Zavižanski Pivčevac-Mali Rajinac—Veliki Zavižan

Četvrtak, 08. kolovoza 2013.
Po povratku sa trodnevnog izleta i planinarenja u Kamniško - Savinjskim Alpama u Sloveniji, već se planira nova tura. U našoj neposrednoj blizini  odabrali smo  Sjeverni Velebit – Zavižan i slijedeću rutu: planinarski dom Zavižan, Zavižanski Pivčevac, Mali Rajinac i Veliki Zavižan. Ekipa u sastavu: Desa Zdrave, Zoran i ja, Mirko.

Planinarski dom  Zavižan

KOLNI PRISTUP (do pl. doma Zavižan)
Prijevoz je organiziran osobnim automobilima. Iz Ike preko Rijeke, dalje Jadranskom magistralom do Sv. Jurja, gdje smo popili prvu jutarnju kavu,  Od Sv. Jurja napuštamo magistralu i nastavljamo po serpentinama do ulaska u Nacionalni park Sjeverni Velebit. Od ulaska u (NP) dalje slijedimo dobro održavani makadamski put do parkirališta podno planinarskog doma Zavižan. Dužina puta 125 km. Vrijeme vožnje 2 h i 30 minuta.

ISHODIŠTE POHODA (s karakterističnim putnim točkama)
Parking podno doma Zavižan (1542 m), Zavižanski  Pivčevac  (1676 m), Mali Rajinac (1699 m), dom Zavižan (1594 m), Veliki Zavižan (1676 m), te povratak do parkinga (1542 m). Dužina puta 20 km. Vrijeme traga 10 h i 47 minuta. Visinska razlika pri usponu (729 m), pri spustu (712 m). 

 Na parkingu podno doma Zavižan spremni za novu avanturu

Opis puta

U 8 sati krenuli smo sa parkinga makadamskom cestom u smjeru našeg prvog odredišta Zavižanskog Pivčevca. Nakon nekoliko minuta hoda prolazimo pored kapelice Sv.Ante.

Kapelica Sv. Ante

Nastavljamo dalje po makadamu, prolazeći pored ulaza u Velebitski botanički  vrt. Tu je postavljen smjerokaz: desno za Veliki Zavižan 50 minuta i ravno Premužićeva  staza  15 minuta. Tako nakon desetak minuta  dolazimo do mjesta gdje započinje Premužićeva staza. Na tom mjestu je postavljen informativni pano sa osnovnim informacijama o gradnji staze, njenoj dužini i niz drugih detalja. Tu je također, na kamenoj stijeni ispisan  naziv za Premužićevu stazu (desno), i ravno za  Zavižanski  Pivčevac i Vukušića Sniježnicu.

Istaknuti natpisi na stijeni: Vukušića Sniježnica i Zavižanski Pivčevac

Pet minuta dalje dolazimo do smjerokaza na kome piše Vukušića Sniježnica. Tu napuštamo makadamsku cestu i ulazimo na pješačku planinarsku stazu, od kuda započinje uspon na Zavižanski Pivčevac. Spuštamo se do Sniježnice da pogledamo to mistično mjesto gdje se snijeg zadržava tokom cijele godine. Sniježnica je manja jama (1470-1450 m n.v.) smještena između stijena na mjestu gdje sunce nikada ne dopire. U prošlosti je bila važan izvor vode i leda za podgorsku obitelj Vukušić po kojoj je i dobila ime. U ovim ljetnim mjesecima to je savršeno mjesto za osvježiti se i rashladiti. Izlazimo iz Sniježnice i nastavljamo put planinarskom stazom kroz gustu bukovu šumu.  

Na stazi po izlasku iz Vukušića Sniježnice

Treba napomenuti, da ovu stazu od Vukušića Sniježnice preko  vrha Zavižanskog Pivčevca do Buljevca, održava, čisti i markira PD „KNEZGRAD“ iz Lovrana.  Staza je relativno dobro ugažena i vidljiva. Na mjestima markacije su izblijedile, a posebice na drveću, što nužno zahtjeva čišćenje i obnavljanje markacija.

