Put Malog Princa od Prezida

Četvrtak, 15. kolovoza 2013.
Poznata staza na Južnom Velebitu - Put Malog princa, koja se naziva još i poučna staza Malog princa, nalazi se na Južnom Velebitu u blizino planinarskog skloništa Crnopac. Na stazi se nalaze neobične kraške tvorevine kroz koje se prolazi. Ti prolazi imaju svoje posebne nazive: Dvori, Konoba, Niska vrata, Dvorska vrata, Zdenkova jama, Šušnjevac, Slipi klanac, Tisni klanac, Podkuk, Krivi klanac, Tonkina vrata, Stankina vrata, Kičma (osigurana sajlom) te posljednja i najljepša Nebeska vrata.

U prošlogodišnjem planu posjeta i planinarenja po Velebitu bio je zamišljen i predviđen plan: uspon na Crnopac i Put Malog princa. Zbog kojekakvih opravdanih i neopravdanih razloga nije se stiglo, ali došao je i taj dan 15. kolovoza, 2013. kada smo odlučili realizirati prošlogodišnji plan i krenuli smo na Crnopac. Ekipa u sastavu: Desa i Zdrave Dubrović, Zoran Šarin i ja, Mirko Bjelan. Krenuli smo iz Ike u 5 h i u Matuljima smo pokupili Desu i Zdravka i nastavili vožnju prema Gračacu i Prezidu. Na putu se zaustavljamo  na Ziru i kod Macole ispijamo prvu jutarnju kavu. Dolaskom u Gračac vožnju nastavljamo u smjeru Obrovca  do prijevoja Prezid. Na devetom kilometru od Gračaca odvaja se stara makadamska cesta. Tu skrećemo lijevo i na samom početku makadama na proširenju parkiramo auto i započinjemo sa pripremama za uspon.

Za uspon do planinarskog skloništa „Crnopac“ postoji i kraća varijanta, a ta je da se krene po šumskoj cesti, koja je prohodna samo za terenska vozila i vodi do okretišta i podnožja Kite Gaćešine u dužini okvirno 3 km. Od okretišta do pl. skloništa Crnopac potrebno je svega 20 minuta. Cilj našeg puta nije bio isključivo popeti se na vrh Crnopca i Put Malog Princa, nego odškrinuti vrata i zaviriti u jedno donedavno najnepristupačnije područje planine južnog Velebita u gotovo neprohodnom carstvu ljutog krša, prepunog opasnih, ovalnih, oštrih i nazubljenih vrletnih stijena, jama, vrtača, ponikvi, škrapa, žljebova, okna, usjeka, procijepa, prolaza….i tako bi to ostalo, tko zna do kada, da nije bilo čovjeka zaljubljenika u Velebit, Slavka Tomerlina – Tateka koji je u srcu tog krševitog terena izgradio planinarsko sklonište i nekoliko staza, a među njima se izdvaja „Put Malog princa“.

Pišući ovaj blog uhvatila me navala nježnih misli i sjećanja, vrativši me u djetinjstvo, gdje sam napravio svoje prve korake u kršu ispod Dinare. Moglo bi se reći da sam rođen na groti – kamenoj stijeni koju vjetrovi sa Dinare u refulima  mlate, nemilosrdne kiše ispiru, praveći od njih kamenu galeriju svakojakih oblika, a potom ih sunce  do paklenih vrućina zagrijava. U drugom trenutku to je lahor – povjetarac koji stijene miluje, kiša ih ne ispire, već ih umiva skidajući prašinu koju je vjetar donio da budu lijepe, a sunce ih lagano suši i zagrijava, tako da iz nje ne zrači vrućina, već toplina koja razgaljuje dušu i srce, opušta i pruža ugodnost. Tada krš i stijene zavoliš i one su dio tebe. U takvim okolnostima doživio sam ovu ljepotu Crnopca i Put Malog Princa. To se riječima ne može opisati, niti slikom dočarati, mora se doći vidjeti, doživjeti i u toj ljepoti uživati.

