• Uspon na Svetu Trojicu

    Nedjelja, 01. lipnja 2014.
    Zapadno od Pivke na obroncima Javornika, ponosno  se izdiže vrh Sveta Trojica, na kojem je sagrađena istoimena crkva  na nadmorskoj visini 1106 m. To je jedan od najljepših prirodnih bisera oko Pivke koji privlači posjetitelje iz svih krajeva Slovenije, kao i inozemstva. Zbog svog okruglog i travnatog vršnog grebena  iz daljine izgleda kao divovski plast sijena ili Lonić, stoga, ga domaći žitelji često nazivaju brdo Lonić. Pristup je moguć  terenskim vozilom do samog vrha. Planinarski pristup vodi iz više pravaca: Iz Slovenskog sela, Petelinja, Trnova,  a najčešće se koristi od sela Trnje, od kuda je potrebno vozilom preći još 7,5 km po dobroj makadamskoj cesti do većeg proširenja koje služi za parkiranje vozila. To je polazna točka za uspon na vrh Svete Troice( 45 min).

     

     

  • Staza – Vitlenica - Hajdučka Vrata – Veliki i Mali Vilinac - Risovac

    Subota, 21. lipnja 2014.
    Treći dan našeg boravka na Blidinju, predviđen je za uspon kružnom turom od Vitlenice na Hajdučka Vrata, Veliki Vilinac, te spust preko Malog Vilinca, Janine plane do skijališta  Risovac. Ova staza je najzanimljivija  i najatraktivnija za sve planinare i ljubitelje prirode. Hajdučka Vrata , nalaze se na istočnom dijelu planine Čvrsnice.  To je nesvakidašnji prirodni fenomen neobične ljepote, koji izaziva čuđenje i divljenje. Stoljetni atmosferski utjecaju (vjetrovi, kiše i sunce…) u stijeni su načinili kružni otvor - čarobni prsten promjera  okvirno 5 metara.

    Nažalost, zbog nastavka djelovanja erozije, koja je i napravila Hajdučka vrata, ovo čudo prirode iz dana u dan sve više nestaje.  Stoga, u strahu da bi se skoro mogao srušiti, planinari ga sa posebnom čašću i štovanjem pohode, kako bi vidjeli to čudo, te pokušali inicirati djelovanje države da ga zaštiti. Kameni prsten, poznat kao Hajdučka vrata, kaže legenda, bio je mjesto na kojem su ...

  • Biokovo – Uspon na Sv. Juru od Makra preko Vošca

    Srijeda, 21. svibnja 2014.

    Početak pisanja ovog posta započeo bi sa pridjevom "4 naj" - Biokovo je najveća, najduža, najljepša i najsurovija planina Dalmacije. Proteže se na 196 km2, najviši vrh je Sveti Jure na 1762 m. Na njemu je smješteno veliko bogatstvo različitih pejzaža, tako da svaki posjet Biokovu pruža poseban doživljaj. Odlikuju ga geomorfološki fenomeni: vrtače, ponikve, škrape, kamenice i mnogobrojne jame, ledenice, špilje  i više od 40 endemičnih biljnih vrsta. Sa njegovih vrhova prekrasni su i nezaboravni krajobrazi i vidikovci. Zbog svoje posebnosti i prirodne ljepote, Parkom prirode proglašen je 1981. Pod pojmom Biokovo, poznajemo planinu Biokovo  u užem smislu -  pruža se od prijevoja Dubci, kod Brela  do prijevoja Saranač, kod Gornjih Igrana, te od prijevoja Turija do poluotoka Osejava. U širem smislu u masiv Biokova ubraja se planina Rilić i Sutvid kao jedna cijelina, te Matokit i Šibenik kao druga cjelina. Ne treba miješati planinu Šibenik sa vrhom Šibenik ...

  • Biokovo - Kuća pod Sv. Jurom-Lokva-Veliki Šibenik

    Srijeda, 22. svibnja 2014.