Staza kroz gustu bukovu šumu

Hodamo lagano kroz ove velebitske ljepote uz česta zastajkivanja za fotkanje i komentiranje svega oko nas što vidimo. Nakon nekog vremena, neprimjetno stižemo do vrha velikog  Zavižanskog  Pivčevca  u 9 h i 12 minuta.

Zavižanski Pivčevac (1676 m)

Zavižanski (Veliki) Pivčevac je šumovit stožac između Jezera i Zavižanske kotline. Vrh je dobio ime po tetrijebu ili "pivcu" kako ga zove lokalno stanovništvo, a koji obitava na ovom prostoru. S vrha se pružaju prelijepi široki vidici na čitav sjeverni Velebit, travnjake Krasnarska jezera, Hajdučke i Rožanske kukove, te na Mali Rajinac. Na vrhu se zadržavamo pola sata kako bi što više konzumirali prisutnu ljepotu koja nas okružuje. Na vrhu se nalazi ugrađeni žig i metalna kutija sa upisnom knjigom posjetitelja. U njoj smo našli zapis - datum čišćenja i markiranja staze ( 10. 05. 2008.).

Upisna knjiga iz koje je vidljiv datum čišćenja i markiranja staze

Zajednička fotografija - Zavižanski Pivčevac (1676 m)

Spust započinjemo u 9 h i 45 minuta po stazi koja vodi kroz gustu bukovu šumu.

Na stazi pri spustu

Na dužini staze 830 metara od vrha Zavižanskog Pivčevca do raskrižja Buljevac, spust je trajao 25 minuta. Tako, na raskrižje Buljevac stižemo u 10 h i 10 minuta. Gledano iz pravca dolaska: lijevo staza vodi prema domu Zavižan, ravno na Jezera i Krasno, a polu desno za Mali Rajinac.

Raskrižje putova

Na raskrižju Buljevac

Krećemo u pravcu Rajinca. Staza u početku vodi po livadi, a potom kroz šumu, pa tako na izmjenično na travnati dio staze, pa ponovo kroz šumu. Ovaj dio staze je lagano polegnut, što nam kretanje čini ugodnijim.

Na stazi kroz šumu

Na travnatom dijelu staze

Tako nakon pola sata hoda dolazimo do malog prijevoja u šumi, gdje smo zatekli veliko krdo konja. Po danu miruju u hladovini, a na večer i ponoći izlaze na pašu, budući to ne mogu po danu zbog obada.

Krdo konja na okupu u hladovini

Staza nas dalje vodi kroz šumu, ponovo izlazeći na livadu, tako dolazimo u11 sati do raskrižja putova. Ravno Mali Rajinac, lijevo za Jezera i Krasno. Na ovom mjestu odlučili smo odmoriti i marendati.

Vrijeme marende
Po običaju, Zoran uvijek pripremi neočekivano iznenađenje. Ovog puta dvije hladne pive. Dobro su došle kao „melem na ranu“.  Pola sata za marendu bilo nam je dovoljno vremena da se okrijepimo i odmorimo, te da nastavimo uspon do vrha Malog Pivčevca. Na toj dionici puta  - dužine 1,4 km moramo savladati visinsku razliku od 200 m nadmorske visine. Za to nam je bilo potrebno 40 minuta laganog hoda. Cijelo vrijeme staza nas vodi kroz šumu, do pred sam vrh, gdje preostaje malo penjanja po razbacanim stijenama.

Na putu prema vrhu

Na vrh Mali Rajinac (n/v 1699 m) dolazimo točno  u 12 sati.  Odlažemo ruksake, razgledamo okolne vrhove i prepuštamo se uživanju. Dan je vedar bez oblačka na nebu, puše lagani povjetarac, nije previše toplo i ako se u primorju očekuju temperature i do 40 stupnjeva. Ovo je idealna kombinacija za planinarenje, za ne povjerovati. Interesantno je, da na ovom putu nismo sreli niti jednog planinara. Sam vrh sastoji se od velikih kamenih blokova, koji se uzdižu iznad bukove i smrekine šume. Mali Rajinac najviši je vrh sjevernog Velebita, a deseti po veličini u Hrvatskoj ,dok je Veliki Rajinac malo niži. Vidik s Malog Rajinca, zahvaljujući visini, jedan je od najpreglednijih na Velebitu. Vidik se pruža duž Velebita na Rožanske i Hajdučke kukove, Vratarski kuk, te na mali i veliki Pivčevac. Na vrhu je tabla koju je postavilo PD „Zagorske staze“, a na kojoj piše:“Najviši vrh Sjevernog Velebita, Mali Rajinac 1699 n.m.“ Poviše table, u istom kamenu je oznaka KT, a pored nje je žig ugrađen u stijenu.