Na parkingu spremni za uspon

PRISTUP AUTOMOBILOM (do prijevoja Prezid kod Gračaca)
Pristup automobilom vrlo je jednostavan: Od Ike preko Rijeke ulazimo na Jadransku magistralu i vozimo se do Senja, od kuda dalje nastavljamo preko Vratnika, Žute Lokve Gospića do  Gračaca: Od Gračaca nastavljamo još 9 km prema Obrovcu do prijevoja Prezid, od kuda započinje uspon prema Tatekovu skloništu. Dužina puta 228 km. Vrijeme vožnje 3 h i 45 minuta.

ISHODIŠTE POHODA /s karakterističnim putnim točkama)
Parking na početku stare makadamske ceste (772 m), Pl. sklonište Crnopac (1137 m), Bili kuk (1171 m), Put Malog Princa i povratak na  planinarsko sklonište Crnopac (1137 m). Dužina staze 9 km. Maksimalna visina 1180 m). Minimalna visina 772 m. Visina polazišta 772 m. Visina najvišeg odredišta (Bili kuk 1171 m). Visinska razlika pri usponu 652 m, pri silasku 428,6 m. Vrijeme traga 7 h i 35 minuta. Prosječan nagib 23%.

Opis puta
Sa parkinga smo krenuli u 9 h i 15 minuta,  po dobro markiranoj i ugaženoj stazi koja se postupno uzdiže, prolazeći kroz nisko raslinje. Nakon nekoliko minuta hoda dolazimo do bunara, gdje staza  skreće lijevo i dalje  vodi kroz visoku bukovu šumu.

Staza pored jednog od bunara vodi lijevo

Nakon 20_ak minuta hoda dolazimo do prvog raskrižja putova. Iz pravca dolaska: desno staza vodi preko Veselinovićevih stanova direktno na vrh Crnopac, a lijevo za Tatekovo planinarsko sklonište Crnopac.  Od ovog križanja staza započinje oštri uspon i vodi nas sjevernim dijelom padine, a potom nastavlja umjerenijim usponom.

Zanimljiva stijena pored staze

Na polegnutom dijelu staze kroz gustu bukovu šumu po dubokoj hladovini, primjećujem neobične kamene i drvene figure.

Uz stazu neobična drvena skulptura

Nakon jednog sata hoda popeli smo se na 1000 m nadmorske visine i ostvarili visinsku razliku 228 m. Na tom sjevernom dijelu padine Crnopca   otvara se prelijepi pogled na susjedni vrh Ćelavac i akumulacijsko jezero Ričice, poznato kao“ Zeleno jezero“. Dovršeno je 1985. godine, prvobitna namjena bila je navodnjavanja okolnog područja. Izgradnjom akumulacije potopljena su još 4 sela: Parlovi, Dujmovići, Gujići i Topalušić

Akumulacijsko jezero Ričice

Nakon kraće pauze nastavljamo u smjeru našeg krajnjeg odredišta. Od ovog vidikovca staza se neko vrijeme spušta, zatim se ponovo  uzdiže i tako naizmjenično sve do Tatekova skloništa Crnopac.

Na stazi

Neposredno prije planinarskog skloništa je križanje putova: Desno staza vodi za vrh Crnopca, a lijevo za Sklonište. Skrećemo lijevo, malo dalje moguća su 2 pristupa do Skloništa: jedan je kraći i teži i vodi kroz stijene, a drugi je nešto duži i lakši, a vodi kroz šumu praveći polukrug do skloništa, gdje stižemo u 11 h i 20 minuta. Planinarsko sklonište Crnopac smješteno je na nadmorskoj visini 1137 m. To je mala lijepa kućica koju je sagradio Tatek uz pomoć članova PD Paklenica i HPS-a. Otvoreno je 2002 godine.

