Putopisi

Četvrtak, 05. rujna 2013.

Gotovo svako veće  naselje na dalmatinskoj obali ima od davnina uhodane staze i putove u svoje zaleđe, kojima su pastiri gonili svoja stada u hladniju i plodniju Zagoru, seljaci obrađivali poneku njivu, a svi skupa razmjenjivali plodove svoga rada s ljudima s one strane gore. Takvu stazu ima i malo mjesto Drvenik,  danas poznato kao turistička destinacija i trajektna luka za Sućuraj na Hvaru. Na južnom dijelu Biokovskog masiva planine - Rilić nalaze se Drveničke stine sa najvišim vrhom Sokolić 788 m nadmorske visine.

Utorak, 03. rujna 2013
U društvu sa Matijom Perićem - član HPd - Učka iz Rijeke na desetodnevnom izletu i planinarenju preko BiH_a, i Dalmacije do Dubrovnika. Na tom putovanju popeli smo se na 6 planinskih vrhova, koje ću opisati svakog posebno (Troglav i Veliki Šator u BiH_u, Sokolić i Sv. Rok na Biokovu, Sv. Ilija na Pelješcu, te Ilin Vrh na Snježnici kod Dubrovnika). Plan prvog dana (02.09.2013) bio je dolazak u Livno i smještaj kod Tomislava Čečure u njegovoj obiteljskoj kući. Dolaskom u Livno, Ivo Čeko nas je dočekao u Forumu, uz poznato i tradicionalno livanjsko gostoprimstvo, a potom smo nastavili zajedničko druženje kod Tomislava do kasno u noć.

Četvrtak, 22. kolovoza 2013.
Ljetni period je vrlo pogodan za planinarenje u Alpama. Svake godine u Kamniško -Savinjskim   i Julijskim  Alpama provedem najmanje 7 do 10 dana. Tako i ove godine nastojim iskoristiti lijepi dan i popeti se na jedan od vrhova. Ovog puta izbor je pao na Prisojnik  ili (Prisank) – (uspon po Hanzovoj poti, a spust po Kopišćarjevoj kroz Prednje okno). Tim više, što nisam ostvario plan uspona na Prisojnik 2011, zbog svoje osobne nezgode koja se dogodila na Špiku i prijeloma zgloba desne noge. Kada mi se to dogodilo mislio sam u prvom trenutku da više nikada neću planinariti. No, kako je vrijeme prolazilo i nakon mog oporavka,  shvaćam, da sam duboko i neizlječivo  inficiran u planine i planinarenje.

Što je uspon na vrh neke planine teži i zahtjevniji, to je izazov veći. Beskrajno, uživam u tom izazovnom penjanju i ozračju planine koje spaja jezu, napor ...

Poznata staza na Južnom Velebitu - Put Malog princa, koja se naziva još i poučna staza Malog princa, nalazi se na Južnom Velebitu u blizino planinarskog skloništa Crnopac. Na stazi se nalaze neobične kraške tvorevine kroz koje se prolazi. Ti prolazi imaju svoje posebne nazive: Dvori, Konoba, Niska vrata, Dvorska vrata, Zdenkova jama, Šušnjevac, Slipi klanac, Tisni klanac, Podkuk, Krivi klanac, Tonkina vrata, Stankina vrata, Kičma (osigurana sajlom) te posljednja i najljepša Nebeska vrata.

 

Zavižanski Pivčevac i Veliki Zavižan dijele istu nadmorsku visinu (1676 m), dok  Mali Rajinac s nadmorskom visinom (1699 m) je najviši vrh na Sjevernom Velebitu. Veliki Rajinac povrh Lomske doline je nešto niži. Vidik s Malog Rajinca, zahvaljujući visini, jedan je od najpreglednijih na Sjevernom Velebitu. Vršni dio ima oblik maloga kamenitog grebena s nekoliko rastrganih stijena. 

 

Nedjelja, 28. srpnja, 2013.

Treći dan našeg boravka u Savinjsko-Kamniškim Alpama predviđen je za 2 uspona: jedan uspon na Veliku Babu, a  drugi uspon na Mrzlu Goru. Uspon na Veliku Babu podijeljen je u dvije grupe. Jedna grupa uspinje se po ferrati, koja je označena kao zahtjevan put ( zelo zahtevna pot), a druga grupa po normalnom Austrijskom putu označenom kao laki put. Zoran i ja popeli smo se na Veliku Babu prvog dana (26.07.2013). Stoga, smo odlučili popeti se na Mrzlu goru. Dok svi drugi spavaju mi se ustajemo u 4 h i 30 minuta, vadimo nepotrebne stvari iz ruksaka i spremni smo za polazak.

