Putopisi

Četvrtak, 13. kolovoza, 2015.
Treći dan boravka (13.08.2015.) u Kamniško-Savinjskim Alpama previđen je za povratak do parkirališta na planini Jezerca slijedećom turom: Od Cojzove koče (1973 m) popeti se na prijevoj između Kalške gore i Kalškog grebena, spust čez Kalce ispod Kalškog grebena i uspon na slijedeće vrhove: Kompotela (1898 m) - Mokrica (1853 m) – vrh Košutna (1974 m), dalje preko planine Košutna (1778), planine Koren (1675 m), Kriške planine (1515 m), te dalje do parkinga na planini Jezerca (1428). Radi pojašnjenja – „planinom“ (kao što su navedene ove 4) u Sloveniji zovu pašnjake  – izdvojena planinska gospodarstva na kojima se tradicionalno od davnina uzgaja stoka i proizvode razni mliječni proizvodi.

Planinski vrhovi - Kompotela, Mokrica i Košutna nalaze se na  sredini grebena Krvavec grupe na sjevernoj strani.  Krvavec grupa je mala skupina vrhova na južnoj strani glavnog grebena skupine Kamniških Alpa, ima mnogo lijepih planina s najvišom planinom Kalški Greben ...

Srijeda, 12. kolovoza 2015.
Grintovec sa svojom nadmorskom visinom 2558 m je najviši vrh Kamniških i Savinjskih Alpi. Vrh je piramidalnog  oblika. Masiv lanca Grintovec proteža se u smjeru istok-zapad, između rijeke Kokre i Savinje, s više istaknutih vrhova: Kočne, Grintovca, Dolgi hrbet, Skute, Rinke i Turske gore. Ove vrhove moguće je prijeći grebenskom stazom od zapada prema istoku i obrnuto. U središnjem dijelu tog lanca pruža se ljuti krš, a najizrazitije to pokazuje Dolgi hrbet.

Južna strana Grintovca je položenija i travnata, stoga, radi lakog pristupa je  najposjećeniji  vrh u Kamniško-Savinjskim Alpama. Zbog toga je pogodan i za turno skijanje. Sa sjeverne strane spuštaju se okomite stijene do 500 m u krnicu Zgornje Ravni. Prema istoku spuštaju se kratke vapnenačke stijene na melišće – sipar na Veliki Podi. Sjeveroistočni greben povezuje Grintovec preko Malog ili Jezerskeg Grintovca (2447 m) i Mlinarskog sedla s drugim vrhovima prema jugoistoku. Grintovec spada ...

Petak, 28. Kolovoza 2015.

Brdo Srđ dobilo je svoje ime po najranijem dubrovačkom zaštitniku „Svetom Srđu“ još prije Svetog Vlahe. Brdo Srđ nalazi se iznad grada Dubrovnika s njegove sjeverne strane. S južne strane padine Srđa spuštaju se  do mora i grada Dubrovnika, sa sjeverozapa do Rijeke Dubrovačke, na sjeveru do Šumeta. S istočne strane padine se spuštaju do Župe Dubrovačke. Brdo Srđ nekad je obilovalo hrastovom šumom   koju su Dubrovčani zvali dubrava, a po kojoj je grad Dubrovnik dobio ime. Južna padina je bila bogata borovom  šumom, ali je drugom polovicom 20. stoljeća i tijekom Domovinskog rata u mnogobrojnim požarima, šuma skoro u potpunosti izgorjela. Danas na južnim padinama raste nisko raslinje i makija, te mediteransko bilje. Na sjevernim padinama rastu rijetki šumarci hrasta, a na zapadnim padinama prorijeđena borova šuma.

Brdo Srđ od davnina je bilo prirodni zaklon grada Dubrovnika od bure, ali i najezdi raznih osvajača ...

