Veliki Kozjak s nadmorskom visinom (1629 m) nalazi se u južnom dijelu Sjevernog Velebita u blizini granice Srednjeg Velebita. Veliki Kozjak okružen je sa svih strana bukovom šumom iznad koje se izdiže skupina vapnenačkih bijelih vrhova – protežu se u smjeru sjeverozapad – jugoistok. Bijele vapnenačke stijene su idealno mjesto za penjače – alpiniste, čije su visine različite, a kreću se do najviše 200 m. Veliki Kozjak raspolaže preko 70 smjerova različitih težina (od II – VII).
Tjedan dana prije, točnije 08.06.2013, napravili smo kružnu turu: Štirovača-Dokozina Plan-Šatorina preko Matijević brda do pl. skloništa na Ograđenici, dalje do Štirovače i Mrkvišta. Tom prilikom razmatrali smo planove kako bi bilo dobro napraviti još koji izlet na Velebit i popeti se na Veliki Kozjak. Tako, konačno, ostvario se taj plan da se popnemo na Veliki Kozjak i Krajačev kuk. Ekipa u sastavu: Panta, Pino, Fedor i ja, Mirko.
KOLNI PRISTUP AUTOMOBILOM (do Velikog Lubenovca)
Terenskim vozilom krenuli smo u 6 h i 30 minuta iz Ike preko Rijeka, dalje Jadranskom magistralom do Sv. Jurja. Tu napuštamo Jadransku magistrali nastavljamo po serpentinama preko Krasnog do Careve kuće gdje skrećemo desno i vozimo se 10 km do križanja makadamskih putova do nekadašnje lugarske kuće na Velikom Lubenovcu. Od raskrižja na Velikom Lubenovcu iz pravca dolaska, cesta ravno vodi prema pl. domu Alan. Tu treba skrenuti lijevo prema Štirovači i Velikom Kozjaku voziti dalje (okvirno 500 m) do jednog većeg proširenja, gdje se može parkirati automobil. Tu je ishodišna točka pohoda za Veliki Kozjak (postavljen i smjerokaz).
ISHODIŠTE POHODA (s karakterističnim putnim točkama)
Ishodište pohoda - parkinga na makadamskoj cesti prema Štirovači (1420 m), Veliki Kozjak (1629 m ), spust na Veliki Lubenovac (1315 m ), Krajačev Kuk (1659 m ). Spust na Premužićevu stazu i po njoj do pl. doma Alan (1340 m ). Dužina staze 13 km. Vrijeme traga 4 h i 40 minuta. Visinska razlika pri usponu 832 m, pri silasku 903 m. Visina odredišta 1659 m. Minimalna visina 1313 m. Maksimalna visina 1652 m. Visina odredišta 1659 m. Prosječan nagib 13%
Staza odmah ulazi u visoku bukovu šumu, lagano se uspinje po ugodnoj podlozi za hodanje. Vrijeme je predivno, nigdje ne žurimo, nastojimo uživati u svakom trenutku.
Nakon 35 minuta hoda dolazimo do prijevoja od kuda se otvara prekrasan pogled na okomite stijene Velikog Kozjaka.
Sa ovog prijevoja staza se spušta po kamenju koje je rastresito, a potom se po kamenim grotama uspinje sve do vrha. Na tom kratkom spustu susrećemo bračni par Jasenku i Antuna Bišćana članovi PD Japetić iz Samobora. Uz kratku pauzu za upoznavanje i odmor, razmijenili smo neka planinarska iskustva o veličini i ljepoti Velebita
Odavde staza dalje vodi kroz šumu (klekovinu) i kamenje, a pred sam vrh oštro se uspinje po kamenitom vršnom dijelu staze sve do vrha Kozjaka, gdje dolazimo u 10 h i 34 minute. Uspon nije posebno zahtjevan niti težak.
Veliki Kozjak, po svom izgledu i obliku je jedan od najatraktivnijih velebitskih vrhova. Stijene Velikog Kozjaka zanimljive su i za alpiniste-penjače, te je u njima izvedeno više smjerova raznih težina. Okomite stijene Velikog Kozjaka privlače poglede izdaleka sa raznih okolnih vrhova, a najviše se ističu sa Velikog Lubenovca, što ovu zaravan čini još atraktivnijom i dodatno upotpunjava njenu ljepotu. Na kamenu je ispisan natpis sa imenom vrha i nadmorskom visinom, metalnim tuljcem , upisnom knjigom i žigom.