    Drugi dan našeg boravka na Biokovu 22. svibnja 2014., predviđen je za uspon na Veliki Šibenik. Pejzažno gledano, ovo područje je kraška golet sa šumovitim dijelovima jedino u vrtačama, stoga u ljetnim mjesecima može biti pogubno za planinarenje, prvenstveno zbog nedostatka vode. Gotovo svi vrhovi Biokova su teško dostupni, zahtjevni, vremenski dugotrajni, a gotovo da i nema mogućnosti snabdijevanja vodom u planini. Niti jedan uspon na ove vrhove ne smije se podcijeniti. Vrh Velikog Šibenika (1467 m) je kamenit ali obrastao borovom šumom. Prilaz samom vrhu je također kamenit. Vršna točka je označena na kamenu s imenom vrha i oznakom nadmorske visine. Ispod vršne točke nalazi se žig ugrađen u kamenu stijenu. Ovaj vrh nema nikakav pogled, osim stabala crnog bora. Neposredno od ovog vrha okvirno 300 m - 10 minuta hoda po hrptu nalazi se vrh Mali Šibenik (1388 m) – prekrasan vidikovac na Makarsku rivijeru ...

  • Uspon na Konjevaču i Veliki Sadikovac od Baških Oštarija

    Velika Konjevača (1381 m), je istaknuto brdo, spada u vrhove južnog Velebita. Mala Konjevača orijentirana je prema Lici i južnom i jugoistočnom Velebitu, a Velika Konjevača prema moru, otocima i sjevernom i sjeverozapadnom Velebitu.  U literaturi se spominje, kao  jednom od najzahtjevnijih vrhova koje obuhvaća planinarska obilaznica “Lički gorski biseri“, ali je ujedno i najatraktivnija. Po slikovitosti vidika to je jedan od najljepših velebitskih vrhova.

  • Uspon na Metlu – Filipov kuk i LJubičko brdo

    Zbog lošeg vremena i dužeg kišnog razdoblja, teško je pronaći dva uzastopna lijepa dana i otisnuti se u planine i uživati u planinarenju. Mala ekipa od 4 člana (Desa, Matija, Zoran i ja) odlučili smo 08 i 09. svibnja, 2014.  provesti 2 dana na srednjem Velebitu i uživati na svježem zraku i planinarenju, bez obzira na vremenske uvjete. I doista, prvi dan planiranog izleta, padala je kiša. Nismo odustali od plana – kiša nas nije spriječila. Krenuli smo u 6 sati iz Matulja.

  • Lika - uspon na Zir

    Srijeda, 30. travnja 2014.
    Poslije duže planinarske neaktivnosti, uzrokovane lošim (kišnim) vremenom, napokon smo se vratili planinama. Na putu prema Dalmaciji, iskoristio sam priliku i lijepo vrijeme i popeo se na ZIR. Zir je izdvojeno – usamljeno brdo pri kraju Ličkog polja visoko svega 850 m. Zbog svog usamljenog položaja, svaki putnik, koji je prolazio autocestom Zagreb – Split nije mogao, a da ne zapazi impozantne stijene koje se okomito izdižu iznad šumskog zelenila, kao da izranjaju iz Ličkog polja, kao otok iz mora. To je jedan od razloga da ga u zadnje vrijeme posjećuje sve više planinara, a uvršten je u Hrvatsku planinarsku obilaznicu i obilaznicu Lički gorski biseri. Sa vrha Zir otvoren je pogled u svim smjerovima.

     

  • Uspon na Svilaju od Kunčevih staja - (s proširenja 2,8 km od Pl. doma Orlove Stine)

    petak, 23. svibanj, 2014.

    Nakon 2 provedena dana na Biokovu, treći dan našeg boravka u Dalmaciji, predviđen je za uspon na Svilaju. I ako, smo Zoran i ja prije 2 mjeseca točnije 22. ožujka, 2014. pohodili na Svilaju, zbog lošeg vremena -  vrh je bio u oblaku, a vidik nikakav. Tom prilikom dali smo obećanje, da ćemo prvom prilikom posjetiti Svilaju, pod uvjetom da je lijepo vrijeme. Ovog puta ekipa u proširenom sastavu: Desa, Matija, Zoran i ja, Mirko. Ponovit ću opis planine Svilaja, i ako sam to napravio u prethodnom postu, za one koji nisu pročitali prethodni post, obzirom da se uspon odvija drugim smjerom.

