Putopisi

Dabarski kukovi su stjenoviti greben na srednjem Velebitu, koji se protežu oko 10 km u blagom luku od vrha Bačića kuka (1304 m) na sjeverozapadu do Ljubičkog brda (1320) na jugoistoku iznad Baških Oštarija. Bijeli, kameni tornjevi nepravilnih oblika, izranjaju, iznad šumskog zelenila i ( što plićih -  što dubljih) Duliba i Dabrova (Dabar je stari uvriježeni naziv na duboku šumsku dolinu ili provaliju u obliku korita, dok su Dulibe manje ili veće zaravni omeđene šumskim zelenilom).

 

Ždrilski kuk s nadmorskom visinom 1165 m, ( ma i drugi naziv “Matijin kuk“) samo za internu uporabu nekolicine planinara), smješten je istočno od Baških Oštarija. Pripada južnoj skupini velebitskih vrhova. Prilaz je moguć iz više smjerova: od Baških Oštarija, Brušana, iz Sušnja ili Kubusa, te sa morske strane od Rudelinke. Mi smo odabrali uspon od Baških Oštarija ( bivša osnovna škola). Ovaj vrh se smatra jednim od ljepših vidikovaca na južnom Velebitu, pored Konjevače, samo što je ovaj bliži moru pa je vidik još izraženiji. Kameniti vrh  izdiže se iznad Ždrila i šumskog zelenila, sa vršnim grebenom u dužini 150 do 200 m. Ovaj vrh je KT 3 planinarskog puta Velebno. 

Nedjelja, 01. lipanj 2014.
Nanos je visoki kraški greben smješten na zapadnom dijelu pokrajine Notranjske, koji dijeli sjeverni dio Slovenije od Primorja. To je 12 km dug i 6 km širok  kraški plato, sa odrezanim strmim rubom visokim 500 do 700 m imenovanim „Pleše“ koji pored Snežnika dominira na zapadnom djelu pokrajine Notranjske. Vršni dio platoa oblikuju vrtače, zaravni i obli vrhovi, od kojih se na jugozapadu uzdiže najviši šumovit Suhi vrh 1313 m – ( nezanimljiv za planinare ). Prosječna visina grebena, okvirno, kreće se oko 1100 m. Zapadna polovica je niža i kreće se od 800 do 950 m i manje kamenita.  Zbog svojih botaničkih zanimljivosti ( razni endemični biljni svijet) dio južnog i zapadnog obronka Nanosa, proglašen je 1987 godine Krajinskim parkom (Park prirode).  Nanosom prolazi Slovenski planinarski put, Evropski pješački put i  Slovenski geološki put.  Za planinare najzanimljiviji je južni vrh Pleša (1262 m), gdje je ispod samog vrha  ...

Nedjelja, 1. lipnja 2014.
Ovaj jednodnevni izlet u Sloveniju u društvu Deana Jurčića, predviđen je kao lagana planinarska tura, koja u svom planu ima uspon na 3 manja vrha: Vremščicu 1027 m, Nanos - vrh Pleše 1246 m i vrh  Sv. Trojica 1106 m. Na koncu, kada smo sve to skupa zbrojili, ispada, da i nije tako lagana tura.

VREMŠČICA 1027 m je planinski greben u pokrajini Notranjske, koji se proteže između Senožeče, Pivke i Divače, sa najvišim vrhom planine trostrukog imena: Velika Vremščica, Vrbanov vrh i brdo Sv. Urbana. Kod mještana je udomaćen izraz vrha „brdo Sv. Urbana“. Vrh je ime dobio po kapelici posvećena tom svecu – (zaštitnika pastira), smještene 500 metara ispod samog vrha. Sjeverna strana grebena prekrivena je šumom bukve i jele, dok su padine sa južne strane prekrivene širokim travnjacima, pogodnim za uzgoj stočarstva, koje se u posljednje vrijeme obnavlja. Uspon na Vremščicu moguć je iz ...