Nedjelja, 23. augusta 2015.
PD Knezgrad iz Lovrana po drugi puta posjetilo je (23.08.2015.) Sveto Brdo u Italiji – Santo Monte di Lussari i uspon na njegov vrh Coma del Cacciatore (2071 m). Izlet je ponovljen iz razloga što je prilikom našeg prvog posjeta 30. srpnja, 2015. vrijeme bilo loše (magla i kiša), stoga se nije moglo popeti na vrh. Tog puta, dali smo obećanje da ćemo, čim se ukaže prva prilika i lijepo vrijeme ponoviti izlet, što smo ovog puta i učinili. Na izletu i planinarenju sudjelovalo je 29 planinara i planinarki. Prijevoz je organiziran autobusom. Organizator izleta je Branko Šimac. Izlet je protekao u dobroj organizaciji bez problema i poteškoća, stoga, sve pohvale našem predsjedniku Branku Šimcu.

Monte Santo di Lussari (Slovenski: Sveto Višarje, Njemački: Luschariberg) je malo mjesto smješteno na istoimenoj planini na nadmorskoj visini 1970 m - usred visokih planina i tamnih stoljetnih šuma ...

Utorak, 11. kolovoza 2015.
Mala skupina od 3 člana PD Knezgrad iz Lovrana (Kristina, Dean i ja, Mirko) odlučila se na trodnevni izlet i planinarenje u Kamniško-Savinjske Alpe u Sloveniji. Cilj prvog dana: od parkinga na planini Jezerca popeti se na vrh Krvavca (1853) – veliki Zvoh (1971),  vrh Korena (1999), dalje preko Kalškog grebena (2224), i Kalške gore (2047),  do Cojzove koče na Kokrskom sedlu (1793). Drugi dan: Cojzova koča (1793) – bivak Pavela Kamperla (2104) – Skuta (2532) – Dolgi hrbet (2473), - Mlinarsko sedlo (2334) – istočnim grebenom na Grintovec (2558)  – Cojzova koča (1793). Treči dan: Od Cojzove koče (1793) popeti se na prijevoj između Kalške gore i Kalškog grebena, spust čez Kalce ispod Kalškog grebena – uspon na slijedeće vrhove: Kompotela (1898) - Mokrica (1853) – Vrh Košutna (1974), dalje planina Košutna (1778), planina Koren (1679) i Planšarija – Kriška planina (1515), te do parkinga na ...

Utorak, 08. prosinca 2015.

Mnogo je razloga da se posjeti Omiška Dinara. Nadaleko ne postoji ovakav mali prostor sa tako puno ljepote, izazova i odredišta koja su svako za sebe jedan čudesni svijet kojeg treba posjetiti i u njega zaviriti. Omiška Dinara, je jedinstveni spoj planine, mora i rijeke, kombinacija kamena, borove šume, lijepih vidika i bogate kulturne baštine. Priroda je ovdje bila izdašno kreativna, pa je i povijest ovog kraja izuzetno zanimljiva.

Omiška Dinara, obalno gorje Dinarskog planinskog lanca ili Dinarida uzdiže se iznad Omiša. Ova mala srednjo-dalmatinska planina duga je 16 km i široka 1 km, s najvišim vrhom Kulom 864 m. Proteže se od Omiša do planinskog prijevoja Dubci. Ona je prirodni nastavak Poljičke planine razdijeljene rijekom Cetinom u davnoj geološkoj prošlosti. Dok je sjeverni i sjeverozapadni dio planine strm i ograđen kanjonom Cetine, koji je dijeli od Mosora i Poljičke planine, južni i jugozapadni dio se ...