  • Veliko Rujno- Bojinac-Bojin kuk-Veliko Rujno

    Bojinac je područje neobičnih i slikovitih vapnenačkih kukova, o čijoj ljepoti svjedoči činjenica da su granice Nacionalnog parka Paklenica proširene tako da Park obuhvati i Bojinac kao zasebnu, izdvojenu cjelinu. U tom spletu kukova najviši je Bojin kuk sa (1110 m), a najneobičniji je svakako Jagin kuk u čijoj se blizini nalazi i Jeličin kuk. Ovi nadasve neobični kukovi nose ženska imena, legenda kaže da su seoske pastirice bježeći pred Turcima radije birale smrt sa kukova nego gubljenje časti.

     

     

  • Otok Krk – Putovima Frankopana - Vrbnička kružna staza

    Otok Krk (400 km2 ) leži preko puta grada Rijeke, sa kopnom ga povezuje Krčki most. Prekriven je uvijek zelenim borovim šumama,  smokvama, maslinama  i prije svega vinovom lozom. Brdovita ali pitoma unutrašnjost  ispresijecana je brojnim stazama pogodnim za šetnje, planinarenje i biciklističke ture.  Na otoku Krku je uređeno i obilježeno 300 kilometara pješačkih i biciklističkih staza. Ovog puta za planinarenje odabrali smo područje Vrbnika i stazu „Putovima Frankopana“.
    Vrbnik se nalazi na istočnoj strani otoka Krka, nasuprot Novom Vinodolskom na kopnu. Smješten je na litici koja se strmo uzdiže 50-ak metara iznad mora. Vrbničke pješačke staze predstavljaju dio opsežnog projekta pod nazivom „otočka transverzala“ i kao takve nadopunjavaju krčku turističku ponudu.  Vrbnička otočna transverzala sastoji se od 4 pješačke staze u dužini 75 km, a to su:

     

  • Uspon na Svilaju i Orlove stine od Pl. doma Orlove Stine_kružna tura

    Subota, 22. ožujka 2014.

    Svilaja je izdvojeni planinski lanac u Dalmatinskoj Zagori. Pruža se paralelno sa višim sjevernijim lancem Dinarom i Troglavom u smjeru sjeverozapad – jugoistok u dužini 30 km, između Sinjskog i Petrova polja. Najviši je južni vrh Svilaje (Bat) 1508 m iznad Sinja. Najveći dio lanca Svilaje je krški greben s naizmjeničnim nizom vrhova i ponikava (vrtača), te više krških jama i špilja. Prema sjeveru se izdižu još nekoliko vrhova: Jančag 1483 m, Kita 1413 m i Lisina 1301 m iznad Vrlike. Južno od vrha Svilaje su vrhovi: Vršina 1466 m, V. Kurja 1328 m, Crni umac 1303 m i Orlove Stine 1139 m. Strmije sjeveroistočne padine iznad Cetine i  Peručkog jezera su većinom obrasle šumama bukve i balkanskog javora (Acer obtusatum), koje su u novije doba dijelom uništene požarima. Suhi i položeni jugozapadni obronci prema Drnišu su pokriveni šikarama crnog graba (Ostrya carpinifolia) i niskim kamenitim ...

  • Uspon na Veliki Risnjak od Crnog Luga 18.03.2014.

    Utorak, 18. ožujka 2014.

    Planinski masiv Risnjak spada u planine Dinarskog gorja a sastoji se od više planinskih vrhova i spada u najljepše hrvatske planine. Bogatstvo biljnog i životinjskog svijeta vidljivo je na svakom koraku. Planina je dobila ime po Risu, koji obitava u njezinim šumama.
    Veliki Risnjak nalazi se unutar Nacionalnog parka Risnjak i drugi je vrh po visini u Gorskom Kotaru, poslije Bjelolasice, a 82. vrh je na popisu najviših vrhova u Hrvatskoj.  Risnjak, Snježnik i izvor Kupe biseri su Nacionalnog parka. Masiv Risnjaka svojim stjenovitim vrhom dominantno se izdiže iznad zelenih gorskih šuma. Jedan je od najslikovitijih vrhova i najljepših vidikovaca u Gorskom Kotaru i u Hrvatskoj. Vidik sa vrha otvoren je u svim smjerovima. Dobro se vidi Kvarnerski zaljev sa otocima, Učka, Ćićarija, Snježnik, Slovenski Snežnik, Bjelolasica, Velebit, kao i Schlosserov dom.