Unutrašnjost skloništa je prekrivena drvom i daje osjećaj ugodnosti. U vrlo čistom i uređenom prostoru, građenom sa mjerom, dušom i srcem, moguć je smještaj za 10 osoba. Tu je i peć na drva za grijanje u zimskim uvjetima. U sklopu skloništa izgrađen je kamin koji je opremljen sa gradelama i ostalim priborom za roštilj, kao i za drugu pripremu hrane. U blizini skloništa je mala cisterna sa tehničkom, a na drugoj strani sa pitkom vodom. Ispred skloništa zatekli smo manju grupu planinara. U neformalnom razgovoru upoznajemo se i doznajemo da su oni članovi PD Paklenica iz Zadra. Evo te družine. 

Članovi PD Paklenica iz Zadra

Odlažemo ruksake, presvlačimo se u suhu odjeću i vadimo suvišne stvari, kako bi nam ruksak bio što lakši, obzirom da nam preostaje obilazak Puta  Malog  princa.

Planinarsko sklonište Crnopac (n/v 1137 m), ili drugi naziv  sklonište „Tatekove družine“

Nakon duže ( 50 minutne) pauze za ručak i odmor bili smo spremni za Put Malog princa. Od skloništa krećemo u 12 h i 10 minuta i dolazimo do prvog raskrižja putova: Lijevo smjerokaz upućuje na Kitu Gaćešinu i na plato, a desno za Bili kuk i Put Malog princa.

Raskrižje putova

Od ovog raskrižja slijedimo markaciju prema Bilom Kuku i Put Malog princa. Staza se najprije spušta po gustoj bukovoj šumi u vrtaču, da bi se nakon toga ponovo počela uzdizati do slijedećeg križanja putova, od kuda započinje Put Malog princa. Ova staza se zove i poučna staza Malog princa. Na raskrižju skrećemo desno, staza obiluje čudnovatim i posebnim kamenim tvorevinama  koje samo priroda može podariti. Cijela staza je označena posebnim i diskretnim imenima kojima treba prolaziti:  najprije su Dvori, Konoba,  Dvorska vrata, Niska vrata, Zdenkova jama, Šušnjevac, Slipi klanac,  Podkuk , Papratnjak, Tisni klanac, Krivi klanac, Tonkina vrata, Stankina vrata, Kičma, te na kraju Nebeska vrata.

Ova poučna staza spada među zahtjevnije  staze, traži dobru fizičku spremnost i planinarsko iskustvo i vještinu penjanja, iako u promjeru ima samo 600 m, za njen  obilazak potrebno je više od 3-4 sata hoda. Ovisno o tome koliko će se vremena izgubiti u razgledavanju, fotkanju i uživanju u toj nesvakidašnjoj ljepoti. Staza je osigurana klinovima, sajlama i ljestvama na svim onim opasnim i neprohodnim mjestima na kojima bi se mogao ugroziti život. Ništa nije prepušteno slučaju. Ulazeći na Put Malog princa ulazimo u nestvaran svijet izvan svakodnevnog vremena i prostora, To treba osjetiti i doživjeti.  U nastavku po nekoliko slika od svakog navedenog imena kuda prolazi put Malog princa.

DVORI:

Ulazak u Dvore

Dvori

KONOBA:

Ulazak u Konobu

DVORSKA VRATA:

Ulaz u Dvorska vrata

Dvorska vrata

NISKA VRATA:

Ulaz u Niska vrata

Niska vrata

ZDENKOVA JAMA:

Zdenkova jama je duboka 45 m, okružena visokim bijelim vapnenačkim stijenama. U nju se ulazi kroz uski klanac osiguran, klinovima, sajlom i aluminijskim ljestvama. Silaskom u jamu može se napraviti kružna tura, koja nam omogućava lijepi vidik na okomite stijene različitih oblika.                    

Smjerokaz za Zdenkovu jamu

Ulaz u Zdenkovu jamu

Ulaz u Zdenkovu jamu

U Zdenkovoj jami

Nakon Zdenkove jame slijedi silazak u Šušnjevac, pa Slipi klanac, Podkuk, Tisni klanac, silazak u Papratnjak. Od Papratnjaka staza se krivudavo penje kroz Krivi klanac nakon kojeg se silazi na Tonkina vrata i ubrzo na Stankina vrata. Tu počinje uspon na Kičmu. Prelazak po grebenu preko Kičme osiguran je sajlom. Na kraju, nakon Kičme prolazi se kroz Nebeska vrata, od kuda staza nastavlja kroz šumu.

