Petak, 19. srpnja 2013
Prostorni gorski lanac Dinara – Kamešnica nakon Velebita (145 km), drugo je najduže gorje među Dinaridima koje se pruža smjerom sjeverozapad-jugoistok u dužini oko 110 km, uzduž hrvatsko-bosanske granice od vrela Zrmanje i Ličke Kaldrme pa sve do Buškog blata i Tijarice.
U tomu dugom rasponu se ovaj dinarski lanac može reljefno podijeliti glavnim poprečnim sedlima s pripadnim cestama na 5 logičnih gorskih cjelina: 1-najsjevernija planina Vilica (1654 m) do ceste Knin-Grahovo, 2- u užem smislu planina Dinara (1831 m) do kotline Uništa i sedla Privija, 3-srednji najveći i najviši greben Troglava (1913 m) do sedla Vaganj-Prolog, 4-istočnije planina Kamešnica (1856 m) i 5- od Voštana najjužnija gora Tovarnica (1285 m) kao krajnji jugoistočni ogranak lanca Dinara-Kamešnica.
Info-Metapedia.
Dinara u užem smislu smatra se planina istočno od Knina, a sjeverno od Peručkog jezera s vrhom Sinjal (1831 m) je najviša hrvatska planina. Pruža se udužini 20 i širini 10 km između planina Vilice i Troglava, tj. na sjeverozapadu od sedla Derala (965 m) na cesti Knin-Grahovo, pa do sedla Privija (1230 m) iznad Uništa na jugoistoku, od kuda se nastavlja najviši središnji greben Troglava. Stoga se Dinara u užem smislu uzdiže između Kninskoga i Grahovskog polja, a najbliže gradsko naselje je Knin. Iako nije najviša planina Dinarskog gorja, Dinara je postala simbolom najvećeg planinskog lanca Dinarida i dala mu svoje ime. Dinara nije samo najviši hrvatski vrh, nego je jedna osobita lijepa planina. U davnini ta je planina nosila naziv Adrion oros i pod tim neobičnim nazivom može se pronaći u najstarijim sačuvanim zemljovidima. Pretpostavlja se da ime Dinara potječe od ilirskog plemena Dindari, no za to nema nikakvih dokaza.
Vrh Dinare sastoji se od dvije podjednako visoke glavice, udaljene pedesetak metara. Jedna od njih označena je bijelim geodetskim stupom, a na drugome stoji pet metara visok metalni križ. Kao i druge planine u kršu, Dinara je uglavnom bezvodna i zato se svaka kap vode od davnine osobito cijenila, pogotovo u višim dijelovima planine, dok se za Podnožje Dinare može reći da je bogato vodom. Tu su 2 velika izvora (izvor rijeke Krke i Cetine, te izvor Krčić koji u ljeti presuši).
Pogled na Dinaru s državna ceste D1 (Knin-Sinj) od sela Polače
PRISTUP AUTOMOBILOM (do sela Glavaš)
S državne ceste D1 Knin-Sinj, dolazeći iz Knina u selu Kijevu prema označenom putokazu Dinara, treba skrenuti lijevo na lokalnu cestu koja vodi do sela Glavaš, od kuda je ishodišna točka uspona na Dinaru. Dužina puta (Knin–Glavaš 30 km) – (Kijevo–Glavaš 9 km).
ISHODIŠTE POHODA (s karakterističnim putnim točkama)
Za ovaj planinarski izlet ishodišna točka pohoda je selo Glavaš (545 m), pl. kuća „Glavaš“ uređeni kontejner (550 m), pl. sklonište Martinove košare (1300 m), vrh Dinare Sinjal (1831 m), te spust do pl. Kuće Brezovac (1050 m). Dužina staze 16 km. Vrijeme gpx traga 6 h i 25 minuta. Minimalna visina 577 m, maksimalna 1833 m. Visinska razlika pri usponu 1502 m, pri silasku 1036 m. Visina polazišta 577 m. Prosječan nagib 19%.
Izvod iz analize gpx traga
Na parkingu u selu Glavaš
U 5 h i 50 minuta iz Glavaši započinjemo uspon na Sinjal, najviši vrh Hrvatske. Tu na parkingu počinje markirani planinarski put, koji nas nakon 5 minuta dovodi do planinarske kuće „Glavaš“ ( vrlo lijepo uređeni kontejner). Ovdje je i smjerokaz za Dinaru.
