Nedjelja, 23. lipnja 2013.
Nakon uspona na Sv. Juru na Biokovu, drugi dan izleta i planinarenja na putu prema Bosni i Hercegovini je boravak u Metkoviću i safari na delti rijeke Neretve, posjet Mostaru i dolazak u hotel na Rujištu. Nakon doručka u hotelu Metković, većina planinara opušteno uživa u hladovini terase hotela uz jutarnju kavu.
Na terasi hotela uz jutarnju kavicu
Napuštamo hotel Metković u 9 h i 45 minuta i autobusom odlazimo na foto safari do izletišta restorana „Adria“. Organizator foto safarija je restoran Adria. Posebna prednost restorana je što je smješten tik uz hotel Metković u kojem smo i mi odsjeli a raspolaže sa 60 ležaja, tako da se nudi kompletan turistički program sa izletima, smještajem i restoranom. Pored safarija u ponudi restorana je bogat izbor mesnih i ribljih specijaliteta sa roštilja, ražnja i ispod peke. Kao posebni specijalitet nudi se neretvanski brudet od jegulje i žaba. Na odredište dolazimo u 10 h i 20 minuta.
Dolazak na izletišta Adria
Dolina rijeke Neretve jedinstven je prirodni fenomen. Nekad močvarno područje, danas je važno poljoprivredno područje nastalo od močvara, gdje čovjek živi u skladu sa tom prirodom i ostaju nerazdvojeni. To je jedno od posljednjih močvarnih područja Mediterana i predstavlja pravo nacionalno bogatstvo Hrvatske. U tom prirodnom okruženju smješteno je izletište „Adria“, u kojem se može okrijepiti delicijama Neretvanskog kraja, pripremljenih na tradicionalni način u autentičnom okruženju, zapravo, predstavlja nezaboravno iskustvo ( kao što nam je pripremio vlasnik gosp. Marko Sršen). Nakon toga možete se odmoriti uživajući u kompletnoj tišini kakvu samo priroda može kreirati. Safari započinjemo ulaskom u njihove tradicionalne barke zvane “Lađa“.
U lađi se rađalo, vjenčavalo i umiralo. Neretvanska lađa je značila život, a danas je ponos i neizbrisivi trag tradicije koji fascinira svakog dragog posjetitelja naše doline.
Na lađi spremni za polazak
Na lađi spremni za polazak
Ulaskom u lađu dočekali su nas veseli skiperi (voditelji) za dobrodošlicu ponudili su nas domaćom rakijom i smokvama.
U sigurnim rukama našeg skipera opušteno uživamo u spletu tajanstvenih kanala obraslih trskom i šašom. Žalim što nisam ponio svoj GPS pa da zabilježim tragove kuda smo sve prošli, pa da to na Google earthu pogledamo ( drugi puta). Zasigurno, sami se ne bi znali vratiti, ako i bi, onda bi sigurno izgubili puno vremena za doći na početnu poziciju.
Na susjednoj lađi
Sunce nemilosrdno grije, zahvaljujući prirodnoj tendi koja je napravljena od trske, štiti nas od sunca, a i vjetrić lagano puše što ga stvara zbog brže vožnje lađe.
Tenda od trske
Nesvakidašnja uzbudljiva vožnja, što užim, što širim isprepletenim kanalima ušća rijeke Neretve čini nezaboravan doživljaj.
Uski kanal
Uski kanal gdje nas trstika dodiruje. Čudim se kako propela motora ne zapne za korijenje i polegnutu trstiku
Kanal prekriven lopočom. Neki od nas trudimo se da uberemo pokoji cvijet lopoča pa da poklonimo našim damama
Dolinu rijeke Neretve odlikuje bogatstvo biljnog i životinjskog svijeta. Tu je bogato stanište ribljih vrsta, posebno jegulje. Postoji tradicionalni način lova u povezanim vršama ( postoji adekvatan naziv, nisam ga zapamtio).
Ušće Neretve bogato raznim ptičjim vrstama
Naš skiper pokušava nam dočarati život u i na Neretvi, pokazati kako Neretvljani love ribu i uzgajaju agrume koji su simboli ovog kraja (mandarine, smokve, grožđe, masline---).
U nezaboravnom labirintu neretvanskih kanala, kao kruna svega je izvor i jezero Kuti sa svojim bogatstvom biljnog i životinjskog svijeta.
Jezero
Nakon uzbudljive dvosatne vožnje dolazimo na odredište izletišta Adria, gdje nam je organiziran i ručak.
Na kraju vožnje zajednička fotka prije ručka
Vrijeme ručka
Vrijeme ručka
Ovaj safari na ušću Neretve, kao i sam ručak ostat će duboko urezan u našim sjećanjima. Riječi i slike nisu dovoljne da se u potpunosti opiše doživljaj, jednostavno, potrebno je doći, vidjeti i doživjeti iskonski mir i ljepotu safarija na ušću Neretve.
Nakon obilatog ručka u 14 h i 45 minuta nastavljamo vožnju do Mostara, gdje je predviđeno vrijeme obilaska dva sata. Granicu prelazimo brzo bez zadržavanja. Dolaskom u Mostar razilazimo se u nekoliko odvojenih skupina, svatko prema svom vlastitom nahođenju. Kao prvo i ne zaobilazno je posjetiti stari Mostarski most i pronaći mjenjačnicu za promijeniti Eure u Konvertibilne Marke.
Fotka na starom mostu
Još nekoliko fotografija starog mosta sa različitih lokacija:
Pogled sa mosta na tok Neretve
Silaskom sa mosta ulazimo u stari dio grada Mostara.
Stari dio grada
Iz starog grada pogled na most
Šetnjom po starom gradu dolazim do Kosi Mehmet Pašine Džamije. Grupe stranih turista ulaze i razgledavaju Džamiju. Zamolio sam mladog prodavača koji prodaje ulaznice da me odvede na Minaret, što je i učinio. Nažalost, zaboravio sam mu ime pa ga ne mogu spomenuti imenom i prezimenom, zato evo njegove slike sa Minareta. Na taj način želim se zahvaliti što mi je omogućio napraviti nekoliko slika Mostara sa Minareta.
Mladi gospodin koji mi je omogućio da se popnem na Minaret. Nekolilo slika sa Minareta
Pogled na most sa Minareta
Pogled na most i Mostar sa Minareta
Prizor iz starog grada
Iz Mostara krećemo u 19 h i 15 minuta u pravcu Rujišta 25 km udaljenom od Mostara do hotela „Snježna Kuća“, gdje smo smješteni.
Hotel Snježna Kuća na Rujištu
Na ulazu u motel dočekala nas je ljubazna recepcionerka Senada Hađalić poznata po nadimku“Garava“, u daljnjem tekstu i mi ćemo je tako oslovljavati. Slijedi smještaj po sobama, a potom se spuštamo do restorana kako bi se osvježili i probali nešto od ponuđenih specijaliteta. Odlazimo nešto ranije na počinak nego što je to uobičajeno za naše društvo, obzirom da nas sutra čeka naporan dan uspon na Zelenu glavu i Otiš na planini Prenj.