Putopisi

Ponedjeljak, 04. kolovoza 2014.
Treći dan našeg boravka u Julijskim Alpama, predviđen je za uspon na tri različita vrha: Ponce,  Špik i Slemenovu špicu – odabir prema vlastitom nahođenju. Podijeljeni u tri grupe „A“, „B“ i „C“ . Grupa „A“ uspon na Ponce (Renato i ja, Mirko), grupa „B“uspon na Prisojnik (Fedor i Dino) i grupa „C“  (ostali) uspon na Slemenovu špicu. 

Ponce su planinski greben u slovenskim Julijskim Alpama, koji se pruža u smjeru sjeveroistoka prema jugozapadu. To je granični greben između Italije i Slovenije. Greben je smješten između doline Tamara i Planice na slovenskoj strani i Mangartske doline ili Belopeške doline na talijanskoj strani. To je ujednačeni oštri greben, čiji vrhovi počinju iznad Planice sa Malom Poncom  1925 m, nastavlja dalje preko Vratca 1844 m na Visoku 2274 m, Srednju 2228 m i zadnju Poncu 2242 m. Greben se nastavlja dalje preko vrha Strug 2265 m, Vevnice ...

Nedjelja, 03. kolovoza 2014.
Drugi dan našeg boravka (03.08.2014.) u Julijskim Alpama na Vršiču, previđen je za uspon na Jalovec. Jalovec je jedna od najljepših planina Julijskih Alpi. Njegov visoki greben smješten je na raskrižju triju alpskih dolina. Izdiže se iznad doline Tamar/Planice, Trente i Koritnice. Pogled iz svake doline pokazuje drugačiju sliku, ali svi oni dijele isti moćni vrh - koji se pri vrhu sužava i ima oblik kristala. Zato, nije ni čudo da je njegov lik dobio mjesto na grbu Slovenske planinarske organizacije i u planinarskom vodiču za Julijske Alpe, a time i najviše simboličko značenje. S visinom od 2645 m je šesta najviša planina u Sloveniji.  Slovenci  mu daju još jedan značajan epitet  i nazivaju ga „Kralj slovenskih gora“.  Sama ta činjenica je dovoljan  razlog da nas potakne na razmišljanje, te izazove  strahopoštovanje. Sa vrha se otvara izvanredan pogled na najviše vrhove Julijskih Alpi.

 

Subota, 02. kolovoza 2014.
PD Knezgrad iz Lovrana, tradicionalno, svake godine, organizira jedan veći izlet, odnosno planinarenje u jednu od susjednih zemalja ili država. Tako, i ove godine,  organiziran je 4 dnevni izlet u Sloveniju – Julijske Alpe u razdoblju 02. do 05. kolovoza, 2014. godine. Plan pohoda bio je uspon na: Malu Mojstrovku, Jalovec i Ponce. U dogovoru sa organizatorom izleta u manjim skupinama napravljeno je još nekoliko uspona: Prisojnik, Špik i Slemenova špica. Na izletu i planinarenju sudjelovalo je 31 planinar i planinarka. Prijevoz je organiziran osobnim automobilima. Voditelj i organizator izleta je Silvano Zorzenon. Izlet je protekao u dobroj organizaciji bez problema i poteškoća, stoga, Silvano moje čestitke.

Mojstrovka je dugi greben i manji dio grebena Julijskih Alpi, koji se pruža između Jaloveca i Vršiča u smjeru jugozapad – sjeveroistok. Mojstrovka ima 3 vrha: Mala Mojstrovka (2332 m), Velika Mojstrovka (2366 m) i Zadnja Mojstrovka (2354 ...

Četvrtak, 02. kolovoza 2018.
Planinski lanac Kanin nalazi se u Julijskim Alpama na granici između Italije i Slovenije. Ovaj masiv je odvojen od glavnog grebena Julijskih Alpa dubokim dolinama, a proteže se od Velike Babe na jugozapadu, preko Visokog Kanina do Velike Črnelske Špice i Rombona na istoku. Vrhovi ovog planinskog lanca su (od istoka prema zapadu), Rombon  (2208 m), Velika Črnelska Špica (2332 m), Lopa (2402 m), Prestreljenik (2499 m), Hudi Vršič (2461 m), Srednji Vršič (2543 m), Visoki Kanin (2587 m), Mali Kanin (2571 m),Velika Baba (2148 m) i Krnica (2441 m). Iako je planina predivna, nije toliko popularno odredište planinara koji radije biraju zvučnija planinska imena kao što su Triglav, Jalovec i Mangart… koji su u neposrednoj blizini.

