• Uspon na Veliki Risnjak od Crnog Luga 18.03.2014.

    Utorak, 18. ožujka 2014.

    Planinski masiv Risnjak spada u planine Dinarskog gorja a sastoji se od više planinskih vrhova i spada u najljepše hrvatske planine. Bogatstvo biljnog i životinjskog svijeta vidljivo je na svakom koraku. Planina je dobila ime po Risu, koji obitava u njezinim šumama.
    Veliki Risnjak nalazi se unutar Nacionalnog parka Risnjak i drugi je vrh po visini u Gorskom Kotaru, poslije Bjelolasice, a 82. vrh je na popisu najviših vrhova u Hrvatskoj.  Risnjak, Snježnik i izvor Kupe biseri su Nacionalnog parka. Masiv Risnjaka svojim stjenovitim vrhom dominantno se izdiže iznad zelenih gorskih šuma. Jedan je od najslikovitijih vrhova i najljepših vidikovaca u Gorskom Kotaru i u Hrvatskoj. Vidik sa vrha otvoren je u svim smjerovima. Dobro se vidi Kvarnerski zaljev sa otocima, Učka, Ćićarija, Snježnik, Slovenski Snežnik, Bjelolasica, Velebit, kao i Schlosserov dom.

  • Podnanos - Furlanovo zavetišče pri Abramu

    Ponedjeljak, 24. veljače 2014.
    Zbog lošeg vremena i više mjesečne neaktivnosti, konačno, ukazao se jedan lijepi i sunčan dan pogodan za odlazak u planine. Nakon nekoliko telefonskih poziva  okupila se mala ekipa od 6 članova i uputila se u Sloveniju - uspon na Nanos. Ekipa u sastavu: Sandro Miljević, Mladen Klarin, Sanjin Ivanković, Zoran Šarin, Fedor Nalis i ja. Okupljalište u 7 h i 30 minuta u „Kafe baru Marija“ u  Iki na prvoj jutarnjoj kavi.  Iz Ike smo krenuli u 8 h sa dva osobna automobila prema graničnom prijelazu Rupa i dalje prema Postojni. Od Postojne vožnju nastavljamo preko Razdrtog do Podnanosa.  Prvobitni cilj pohoda bio je: Podnanos - preko Konja do Furlanovog zavetišča pri Abramu, dalje do Vojkove koče i vrha Pleša na Nanosu i povratak kružnom turom do Podnanosa.

    Dolaskom u Podnanos odlazimo do informativnog panoa na kojem je izložena planinarska karta većeg formata. Nakon kraće analize ...

  • Uspon na Slavnik od sela Markovščine

    Nedjelja, 26. siječnja 2014.
    Slavnik
    je najviši vrh na sjevernom dijelu slovenske Ćićarije. To je kraško područje koje graniči na sjeveru sa  Motarskim  podoljem, na jugu sa Crvenom Istrom, na zapadu sve do Kozine, a prema istoku do Brgudskog podolja. Stoga, staro goropisno ime nije samo vrh Slavnik, već se odnosi i na gorsko područje slovenske Ćićarije, koje se naziva Slavniško Podgorje – skraćeno Slavnik. Hrbat je građen od vapnenca i dolomita, do 850 m visine Slavnik je obrastao grmljem i šumom, a iznad toga vrh je obrastao travom. Na Slavnik se može doći iz više pravaca, najkraći i najlakši prilaz je iz Podgorja. Mi smo odabrali uspon iz Markovščine.