Nedjelja, 01. lipnja 2014.
Zapadno od Pivke na obroncima Javornika, ponosno  se izdiže vrh Sveta Trojica, na kojem je sagrađena istoimena crkva  na nadmorskoj visini 1106 m. To je jedan od najljepših prirodnih bisera oko Pivke koji privlači posjetitelje iz svih krajeva Slovenije, kao i inozemstva. Zbog svog okruglog i travnatog vršnog grebena  iz daljine izgleda kao divovski plast sijena ili Lonić, stoga, ga domaći žitelji često nazivaju brdo Lonić. Pristup je moguć  terenskim vozilom do samog vrha. Planinarski pristup vodi iz više pravaca: Iz Slovenskog sela, Petelinja, Trnova,  a najčešće se koristi od sela Trnje, od kuda je potrebno vozilom preći još 7,5 km po dobroj makadamskoj cesti do većeg proširenja koje služi za parkiranje vozila. To je polazna točka za uspon na vrh Svete Troice( 45 min).

 

 

Subota, 21. lipnja 2014.
Treći dan našeg boravka na Blidinju, predviđen je za uspon kružnom turom od Vitlenice na Hajdučka Vrata, Veliki Vilinac, te spust preko Malog Vilinca, Janine plane do skijališta  Risovac. Ova staza je najzanimljivija  i najatraktivnija za sve planinare i ljubitelje prirode. Hajdučka Vrata , nalaze se na istočnom dijelu planine Čvrsnice.  To je nesvakidašnji prirodni fenomen neobične ljepote, koji izaziva čuđenje i divljenje. Stoljetni atmosferski utjecaju (vjetrovi, kiše i sunce…) u stijeni su načinili kružni otvor - čarobni prsten promjera  okvirno 5 metara.

Nažalost, zbog nastavka djelovanja erozije, koja je i napravila Hajdučka vrata, ovo čudo prirode iz dana u dan sve više nestaje.  Stoga, u strahu da bi se skoro mogao srušiti, planinari ga sa posebnom čašću i štovanjem pohode, kako bi vidjeli to čudo, te pokušali inicirati djelovanje države da ga zaštiti. Kameni prsten, poznat kao Hajdučka vrata, kaže legenda, bio je mjesto na kojem su ...

Srijeda, 21. svibnja 2014.

Početak pisanja ovog posta započeo bi sa pridjevom "4 naj" - Biokovo je najveća, najduža, najljepša i najsurovija planina Dalmacije. Proteže se na 196 km2, najviši vrh je Sveti Jure na 1762 m. Na njemu je smješteno veliko bogatstvo različitih pejzaža, tako da svaki posjet Biokovu pruža poseban doživljaj. Odlikuju ga geomorfološki fenomeni: vrtače, ponikve, škrape, kamenice i mnogobrojne jame, ledenice, špilje  i više od 40 endemičnih biljnih vrsta. Sa njegovih vrhova prekrasni su i nezaboravni krajobrazi i vidikovci. Zbog svoje posebnosti i prirodne ljepote, Parkom prirode proglašen je 1981. Pod pojmom Biokovo, poznajemo planinu Biokovo  u užem smislu -  pruža se od prijevoja Dubci, kod Brela  do prijevoja Saranač, kod Gornjih Igrana, te od prijevoja Turija do poluotoka Osejava. U širem smislu u masiv Biokova ubraja se planina Rilić i Sutvid kao jedna cijelina, te Matokit i Šibenik kao druga cjelina. Ne treba miješati planinu Šibenik sa vrhom Šibenik ...

Srijeda, 22. svibnja 2014.