  • Podnanos - Furlanovo zavetišče pri Abramu

    Ponedjeljak, 24. veljače 2014.
    Zbog lošeg vremena i više mjesečne neaktivnosti, konačno, ukazao se jedan lijepi i sunčan dan pogodan za odlazak u planine. Nakon nekoliko telefonskih poziva  okupila se mala ekipa od 6 članova i uputila se u Sloveniju - uspon na Nanos. Ekipa u sastavu: Sandro Miljević, Mladen Klarin, Sanjin Ivanković, Zoran Šarin, Fedor Nalis i ja. Okupljalište u 7 h i 30 minuta u „Kafe baru Marija“ u  Iki na prvoj jutarnjoj kavi.  Iz Ike smo krenuli u 8 h sa dva osobna automobila prema graničnom prijelazu Rupa i dalje prema Postojni. Od Postojne vožnju nastavljamo preko Razdrtog do Podnanosa.  Prvobitni cilj pohoda bio je: Podnanos - preko Konja do Furlanovog zavetišča pri Abramu, dalje do Vojkove koče i vrha Pleša na Nanosu i povratak kružnom turom do Podnanosa.

    Dolaskom u Podnanos odlazimo do informativnog panoa na kojem je izložena planinarska karta većeg formata. Nakon kraće analize ...

  • Uspon na Slavnik od sela Markovščine

    Nedjelja, 26. siječnja 2014.
    Slavnik
    je najviši vrh na sjevernom dijelu slovenske Ćićarije. To je kraško područje koje graniči na sjeveru sa  Motarskim  podoljem, na jugu sa Crvenom Istrom, na zapadu sve do Kozine, a prema istoku do Brgudskog podolja. Stoga, staro goropisno ime nije samo vrh Slavnik, već se odnosi i na gorsko područje slovenske Ćićarije, koje se naziva Slavniško Podgorje – skraćeno Slavnik. Hrbat je građen od vapnenca i dolomita, do 850 m visine Slavnik je obrastao grmljem i šumom, a iznad toga vrh je obrastao travom. Na Slavnik se može doći iz više pravaca, najkraći i najlakši prilaz je iz Podgorja. Mi smo odabrali uspon iz Markovščine.

  • Dom Zavižan od Gornje Kladen

    Planinarski dom Zavižan je s nadmorskom visinom (1594 m), smješten u Nacionalno parku „Sjeverni Velebit“ To jednokatnica izgrađena na temeljima nekadašnje Krajačeve kuće. U domu se može dobiti manja ugostiteljska usluga, a postoji i mogućnost pripreme vlastite hrane. U prizemlju je kuhinja, jedna skupna spavaonica (14 ležaja) i blagovaonica kapaciteta 40 sjedećih mjesta, a na katu su jedna dvokrevetna, četvero-krevetna i jedna skupna spavaonica (8 ležaja). Sobe i spavaonice opremljene su krevetima na kat i posteljinom tako da nije neophodna vlastita vreća za spavanje. Dom ima struju i telefon. U sklopu zgrade je cisterna ograničenog kapaciteta i stoga treba biti štedljiv s vodom. Za vrijeme sezone dobro je unaprijed rezervirati smještaj. Ispred doma je i terasa s 50-ak sjedećih mjesta.

     

  • Otok Lošinj - Šetnica od uvale Mrtvaška preko crkve Sv. Ivan do Malog Lošinja

    Otok Lošinj smješten je na sjevernom Jadranu  u Kvarnerskom zaljevu. Pruža se u smjeru sjeverozapad - jugoistok. Po veličini je 11. otok na Jadranu dug 33 km - širine koja varira između 4.70 km na sredini otoka do 0,25 km kod Malog Lošinja. Dužina obale je 112.7 km
    Umjetno je razdijeljen na dva dijela na predjelu Privlaka, gdje je Lošinj najuži. Tu je napravljen umjetni kanal - dug je 70 m i širok 8 m, kako bi se izbjeglo sidrenje u buri izloženim sjevernim lošinjskim uvalama, odnosno da bi se izbjeglo zaobilaženje velikog dijela otoka kada se kanilo s istoka doploviti u Mali Lošinj, bez iskrcavanja robe u Velom Lošinju.  