  • Dom Zavižan od Gornje Kladen

    Planinarski dom Zavižan je s nadmorskom visinom (1594 m), smješten u Nacionalno parku „Sjeverni Velebit“ To jednokatnica izgrađena na temeljima nekadašnje Krajačeve kuće. U domu se može dobiti manja ugostiteljska usluga, a postoji i mogućnost pripreme vlastite hrane. U prizemlju je kuhinja, jedna skupna spavaonica (14 ležaja) i blagovaonica kapaciteta 40 sjedećih mjesta, a na katu su jedna dvokrevetna, četvero-krevetna i jedna skupna spavaonica (8 ležaja). Sobe i spavaonice opremljene su krevetima na kat i posteljinom tako da nije neophodna vlastita vreća za spavanje. Dom ima struju i telefon. U sklopu zgrade je cisterna ograničenog kapaciteta i stoga treba biti štedljiv s vodom. Za vrijeme sezone dobro je unaprijed rezervirati smještaj. Ispred doma je i terasa s 50-ak sjedećih mjesta.

     

  • Otok Lošinj - Šetnica od uvale Mrtvaška preko crkve Sv. Ivan do Malog Lošinja

    Otok Lošinj smješten je na sjevernom Jadranu  u Kvarnerskom zaljevu. Pruža se u smjeru sjeverozapad - jugoistok. Po veličini je 11. otok na Jadranu dug 33 km - širine koja varira između 4.70 km na sredini otoka do 0,25 km kod Malog Lošinja. Dužina obale je 112.7 km
    Umjetno je razdijeljen na dva dijela na predjelu Privlaka, gdje je Lošinj najuži. Tu je napravljen umjetni kanal - dug je 70 m i širok 8 m, kako bi se izbjeglo sidrenje u buri izloženim sjevernim lošinjskim uvalama, odnosno da bi se izbjeglo zaobilaženje velikog dijela otoka kada se kanilo s istoka doploviti u Mali Lošinj, bez iskrcavanja robe u Velom Lošinju.  

  • Uspon an Sv. Geru od Sošića

    Petak, 29. Studenog, 2013.
    7 članova PD Knezgrad iz Lovrana i jedan član PD Učka uputilo se na Žumberačko gorje i uspon na Sv. Geru. Izlet i uspon osmišljen je na način da smo se podijelili u dvije grupe: Prva grupa (Sošice – preko Boića i Boljare na vrh Sv. Gere i povratak istim putom - Ekipa u sastavu Zdenka, Desa, Nevija, Zdrave, i Zoran.

    Druga grupa pravi kružnu turu: Sošice -  preko Boića i Boljare na vrh Sv. Gera i spust kružnom turom preko Bezimenog vrha, Ravne Gore, Pliješa i dalje preko pl. doma Vodice do Sošice. Ekipa u sastavu Pino, Matija i Ja. Svi zajedno krećemo iz naselja Sošice preko Bojića – Boljare - Cepinka, - Kaštanice i dalje preko Malićeva krča od vrha Sv. Gera. (1178 m).

    Mjesto Sošice smjestilo se na prostornom polju u promjeru 2 km (svojom dužinom i širinom) u sjeverozapadnom dijelu središnjeg Žumberka. To je najveće polje ...

  • Uspon na Okić od Poljanica

    Nedjelja, 17. studenog 2013.
    Okić s nadmorskom vinom 499 m nalazi se na krajnjem jugoistočnom dijelu Samoborskog gorja, dvadesetak kilometara jugozapadno od Zagreba, na pola puta između Samobora i Jastrebarskog. Najupečatljivija točka na ovom području je sam Okić, na čijim je stijenama izgrađen Stari Grad. Jedan je od najstarijih srednjovjekovnih aristokratskih gradova u jedinstvenom položaju vrlo vrijedne očuvane romaničke arhitekture, jedinstvene u kontinentalnoj Hrvatskoj. Ovaj naziv označava obližnja naselja; Novo selo Okićko, Sv. Martin pod Okićem, Okićke Poljanice, odakle smo započeli naš pohod. Brojni potoci presijecaju cijelo područje Okiće, tvoreći duboke doline, a između njih su  grebeni s brojnim selima i zaseocima. Potoci su: Molvica, Konščica, Gonjeva, i najveća je i najduža Okonica u koju se ulijeva Gonjeva.