Nedjelja, 21. srpnja 2013.
Već duže vrijeme stoji obećanje mom unuku Franku, da ćemo se zajedno popeti na Dinaru na najviši vrh Hrvatske „Sinjal“ 1831 m. Konačno, došao je i taj dan 21. srpnja 2013, kada smo krenuli na vrh Dinare. Našem pohodu pridružio se i zet Đani Crnić.

Dinara u užem smislu smatra  se planina istočno od Knina, a sjeverno od Peručkog jezera s vrhom Sinjal  (1831 m) je najviša hrvatska planina. Pruža se udužini 20 i širini 10 km između planina Vilice i Troglava, tj. na sjeverozapadu od sedla Derala (965 m) na cesti Knin-Grahovo, pa do sedla Privija (1230 m) iznad Uništa na jugoistoku,  od kuda se nastavlja najviši središnji greben Troglava. Stoga se Dinara u užem smislu uzdiže između Kninskoga i Grahovskog polja, a najbliže gradsko naselje je Knin.  Iako nije najviša planina Dinarskog gorja, Dinara je postala simbolom najvećeg planinskog lanca Dinarida i dala mu ...

Subota, 27. srpnja 2013.
Drugi dan našeg boravka u Kamniškim Alpama predviđen je za uspon na Rinke.
Rinke se nalaze u središtu Kamniško – Savinjskih Alpi i označene su kao vrlo zahtjevne i eksponirane staze, koje vode kroz sjevernu stranu stijene. Put od podnožja do vrha osiguran je sajlama i klinovima, sa povremenim prekidima. Rinke predstavljaju odličan vidikovac na sve vrhove u blizini i doline koje ih okružuju. Krajem 19. Stoljeća Rinke je istraživao Johannes Frischauf, koji je pokušavao pronaći put prema vrhu Skute. Pristup kroz sjevernu stijenu prvi su otkrili Fran Kocbek i Janez Piskernik. Prije samog pohoda jedna zajednička fotografija ispred Kranjske Koče.

Petak, 26. srpnja 2013.
PD Knezgrad Lovran organiziralo je trodnevni izlet u Kamniško-Savinjske Alpe u Sloveniju. Na izlet se prijavilo 18 planinara i planinarki. Na put se krenulo u dvije grupe: Prva (manja) grupa krenula je u ranim jutarnjim satima, dok je druga grupa, zbog radnih i drugih obveza krenula je u poslijepodnevnim satima. Cilj je bio naći se na Kranjskoj koči na Ledinah, kako bi slijedeći dan zajedno započeli uspon na Rinke. Zoran, Zdrave i ja, krenuli smo u 5 h i 45 minuta iz Lovrana, i krenuli prema zadanom cilju.
Kamniško-Savinjske Alpe predstavljaju visoko planinsko područje na sjeveru Slovenije. Prostiru se na 889 km². Središnji dio predstavljen je planinskim lancem s nešto više od 30 vrhova iznad 2000 metara. Najviši vrh je Grintovec (2558 m), a slijedi mu grebenski susjed Kočna (2540 m). Kamniško-Savinjske Alpe vrlo su geološki raznolike i veći dio površine čine karbonatne stijene (osobito vapnenac ...

Petak, 19. srpnja 2013

Prostorni gorski lanac Dinara – Kamešnica nakon Velebita (145 km), drugo je najduže gorje među Dinaridima koje se pruža smjerom sjeverozapad-jugoistok u dužini oko 110 km, uzduž hrvatsko-bosanske granice od vrela Zrmanje i Ličke Kaldrme pa sve do Buškog blata i Tijarice.
U tomu dugom rasponu se ovaj dinarski lanac može reljefno podijeliti glavnim poprečnim sedlima s pripadnim cestama na 5 logičnih gorskih cjelina: 1-najsjevernija planina Vilica (1654 m) do ceste Knin-Grahovo, 2- u užem smislu planina Dinara (1831 m) do kotline Uništa i sedla Privija, 3-srednji najveći i najviši greben Troglava (1913 m) do sedla Vaganj-Prolog, 4-istočnije planina Kamešnica (1856 m) i 5- od Voštana najjužnija gora Tovarnica (1285 m) kao krajnji jugoistočni ogranak lanca Dinara-Kamešnica.
Info-Metapedia.

Dinara u užem smislu smatra  se planina istočno od Knina, a sjeverno od Peručkog jezera s vrhom Sinjal  (1831 m) je najviša hrvatska planina. Pruža se udužini 20 ...