Drugi dan našeg boravka na Biokovu 22. svibnja 2014., predviđen je za uspon na Veliki Šibenik. Pejzažno gledano, ovo područje je kraška golet sa šumovitim dijelovima jedino u vrtačama, stoga u ljetnim mjesecima može biti pogubno za planinarenje, prvenstveno zbog nedostatka vode. Gotovo svi vrhovi Biokova su teško dostupni, zahtjevni, vremenski dugotrajni, a gotovo da i nema mogućnosti snabdijevanja vodom u planini. Niti jedan uspon na ove vrhove ne smije se podcijeniti. Vrh Velikog Šibenika (1467 m) je kamenit ali obrastao borovom šumom. Prilaz samom vrhu je također kamenit. Vršna točka je označena na kamenu s imenom vrha i oznakom nadmorske visine. Ispod vršne točke nalazi se žig ugrađen u kamenu stijenu. Ovaj vrh nema nikakav pogled, osim stabala crnog bora. Neposredno od ovog vrha okvirno 300 m - 10 minuta hoda po hrptu nalazi se vrh Mali Šibenik (1388 m) – prekrasan vidikovac na Makarsku rivijeru ...

Velika Konjevača (1381 m), je istaknuto brdo, spada u vrhove južnog Velebita. Mala Konjevača orijentirana je prema Lici i južnom i jugoistočnom Velebitu, a Velika Konjevača prema moru, otocima i sjevernom i sjeverozapadnom Velebitu.  U literaturi se spominje, kao  jednom od najzahtjevnijih vrhova koje obuhvaća planinarska obilaznica “Lički gorski biseri“, ali je ujedno i najatraktivnija. Po slikovitosti vidika to je jedan od najljepših velebitskih vrhova.

Zbog lošeg vremena i dužeg kišnog razdoblja, teško je pronaći dva uzastopna lijepa dana i otisnuti se u planine i uživati u planinarenju. Mala ekipa od 4 člana (Desa, Matija, Zoran i ja) odlučili smo 08 i 09. svibnja, 2014.  provesti 2 dana na srednjem Velebitu i uživati na svježem zraku i planinarenju, bez obzira na vremenske uvjete. I doista, prvi dan planiranog izleta, padala je kiša. Nismo odustali od plana – kiša nas nije spriječila. Krenuli smo u 6 sati iz Matulja.

Srijeda, 30. travnja 2014.
Poslije duže planinarske neaktivnosti, uzrokovane lošim (kišnim) vremenom, napokon smo se vratili planinama. Na putu prema Dalmaciji, iskoristio sam priliku i lijepo vrijeme i popeo se na ZIR. Zir je izdvojeno – usamljeno brdo pri kraju Ličkog polja visoko svega 850 m. Zbog svog usamljenog položaja, svaki putnik, koji je prolazio autocestom Zagreb – Split nije mogao, a da ne zapazi impozantne stijene koje se okomito izdižu iznad šumskog zelenila, kao da izranjaju iz Ličkog polja, kao otok iz mora. To je jedan od razloga da ga u zadnje vrijeme posjećuje sve više planinara, a uvršten je u Hrvatsku planinarsku obilaznicu i obilaznicu Lički gorski biseri. Sa vrha Zir otvoren je pogled u svim smjerovima.

 

petak, 23. svibanj, 2014.

Nakon 2 provedena dana na Biokovu, treći dan našeg boravka u Dalmaciji, predviđen je za uspon na Svilaju. I ako, smo Zoran i ja prije 2 mjeseca točnije 22. ožujka, 2014. pohodili na Svilaju, zbog lošeg vremena -  vrh je bio u oblaku, a vidik nikakav. Tom prilikom dali smo obećanje, da ćemo prvom prilikom posjetiti Svilaju, pod uvjetom da je lijepo vrijeme. Ovog puta ekipa u proširenom sastavu: Desa, Matija, Zoran i ja, Mirko. Ponovit ću opis planine Svilaja, i ako sam to napravio u prethodnom postu, za one koji nisu pročitali prethodni post, obzirom da se uspon odvija drugim smjerom.