  • Martinje u Plešivici i uspon na vrh Plešivice

    Subota, 16. studenog 2013.
    PD Knezgrad Lovran, svake godine, u svom godišnjem planu pohoda, neizostavno, organizira pohod zvan „MARTINJE“, tako, da svake godine biramo drugo mjesto, odnosno drugi grad. Ove godine  odabrali smo Martinje u Plešivici. Program izleta organiziran je na slijedeći način: Prvi dan 16. 11. 2013. god, predviđen je za dolazak u mjesto Plešivica i uspon na vrh Plešivice, a drugi dan Martinje 17.11. 2013., predviđen je za posjet vinskim podrumima,  uspon na „Okić“ stari grad Gradina, posjet Samoboru i povratak doma.
    Prvi dan. 16. studeni 2013.
    Na pohod Martinje u Plešivicu prijavilo se 27 planinara i planinarki. Organizator i voditelj izleta. Prijevoz je organiziran sa 2 kombija i 2 osobna automobila. Okupljanje i polazište „Vrata Jadrana“ u 9 sati.

  • Primorski uzdužni put - Babića sića -Ciganište - Plančica- Rossijeva koliba - Zavižan

    Sjeverni Velebit, najmlađi je hrvatski nacionalni park, osnovan 1999. godine. Obuhvaća najatraktivnije i prirodno najvrijednije prostore sjevernog dijela Velebita. U prostoru parka koncentriran je na malom prostoru izuzetno velik broj atrakcija - veličanstvene krške forme Hajdučkih i Rožanskih kukova, jedinstveni botanički vrt u prirodi, Lukina jama, jedna od najdubljih na svijetu.

     

  • Dubrovnik – uspon na Snježnicu – Ilijn vrh

    Ponedjeljak, 09. rujna 2013.

    Snježnica sa svojim vrhom „Ilijin vrh“ 1234 m nadmorske visine je poznata među planinarima kao najjužniji planinski greben iznad 1000 m nadmorske visine, i kao najjužnija kontrolna točka Hrvatske planinarske obilaznice. Nalazi se iznad Kule Konavoske.  Snježnica je zapadni greben Orijena (1894 m), koji se pruža smjerom sjeverozapad-jugoistok u dužini do 52 km, između Dubrovačkog primorja i Popovog polja u zaleđu Hercegovine.  Ime je dobila zbog snijega koji se nekoć na vrhovima zadržavao i do kraja travnja, a po dubokim škrapama i jamama mnogo duže.

    Od davnina nosi dva imena, Kadmova planina po Grčkom kralju Kadmi i drugi naziv Esculapova planina po grčkom bogu zdravlja i iscjeljiteljstva koji su „navodno“ boravili na njoj. Padine Snježnice pokrivene se rijetkim sredozemnim  ljekovitim biljem i raslinjem, pelinom, vrijeskom, grabom, smrekom  i tvrdokornom makijom. Snježnica je jedini preostali hrvatski lokalitet rijetke biljke mandragore (Mandragora offcinarum). Osim na Snježnici, ima ...

  • Pelješac_Gornja Nakovna ( okretište Pišćet) - vrh Sv. Ilija – Orebić

    Najviši vrh poluotoka Pelješca, Sveti Ilija, je brdo koje se zove  Zmijsko brdo  (Mons vipera)  jer su ondje oduvijek bile velike kolonije poskoka – opakih zmija otrovnica. Perunovo brdo je naziv koji potječe iz pretkršćanskog doba kad je vrh bio kultno mjesto staroslavenskog boga gromovnika, a sadašnje ime vrh je dobio po kapeli sv. Ilije. Na vrhu je bila sagrađena kapelica u čast svetom Iliji, ali su je gromovi u više navrata oštetili, a u 19. stoljeću i potpuno porušili. Nakon toga kapelica nije obnavljana.   Zmijsko brdo oduvijek je golicalo maštu mještana. Govorilo se kako ondje žive vile te druga čudnovata i tajanstvena bića. No, poznato je i to da su Svetog Iliju nazivali ukletim brdom jer se mnogi s njega nikad nisu vratili.
    Poluotok Pelješac zbog svog izdvojenog položaja i visine, neometan višim vrhovima, spada u jedan od najširih i najljepših vidikovaca u hrvatskim planinama.