  • Uspon an Sv. Geru od Sošića

    Petak, 29. Studenog, 2013.
    7 članova PD Knezgrad iz Lovrana i jedan član PD Učka uputilo se na Žumberačko gorje i uspon na Sv. Geru. Izlet i uspon osmišljen je na način da smo se podijelili u dvije grupe: Prva grupa (Sošice – preko Boića i Boljare na vrh Sv. Gere i povratak istim putom - Ekipa u sastavu Zdenka, Desa, Nevija, Zdrave, i Zoran.

    Druga grupa pravi kružnu turu: Sošice -  preko Boića i Boljare na vrh Sv. Gera i spust kružnom turom preko Bezimenog vrha, Ravne Gore, Pliješa i dalje preko pl. doma Vodice do Sošice. Ekipa u sastavu Pino, Matija i Ja. Svi zajedno krećemo iz naselja Sošice preko Bojića – Boljare - Cepinka, - Kaštanice i dalje preko Malićeva krča od vrha Sv. Gera. (1178 m).

    Mjesto Sošice smjestilo se na prostornom polju u promjeru 2 km (svojom dužinom i širinom) u sjeverozapadnom dijelu središnjeg Žumberka. To je najveće polje ...

  • Uspon na Okić od Poljanica

    Nedjelja, 17. studenog 2013.
    Okić s nadmorskom vinom 499 m nalazi se na krajnjem jugoistočnom dijelu Samoborskog gorja, dvadesetak kilometara jugozapadno od Zagreba, na pola puta između Samobora i Jastrebarskog. Najupečatljivija točka na ovom području je sam Okić, na čijim je stijenama izgrađen Stari Grad. Jedan je od najstarijih srednjovjekovnih aristokratskih gradova u jedinstvenom položaju vrlo vrijedne očuvane romaničke arhitekture, jedinstvene u kontinentalnoj Hrvatskoj. Ovaj naziv označava obližnja naselja; Novo selo Okićko, Sv. Martin pod Okićem, Okićke Poljanice, odakle smo započeli naš pohod. Brojni potoci presijecaju cijelo područje Okiće, tvoreći duboke doline, a između njih su  grebeni s brojnim selima i zaseocima. Potoci su: Molvica, Konščica, Gonjeva, i najveća je i najduža Okonica u koju se ulijeva Gonjeva.

  • Martinje u Plešivici i uspon na vrh Plešivice

    Subota, 16. studenog 2013.
    PD Knezgrad Lovran, svake godine, u svom godišnjem planu pohoda, neizostavno, organizira pohod zvan „MARTINJE“, tako, da svake godine biramo drugo mjesto, odnosno drugi grad. Ove godine  odabrali smo Martinje u Plešivici. Program izleta organiziran je na slijedeći način: Prvi dan 16. 11. 2013. god, predviđen je za dolazak u mjesto Plešivica i uspon na vrh Plešivice, a drugi dan Martinje 17.11. 2013., predviđen je za posjet vinskim podrumima,  uspon na „Okić“ stari grad Gradina, posjet Samoboru i povratak doma.
    Prvi dan. 16. studeni 2013.
    Na pohod Martinje u Plešivicu prijavilo se 27 planinara i planinarki. Organizator i voditelj izleta. Prijevoz je organiziran sa 2 kombija i 2 osobna automobila. Okupljanje i polazište „Vrata Jadrana“ u 9 sati.

  • Primorski uzdužni put - Babića sića -Ciganište - Plančica- Rossijeva koliba - Zavižan

    Sjeverni Velebit, najmlađi je hrvatski nacionalni park, osnovan 1999. godine. Obuhvaća najatraktivnije i prirodno najvrijednije prostore sjevernog dijela Velebita. U prostoru parka koncentriran je na malom prostoru izuzetno velik broj atrakcija - veličanstvene krške forme Hajdučkih i Rožanskih kukova, jedinstveni botanički vrt u prirodi, Lukina jama, jedna od najdubljih na svijetu.