Bojinac je područje neobičnih i slikovitih vapnenačkih kukova, o čijoj ljepoti svjedoči činjenica da su granice Nacionalnog parka Paklenica proširene tako da Park obuhvati i Bojinac kao zasebnu, izdvojenu cjelinu. U tom spletu kukova najviši je Bojin kuk sa (1110 m), a najneobičniji je svakako Jagin kuk u čijoj se blizini nalazi i Jeličin kuk. Ovi nadasve neobični kukovi nose ženska imena, legenda kaže da su seoske pastirice bježeći pred Turcima radije birale smrt sa kukova nego gubljenje časti.

 

 

Otok Krk (400 km2 ) leži preko puta grada Rijeke, sa kopnom ga povezuje Krčki most. Prekriven je uvijek zelenim borovim šumama,  smokvama, maslinama  i prije svega vinovom lozom. Brdovita ali pitoma unutrašnjost  ispresijecana je brojnim stazama pogodnim za šetnje, planinarenje i biciklističke ture.  Na otoku Krku je uređeno i obilježeno 300 kilometara pješačkih i biciklističkih staza. Ovog puta za planinarenje odabrali smo područje Vrbnika i stazu „Putovima Frankopana“.
Vrbnik se nalazi na istočnoj strani otoka Krka, nasuprot Novom Vinodolskom na kopnu. Smješten je na litici koja se strmo uzdiže 50-ak metara iznad mora. Vrbničke pješačke staze predstavljaju dio opsežnog projekta pod nazivom „otočka transverzala“ i kao takve nadopunjavaju krčku turističku ponudu.  Vrbnička otočna transverzala sastoji se od 4 pješačke staze u dužini 75 km, a to su:

 

Subota, 22. ožujka 2014.

Svilaja je izdvojeni planinski lanac u Dalmatinskoj Zagori. Pruža se paralelno sa višim sjevernijim lancem Dinarom i Troglavom u smjeru sjeverozapad – jugoistok u dužini 30 km, između Sinjskog i Petrova polja. Najviši je južni vrh Svilaje (Bat) 1508 m iznad Sinja. Najveći dio lanca Svilaje je krški greben s naizmjeničnim nizom vrhova i ponikava (vrtača), te više krških jama i špilja. Prema sjeveru se izdižu još nekoliko vrhova: Jančag 1483 m, Kita 1413 m i Lisina 1301 m iznad Vrlike. Južno od vrha Svilaje su vrhovi: Vršina 1466 m, V. Kurja 1328 m, Crni umac 1303 m i Orlove Stine 1139 m. Strmije sjeveroistočne padine iznad Cetine i  Peručkog jezera su većinom obrasle šumama bukve i balkanskog javora (Acer obtusatum), koje su u novije doba dijelom uništene požarima. Suhi i položeni jugozapadni obronci prema Drnišu su pokriveni šikarama crnog graba (Ostrya carpinifolia) i niskim kamenitim ...

Utorak, 18. ožujka 2014.

Planinski masiv Risnjak spada u planine Dinarskog gorja a sastoji se od više planinskih vrhova i spada u najljepše hrvatske planine. Bogatstvo biljnog i životinjskog svijeta vidljivo je na svakom koraku. Planina je dobila ime po Risu, koji obitava u njezinim šumama.
Veliki Risnjak nalazi se unutar Nacionalnog parka Risnjak i drugi je vrh po visini u Gorskom Kotaru, poslije Bjelolasice, a 82. vrh je na popisu najviših vrhova u Hrvatskoj.  Risnjak, Snježnik i izvor Kupe biseri su Nacionalnog parka. Masiv Risnjaka svojim stjenovitim vrhom dominantno se izdiže iznad zelenih gorskih šuma. Jedan je od najslikovitijih vrhova i najljepših vidikovaca u Gorskom Kotaru i u Hrvatskoj. Vidik sa vrha otvoren je u svim smjerovima. Dobro se vidi Kvarnerski zaljev sa otocima, Učka, Ćićarija, Snježnik, Slovenski Snežnik, Bjelolasica, Velebit, kao i Schlosserov dom.