Planinarska kuća Glavaš (550 m)
Od doma, staza vodi uzbrdo po otvorenom terenu uz nisko raslinje i kamenjar do srednjovjekovne utvrde Glavaš izgrađene u tijeku 14. i početku 15. stoljeća. Njezina je uloga bila nadzirati i štititi prometne putove prema Bosni, od zapada prema istoku. Prvi nacrt kijevske utvrde pronađen je na karti poznatog venecijanskog kartografa Matea Pagana iz 1525. godine, gdje je ta utvrda prikazana kao Dinarić.
Gradina Glavaš iz 14. stoljeća
Utvrda se sastoji od kule i pripadajućih prostorija, a posebno je zanimljiva zbog očuvanosti kule i kruništa na njoj. Početkom arheološkog istraživanja utvrđeno je da je kula pridodana ostalom arhitektonskom sklopu zidova utvrde, kula je bila trokatna i u nju se ulazilo preko ljestava kroz mali otvor na njezinu kruništu.
Vrh kule sa ostatkom kruništa
Od kule staza ulazi u visoku makiju, vijuga uz ograde i suhozide iznad Pekasove drage, a potom izlazi na otvoren teren. Po markiranoj, još bolje ugaženoj stazi nastavljamo laganim hodom po ugodnom jutarnjem danu uz lagani povjetarac i dolazimo do izvora. Uz stazu, na kamenoj stijeni je ispisana oznaka „voda“ i strelica koja upućuje na izvor.
Kamena stijena sa oznakom markacije i oznakom za izvor vode
Do ovog izvora uz fotkanje i razgledavanje Gradine trebalo nam je 1 sat hoda. Na izvoru smo zatekli planinara Luku Teskeru člana PD „Sinjal“ iz Kijeva. Odlažemo ruksake i osvježavamo se hladnom izvorskom vodom. U razgovoru sa Lukom doznajemo da je dio članova PD „Sinjal“ već dan ranije došao do planinarskog skloništa „Martinove košare“, - tradicionalno slave Sv. Iliju. Iznad skloništa je i Kapelica Sv. Ilije.
Odmor na izvoru vode (Luka i Igor)
Dalje se staza oštro uspinje po siparu Kobiljovače , praveći oštre serpentine sve do izlaska na otvoreni i polegnuti travnati dio staze. U 7 h i 30 minuta dolazimo do raskrižja putova.
Raskrižje putova, Ravno za planinarsko sklonište „Martinove košare“, lijevo prema vrhu Dinare. Mi nastavljamo po stazi preko pašnjaka „Podovi“ do planinarskog skloništa. Tu smo zatekli veću grupu planinara PD Sinjal iz Kijeva na jutarnjoj kavi, dok se neki još izležavaju.
U društvu sa članovima PD Sinjal
Pogled na unutarnji dio skloništa
Planinarsko sklonište Martinove košare (n/v 1300 m), udaljeno je 2 h od početne točke Glavaši, isto tako potrebno je do vrha. Skloniše kapaciteta 15 ležaja sa krevetima na kat i madracima, ima peć na drva. Sa drvima je problem, budući u blizini nema šume. Pored skloništa nalazi se bunar pitke vode.
Bunar – cisterna sa pitkom vodom
Pozdravljamo se sa domaćinima i nastavljamo put preko livade „Podovi“ prema odredištu. Nakon petnaestak minuta dolazimo do raskrižja putova.
Raskrižje putova. Iz pravca dolaska: Lijevo za Glavaš, a desno vrh Sinjal. Dalje staza vodi malo po travnatim, a malo po kamenitim dijelovima staze, vijugajući uz dolce i vrtače.
Na ljepšem dijelu puta uz puno cvijeća
Vrijeme počinka i marende
Vrtača
Dalje, staza nas vodi uz vrtaču po grebenu, zatim se spušta po kamenitom predjelu, te se ponovo uspinje po grebenu.
Pogled sa staze na okolne vrhove
Na stazi po grebenu
Po ravnom dijelu staze na grebenu. Pred sam vrh staza prolazi kroz gustu klekovinu
Kroz klekovinu
U 9 h i 50 minuta stižemo na Sinjal vrh Dinare 1831 m. Vrh je označen betonskim geodetskim stupom na kojem sada piše „1831 vrh Hrvatske“. Ispod stupa se nalazi upisna kutija. Pored stupa na velikom kamenu još uvijek stoji „SINJAL 1831“, jer se tako donedavno zvao ovaj vrh.