Nedjelja, 09. augusta 2015.
PD Duga organiziralo  je jednodnevni izlet i planinarenje na području Karavanki u Sloveniji i uspon na Dovšku Babu i Hruški vrh. Na izlet se odazvalo 38 planinara i planinarki iz 6 planinarskih društava. Glavni organizator – Ivo Šporčić iz PD Duge. Vodič izleta je Darko Popović
Dovška Baba (Njemački Frauenkogel) je 1891 m i Hruški vrh (Rosenkogel)  1776 m, smješteni su u predjelu Karavanki između zapadnog vrha Kepe i istočnog vrha Kleka (Peteljinek)  na  graničnom grebenu između Austrije i Slovenije. Južna podnožja padina su šumovita, dok su vrhovi travnati. Sjeverna strana prema Austriji je strma i kamenita. Nastavak grebena prema istoku vodi do svima planinarima dobro poznatog vrha Golica. Na južnom obronku prostire se poznata i prozračna planina Dovška Rožica, kao i na Austrijskoj strani ispod Hruškog vrha s nekoliko lokvi (jezerca) koja služe kao pojilišta. S vrha Dovške Babe pružaju se široki i nezaboravni ...

Subota, 01. kolovoza 2015.
Nakon provedena 2 dana u Julijskim Alpama u Italiji, treći dan našeg izleta i planinarenja predviđen je u Slovenskim Julijskim Alpama u dolini Vrata i uspon na Dovški Križ preko bivka II – od Poldovog Rovta.
Dovški Križ s nadmorskom visinom od 2542 m, nalazi se u sredini Martuljške skupine vrhova. To je planina koja je skrivena među drugim vrhovima i nije ni otkuda posebno prepoznatljiva, kao ni posebno istaknuti vrh. S druge strane, nudi tolike mogućnosti izazovnog planinarenja neoznačenim putovima, stoga, je u posljednje vrijeme sve popularnija. To nije planina za tvrdo penjanje. Može se reći, da je to „Eldorado“ – raj za planinare koji uživaju u lakom penjanju (najviše do drugog stupnja). No, nipošto to nije planina za neiskusne planinare, zbog nekih kritičnih prolaza, usjeka, rasutog, oštrog i divljeg grebena. Između Dovškog Križa, Škrnatice i Široke Peči leži najveći usamljeni bazen u Julijskim Alpama ...

Petak, 31. srpnja 2015.
Drugi dan, našeg boravka ne području Julijskih Alpi u Italiji, predviđen je za uspon na Montaž od parkirališta  na planini Pecol. Montaž sa svojom visinom od 2753 m je druga najviša planina u Julijskim Alpama, samo ga Triglav nadmašuje. On je ujedno i najviši vrh  Julijskih Alpi u Italiji. Planinski lanac Montaž – nazvan po istoimenom vrhu - pruža se u smjeru istok – zapad u dužini više od 20 km. U dolinama oko planine, stanovnici (lokalni ljudi) govore četiri jezika - talijanski, furlanski slovenski i njemački. Izvorni njemački naziv za planinu bio je Bramkofel, a izvorno slovensko ime je Špik nad Policami ili Poliški Špik. No, danas se uglavnom koriste Montasch i Montaž, posuđeni od furlanskog imena. Na cijeloj skupini dominiraju dva najimpozantnija vrha: Jôf Fuart / Vis / Wishberg, 2666 m i Jôf del Montasio / Montaž / Poliški Špik, 2753 m. To je jedna od najljepših skupina u  Julijskim Alpama. 

Na relativno ...

Srijeda, 18. veljače 2015.

Područje Općine Vinodolske – obuhvaća četiri glavna naselja - Bribir, Drivenik, Grižane-Belgrad i Tribalj.  Čitava Vinodolska dolina je jedna prekrasna priča, satkana od bogate povijesti, brojnih kulturnih i povijesnih spomenika, prirodnih ljepota i tradicije. To su stara naselja i gradovi, obrambene gradine, kule i kašteli, sakralna zdanja i riznice, tradicionalna seoska arhitektura, glagoljski natpisi, zavičajne zbirke, kiparska i slikarska ostvarenja, markirani planinarski putovi, šetnice i biciklističke staze, omogućit će svakom putniku i planinaru, da se upozna s kulturnom ostavštinom ovog kraja, a pritom uživajući u planinarenju i  prekrasnoj prirodi punoj kontrasta – mora, zelenila i krša.