Ponedjeljak, 24. veljače 2014.
Zbog lošeg vremena i više mjesečne neaktivnosti, konačno, ukazao se jedan lijepi i sunčan dan pogodan za odlazak u planine. Nakon nekoliko telefonskih poziva  okupila se mala ekipa od 6 članova i uputila se u Sloveniju - uspon na Nanos. Ekipa u sastavu: Sandro Miljević, Mladen Klarin, Sanjin Ivanković, Zoran Šarin, Fedor Nalis i ja. Okupljalište u 7 h i 30 minuta u „Kafe baru Marija“ u  Iki na prvoj jutarnjoj kavi.  Iz Ike smo krenuli u 8 h sa dva osobna automobila prema graničnom prijelazu Rupa i dalje prema Postojni. Od Postojne vožnju nastavljamo preko Razdrtog do Podnanosa.  Prvobitni cilj pohoda bio je: Podnanos - preko Konja do Furlanovog zavetišča pri Abramu, dalje do Vojkove koče i vrha Pleša na Nanosu i povratak kružnom turom do Podnanosa.

Dolaskom u Podnanos odlazimo do informativnog panoa na kojem je izložena planinarska karta većeg formata. Nakon kraće analize ...

Nedjelja, 26. siječnja 2014.
Slavnik je najviši vrh na sjevernom dijelu slovenske Ćićarije. To je kraško područje koje graniči na sjeveru sa  Motarskim  podoljem, na jugu sa Crvenom Istrom, na zapadu sve do Kozine, a prema istoku do Brgudskog podolja. Stoga, staro goropisno ime nije samo vrh Slavnik, već se odnosi i na gorsko područje slovenske Ćićarije, koje se naziva Slavniško Podgorje – skraćeno Slavnik. Hrbat je građen od vapnenca i dolomita, do 850 m visine Slavnik je obrastao grmljem i šumom, a iznad toga vrh je obrastao travom. Na Slavnik se može doći iz više pravaca, najkraći i najlakši prilaz je iz Podgorja. Mi smo odabrali uspon iz Markovščine.

Planinarski dom Zavižan je s nadmorskom visinom (1594 m), smješten u Nacionalno parku „Sjeverni Velebit“ To jednokatnica izgrađena na temeljima nekadašnje Krajačeve kuće. U domu se može dobiti manja ugostiteljska usluga, a postoji i mogućnost pripreme vlastite hrane. U prizemlju je kuhinja, jedna skupna spavaonica (14 ležaja) i blagovaonica kapaciteta 40 sjedećih mjesta, a na katu su jedna dvokrevetna, četvero-krevetna i jedna skupna spavaonica (8 ležaja). Sobe i spavaonice opremljene su krevetima na kat i posteljinom tako da nije neophodna vlastita vreća za spavanje. Dom ima struju i telefon. U sklopu zgrade je cisterna ograničenog kapaciteta i stoga treba biti štedljiv s vodom. Za vrijeme sezone dobro je unaprijed rezervirati smještaj. Ispred doma je i terasa s 50-ak sjedećih mjesta.

 

Otok Lošinj smješten je na sjevernom Jadranu  u Kvarnerskom zaljevu. Pruža se u smjeru sjeverozapad - jugoistok. Po veličini je 11. otok na Jadranu dug 33 km - širine koja varira između 4.70 km na sredini otoka do 0,25 km kod Malog Lošinja. Dužina obale je 112.7 km
Umjetno je razdijeljen na dva dijela na predjelu Privlaka, gdje je Lošinj najuži. Tu je napravljen umjetni kanal - dug je 70 m i širok 8 m, kako bi se izbjeglo sidrenje u buri izloženim sjevernim lošinjskim uvalama, odnosno da bi se izbjeglo zaobilaženje velikog dijela otoka kada se kanilo s istoka doploviti u Mali Lošinj, bez iskrcavanja robe u Velom Lošinju.