Ovaj planinski lanac svjetski je poznat po dubokim podzemnim špiljama – Sveto tlo za speleologe.Jer malo je na svijetu mjesta s toliko jama. Na Kaninu se nalazi ...

Tulove grede, (kako ih narod naziva još i Tulo, Tulovice), sa najvišim vrhom 1120 m su stjenovit greben izrazito strmih kukova izgrađen od vapnenačkih stijena koji se proteže u dužini od oko jednog kilometra, a sastavljen je od niza okruglih tornjeva, stupova, pukotina, procjepa, škrapa, žljebova, uskih prolaza, ponikvi i niza drugih neobičnih kraških oblika, što im daje posebnu čar i ljepotu.

 

Poštak je izdvojena planina iznad rijeke Zrmanje na južnom dijelu lanca Ličke Plješivice. Prepoznatljiv je  po strmo odsječenom padinom ispod vrha. U cijelosti je prekriven travnjacima s malo šume. Planinarski je zanimljiv zbog neobičnih prirodnih kamenih skulptura u podnožju vrha sa zapadne strane. Naziv (po nekim izvorima) potječe iz vremena kada se pod planinom razmjenjivala pošta na granici Austro-Ugarske i Turske, a u kartama zna biti označen imenom Kečina kosa.

Nedjelja, 6. srpnja 2014.
PD Duga iz Rijeke organizirala je jednodnevni izlet i planinarenje u Sloveniju – POKLJUŠKI GAMSI. Organizator izleta Ivo Šporčić. Voditelji izleta: Grupe „A“- Danilo Harbić i njegov pomoćnik Željko Kokotović,  Voditelj „B“- grupe je Silvana Milić. Na izlet se prijavilo 49 planinara i planinarki. Pored Društva organizatora ( sa najviše članova), na izletu i planinarenju sudjelovalo je još 5 planinarskih društava i to: PD – Obzova iz Krka, Knezgrad iz Lovrana, te iz Rijeke –PD Učka, Kamenjak i Pljusak. Kao i na prethodnom izletu, sve pohvale organizatoru Ivi Šporčiću i vodičima. Cilj ovog izleta bio je popeti se na dio vrhova koji se nalaze u skupini  Pokljuških Gamsi.

POKLJUŠKI GAMSI – to je skupina vrhova u istočnom dijelu Julijskih Alpi koji su smješteni između Pokljuke i doline Krme. To je neka vrsta obilaznice koja obuhvaća slijedeće vrhove: Blejska koča 1630, Okroglež 1965, Debela Peč 2014, Brdo 2009 ...

KUDIN MOST
je puno više od običnog mosta i prijelaza preko njega, poučna je to staza koja obilazi najljepši dio modro-zelene Krupe, uključujući i Deveterac, devet sedrenih kaskada s velikim slapom. Suho zidani most od klesane sedre izgrađen je na prijelazu iz 18. u 19. stoljeće, te  je među najstarijim prijelazima rijeke, a po legendi izgradio ga je zaljubljeni Kude, kako bi lakše posjećivao izabranicu svog srca na drugoj obali. Po njemu, most i danas nosi ime te je zaštićeni spomenik kulture. Kudin most je dugačak 109 metara prosječne širine 1,5m. Sastoji se od 12 lukova s dva propusta za vodu.

Petak, 20. lipnja 2014.
Drugi dan našeg boravka u Hercegovini na Blidinju, predviđen je za uspon na Čvrsnicu – vrh Pločno.
Čvrsnica je planinski lanac smještena u sjevernom dijelu Hercegovine, sa najvišim vrhom Pločno 2227 m. Pruža se u smjeru od zapada prema istoku. Čvrsnica je okružena desnom obalom rijeke Neretve na  istoku i njenim pritokom Doljanke, koju dijeli od Prenja,  sa sjevera Dražanka, a sa južne strane Dugo polje i jezero Blidinje, te sa zapadne strane planina Vran.