Nedjelja, 28. lipnja 2015.
Četvrti dan našeg boravka na području općine Prozor – Rama, predviđen je za obilazak Ramskog jezera i posjet Franjevačkom samostanu na poluotoku Šćit, te povratak doma.
RAMSKO JEZERO je smješteno u gornjoramskoj kotlini na sjeveru Hercegovine, na području današnje općine Prozor-Rama. Okruženo je strmim vijencem planinskih masiva Raduše, Makljena, Ljubuše i Vrana. Iako je nastalo kao rezultat potapanja korita rijeke Rame 1968. Godine, prizor Ramskoga jezera čini se nestvarnim i svrstava ga u najljepša jezera u Evropi. Dužina jezera je 12, a širina 4,6 km, površina oko 1500 ha, najveća dubina oko 95 metara, dok su oscilacije vode i do 55 metara.

Posebnu, nestvarnu ljepotu, Ramskom jezeru daju otoci i poluotoci, među kojima je najpoznatiji poluotok  Šćit, gdje se nalazi Franjevački samostan Rama-Šćit, kojeg ću kasnije detaljnije opisati. Akumulacijskim jezerom potopljeno je 15,5 km2 zemljišta, 1.147 raznih objekata, a iseljeno 283 domaćinstva sa ...

Subota, 27. lipnja 2015.
Treći dan našeg boravka u Hercegovini predviđen je na području općine Prozor – Rama i smještajem u Etno selu Remić – Menjik. Naš cilj današnjeg dana (27.06.2015.) je uspon na greben iznad Ramskog jezera slijedećom rutom: Jaklići-Draševo-Sajina-Makljen. Greben se pruža u smjeru sjeverozapad – jugozapad iznad sjeverozapadne obale Ramskog jezera, s prosječnom nadmorskom visinom od 1200 m.

Najviša visina doseže na prijevoju Saina 1321 m ( granica između Hercegovine i Bosne). Izrazitu prirodnu granicu dvaju vrlo različitih područja u BiH tj. između Bosne i Hercegovine, tvori središnji planinski niz Vran – Raduša – Vranica – Bitovnja – Bjelašnica – Treskavica – Zelengora – Maglić. Gorski prijevoj Ivan Sedlo (959 m) između planina Bitovnje i Bjelašnice povezuje 2 velike cjeline u BiH: šumama i obradivim tlom bogatiju i naseljeniju, ali hladniju Bosnu na sjeveru, te manju, krševitu i topliju Hercegovinu na jugu. I dok se dojmovi još ...

Nedjelja, 05. srpnja, 2015.

Zagradski vrh (1187 m) je najviši vrh na uzdužnom pojasu primorskog ruba goranske visoravni. Nalazi se između Vinodolske zaravni i Viševice, te predstavlja  prijelazno područje između Vinodola i Velike Kapele. Sjeverna strana vrha je pod bukovom šumom, a primorska je gola. Vršni dio ima oblik lijepoga travnatog hrpta s kojeg se šire vidici prema Vinodolu, Riječkom zaljevu, Viševici, Liču i Fužinama. Na istočnom podnožju Zagradskog vrha, na visini od 950 m, pruža se područje lijepih livada gdje su Vinodolci imali svoje ljetne pastirske stanove zvane Zagradi, po kojima je ime dobio i sam vrh. Zagradski je vrh atraktivan i jednostavan za uspon i za one koji često ne planinare.

