Subota, 22. lipnja 2013
PD Knezgrad iz Lovrana, tradicionalno, svake godine, organizira jedan veći zajednički izlet, odnosno planinarenje u jednu od susjednih zemlja ili država. Tako, i ove godine, od 22. do 26. Lipnja 2013. organiziran je 5 dnevni izlet u kombinaciji, 2 dana u Dalmaciji sa usponom na Sv. Juru na Biokovu i safarijem na ušću rijeke Neretve u Metkoviću, te 3 dana u Hercegovini, uspon na Zelenu Glavu i Otiš na Prenju, rafting na Neretvi, te povratak i posjet Međugorju. Za planinarenje i izlet prijavilo se 24 planinara i planinarki. Dogovoren je polazak 22. 06. 2013 u 24h i 30 minuta sa parkinga u Iki kod fakulteta za management i turizam.
Voditelj i organizator izleta je Adriano Kosmić. Izlet je protekao u dobroj organizaciji bez problema i zamjerki, stoga, Adriano - moje čestitke!. Moja preporuka i za slijedeći izlet. Noćna vožnja je protekla u smijehu, pjesmi i šali. Rijetko tko da je spavao, više se kunjalo nego spavalo, uz nekoliko kraćih stajanja radi ćik i piš pauza i osvježenja. Pored nas planinara, moram, spomenuti i našeg strpljivog vozača Nikicu, koja nas je sigurno odvezao i dovezao žive i zdrave. U jutarnjim satima, točnije u 8 h i 30 minuta dolazimo u Makarsku, gdje dopunjavamo zalihe hrane i pića, zatim vožnju nastavljamo autobusom do planinarske kuće pod Vošcem.
Pl. kuća pod Vošcem (1300 m)
Zajednička fotografija ispred pl. doma pod Vošcem
ISHODIŠTE POHODA (s karakterističnim putnim točkama)
Planinarska kuća pod Vošcem (1300 m), Pl. kuća Vošac (1422 m), pl. kuća pod Sv. Jurom (1594 m), vrh Sv. Jure (1762 m), te spust po cesti do pl. doma pod Vošcem (1300 m). Ukupna dužina staze bez pročišćenih tragova je 14 km. Pri usponu savladana je visinska razlika od najniže do najviše točke je 462 m. Aktivno vrijeme hoda 3 h i 4 minuta. Ukupno vrijeme uspona i spusta sa svim pauzama 4 h i 14 minuta.
Start pohoda započinjemo u 10 h i 20 minuta ispred doma pod Vošcem. Tu su postavljeni natpisi sa smjerokazima.
Lijevo staza vodi za pl. dom na Vošcu i Štrbinu, a desno za vrh Sv. Jure. Od doma staza se spušta, a zatim se po serpentinama diže sve do doma.
Na stazi
U daljini vidi se usamljena divokoza i njen graciozni korak na biokovskom kršu. Bez njih Biokovo bi bilo siromašnije i one su zaštitni znak Biokova. Do planinarskog doma dolazimo za 20 minuta kako je i napisano na smjerokazu. Sa ovog vrha prekrasan je pogled na Makarsku, more i otoke. Nekoliko fotografija:
Moja malenkost, u pozadini Makarska
Planinarski dom Vošac (1422 m)
Pogled na Makarsku
Zajednička fotka ispred doma na Vošcu
Nakon 20 minuta uživanja u prekrasnoj panorami, nastavljamo put priječenjem nemarkiranom dijelom , kako bi se izbjegao povratak po jednom istom dijelu putu. Tako, prečac nas dovodi do markirane staze koja vodi do vrha Sv. Jure. Zbog fotkanja Dean i ja, Mirko, zadržavamo se nešto duže, grupa je odmakla i ne vidi se. Požurujem Dejana da ih stignemo, tako sustižemo u začelju grupe Mirjanu i Zdenku.
Na stazi: Mirjana, Zdenka i Dean. Jedan dio puta hodamo zajedno sve do raskrižja putova, gdje nas čeka ostatak grupe. Uz stazu nailazimo na malu kapelicu sa natpisnom pločom Sveti Mihovil.
Kapelica Sv. Mihovil
Nešto malo dalje od kapelice dolazimo do raskrižja putova, gdje nas čeka ostatak grupe, a potom svi skupa nastavljamo put u pravcu odredišta.
Raskrižje putova
Na stazi
U blizini se vidi telekomunikacijski toranj i vrh Sv. Jure. No, međutim, nije to tako blizu. U jednom trenutku vrh se doima na dohvat ruke, a nakon toga vrh nestaje. Staza se igra sa nama, neprekidno se spuštamo i dižemo. Sad smo u kamenjaru, sad u šumici i tako naizmjenično.
