Utorak,17.prosinca 2013.
Na poziv Pina Petričića da mu se pridružim na usponu od Gornje Klade do doma Zavižana. Nakon kraćeg objašnjenja, bez puno razmišljanja prihvatio sam poziv, i ako sam dan ranije bio na planinarenju po Lošinju. Kako bi bili sigurni kakvo je stanje sa snijegom na Zavižanu i što nam treba od zimske opreme, nazvao sam domara Antu Vukušića, koji nam je dao pouzdane informacije da se može doći bez problema. Snijega ima na mjestima i do 30 cm i da nisu potrebne dereze, dodavši da je snijeg na mjestima izloženim suncu okopnio. U utorak, 17. prosinca iz Ike krenuli smo u 6 h prema Gornjoj Kladi. Na putu se zaustavljamo u Sv. Jurju radi jutarnje kave, a potom nastavljamo vožnju do Gornje Klade.
Ispred doma na Zavižanu
PRISTUP AUTOMOBILOAM (do Donje Klade)
Pristup je vrlo jednostavan. Iz Ike krenuli smo jednim automobilom preko Rijeke i dalje Jadranskom magistralom Crikvenice, Senja do Starigrada, odnosno do Donje Klade. Kada se stigne u Donju Kladu tu treba skrenuti lijevo i voziti još 600 m do centra sela gdje se može parkirati više automobila. Dužina puta 109 km. Vrijeme vožnje 1h i 40 minuta. To je uedno i polazna točka za uspon do doma Zavižan.
ISHODIŠTE POHODA (s karakterističnim putnim točkama)
Gornja Klada (366 m), Gabrovača (910 m), Žive vodice (1260 m), dom Zavižan (1594 m). Silaza istim putom do Gornje Klade (366 m). Dužina staze 16,9 km (bez čišćenja gpx tragova). Vrijeme gpx traga 7 h i 33 minuta. Visinska razlika pri usponu 1520 m, pri silasku 1529 m. Minimalna visina 366 m. Maksimalna visina 1602 m. Visina odredišta 1594 m. Prosječan nagib 20%
Izvod iz analize gpx traga
Opis puta
Ispred kuće Ante i Luke Vukušića parkiramo auto, navlačimo gojzerice, ruksak na leđa i put po noge. Uspon započinjemo u 8 h i 15 minuta od Vukušića pored kapelice do kraja asfaltne ceste do zaselka Kablići, gdje nas markacija dalje vodi na uređenu i dobro građenu planinarsku stazu. Stoga, moram napomenuti, da gotovo svako veće naselje na velebitskoj obali ima od davnina uhodane staze i putove u svoje zaleđe, kojima su pastiri gonili svoja stada u hladnije i plodnije zaravni Velebita, seljaci kosili travu, obrađivali poneku njivu. Takvu stazu ima i malo mjesto Gornja Klada. Po serpentinama nastavljamo dalje uz brdo Procip, sa njegova vrha lijep pogled na Podgorje. Od Procipa kratki spust do Paprikuše, dalje nastavljamo po blago polegnutoj stazi, s desne strane ograde Čičavice, a s lijeve strane Ogradine. Staza se dalje strmije uspinje uzbrdo i prolazi pored Bunara – lokve (pojilište za stoku) i izlazi na Vrtline.
Bunar – lokva (pojilište za stoku) n/v 553 m. Kako se vidi na slici na pojilištu je vrlo malo vode
Od Vrtline, lijepo građena staze lagano se uzdiže i prolazi kroz hrastovu šumu do velike ograde Biondinovac, koja ostaje sa lijeve strane puta, a ispod samog brda zvanog Bjondinovača.
Na lijepo građenoj stazi prema Biondinovcu
Dalje, zavojitom stazom uz Bovan izlazi se na vrh Borka (nekad je bio obrastao borovinom), a potom oko Torine i Javorića kroz klanac do Babrovače, gdje dolazimo u 10 h i 15 minuta (910 m – moj gpx trg).
Na Babrovači ispred ljetnih stanova (910 m)
To su ljetni stanovi obiteljI Vukušić iz Gornje Klade, koji su i danas očuvani i u dobrom su stanju. Vrijeme hoda od Gornje Klade do Babrovače 1 h i 45 minuta.
Ljetni stanovi obitelji Vukušić na Babrovači
Ovdje smo odlučili napraviti pauzu i marendati na stolu ispred kuće i uživati u prelijepom vedrom i sunčanom danu. Nakon 20 minutne pauze, nastavljamo prema našem krajnjem odredištu – domu Zavižan. Od Babrovače širokom stazom nastavljamo put i nakon nekoliko minuta hoda dolazimo do raskrižja ( pasji klanac ), gdje nas smjerokaz upućuje lijevo, a na kojemu piše Zavižan 2 h i 30 minuta, ravno nastavlja se konjski put.
Smjerokaz
Na raskrižju skrećemo lijevo, gdje nas staza vodi kroz gustu borovu šumu i dalje preko livada, zatim se uspinje stranom Grabarje – lijevo vodi konjski put u Šarinac u travnatu zaravan Duplje. I tu su Vukušići imali svoje ljetne stanove, a sada proplanak preuzimaju borovi i razno niže raslinje. Dalje staza prolazi preko proplanka i veće zaravni Javorje, potom se strmije uzdiže i izlazi na primorski uzdužni put i raskrižje Ciganište (1220 m). Ovo raskrižje obilježeno je gomilom kamenja, kao malom piramidom, na kojoj su ispisani smjerovi kretanja. Gledano iz pravca kretanja: Desno Alan i V. Brisnice, lijevo Babića Sića.