Pogled na Rožanske i Hajdučke kukove

Zajednička fotografija na vrhu Mali Rajinac

Na vrhu se zadržavamo okvirno 40 minuta, potom nastavljamo spust istim putom do podnožja M. Rajinca i raskrižja putova.

Početak spusta ispod samog vrha staza vodi po rasutim kamenim gromadama. Silaskom iz ovog kamenitog dijela, staza nas dalje vodi kroz šumu preko Kravljaka do Generalskog dolca i križanja putova. Na raskrižju skrećemo desno gdje nas staza dalje vodi kroz šumu i na visoravan – livadu Krasanska  jezera i dalje na Crkvinu (Sv. Ante).

Izlazak iz šume i dolazak na visoravan Jezera

Visoravan Jezera, ime je dobila po brojnim lokvama vode koje se na dnu ponikava održe sve do kasnog ljeta, zbog čega je cijela visoravan bila vrlo pogodna za stočarstvo. Tu smo malo zastali, nije bilo vidljive markacije, dok nismo ugledali kolac na kome je postavljena markacija.  Ovakvo  označavanja visokim kolcima na travnatim zaravnima, najprikladniji je način za praćenje markacija, a posebice u zimskim uvjetima kada je staza pokrivena snijegom. 

Ruševine - Crkvina Sv. Ante

Na stazi prema Buljevcu

U nastavku staza vodi po travnatoj zaravni do raskrižja putova na Buljevcu. Gledano iz pravca dolaska: lijevo vode dvije staze, jedna za Zavižanski Pivčevac, a druga za Mali Rajinac. Ravno ili polu desno za Zavižan do doma, našem slijedećem odredištu. Od ovog raskrižja staza je polegnuta i vodi u polukružnom luku obilazeći vrtaču sa desne strane.

Staza iznad vrtače

U nastavku staza se lagano uspinje  i dalje vodi kroz gustu bukovu šumu do smjerokaza i izlaska na makadamsku cestu.

Raskrižje putova

Slijedeći markacije skrećemo lijevo po makadamskoj cesti do parkinga, a zatim laganim usponom desetak minuta do doma Zavižan. Dolaskom ispred doma otvara se prekrasan pogled na more i otoke.

Pogled na more i otoke

Do doma Zavižan dolazimo okvirno u 15 h.  Ispred doma zatekli smo dvije odvojene grupe planinara ili samo posjetitelja, koji su došli na Zavižan svojim limenim ljubimcima.  Zadovoljni sa ishodom  današnjeg dana , tražimo osvježenje u hladnoj pivi, a potom slijedi ručak i odmor u hladovini doma do 18 sati.

Dom Zavižan  (1594 m)

Planinarski dom Zavižan smješten je na južnoj padini vrha Vučjak, na vrlo vidljivom i istaknutom mjestu. To je zidana jednokatnica s dvije blagovaonice, kuhinjom i sanitarijama. Ima struju, vodu i telefon, a posjetitelji mogu koristiti kuhinju.  U domu se nude usluge smještaja i ugostiteljske usluge manjeg opsega. Kapacitet mu je 30 ležajeva u sobama, 40 sjedala u blagovaonici, te 20 sjedala na terasi.  Pokraj zgrade na ograđenom prostoru stoje meteorološki instrumenti, a domari su ujedno i meteorološki motritelji (obitelj Vukušić). To je i najviša planinska meteorološka postaja u Hrvatskoj. Od doma i njegove bliže okolice najljepši je pogled prema moru i Kvarnerskim otocima. Lijepo se vide vrhovi:  Velika Kosa, Veliki Zavižan i Zavižanski Pivčevac.  