ŠUŠNJEVAC:

Smjerokaz za Šušnjevac

Silazak u Šušnjevac

U Šušnjevcu

SLIPI KLANAC:

Smjerokaz za Slipi klanac

U Slipom klancu

U Slipom klancu

U Slipom klancu

PODKUK:

Smjerokaz Podkuk

TISNI KLANAC:

Ulazak u Tisni klanac

Prolaz kroz Tisni klanac

KRIVI KLANAC:

Smjerokaz za Krivi klanac

U Krivom klancu

U Krivom Klancu

STANKINA VRATA:

Prolaz kroz Stankina vrata

KIČMA:

Dolazak na Kičmu

Prolaz preko Kičme osigurano sajlom

NEBESKA VRATA:

Dolazak na Nebeska vrata

Nebeska vrata

Prolaz kroz Nebeska vrata

Nakon prolaska kroz Nebeska vrata, nastavljamo put po šumskoj stazi, koja ubrzo dovodi do križanja putova: desno Kita Gaćešina, a lijevo Bili kuk. Nastavljamo put ispod Bilog kuka, i negdje okvirno na sredini staze od ovog raskrižja do mjesta gdje započinje Put Malog princa treba skrenuti lijevo. Napomena: Iz ovog pravca kretanja nije najbolje označeno mjesto, gdje treba skrenuti za uspon na Bili kuk, dok je sa druge strane staza primjerno označena. Ovo sam naglasio samo zato, da skrenem pozornost svima onima koji dolaze iz istog pravca da pažljivije  osmotre  skretanje za Bili kuk, obzirom da smo ga mi promašili. Uspon na Bili kuk (n/v 1171 m)je bila prava promjena, obzirom da smo se do sada kretali po labirintima Malog Princa u neprekidnom provlačenju, sagibanju, puzanju, klizanju, spuštanju i uspinjanju.

Na početku uspona na Bili kuk

Veremo se po oštrim stijenama na potrebnim i opasnim mjestima postavljene su sajle, koje omogućavaju siguran uspon. Što se više uspinjemo, sve nam se više otvara vidik na masiv Crnopca.

Na stazi prema vrhu. kroz uski prolaz

Na stazi pri usponu

Na vrh Bili kuk stižemo točno u 16 h. Sa njega je lijep pogled na carstvo Velebitskog krša.

Panoramski pogled sa vrha Bilog kuka

Zajednička fotografija na vrhu -Bili kuk

Nakon kraćeg zadržavanja na vrhu nastavljamo spust prema skloništu

Na stazi pri silasku

Vraćamo se do početka staze Malog princa i na tom križanju nastavljamo u pravcu skloništa, gdje dolazimo točno u 17 h.

Planinarsko sklonište Crnopac

Dolaskom u sklonište slijedi presvlačenje u suhu odjeću i priprema za večeru. Skupljaju se suha drva i pali se vatra i meso je već na gradelama. Dok se vatra zahuktava Desa u „Sendviču“ između Zorana i Zdravka.

Ispred kamina uz pivicu

U zagrljaju sa Desom

Meso na gradelama je spremno za konzumaciju, ubrzo se našlo na stolu. A mi smo prilično ogladnjeli i žedni. Sva sreća bilo je i piva u dovoljnim količinama.

Roštilj preman za uporabu

Vrijeme večere

Poslije večere slijedi čišćenje kamina i vraćanje u prvobitno stanje, a potom priprema za spavanje, prije nego nas uhvati noć.

Kreveti spremni za počinak

Prije samog počinka napravio sam nekoliko zajedničkih  fotografija i eksponata divljih životinja postavljenih u krugu skloništa. U nastavku slijedi: vertikalni profil staze, Gpx tragovi na Google Earthu i na topo karti, video snimka gpx tragova na Google Earthu, te slideshow albuma fotografija.

Gpx tragovi na Google Earthu

Gpx tragovi na topo karti

Vertikalni profil staze

LINK - Album fotografija