 

Četvrtak, 25. lipnja 2015.
Tradicionalno već treću godinu zaredom PD Obzova iz Krka (kao glavni organizator) u suradnji s još dva planinarska društva: Duga iz Rijeke i  Strilež iz Crkvenice njihovi voditelji Diana Matešić, Ivo Šporčić i Mirjana Mužević,  zajednički su organizirali 4 - dnevni izlet i planinarenje u Bosnu i Hercegovinu u razdoblju od 25. Do 28 lipnja, 2015. godine. Na izlet se prijavilo 49 planinara i planinarki iz 11 planinarskih društava. Od toga broj sudionika (članova) po Društvima izgleda ovako: Obzova 8, Duga 19, Strilež 11, Opatija 4, Kamenjak 1, Osorčica 1, Pljusak 1, Obruč 2, Knezgrad 1, Platak seniori 1. Izlet je protekao u najboljem redu, u dobroj i ležernoj atmosferi bez problema i poteškoća. Stoga se, ovim putem, želim zahvaliti u svoje ime  i u ime ostalih sudionika, organizatorima izleta Diani, Ivi i Mirjani, kao i našim vodičima HPD Kamešnice iz Livna – Magdaleni Čečuri, Marinu Vidoviću i ...

Petak, 05. lipnja 2015.
Karavanke se su grebenski lanac koji se proteže u dužini 120 km u smjeru zapad – istok. Počinju od tromeđa Austria-Slovenija-Italija, točnije od Koruškog sedla Thorl-Maglern (Vrata Megvarje) na zapadu i završava istočno na padinama kod grada – Slovenj Gradec. Planinski lanac Karavanke, zajedno s Kamničko-Savinjskim Alpama čine prirodnu granicu između Koruške i Gorenjske. Isto tako, Karavanke su granični dio Slovenije i Austrije s najvišim vrhom –Stolom (2236 m), koji dominira i privlači poglede sa svih strana.

Od Stola prema istoku ističe se vrh Vrtača (2180 m) čiji razdrt i strm greben plijeni svojom divljom ljepotom. Taj vrh je nezaobilazan cilj svakog planinara - zaljubljenika u planine koji pohode Karavanke. Naš cilj prvog dana (05. 06. 2015.) stići automobilom do Ljubelja i dalje nastaviti pohod do doma Zelenice – Vrtača – Stol i Prešernova koča. Drugi dan (06. 06. 2015.) ekipa se razdvaja - ide se u 2 ...

Subota, 06. lipnja 2015.
Za drugi dan (06.06.2015.) našeg boravka u Sloveniji na Karavankama predviđen je povratak do Ljubelja kružnom turom:  Prešernova koča – Stol –  donjim putem - Srednji vrh – dom pri izvoru Završnice – dom na Zelenici – Ljubelj – Bornov tunel  - Ljubelj. Ova kružna tura odnosi se na Silvana i mene, Mirka, dok Nino i Ivan  rade svoju kružnu turu koja uključuje dio nemarkiranih staza i penjanje po stijenama. Stol je planina s najvišim vrhom Karavanki (2236 m). Nalazi se na zapadnom dijelu  grebena iznad Radovljice i Bleda. Tim grebenom ide državna granica između Slovenije i Austrije.

Petak, 26. lipnja 2015.
Nakon jednodnevnog boravka u Livnu i uspona na planine Kamešnicu i Tušnicu, slijedeća tri dana našeg boravka u Hercegovini predviđena su na području općine Prozor – Rama i smještajem u Etno selu Remić – Menjik. Naš cilj drugog dana (26.06.2015.) je uspon na planinu Radušu i njen vrh Idovac (1956 m).
Planinski lanac Raduše  je niz srednje visokih planina, koji se proteže dinarskim smjerom sjeverozapad - jugoistok, od gornjeg toka rijeke Sane i gradića Jajca na krajnjem sjeverozapadu, sve do područja Rame i gradića Prozora, na njegovom krajnjem jugoistoku. Na njegovoj istočnoj i sjeveroistočnoj strani on se pruža paralelno s lijevom obalom gornjeg toka rijeke Vrbas, a prema zapadu i jugozapadu visoravan Janj i Kupreško polje ga odvajaju od glavnog planinskog grebena zapadne Bosne (Klekovača-Cincar). Najviša planina i njezin vrh nalaze se na krajnjem jugoistoku planinskog niza, to je vrh Idovac (1956 m) na planini Raduši.