Pogled na Modrića dolac i Balinovac

Pogled na Veliki Zavižan

Nakon podužeg zadržavanja i odmora u domu, (okvirno 3 h), u 17 i 50 minuta  krećemo prema našem sljedećem cilju: Veliki Zavižan.  Početna točka za uspon na Veliki Zavižan je kod Velebitskog botaničkog vrta. Tu je i smjerokaz za uspon na ovaj vrh.

Smjerokaz za Veliki Zavižan

U početku staza vodi oštro uzbrdo kroz visoku bukovu šumu, do Medvjeđe doline. Odavde , nastavak staze vodi po nešto blažem usponu, najprije kroz nisku borovinu, a potom kroz gustu klekovinu do samog vrha.

Staza kroz nisku borovinu - klekovinu

Na stazi kroz klekovinu

Na vrh Veliki Zavižan dolazimo u 18 h i 30 minuta (1676 m). On je najposjećeniji i najpopularniji među velebitskim vrhovima. Sam vrh je krševit, a posebno je zanimljiv po tome što je na njemu stanište zaštićenog kraškog runolista. Vrh je označen natpisom na velikom kamenu, u njega je ugrađen i žig, tu je KT i limena kutija sa upisnom knjigom za posjetitelje.

Vrh Velikog Zavižana (1676 m)

Zajednička fotka na vrhu.

 

Na vrhu - zaštićeni kraški Runolist

Desetak metara južno od vrha je vidikovac s kojeg se pružaju lijepi vidici na podvelebitsko primorje, a posebno je otvoren pogled prema moru i otocima.

Pogled prema moru i otocima

Još jedan pogled iz ove perspektive na dom Zavižan

Pogled na Veliki Kozjak

Na vrhu Velikog  Zavižana proveli smo 30 minuta uživajući u lijepom danu i beskrajnom velebitskom prostranstvu i njegovim ljepotama.  Spust započinjemo u 19 h i  10 minuta istim putem do podnožja V. Zavižana, a potom makadamom do auta na parkingu.

Na obzorju – konji na ispaši

Na putu prema parkingu privukao me lijepi prizor konja na ispaši u večernjim satima. Dolaskom do auta slijedi, odijevanje u prikladnu odjeću,  a potom sjedamo u auto i vozimo se do doma, kako bi popili pivo prije odlaska, te da se pozdravimo s domaćinom doma, Antom Vukušićem i sa prijateljima planinarima sa kojima smo se upoznali u toku dana za vrijeme ručka i odmora u domu. Evo te ekipe i zajedničke fotografije sa njima:

Sa lijeva na desno:  Mirko Bjelan,  Vlasta Modrić,  Natalija Bujak,  Dubravka Samaržija,  Zoran Šarin, Zdravko Dubrović,  Desa Dubrović,  Nenad Bagić,  Juraj Bagić,  te Nikola Modrić . U planini je uvijek lijepo susresti planinare i razmijeniti mišljenja i iskustva sa pojedinih pohoda. Tako i ovog puta za vrijeme ručka, kroz neformalne razgovore doznajemo da je Nikola Modrić iz Velike Brisnice, gdje smo mi ove godini prisustvovali slavlju – fešti, koja se održava  povodom blagdana  Presvijetlog  Srca  Isusovog. Tako doznajemo da je Nikola Modrić - autor knjige naziva „VELIKE BRISNICE – SELO U VELEBITU“.  Pozdravljamo se  sa Nikolom i njegovom ekipom uz obećanje da se vidimo iduće godine u Velikim Brisnicama na blagdan Presvijetlog  Srca  Isusovog.  Sunce je na zalasku, odlazim da snimim taj veličanstveni događaj.

Zalazak sunca snimljen ispred doma Zavižan

U nastavku slijedi: gpx tragovi na Google Earthu, gpx tragovi na topo karti, Vertikalni profil staze, Link- albuma fotografija koje nisu obuhvaćene ovim putopisom.

Gpx tragovi na Google Earthu

Gpx tragovi na topo karti

Vertikalni profil staze

LINK -Album fotografija