Bezimeni vrh (1006 m). To je najveći vrh Zagrebačke županije.
Bezimeni vrh (1006 m)
Na stablu bukve postavljena je natpisna ploča sa nazivom vrha i njegovom nadmorskom visinom. Ispod natpisne ploče ugrađen je i žig. Spuštamo se kroz šumu i ponovo izlazimo na livadu, od kuda dalje put vodi po samoj držanoj granici prema vrhu Ravne Gore, gdje dolazimo u 14 h i 30 minuta. (30 minuta od vrha Sv. Gere).
Ravna gora (1001 m)
Od Ravne gore nastavljamo uz državnu granicu, stazom kroz šumu, a potom travnjacima i proplancima.
Od Ravne gore na stazi kroz šumu
Pogled u nazad na vrh Sv. Gere.
Od vrha Ravne gore hodamo u pograničnom području okvirno 45 minuta, neprekidno u obliku sinusoide malo gore, malo dolje gdje dolazimo do lovačke čeke. Tu planinarska staza napušta pogranično područje i kreće oštro desno i dalje nastavlja kroz šumu.
Lovačka čeka
Na stazi kroz šumu
Nakon 15_tak minuta iz polegnutog dijela, staza se oštrije uspinje i izlazi na travnatu zaravan, koja dalje vodi do vrha Pliješ, gdje stižemo u točno u 16 h. Ovaj vrh je označen metalnom cijevi na kojoj je pričvršćena metalna kutija s upisnom knjigom, a ispod nje je zavaren planinarski žig. Na samom vrhu ove cijevi je tabla sa smjerokazima prema drugim planinarskim odredištima. S vrha nema otvorenih vidika. Do pl. doma Vodice vode dvije staze, jedna je kraća a druga je duža. Biramo kraću varijantu, kako bi stigli na odredište za dnevnog svjetla.
Na vrhu Pliješ (977 m)
U nastavku staza vodi malo preko livade i proplanaka, kroz šumu, zatim šumskom vlakom sve do pl. doma Vodice.
Planinarski dom Vodice (830 m).
Pl. dom "Vodice" podno vrha Pliješ sagradilo je PD "Dubovac" iz Karlovca 1959. - 1961. godine. Do doma se može doći i automobilom. Otvoren je vikendom od početka travnja do kraja rujna, a po dogovoru s domarom. U domu se mogu kupiti pića, a pokraj doma je izvor koji nikada ne presušuje. Kapacitet doma - 30 ležajeva. Ispred doma postavljena je informativna tabla koja upućuje na dostupne vrhove Žumberačkog gorja.
Informativna tabla sa smjerokazima na kojoj su ispisani vrhovi i potrebno vrijeme hoda. Pliješ 20 minuta, Gera preko Sljemena 3 h, Gera preko Boljare 3 h, Slap Sopote 45 minuta, Ječmište 1 h, Sošice 20 minuta, Kamanje 4 h, Gornja Vas 2 h i 15 minuta.
Od doma nakratko hodamo po makadamskoj cesti, a potom staza skreće lijevo i ulazi na planinarsku stazu koja vodi kroz gustu miješanu bukovu i borovu šumu.
Ulazak na stazu sa kolnog puta
Od pl. doma krenuli smo u 16 h i 20 minute, žurimo kako bi izašli što prije iz šume da nas ne uhvati mrak i tako nakon 20 minuta izlazimo na cestu. Pri samom kraju šume bilo je dosta mračno, ali nije bila potreba za svjetlom. Dalje nastavljamo 850 m po cesti – 10 minuta do kapelice gdje smo parkirali automobil. Vrijeme dolaska 16 h i 50 minuta. Nastavljamo povratak doma i zajednička večera u Putniku, gdje i završava naša današnja avantura.
Na večeri u Putniku
U nastavku slijedi: Gpx tragovi na Google Earthu i na topo karti, vertikalni profil staze te link - albuma fotografija koje nisu obuhvaćene ovim putopisom.
Gpx tragovi na Google Earthu
Gpx tragovi na topo karti
Vertikalni profil staze
3D – profil staze