Mi skrećemo lijevo i nedugo zatim dolazimo do još jednog raskrižja : Lijevo Babića Sića i desno Zavižan. Na tom raskrižju krećemo desno prema Zavižanu, gdje slijedi kratak silazak u travnati Ciganski dočić ( Ciganište ) – naziv je dobio po ličkim Romima – (Ciganima), koji su sve do Drugog sv. rata preko ljeta izlazili u planinu i na tom mjestu bilo im je konačište – Čerga i sa ovdašnjim žiteljima razmjenjivali dobra i usluge, uglavnom su pružali kovačke usluge i razne popravke – (popravljali su alate poput sjekira, pila, plugova motika....). Naziv Ciganište istisnuo je prijašnje – stare nazive za ovu dolinu, kao što su: Kablić duliba, Dolac pod Vodice ili samo Dolac, Vukušićev dio doca do Kosice… Na ovoj nadmorskoj visini od 1220 m susrećemo prvi snijeg. Od Ciganišta uspinjemo se kroz klanac i nakon 15 minuta hoda izlazimo iz šume na travnate terase i zaravni Žive Vodice.
Bunari - Žive vodice
Izvor Pišteljak
Ovo su mjesto na kojem se nalazi ovaj mali izvor vode stočari nazvali Žive vodica, a sam izvor Pišteljak. Za njih je ovo mjesto imalo posebno značenje jer je ono bilo izvor života na ovom kraškom terenu, gdje su izvori prava rijetkost na sjevernom Velebitu. Tu su napravljena dva bunara. Prvi bunar – Gornji se opskrbljivao vodom iz izvora Pišteljak, imao je i svoj maleni izvor, a služio je ljudima za piće. Drugi bunar - Donji opskrbljivao se vodom kanalom iz prvog, a služio je za napajanje stoke. Od bunara uspinjemo se kroz šumu do Glamočeve dulibe.
Na šumskoj stazi
Na stazi kroz šumu. Sve što se više dižemo i snijega je više, staza je ugažena ni gamaše nisu potrebne
Od Glamočeve dulibe i Podstrane put dalje vodi kroz bukovu šumu do Podkrižić, a potom se strmo uzdiže do prijevoja ili sedla Križići ( 1538 m) od kuda se vidi planinarski dom Zavižan. Sa ovog prijevoja Križići otvara se veličanstven pogled prema moru i otocima. Dan je vedar i kristalno jasan i stvara dojam da je sve tako blizu. Nekoliko fotki :
Pogled na Goli otok, otok Krk , Sv. Grgur, Rab, u daljini se vidi Cres, Osorčica na Lošinju a vidi se dobro i Učka
Pogled na otok Prvić i Bašku na otoku Krku – u pozadini Učka
Pogled na dom Zavižan (1594 m)
Nakon 15 minutne pauze i uživanja u prelijepom pogledu na more i otok, kao i obližnje vrhove Velebita, nastavljamo put do doma.
Sjenoviti dvojac
Ispred doma Zavižan
Konačno, u dom stižemo u 12 h i 30 minuta. Tu nas je dočekao srdačni domaćin Ante Vukušić. Po dobrom znanom „Vukušić običaju“ Ante nas je počastio sa dobrom rakijom, a potom slijedi ručak i nadoknada izgubljene tekućine. Kako drugih planinara nije bilo - Ante je imao dovoljno vremena da nam prenese svoje znanje i poznavanje Sjevernog Velebita i života ljudi na njemu nekada i sada. Mene je posebno zanimala ova staza od Gornje Klade do Zavižana. Detaljan opis ove staze dao mi je Ante Vukušić. Takve detalje poznaje samo onaj čovjek koji tu rođen i koji tu živi. Nekoliko fotki ispred doma:
Pogled na otok Krk, Urinj, Rijeku i na Alpe
Pogled na Balinovac i Veliki Zavižan
Zajednička fotka ispred doma sa Antom Vukušićem. Temperatura zraka 13 stupnjeva, neobično toplo za ovo doba godine a pogotovo na Zavižanu. Isto tako, vrijeme na Zavižanu bilo je 1991 godine - pamti Ante. Pozdravljamo se sa domaćinom i u 14 h i 5 minuta nastavljamo spust istim putom do Gornje Klade.
Još jedan pogled na more i otoke
Na spustu se ne zadržavam, osim kratke stanke za pokoju fotku, već sa bržim hodom nastojimo doći čim prije do Gornje Klade gdje stižemo u 16 h i 30 minuta. Za spust trebalo nam je 2 h i 25 minuta.
Pogled na zalazak sunca iznad Gornje Klade
Dolaskom u Kladu susrećemo Luku, brata od Ante Vukušića i još jedna putna rakijica u njegovoj kući.
Gpx tragovi na Google Earthu
Gpx tragovi na topo karti
Vertikalni profil staze
3 D profil staze