  • Srednji Velebit - Visočica

    Već duže vrijeme dogovaram se sa Jadrankom Popovićem, da krenemo na Velebit i uspon na jedan od njegovih vrhova. U više navrata od Jadranka je bilo poziva. No, na žalost, svaki puta ili sam bio zauzet, ili sam imao isplaniran neki pohod. Konačno,  dobivam poruku da je 21. 09. 2013.  organiziran uspon na Visočicu i da ima jedno slobodno mjesto. Naravno, rado sam se odazvao tom pozivu.

     

  • Biokovo - Uspon na Matokit: Rvča – Sv. Rok - Vrgorac

    Petak, 06. rujna 2013.
    Matokit
    je usamljena i izdvojena planina u zaleđu Biokova. Pruža se u smjeru sjeverozapad – jugoistok od Pivčeva polja na zapadu do Vrgorca na istoku, dužine 8,5 km ( dužina gpx traga od Ravče do Vrgorca). Inače, ime planine Matokit potječe od latinskog naziva Monte acutum što znači Oštra planina, a dovoljno je pogledati fotografije Matokita, snimljene s istoka, da bi se shvatilo zašto su nekadašnji stanovnici vrgoračkog kraja planini dali upravo to ime. Sama planina i nije posebno zanimljive i atraktivna mnogim planinarima, ali zbog činjenice, da je vrh Sv. Rok kontrolna točka Hrvatske planinarske obilaznice, posjećuju ga brojni planinari, svakako, manje nego druge vrhove na Biokovu.

  • Uspon na Veliki Šator od Šatorskog jezera

    Planina Šator je planinski greben koji se pruža u smjeru  istok – zapad  dug okvirno 20 i širok 10 km. Nalazi se na sjeverozapadu Bosne i Hercegovine, između Grahova i Glamoča, odnosno, na rubovima Livanjskog i Glamočkog polja. Šator je najvjerojatnije dobio ime zbog svog piramidalnog oblika, a i zbog krševitih bijelih stijena krečnjaka. Najviši vrh planine Veliki Šator s nadmorskom visinom (1872 m) nalazi se na zapadno dijelu grebena, dok je na njegovom istočnom kraju, ponešto izdvojen od ostalih vrhova, Mali Šator (1768 m).

     Južne padine Šatora su travnate, u proljeće prekrivene mnoštvom cvjetnica, dok sjeverne padine karakterizira strme litice, sipari i klekovina. Šator je jedina planina u okruženju koja obiluje vodom, što je u prošlosti doprinijelo razvoju stočarstva. Nažalost, danas, nekada poznati Šatorski pašnjaci obrastaju makijom i niskim raslinjem.  

  • Biokovo - Uspon na Sokolić od Drvenika

    Četvrtak, 05. rujna 2013.

    Gotovo svako veće  naselje na dalmatinskoj obali ima od davnina uhodane staze i putove u svoje zaleđe, kojima su pastiri gonili svoja stada u hladniju i plodniju Zagoru, seljaci obrađivali poneku njivu, a svi skupa razmjenjivali plodove svoga rada s ljudima s one strane gore. Takvu stazu ima i malo mjesto Drvenik,  danas poznato kao turistička destinacija i trajektna luka za Sućuraj na Hvaru. Na južnom dijelu Biokovskog masiva planine - Rilić nalaze se Drveničke stine sa najvišim vrhom Sokolić 788 m nadmorske visine.

