Dinara - ježevići_Crvene grede_pl. skl. Josip Goreta, Pl. skl. Josip Goreta

Četvrtak, 06. srpnja 2017.
Prostorni gorski lanac Dinara – Kamešnica nakon Velebita (145 km), drugo je najduže gorje među Dinaridima koje se pruža smjerom sjeverozapad-jugoistok u dužini oko 110 km, uzduž hrvatsko-bosanske granice od vrela Zrmanje i Ličke Kaldrme pa sve do Buškog blata i Tijarice. Duž toga dugog dinarskog lanca, najsjeverniji veći vrh je Veliki vrh na Vilici (1.654 m) sjeverno od Knina, a najviši je Troglav (1.913 m) sjeverno iznad Sinja i najistočniji Konj na Kamešnici (1.854 m) južno od Livna.

U tomu dugom rasponu se ovaj dinarski lanac može reljefno podijeliti glavnim poprečnim sedlima s pripadnim cestama na 5 logičnih gorskih cjelina: 1-najsjevernija planina Vilica (1654 m) do ceste Knin-Grahovo, 2-uža planina Dinara (1832 m) do kotline Uništa i sedla Privija, 3-srednji najveći i najviši greben Troglava (1912 m) do sedla Vaganj-Prolog, 4-istočnije planina Kamešnica (1856 m) i 5- od Voštana najjužnija gora Tovarnica (1285 m) kao krajnji jugoistočni ogranak lanca Dinara-Kamešnica.

Ne mogu, a da ne spomenem i ne pohvalim PU Dinaridi iz Splita, koja je u proteklih nekoliko godina svojom aktivnošću na području Dalmacije i Dalmatinske zagore trasirala i markirala bezbroj planinarskih staza i prilaznih putova uz potporu lokalnih planinarskih društava i na taj način dali veliki doprinos u razvoju planinarstva u ovim krajevima, a posebice na području Dinare, a nama planinarima i svim ljubiteljima prirode približili nesvakidašnju ljepotu i prostranstva Dinare i njenih pograničnih vrhova.
Dinara je uglavnom bezvodna i zato se svaka kap vode od davnine osobito cijenila, pogotovo u višim dijelovima planine. Stočari koji su stoljećima vodili blago na ispašu znali su za sve izvore, stalne i povremene, a kako bi barem malo sačuvali zalihe vode kad ljeti izvori presuše, uređivali su lokve u kojima se voda zadržavala cijele godine.

Planinarska udruga Dinaridi doskočila je i tom problemu, naime, izgradnjom planinarskih skloništa opskrbljenim sa vodom i smještajem, te je na taj način nama planinarima omogućila više dnevni boravak u planini. Staze su odlično markirane i obilježene putokazima. Trasirane su na najbolji mogući način te ne predstavljaju teške uspone. Potrebno je napomenuti da su sve staze duge i nisu tehnički zahtjevne, ali stoga, traže dobru fizičku spremnost i kondiciju. Mogućnosti za planinarenje su mnogobrojne kako za jednodnevno, tako isto, za višednevno planinarenje, a što je vidljivo iz novoizdane karte "Troglavska skupina - istok i zapad“ u naknadi HGSS-a.

Crvene grede – sa lokalne ceste na početku staze „Marin bunar“

PRISTUP VOZILOM (od Rijeke do Ježevića)
Od Rijeke preko Senja, Vratnika – ulazak na autocestu Žuta lokva – izlaz sa autoceste za Gračac i Sv. Rok. Vožnju dalje nastaviti državnom cestom D 50 do Gračaca, dalje državnom cestom D1 preko Knina prema Vrlici do mjesta Civljani, gdje treba skrenuti lijevo na lokalnu cestu, koja prolazi pored punionice vode Cetina i crkve Sv. Spasa. Kod crkve treba skrenuti desno i nastaviti do slijedećeg križanja cestovnih pravaca: desno cesta vodi prema Vrlici, tu treba nastaviti lijevo prema „Ježevićima“ i na izrazito oštrom zavoju iznad zaselka Žeravice s lijeve strane ulazi se na makadam. Skretanje je opskrbljeno sa smjerokazom, pa ako se pazi ne može se pogriješiti. Isto tako, put je dobro označen sa zimskim markacijama i velikom informativnom tablom, podno koje stoji natpis pl. staza „Marin bunar“ (Marin's Well). S osobnim automobilom može se nastaviti makadamskom cestom još 2 km do Bilove drage. Dalje makadam je samo za terence.

ISHODIŠTE POHODA – SMJER KRETANJA (s karakterističnim putnim točkama)
Ježevići – makadamska cesta iznad zaselka Žeravice (381 m), parking Bilova draga (446 m), Dražića dolac (1325 m), Modrića dolac (1370 m), preko Ćorić Lacmena do Pl. skl. Hrvatskog viteza „Josip Goreta“ (1530 m). Ukupna dužina staze 8,7 km. Vrijeme gpx traga 4 h i 16 minuta.Minimalna visina 381 m, maksimalna 1544 m, Visinska razlika pri usponu 1217 m, pri silasku 122 m. Visina polazišta 446 m. Visina odredišta 1530 m. Prosječan nagib16%.