Planina se sastoji od nekoliko platoa – Plasa i Muharnice na sjeveru, te Male Čvrsnice na jugu. Ima više od deset vrhova iznad 2000 metara, tu su i poznate vertikalne litice – (Pesti brdo, Veliki kuk, Mežnica stijene, Strmenica….). Ona također, uključuje je i jezera Blidinje, Crepulja i Crvenjak, te kanjon Diva Grabovica, koji se usijeca 6 km u planinu. Zbog svoga položaja Čvrsnica je i u vojnom i strateškom pogledu ...

Četvrtak, 19. lipnja 2014.
Vran je izdvojeni planinski lanac, koji se proteže u smjeru od jugozapada  prema sjeveroistoku u obliku raširene (izdužene) potkove. Planina Vran izdiže se između Čvrsnice i Ljubuše, iznad Duvanjskog i Dugog polja, u četverokutu između naselja Rame, Tomislavgrada, Jablanice i Posušja. Postoje dvije priče koje se vezuju kako je Vran dobio ime. Jedna govori da se tako zove zato što planina ima izuzetno taman izgled kada se gleda iz Polja. Druga priča vezuje se za ptice Vrane, koje su nekada u velikom broju naseljavale podnožje planine. Ime Vran, često se veže uz narodnog junaka - hajduka Mijata Tomića, čiji je život i djelovanje usko povezano sa ovom planinom u kojoj je nalazio svoje utočište.

Poznata je i po legendi o Divi Gabrovčevoj. Preko Vrana su vodile mnoge (duhanske) staze, kojima su Ramljanci nosili duhan iz Hercegovine i tako pokušali nešto zaraditi za svoju obitelj. Najviši vrh planine ...

Četvrtak, 18. lipnja 2014.
PD Obzova iz Krka i PD Duga iz Rijeke i njihovi voditelji Diana Matešić  i Ivo Šporčič,  zajednički su organizirali 4 dnevni izlet i planinarenje u Bosnu i Hercegovinu u razdoblju od 19. Do 22 lipnja, 2014. godine. Na izlet se prijavilo 50 planinara i planinarki. Pored Društva organizatora ( sa najviše članova), na izletu i planinarenju sudjelovalo je još 9 planinarskih društava i to: PD - Strilež Crkvenica, Planik Umag, Osorčica M. Lošinj, Opatija iz Opatije, Knezgrad iz Lovrana, te iz Rijeke PD - Kamenjak, Učka, Pljusak i Obruč. Izlet je protekao u najboljem redu, u dobroj i ležernoj atmosferi bez problema i poteškoća. Stoga se, ovim putem, želim zahvaliti u svoje ime  i u ime ostalih sudionika, organizatorima izleta Diani i Ivi na dobro odrađenoj i uspješnoj organizaciji. Veselim se najavi, da će iduće godine u isto vrijeme ista ekipa, organizirati izlet i planinarenje u Hercegovini.  Prijevoz ...

Dabarski kukovi su stjenoviti greben na srednjem Velebitu, koji se protežu oko 10 km u blagom luku od vrha Bačića kuka (1304 m) na sjeverozapadu do Ljubičkog brda (1320) na jugoistoku iznad Baških Oštarija. Bijeli, kameni tornjevi nepravilnih oblika, izranjaju, iznad šumskog zelenila i ( što plićih -  što dubljih) Duliba i Dabrova (Dabar je stari uvriježeni naziv na duboku šumsku dolinu ili provaliju u obliku korita, dok su Dulibe manje ili veće zaravni omeđene šumskim zelenilom).