Vrh Hrvatske 1831 m
Vrh Dinare sastoji se od dvije podjednako visoke glavice, udaljene pedesetak metara. Jedna od njih označena je geodetskim stupom, a na drugome stoji pet metara visok metalni križ. Dinara kao kraška planina oskudijeva vodom i zato se svaka kap vode od davnine osobito cijenila, pogotovo u višim dijelovima planine. Stočari koji su stoljećima vodili blago na ispašu znali su za sve izvore, stalne i povremene, a kako bi barem malo sačuvali zalihe vode kad ljeti izvori presuše, stoga, su uređivali bunare i lokve , u kojima se voda zadržavala cijele godine.
Dolaskom na vrh Dinare, svakome se čini da je po nečemu posebna. Stajati na najvišoj točki u Hrvatskoj, na trenutak ti se čini biti najviši čovjek u svojoj zemlji, to je poseban osjećaj. Kako je vrh najveći, on obećava i dobar vidik, budući nema većih vrhova koji bi spriječili pogled. S vrha puca prekrasan pogled u svim smjerovima, sjeveroistočno u BiH i na vrh Troglav i Konj, jugoistočno na Cetinsko polje i Perućko jezero, južno na Kijevski Kozjak i Svilaju, a zapadno na Prominu i Knin.
Na najvišem vrhu u Hrvatskoj
Pogled na Peručko jezero
Pogled prema BiH_u
Na vrhu se zadržavamo okvirno 20 minuta, uživajuću u prekrasnom pogledu na okolne vrhove. Spust prema planinarskoj kući započinjemo u 10 h i 10 minuta. Na samom početku staza se lagano spušta po golom kamenjaru, a nakon toga dolazimo do najtežeg dijela staze koji se strmoglavo spušta po rasutom i razbacanom kamenju.
Na stazi pri spustu
Nakon strmoglavog spusta staza nas vodi poprijeko prema nižim i ugodnijim predjelima planine.
Na lakšem dijelu staze
Zanimljiv detalj stijene
Pogled sa staze prema okolnim vrhovima Dinarida
Na stazi
Pogled sa staze
Nakon 1h i 10 minuta spusta dolazimo do Samara, od kuda nas staza dalje vodi šumskim putom, najprije po travnatom dijelu, a zatim kroz gustu bukovu šumu do planinarske kuće na Brezovcu.
Kroz bukovu šumu
Planinarska kuća Brezovac (1050 m). Tu upoznajemo jednog planinara iz Švicarske, koji nam se pridružio pri povratku do Knina.
Igor i Švicarac
Ispred doma sa Igorom
Ispred doma zadržavamo se 15 minuta, bolje rečeno do 12 h. U to vrijeme terensko vozilo je trebalo stići s kojim ćemo se prebaciti do Guga i Vrpolja. Kako ga nije bilo u dogovoreno vrijeme, mi nastavljamo put preko livade prema Badnju. Plan je bio i popeti se na Badanj, ali kako se vrijeme kvari i mogao bi pljusak, odustali smo.
Pogled na vikendicu pored doma
Na pola livade dolazi nam prijevoz. Veselimo se prijevozu, ali još smo se više razveselili kad nam je Pešo Jelovina donio tri hladne pive. Pešo, ovo ti nećemo tako lako zaboraviti. Tu završava naša pješačka avantura pohoda na Dinaru. Vožnju dalje nastavljamo automobilom. Zaustavljamo se na Suvom polju i još jedan pogled na Dinaru i Badanj, kao i zajednička fotografija.
Pogled na Badanj sa Suvog polja
Zajednička fotka, u pozadini se vidi Dinara sada već u oblacima
Vožnju nastavljamo po makadamskoj cesti do Vrpolja, gdje završava naša današnja avantura.
U nastavku slijedi: gpx tragovi na Google earthu, vertikalni profil staze, gpx tragovi na topo karti, video snimka gpx tragova na Google earthu, te slideshow albuma fotografija uspona na Dinaru,
Gpx tragovi na Google earthu
Vertikalni profil staze
Gpx tragovi na topo karti
3D - profil staze