Izvod iz analize gpx traga

Opis puta

Mala četvero člana ekipa u sastavu: Desa, Zoran, Matija i ja, Mirko odlučili smo se na dvodnevnu avanturu planinarenja na području najvišeg dijela Dinarskog gorja. Ovog puta odabrali smo središnji dio Dinare – Troglavsku skupinu sa slijedećem vrhovima: Jankovo brdo (1780 m), Troglav (1913 m), te Velika Duvjakuša (1708 m).
Dvodnevna avantura planinarenja pretvorila se u trodnevnu. Zbog loših vremenskih uvjeta, a da bi ostvarili zacrtani cilj odlučili smo produžiti naš boravak na Dinari za još jedan dan. Iz tog razloga plan izleta osmišljen je na slijedeći način:

1.Dan: Ježevići od parkinga na Bilovoj dragi - planinarskom stazom preko Crvenih greda, Dražića i Modrića dolca do pl. skl. Hrvatski vitez Josio Goreta.
2.Dan: Pl. skl, Josip Goreta – Jankovo brdo, grebenskom stazom na Troglav i spust do planinarske kuće Pume.

3.Dan: Planinarska kuća Pume – Ježevići (Sutin), te transfer do Bilove drage.

Ukoliko se želi skratiti staza, što smo mi i učinili, silaskom s asfaltne ceste na makadam treba pratiti zimske markacije i nastaviti vožnju preko Velikog suhog polja do Bilove drage u dužini 2 km. Na manje proširenje parkirati automobil. Desetak metara dalje od parkinga nalazi se tabla s oznakom „Marin bunar“ 4 h i Pl. sklonište Josip Goreta 4 h.
Dan je topao i sunčan bez oblačka. Naš pohod započinjemo u 10 h i 20 minuta. Od parkinga pedesetak metara dalje napuštamo makadam i ulazimo na šumsku stazu koja u nastavku presijeca nekoliko puta cestu, a potom nastavlja blagim usponom kroz makiju i nisko šumsko raslinje. Nakon 1 h laganog hoda i prijeđenih 1,5 km, ostvarena je visinska razlika pri usponu od 300 m. Od tu uz oštriji uspon staza skreće desno prema istoku i ulazi u stjenovitu barijeru Crvenih greda.
Uspon ovom stazom smatra se najljepšim i najatraktivnijim usponom na Dinaru. I doista se može reći da je tako. Sa staze pružaju se fenomenalni pogledi na Peručko jezero, Svilaju, veliki Kozjak (Kijevski Bat), Prominu, izvor Cetine…

Od parkinga po makadamu (50 m). Sklonište 4 h i Marin bunar 4 h

Na stazi prema stjenovitoj barijeri Crvenih greda

Kratki odmor za osvježenje

Pogled unazad na Kijevski Bat

Lijepo građena u stijeni uklesana staza - Crvene grede

Zmija - Šara poljarica

Peručko jezero i Svilaja

Poznata je činjenica da svako veće naselje na dalmatinskoj obali ima od davnina uhodane staze i putove u svoje zaleđe kojima su pastiri gonili svoja stada u hladniju i plodniju Zagoru, seljaci obrađivali i kosili poneku njivu. Isto tako, u dalmatinskoj zagori u podnožju masiva Dinare, sva Podinarska sela imaju svoje uhodane putove na Dinaru. Jedna od takvih je i ova staza – nekadašnji pastirski put koji je služio stanovnicima ovdašnjih sela koji su u ljetnom periodu sa svojim blagom na visinskim pašnjacima boravili u naručju i zagrljaju Dinare.

Izlaskom iz Crvenih greda dolazi se na prijevoj, od kuda se prostire pitoma zaravan Dražića dolca smješten na nadmorskoj visini od 1325 m. Tu u hladu nekadašnje pastirske staje napravili smo dužu pauzu za odmor i marendu, nakon toga slijedimo stazu kroz nepregledne valovite travnate zaravni prošarane kamenjem, livade, vrtače, lokve, a široki vidici na sve strane, što Dinari daje posebnu ljepotu, a nama planinarima čini ovaj pohod veličanstvenim i poželjnim da se ponovo dođe.
Dodatnu ljepotu i čar daju nekadašnji stočarski način života i izgrađeni ljetni stanovi – katuništa, kao što je jedan od takvih ovaj na Dražića dolcu. Na svakom koraku se osjeća nekadašnja prisutnost stočarskog načina života. Tu ljepotu je teško opisat riječima ili slikom predočiti, treba jednostavno doći, vidjeti, uživati i biti dio te prirodne ljepote.

Travnata zaravan prošarana kamenjem - prema Dražića dolcu

Dobrodošli na Dražića dolac

Nekadašnji pastirski stan – danas moderniziran s fotonaponskim – solarnim ćelijama

U nastavku od Dražića doca, laganim usponom po bujnim livadama do Modrića Dolca (1370 m), i raskrižja putova. Ravno odvaja se staza za Marin bunar (20 min.), desno za pl. skl. Josip Goreta (30 min.). Kako vrijeme odmiče vrijeme se kvari – oblaka sve više, očekuje se i prolazna kiša, iako po vremenskoj prognozi nije predviđena kiša.

Mi nastavljamo desno preko Ćirića Lacmena prema skloništu Josip Goreta do kojeg nam treba savladati visinsku razliku od cca 160 m na dužini puta 1,2 km. Imali smo sreće u sklonište smo stigli u 15 h koju minutu prije kiše. Ukupno vrijeme hoda sa pauzama 5 h i 17 minuta. Zbog kiše koja je padala sve do 19 h, nismo ostvarili plan da dođemo do pl. kuće Pume, gdje smo trebali prenoćiti. Došlo je do promjene plana. Ostajemo prespavati u pl. skl. Hrvatskog viteza Josip Goreta, a sutradan Jankovo brdo – Troglav – Velika Duvjakuša i pl. kuća Pume.