Utorak, 09. srpnja 2013.
U nedjelju na jutarnjoj kavi u Iki skupila se manja grupa planinara  (Desa, Zdrave, Fedor i ja). Neizostavna teme - planinarenje. Gdje ste bili i gdje idemo ovaj tjedan?. Desa kao iz topa ispali Julijske Alpe - Krn. Prijedlog je prihvaćen. Kao stari i iskusni planinar (apsolvirao Alpe), Zdrave dobiva zadatak da organizira izlet za 2 dana i to utorak i srijedu (09 i 10 srpnja), pod uvjetom da je anticiklona i lijepo vrijeme. Razrađuju se pravci uspona. Konačan dogovor: Prvi dan 09. srpnja Fedor i ja, uspon od Drežnice na Krn: smjer Silva Korena (ferrata). Ostala ekipa Lepena – Krn. 

Drugi dan, 10. srpnja Krn – Batognica, preko Piramide na Peski, Krnskog jezera do doma dr. Klementa Juga na Lepeni. Okrenuli smo nekoliko telefonskih brojeva da nam se još netko iz našeg PD pridruži ovom izletu. No, kako je to radni tjedan većina planinara radi ili ...

Srijeda, 10. srpnja 2013.
Drugi dan našeg boravka u Julijskim Alpama predviđen je za uspon na Krn od Gomiščkovog zavetišča, te spust po trasi preko Batognice Krnskog jezera do Lepene. Krn sa svojom nadmorskom visinom od 2244 m, najviši je vrh planinskog masiva Krna. Uzdiže se iznad srednjeg dijela rijeke Soče. Meni osobno, ovaj izlet je jedan od ljepših izleta u Julijskim Alpama, zbog prekrasne planine, zelenih pašnjaka, stjenovitih vrhova, prelijepih pogleda i zbog povijesti ovog kraja.

Srijeda, 26. lipnja 2013.
Peti dan našeg izleta i planinarenja u Bosni i Hercegovini je polazak doma i posjet Međugorju, te susret sa našim prijateljima članovima PD Cincar iz Livna  također u Međugorju. U jutarnjim satima napuštamo hotel Snježna kuća na Rujištu i vožnju preko Mostara nastavljamo do Međugorja. Međugorje je toliko poznato i o njemu toliko toga napisano, da nema potrebe više o tome pisati. Tek nekoliko osnovnih natuknica:

Međugorje, 27 km udaljeno od Mostara, postalo je jedno od najpoznatijih i najposjećenijih mjesta katoličkih hodočasnika od kada je grupa adolescenata bila svjedocima pojavljivanja djevice Marije 24. lipnja 1981. godine u blizini sela Podbrdo, na mjestu koje je nakon toga nazvano Brdo ukazanja. Crkva Svetog Jakova, izgrađena 1969. godine, centar je raznih vjerskih događanja, a iza nje nalazi se puteljak koji vodi ka Uskrsnuću Spasitelja, statui iz koje neprestano kaplje sveta voda.

U 10 h i 30 minuta stižemo u Međugorje ...

Srijeda, 03. srpnja 2013.

Prije odlaska na brod, Sandro, zaljubljenik u prirodu, planine i planinarenje, traži jedan slobodan dan, da se ode u planine i da sa njihovih vrhova gleda more, a ne planine sa mora, jer kako sam kaže dosta mu je gledanja planina sa mora. Tako, tri dana prije njegovog odlaska na more, okupila se ekipa u sastavu: Sandro, Desa, Zdrave, Zoran i ja, Mirko i krenuli u Gorski Kotar na kružnu turu: Vagabundina koliba – Zagradski vrh – Planinarska kuća Kurin i nazad do Vagabundine kolibe. Vožnju automobilom odabrali smo preko Bribira, a povratak preko Fužina. Na putu prema odredištu iznad Bribira zaustavljamo se na vidikovcu sa kojeg je prekrasan pogled na more, otok Krk, Novi Vinodolski i njegovo zaleđe.

Nedjelja, 23. lpnja 2013.

Nakon uspona na Sv. Juru na Biokovu, drugi dan izleta i planinarenja na putu prema Bosni i Hercegovini je boravak u Metkoviću i safari na delti rijeke Neretve, posjet Mostaru i dolazak u hotel na Rujištu. Nakon doručka u hotelu Metković, većina planinara opušteno uživa u hladovini terase hotela uz jutarnju kavu.