 

Ždrilski kuk s nadmorskom visinom 1165 m, ( ma i drugi naziv “Matijin kuk“) samo za internu uporabu nekolicine planinara), smješten je istočno od Baških Oštarija. Pripada južnoj skupini velebitskih vrhova. Prilaz je moguć iz više smjerova: od Baških Oštarija, Brušana, iz Sušnja ili Kubusa, te sa morske strane od Rudelinke. Mi smo odabrali uspon od Baških Oštarija ( bivša osnovna škola). Ovaj vrh se smatra jednim od ljepših vidikovaca na južnom Velebitu, pored Konjevače, samo što je ovaj bliži moru pa je vidik još izraženiji. Kameniti vrh  izdiže se iznad Ždrila i šumskog zelenila, sa vršnim grebenom u dužini 150 do 200 m. Ovaj vrh je KT 3 planinarskog puta Velebno. 

Nedjelja, 01. lipanj 2014.
Nanos je visoki kraški greben smješten na zapadnom dijelu pokrajine Notranjske, koji dijeli sjeverni dio Slovenije od Primorja. To je 12 km dug i 6 km širok  kraški plato, sa odrezanim strmim rubom visokim 500 do 700 m imenovanim „Pleše“ koji pored Snežnika dominira na zapadnom djelu pokrajine Notranjske. Vršni dio platoa oblikuju vrtače, zaravni i obli vrhovi, od kojih se na jugozapadu uzdiže najviši šumovit Suhi vrh 1313 m – ( nezanimljiv za planinare ). Prosječna visina grebena, okvirno, kreće se oko 1100 m. Zapadna polovica je niža i kreće se od 800 do 950 m i manje kamenita.  Zbog svojih botaničkih zanimljivosti ( razni endemični biljni svijet) dio južnog i zapadnog obronka Nanosa, proglašen je 1987 godine Krajinskim parkom (Park prirode).  Nanosom prolazi Slovenski planinarski put, Evropski pješački put i  Slovenski geološki put.  Za planinare najzanimljiviji je južni vrh Pleša (1262 m), gdje je ispod samog vrha  ...

Nedjelja, 1. lipnja 2014.
Ovaj jednodnevni izlet u Sloveniju u društvu Deana Jurčića, predviđen je kao lagana planinarska tura, koja u svom planu ima uspon na 3 manja vrha: Vremščicu 1027 m, Nanos - vrh Pleše 1246 m i vrh  Sv. Trojica 1106 m. Na koncu, kada smo sve to skupa zbrojili, ispada, da i nije tako lagana tura.

VREMŠČICA 1027 m je planinski greben u pokrajini Notranjske, koji se proteže između Senožeče, Pivke i Divače, sa najvišim vrhom planine trostrukog imena: Velika Vremščica, Vrbanov vrh i brdo Sv. Urbana. Kod mještana je udomaćen izraz vrha „brdo Sv. Urbana“. Vrh je ime dobio po kapelici posvećena tom svecu – (zaštitnika pastira), smještene 500 metara ispod samog vrha. Sjeverna strana grebena prekrivena je šumom bukve i jele, dok su padine sa južne strane prekrivene širokim travnjacima, pogodnim za uzgoj stočarstva, koje se u posljednje vrijeme obnavlja. Uspon na Vremščicu moguć je iz ...

Nedjelja, 01. lipnja 2014.
Zapadno od Pivke na obroncima Javornika, ponosno  se izdiže vrh Sveta Trojica, na kojem je sagrađena istoimena crkva  na nadmorskoj visini 1106 m. To je jedan od najljepših prirodnih bisera oko Pivke koji privlači posjetitelje iz svih krajeva Slovenije, kao i inozemstva. Zbog svog okruglog i travnatog vršnog grebena  iz daljine izgleda kao divovski plast sijena ili Lonić, stoga, ga domaći žitelji često nazivaju brdo Lonić. Pristup je moguć  terenskim vozilom do samog vrha. Planinarski pristup vodi iz više pravaca: Iz Slovenskog sela, Petelinja, Trnova,  a najčešće se koristi od sela Trnje, od kuda je potrebno vozilom preći još 7,5 km po dobroj makadamskoj cesti do većeg proširenja koje služi za parkiranje vozila. To je polazna točka za uspon na vrh Svete Troice( 45 min).