Gotovo cijeli planinski lanac je pokriven gustom šumom, i planinarski neistražen i ...

Srijeda, 20. svibnja 2015.

 Za treći dan našeg boravka na planini Mosor predviđena je slijedeća tura: planinarski dom Umberto Girometta, sklonište Kontejner, Botajna, Sv. Jure ili Kozik, te spust preko „Tepla Pola“ do Dubrave (zaselka Ćotići).
Krševiti masiv planine Mosora proteža se u smjeru sjeverozapad-jugoistok u dužini od oko 25 km, a u smjeru sjeveroistok-jugozapad u širini od oko 12 km. Njegov najviši vrh, Veliki Kabal, visok je 1339 m n/m. Planinom Mosora dominira kameniti hrbat s kojeg se na obje strane spuštaju krševite padine s jako razvijenim krškim reljefom. Ime je dobila iz složenice ilirskih riječi ”mol”(brdo) i “sor”(izvor) što u slobodnom prijevodu znači brdo-izvor. Prema Poljaku legenda kaže da Mosor svoje ime duguje Rimljanima, koji su ga zvali Mons aureus (Zlatno brdo).

Petak, 29. svibnja 2015.

Nad sjeveroistočnom obalom kvarnerskog primorja, iznad Bakarskog zaljeva i Vinodola uzdiže se jasno povezani niz primorskih vrhova koji tvore zemljopisnu i geološku cjelinu  Liburnijskog gorja ili gorskog lanca Bitoraja (u širem smislu) dužine oko 45 km, s više vrhova iznad 1.300 m: Burni Bitoraj, Viševica, Strilež i inima nižim na jugoistoku prema Senjskom Bilu.

Ovo za jadranske pomorce markantno primorsko gorje Liburnijskog krasa bilo je odavna važno zbog orijentacije na gornjem Jadranu, pa je vrlo dobro poznato već i ranim antičkim pomorcima kao grčki Hytmethos Oros, pa latinski Mons Lacinius i čak su ga Austrougari još zvali Liburnische Karst. Međutim, novijim nametnutim planinarskim stajalištem (s kontinentalnim pristupom), ovo značajno obalno gorje Liburnijskog krasa je ostalo nejasno i sporedno, pa su ga dosad popularno zbrkali kao navodno primorski niži dio kontinentalne Velike Kapele iz daljega istočnog zaleđa. U popularno-planinarskim prikazima se često vrh Burni Bitoraj (1.385 m) shvaća posebno kao manji ...

Petak, 29. svibnja 2015.

Nad sjeveroistočnom obalom kvarnerskog primorja, iznad Bakarskog zaljeva i Vinodola uzdiže se jasno povezani niz primorskih vrhova koji tvore zemljopisnu i geološku cjelinu  Liburnijskog gorja ili gorskog lanca Bitoraja (u širem smislu) dužine oko 45 km, s više vrhova iznad 1.300 m: Burni Bitoraj, Viševica, Strilež i inima nižim na jugoistoku prema Senjskom Bilu.

Ovo za jadranske pomorce markantno primorsko gorje Liburnijskog krasa bilo je odavna važno zbog orijentacije na gornjem Jadranu, pa je vrlo dobro poznato već i ranim antičkim pomorcima kao grčki Hytmethos Oros, pa latinski Mons Lacinius i čak su ga Austrougari još zvali Liburnische Karst. Međutim, novijim nametnutim planinarskim stajalištem (s kontinentalnim pristupom), ovo značajno obalno gorje Liburnijskog krasa je ostalo nejasno i sporedno, pa su ga dosad popularno zbrkali kao navodno primorski niži dio kontinentalne Velike Kapele iz daljega istočnog zaleđa. U popularno-planinarskim prikazima se često vrh Burni Bitoraj (1.385 m) shvaća posebno kao manji ...