Subota, 22. lipnja 2013

PD Knezgrad iz Lovrana, tradicionalno, svake godine, organizira jedan veći zajednički izlet, odnosno planinarenje u jednu od susjednih zemlja ili država. Tako, i ove godine,  od 22. do 26. Lipnja 2013. organiziran je 5 dnevni izlet u  kombinaciji,  2 dana u Dalmaciji sa usponom na Sv. Juru na Biokovu i safarijem na ušću rijeke Neretve u Metkoviću, te 3 dana u Hercegovini, uspon na Zelenu Glavu i Otiš na Prenju, rafting na Neretvi, te povratak i posjet Međugorju. Za planinarenje i izlet prijavilo se 24 planinara i planinarki. Dogovoren je polazak 22. 06. 2013 u 24h i 30 minuta sa parkinga u Iki kod fakulteta za management i turizam.
Voditelj i organizator izleta je Adriano Kosmić. Izlet je protekao u dobroj organizaciji bez problema i zamjerki, stoga, Adriano - moje čestitke!. Moja preporuka i za slijedeći izlet. Noćna vožnja je protekla u smijehu, pjesmi i šali ...

Ponedjeljak, 24. lipnja 2013.
Treći dan našeg izleta i planinarenja u Bosni i Hercegovini predviđen je za uspon na Otiš i Zelenu Glavu na planini Prenj.
Planina Prenj se nalazi u centralnom dijelu dinarskog planinskog lanca na prostoru sjeverne Hercegovine. Prenj je u okruženju slijedećih planina: Crvanj na istoku, Visočica na sjeveroistoku, Bjelašnica i Bitovinja na sjeveru, Čvrsnica na zapadu i Velež na jugu. Prenj je najljepša planina u BiH_u, a poznat je kao „Bosanski Himalaji“. Upravo geomorfološke specifičnosti su osnovni atributi koji čine Prenj najljepšom planinom BiH_a. 

Prenj je mozaik raznolikih oblika reljefa, kao što su: visoravni, zaravni, poljane, zaobljeni, zupčasti, vitki, pločasti grebeni, planinski lanci, okomite stijene, kanjoni, klisure, duge kotline, vrtače i jame… i niz drugih oblika koji se mogu naći samo na planini Prenj. Stoga, svi istraživači, alpinisti, planinari, rekreativci, bilo domaći ili strani, koji su bar jednom posjetili ovu planinu, nepodijeljenog su mišljenja o ...

Srijeda, 19. lipnja 2013.

Klek, kao planina opisan je u mnogim planinarskim knjigama i vodičima, kao i na mnogim web stranicama i blogovima. Stoga, nema potrebe više o Kleku pisati, već samo nekoliko osnovnih natuknica, kao podsjetnik.
Klek s nadmorskom visinom 1180 m je istaknuta planina na rubu Velike Kapele, iznad grada Ogulina. Klek se u planinarskoj literaturi često naziva kolijevkom hrvatskog planinarstva i alpinizma tako da će i oni željni adrenalina doći na svoje. Svojim osebujnim izgledom privlači mnoge znatiželjnike, putnike i istraživače. Njegova vršna stijena koja se izdiže iznad šumskog bila visoka je 200 m. Stoga, je oduvijek bila inspiracija narodnoj mašti, pa su za njega vezane mnoge priče i legende. Jednu priču zabilježio je u 17. stoljeću slovenski povjesničar i znanstvenik Johann Weichard Valvasor. Naime, zabilježio je narodno vjerovanje da se za vrijeme olujnih noći na samom vrhu Kleka, u ponoć, skupljaju vještice, vile i vilenjaci iz cijeloga svijeta, a ...

Veliki Kozjak s nadmorskom visinom (1629 m) nalazi se u južnom dijelu Sjevernog Velebita u blizini granice Srednjeg Velebita. Veliki Kozjak okružen je sa svih strana bukovom šumom iznad koje se izdiže skupina vapnenačkih bijelih vrhova – protežu se u smjeru sjeverozapad – jugoistok. Bijele vapnenačke stijene su idealno mjesto za penjače – alpiniste, čije su visine različite, a kreću se do najviše 200 m. Veliki Kozjak raspolaže preko 70 smjerova različitih težina (od II – VII).

Subota i Nedjelja, 08 i 09. Lipnja, 2013.
Šatorina s nadmorskom visinom (1624 m) najviši je vrhu na Srednjem Velebitu i nalazi se u njegovom središnjem dijel. Obronci Šatorine spuštaju se u duboke šume bukve i smreke. Gornji dio stošca je travnat sa svih strana osim sjeverne strane koji je obrastao gustim patuljastim borovim i klekovinom. Vrh se sastoji od dvije male glave jednake visine. Iz više smjerova Šatorina podsjeća na šator po čemu je i dobila ime.