 

 

Subota, 21. lipnja 2014.
Treći dan našeg boravka na Blidinju, predviđen je za uspon kružnom turom od Vitlenice na Hajdučka Vrata, Veliki Vilinac, te spust preko Malog Vilinca, Janine plane do skijališta  Risovac. Ova staza je najzanimljivija  i najatraktivnija za sve planinare i ljubitelje prirode. Hajdučka Vrata , nalaze se na istočnom dijelu planine Čvrsnice.  To je nesvakidašnji prirodni fenomen neobične ljepote, koji izaziva čuđenje i divljenje. Stoljetni atmosferski utjecaju (vjetrovi, kiše i sunce…) u stijeni su načinili kružni otvor - čarobni prsten promjera  okvirno 5 metara.

Nažalost, zbog nastavka djelovanja erozije, koja je i napravila Hajdučka vrata, ovo čudo prirode iz dana u dan sve više nestaje.  Stoga, u strahu da bi se skoro mogao srušiti, planinari ga sa posebnom čašću i štovanjem pohode, kako bi vidjeli to čudo, te pokušali inicirati djelovanje države da ga zaštiti. Kameni prsten, poznat kao Hajdučka vrata, kaže legenda, bio je mjesto na kojem su ...

Srijeda, 21. svibnja 2014.

Početak pisanja ovog posta započeo bi sa pridjevom "4 naj" - Biokovo je najveća, najduža, najljepša i najsurovija planina Dalmacije. Proteže se na 196 km2, najviši vrh je Sveti Jure na 1762 m. Na njemu je smješteno veliko bogatstvo različitih pejzaža, tako da svaki posjet Biokovu pruža poseban doživljaj. Odlikuju ga geomorfološki fenomeni: vrtače, ponikve, škrape, kamenice i mnogobrojne jame, ledenice, špilje  i više od 40 endemičnih biljnih vrsta. Sa njegovih vrhova prekrasni su i nezaboravni krajobrazi i vidikovci. Zbog svoje posebnosti i prirodne ljepote, Parkom prirode proglašen je 1981. Pod pojmom Biokovo, poznajemo planinu Biokovo  u užem smislu -  pruža se od prijevoja Dubci, kod Brela  do prijevoja Saranač, kod Gornjih Igrana, te od prijevoja Turija do poluotoka Osejava. U širem smislu u masiv Biokova ubraja se planina Rilić i Sutvid kao jedna cijelina, te Matokit i Šibenik kao druga cjelina. Ne treba miješati planinu Šibenik sa vrhom Šibenik ...

Srijeda, 22. svibnja 2014.

Drugi dan našeg boravka na Biokovu 22. svibnja 2014., predviđen je za uspon na Veliki Šibenik. Pejzažno gledano, ovo područje je kraška golet sa šumovitim dijelovima jedino u vrtačama, stoga u ljetnim mjesecima može biti pogubno za planinarenje, prvenstveno zbog nedostatka vode. Gotovo svi vrhovi Biokova su teško dostupni, zahtjevni, vremenski dugotrajni, a gotovo da i nema mogućnosti snabdijevanja vodom u planini. Niti jedan uspon na ove vrhove ne smije se podcijeniti. Vrh Velikog Šibenika (1467 m) je kamenit ali obrastao borovom šumom. Prilaz samom vrhu je također kamenit. Vršna točka je označena na kamenu s imenom vrha i oznakom nadmorske visine. Ispod vršne točke nalazi se žig ugrađen u kamenu stijenu. Ovaj vrh nema nikakav pogled, osim stabala crnog bora. Neposredno od ovog vrha okvirno 300 m - 10 minuta hoda po hrptu nalazi se vrh Mali Šibenik (1388 m) – prekrasan vidikovac na Makarsku rivijeru ...

Velika Konjevača (1381 m), je istaknuto brdo, spada u vrhove južnog Velebita. Mala Konjevača orijentirana je prema Lici i južnom i jugoistočnom Velebitu, a Velika Konjevača prema moru, otocima i sjevernom i sjeverozapadnom Velebitu.  U literaturi se spominje, kao  jednom od najzahtjevnijih vrhova koje obuhvaća planinarska obilaznica “Lički gorski biseri“, ali je ujedno i najatraktivnija. Po slikovitosti vidika to je jedan od najljepših velebitskih vrhova.