Dolaskom na vrh nagrađeni smo prekrasnim pogledom na sve strane svijeta. Stoga, na vrhu se zadržavamo više vremena kao bismo što duže uživali u panoramskom pogledu Velebita.
Nakon 40 minuta odmora i uživanja na vrhu, pozdravljamo se s našim prijateljima, oni ostaju dalje uživati na vrhu u ljepoti Velebita. Spust prema Velikom Lubenovcu započinjemo u 11 h i 10 minuta.
Staza nekoliko puta presijeca makadamsku cestu prema V. Lubenovcu.
Od bivšeg izgorjelog skloništa, staza nas vodi po rubu zaravni V. Lubenovca, najvećim dijelom po markiranoj cesti do raskrižja putova. Ovdje započinje oštar uspon prema našem slijedećem odredištu Krajačevom Kuku.
Dan pomalo odmiče, a vrućina se pojačava, a staza je u neprekidnom usponu, znojimo se, zadihani ali ne posustajemo. Tako u 13 sati dolazimo do smjerokaza. Ravno za Premužićevu stazu, a desno za Krajačev Kuk. Uz kratki odmor i jednu fotku, nastavljamo put prema našem zadanom cilju.
Staza dalje nastavlja kroz gustu bukovu šumu, sada se pojavljuje više kamenja. Ispod samog vrha izgubili smo markaciju pa smo lutali desetak minuta dok je nismo našli. Križanje je uredno označeno, ali markacija koja vodi prema vrhu je skrivena i nije lako uočljiva. Sa tog križanja započinje uspon po kamenitom vršnom grebenu sve do vrha Krajačića Kuka. Ovaj dio grebena me podsjetio kao da se penjemo sa Malog na Veliki Triglav (ali u minijaturi).
Na vrh Krajačića Kuk dolazimo točnu u 14 h n/v 1659 m. Uz odmor i marendu tu se zadržavamo duže vrijeme. Uživamo u lijepom danu i panoramskom pogledu. Uz kartu i dalekozor nastojimo prepoznati i najudaljenije vrhove Velebita.
P
Panta nas napušta i odlazi do landrovera i vozi do planinarskog doma Alan. Mi se spuštamo sa vrha do Premužićeve staze i po njoj do doma Alan. Na putu prema domu susrećemo veliku grupu planinara iz pravca Zavižana prema domu Alan.
Jedan dio staze nastavljamo zajedno a potom se razdvajamo. Iz snježnog dijela izlazimo na travnati dio staze.
Na putu prema domu prolazimo pored jedne velike grupe planinara, a kojima je isti cilj doći do planinarskog doma Alan, gdje završava i naša današnja avantura po Velebitu.
Konačno, u 16 h i 25 minuta dolazimo do doma Alan. Pomalo umorni i žedni, jedva smo dočekali da se dočepamo hladne pive. Poslije osvježenja slijedi i ručak, koji su pripremili naši vrijedni domaćini planinarskog doma Alan. Evo tih vrijednih domaćina:
Tu doznajem da je na ovom pohodu od Zavižana do Alana sudjelovalo 100 planinara iz 9 planinarskih društava:
PD Duga Rijeka, PD Kamenjak Rijeka, PD Pljuska Rijeka, PD Obzova Krk, PD Učka Rijeka, PD Transverzalac Rijeka, PD Petehovac Delnice i mi iz PD Knezgrada Lovran. Nekoliko fotografija ispred doma Alan:
I na kraju jedan manji dio planinara i planinarki na zajedničkoj fotografiji ispred doma Alan.
Pozdravljamo se sa domaćinima doma Alan, potom, nastavljamo vožnju prema doma i još jedno zaustavljanje u Senju. I na kraju još jedna fotografija. U nastavku slijedi: gpx tragovi na Google Earthu, na topo karti, vertikalni profil staze te link – albuma fotografija koje nisu obuhvaćene ovim putopisom.
U nastavku slijedi: gpx tragovi na Google Earthu, na topografskoj karti, vertikalni profil staze te link - albuma fotografija koje nisu obuhvaćene ovim putopisom.
3D - profil staze