  • Uspon na Troglav od Sajkovčke drage

    Utorak, 03. rujna 2013
    U društvu sa Matijom Perićem - član HPd - Učka iz Rijeke na desetodnevnom izletu i planinarenju preko BiH_a, i Dalmacije do Dubrovnika. Na tom putovanju popeli smo se na 6 planinskih vrhova, koje ću opisati svakog posebno (Troglav i Veliki Šator u BiH_u, Sokolić i Sv. Rok na Biokovu, Sv. Ilija na Pelješcu, te Ilin Vrh na Snježnici kod Dubrovnika). Plan prvog dana (02.09.2013) bio je dolazak u Livno i smještaj kod Tomislava Čečure u njegovoj obiteljskoj kući. Dolaskom u Livno, Ivo Čeko nas je dočekao u Forumu, uz poznato i tradicionalno livanjsko gostoprimstvo, a potom smo nastavili zajedničko druženje kod Tomislava do kasno u noć.

  • Uspon na Prisojnik po Hanzovovom poti, a Spust po Kopiščarjevom poti

    Četvrtak, 22. kolovoza 2013.
    Ljetni period je vrlo pogodan za planinarenje u Alpama. Svake godine u Kamniško -Savinjskim   i Julijskim  Alpama provedem najmanje 7 do 10 dana. Tako i ove godine nastojim iskoristiti lijepi dan i popeti se na jedan od vrhova. Ovog puta izbor je pao na Prisojnik  ili (Prisank) – (uspon po Hanzovoj poti, a spust po Kopišćarjevoj kroz Prednje okno). Tim više, što nisam ostvario plan uspona na Prisojnik 2011, zbog svoje osobne nezgode koja se dogodila na Špiku i prijeloma zgloba desne noge. Kada mi se to dogodilo mislio sam u prvom trenutku da više nikada neću planinariti. No, kako je vrijeme prolazilo i nakon mog oporavka,  shvaćam, da sam duboko i neizlječivo  inficiran u planine i planinarenje.

    Što je uspon na vrh neke planine teži i zahtjevniji, to je izazov veći. Beskrajno, uživam u tom izazovnom penjanju i ozračju planine koje spaja jezu, napor ...

  • Put Malog Princa od Prezida

    Poznata staza na Južnom Velebitu - Put Malog princa, koja se naziva još i poučna staza Malog princa, nalazi se na Južnom Velebitu u blizino planinarskog skloništa Crnopac. Na stazi se nalaze neobične kraške tvorevine kroz koje se prolazi. Ti prolazi imaju svoje posebne nazive: Dvori, Konoba, Niska vrata, Dvorska vrata, Zdenkova jama, Šušnjevac, Slipi klanac, Tisni klanac, Podkuk, Krivi klanac, Tonkina vrata, Stankina vrata, Kičma (osigurana sajlom) te posljednja i najljepša Nebeska vrata.

     

  • Zavižanski Pivčevac-Mali Rajinac—Veliki Zavižan

    Zavižanski Pivčevac i Veliki Zavižan dijele istu nadmorsku visinu (1676 m), dok  Mali Rajinac s nadmorskom visinom (1699 m) je najviši vrh na Sjevernom Velebitu. Veliki Rajinac povrh Lomske doline je nešto niži. Vidik s Malog Rajinca, zahvaljujući visini, jedan je od najpreglednijih na Sjevernom Velebitu. Vršni dio ima oblik maloga kamenitog grebena s nekoliko rastrganih stijena. 

     

  • Uspon na Mrzlu goru od Kranjske koče - silazak do parkirališta „Ravenska Koča“ na kraju doline

    Nedjelja, 28. srpnja, 2013.

    Treći dan našeg boravka u Savinjsko-Kamniškim Alpama predviđen je za 2 uspona: jedan uspon na Veliku Babu, a  drugi uspon na Mrzlu Goru. Uspon na Veliku Babu podijeljen je u dvije grupe. Jedna grupa uspinje se po ferrati, koja je označena kao zahtjevan put ( zelo zahtevna pot), a druga grupa po normalnom Austrijskom putu označenom kao laki put. Zoran i ja popeli smo se na Veliku Babu prvog dana (26.07.2013). Stoga, smo odlučili popeti se na Mrzlu goru. Dok svi drugi spavaju mi se ustajemo u 4 h i 30 minuta, vadimo nepotrebne stvari iz ruksaka i spremni smo za polazak.