Na stazi uz malo hladovine
Konačno! Vrh se čini mnogo bliži. Nema višestrukih spuštanja i dizanja. Dodatnim naporom izlazimo na asfaltnu cestu, koja nas vodi desno do planinarskog doma pod Sv. Jurom.
Planinarska kuća pod Sv. Jurom (1594 m)
Rado bi se osvježili, ali dom je zatvoren i ako je vikend. Bili smo sigurni da će jedan od domova biti otvoren. Pored doma je cisterna sa pitkom vodom. Preostaje nam još zadnjih 30 minuta oštrog uspona do vrha uz pomoć konopa postavljenog na željezne šipke.
Uspon uz pomoć konopa
Barbara ispred mene zadnji atom snage izvlači iz sebe, ali ne posustaje
Konačno, na vrh stižemo u 13 s i 50 minuta i zbijamo se u hladovinu crkve Sv. Jure. Ova crkva nalazi se pedesetak metara ispod istoimenog vrha Biokova n/v 1762 m. To je drugi vrh po visini u Hrvatskoj, kao i crkva na najvišoj nadmorskoj visini. Crkva se prvi puta spominje 1640 godine. Kroz stoljeća izgubila je na svojoj izvornosti. Srušena je 1965 godine radi gradnje TV odašiljača, te je premještena istočnije. Današnja crkva Sv. Jure izgrađena 1968 godine, te je nešto viša od izvorne gradnje. Izgrađena je u betonu i obložena kamenom, osim prednje strane.
Crkva Sv. Jure na najvišoj nadmorskoj visini u Hrvatskoj (1762 m)
Sam vrh dostupan je i asfaltnom cestom, koja je narušila mir i divlju ljepotu vrha i cijelog Biokova. Sa vrha Sv. Jure pruža se prekrasan panoramski pogled na Zagoru, more i otoke. Zbog velike vrućine dogovoren je povratak po asfaltnoj cesti u kombinaciji sa planinarskom stazom. U obilasku vrha sreo sam bračni par iz Italije i zamolio ih da me prevezu svojim automobilom do planinarskog doma pod Vošcem. Bez oklijevanja prihvatili su moju molbu i u dovezli me do cilja.
Bračni par iz Italije: Pier-Luigi i Speranza Ciarini. ( Grazie ancora una volta).
U 16 h i 20 minuta završen je spust. Svi smo na okupu. Slijedi presvlačenje i polazak do planinarske kuće „Pod Javorom“, jedino mjesto gdje se moglo pojesti i popiti. U dubokoj hladovini ispred kuće žeđ smo utažili hladnom pivom.
U hladovini uz osvježenje hladnom pivom
Osvježenje uz pivu u hladovini ispred kuće
Planinska kuća „Pod Javorom“ Biokovo pored pića nudi i hranu - dalmatinske delicije, kao što su: pršut, ovčji i kravlji sir, domaće vino i mnogo toga ali po narudžbi, kao što je roštilj, janjetina i pečenje ispod peke, ili nešto drugo po želji. Kuća je udaljena 15 km od ulaza Parka prirode Biokovo. Br. Mob. 098 293 302 i 098 602 458.Vlasnik ove planinske kuće je Dalibor Miloš – Peko.
Planinska kuća Pod Javorom
Gospodin Peko sa kćerkom i unukom
Pozdravljamo se sa ljubaznim domaćinima u nadi da ćemo se sresti barem još jednom ove godine. Biokovo je prekrasno za planinarenje i potrebno je provesti nekoliko dana da bih ga više upoznao i uživao u kamenoj divljini. Vožnju nastavljamo do Metkovića do hotela Metković gdje smo smješteni.
Hotel Metković
Hotel METKOVIĆ je obiteljski hotel. Nalazi se na izlazu iz Metkovića prema Opuzenu, uz glavnu magistralnu cestu i rijeku Neretvu. Ugodan smještaj, prekrasan ambijent prepun zelenila, domaći specijaliteti i ljubazno osoblje garancija su dobrog zadovoljstva. Na ulazu hotela dočekala nas je ljubazna i simpatična vlasnica Emilia Sršen.
Slijedi smještaj po sobama, tuširanje i odlazak u konobu „Lanterna“, gdje nam je organizirana večera.
Konoba Lanterna
Pored roštilja probale su se i delicije od jegulja i žabljih krakova.
Vrijeme večere
U nastavku slijedi: gpx tragova na Google earthu, na topo karti, vertikalni profil staze, Link – album fotografija koje nisu obuhvaćene ovim putopisom.
Gpx tragovi na Google Earthu
Gps tragovi na topo karti
Vertikalni profil staze