PETAK, 10. OŽUJKA, 2017.
Drugi dan našeg boravka na Kozjaku predviđen je za pohod istočnim grebenom od ishodišne točke planinarskog doma Putalj preko kapelice Sv. Jurja, vrha Tureta, Bobanove grede, Markezine grede, te spust s Markezine grede do centra u Klisu.
Iako je Kozjak jedinstven masiv, mogli bismo ga prema najvišim vrhovima podijeliti na tri dijela:
zapadni s vrhom Sv. Ivan Biranj i pl. domom Malačka, središnji s vrhom Sv. Luka i pl. domom Putalj i pl. kućom pod Koludrom, te istočni s vrhom Sv. Juraj i s klinčanim putom kroz stijenu i dalje do Markezine grede i Klisa.
Većina uspona je zanimljiva po tome što na razne načine svladavaju Kozjakovu stjenovitu barijeru, a uz to pružaju vidik na more i Kaštela koji se širi sa svakim korakom. Dvije su od njih osigurane klinovima i čeličnim sajlama, pa predstavljaju prave atrakcije jer su nalik minijaturnim alpskim ferratama.
Na kratkome potezu, uspinjući se od mora do ruba visoravni, planinar doživljava tri različita svijeta, puna kontrasta: zeleni pojas bujne mediteranske vegetacije s voćnjacima, vinogradima i poljima, zatim pojas okomitih stijena građenih od krednoga vapnenca, s vegetacijom točila, stijena, usjecima i žlijebova te mnogobrojnim špiljama, te konačno, iznad stijena visoravan s rijetkom makijom i tipičnim ljutim kraškim kamenjarom.
Pogled na greben Kozjaka prema istoku i vrh Sv. Jurja 676 m
ISHODIŠTE POHODA ( s karakterističnim putnim točkama)
Pl. dom Putalj (460 m), prijevoj Vrata (653 m), Splitov klinčani put, kapelica Sv. Juraj (676 m), Vrh Tureta ( 613 m), Bobanova greda 514 m), Markezina greda (573 m), te Klis centar (314 m). Ukupna dužina staze 13 km. Vrijeme gpx traga 6 h i 51 minuta. Minimalna visina 314 m, maksimalna 703 m. Visinska razlika pri usponu 1492 m, pri silasku 1624 m. Visina polazišta 462 m. Visina odredišta 676 m. Prosječan nagib 28%
OPIS PUTA
Od pl. dom Putalj krenuli smo u 8 h i 45 minuta dobro obilježenom planinarskom stazom, koja u prvom dijelu vodi siparom prema sjeveroistoku. Nakon prelaska sipara nastavlja lijepo građena staza, (znalački trasirana) - po višestrukim serpentinama penje se lagano najprije kroz nisko raslinje, nastavlja tipičnim dalmatinskim kamenjarom sve do izlaska na greben i prijevoj Vrata (n/v 653 m).
Poznata je činjenica, da gotovo svako veće naselje na dalmatinskoj obali ima od davnina uhodane staze i putove u svoje zaleđe. To su nekadašnji građeni pastirski i gospodarski putovi koji su povezivali priobalje i zaleđe planine, tako i Kaštel Sućurac ima svoju lijepo građenu stazu. Na prijevoja Vrata nalazi se višestruko raskrižje putova:
Lijevo u pravcu zapada odvaja se put za crkvicu Sv. Luka i Veli Vrj, ravno prema sjeveru odvaja se put za Marića staje, desno prema istoku odvaja se put za crkvicu Sv. Juraj i Blaca.
Na stazi po siparu
Umjerenim usponom po građenoj stazi
Sve što se više dižemo pogledi širi i ljepši
Izlazak na visoravan na prijevoj Vrata na kome se nalazi raskrižje putova
Od ovog križanja nastavljamo prema istoku. Staza jednim dijelom vodi pored makadamske ceste koja povezuje Veli Vrj i Blaca, nakon toga se odvaja prateći greben kroz kamenjar, nisko raslinje i makiju. Na ovom dijelu od prijevoja Vrata pa sve do podnožja Golog brda na dužini od 4,2 km, staza je gotovo polegnuta s vrlo malim odstupanjima u visini.
Polegnutim dijelom grebenske staze prema istoku
Na stazi u pravcu odredišta
Pogled unazad prema zapadu na greben Kozjaka
Kave – iskopine lapora u podnožju Kozjaka narušavaju lijepi vidik
Križanje putova
Na ovom mjestu u podnožju Golo brdo izlazi Splitov klinčani put skraćeni naziv „SKP“ na što ukazuje postavljeni smjerokaz na željeznom stupu. Ovaj klinčani put bio je mali izazov ali nije bio predviđen planom. Želio sam ga proći. No, međutim, ostatak ekipe nije želio odstupiti od plana, ali me nisu ni sprečavali da to odradim sam, što sam i učinio. Za to vrijeme ekipa me čekala kod crkvice Sv. Juraj.
Naime, još daleke 1953. godine član Planinarskog kluba “Split” gospodin Petar Dragičević, po zanimanju kamenoklesar, uhvatio se u koštac sa stijenom Kozjaka. Izgradio je i osigurao klinovima i čeličnom užadi put kroz stijenu Kozjaka. Put se i danas dobro održava i svojom atraktivnošću privlači mnoge planinare. Najkraći prilaz ovom klinčanom putu je od Ninčevića.
Na samom početku započinje strmi spust po kamenim grotama osiguran klinovima, nakon toga nastavlja prema istoku prečenjem okomite stijene osigurane čeličnim sajlama. Spust se nastavlja kroz strmi klanac, gdje staza okreće oštro desno prema jugozapadu i dalje vodi podno okomitih stijena, te nastavlja neugodnim spustom kroz makiju i sipar, te izlazi na protupožarni put. Staza dajje vodi prema zaselku Ninčevići. Od protupožarne ceste do vrha grebena nastavljam uspon istim putem po kojem sam se i spustio. Vrijeme spusta i uspona 1 h. Visinska razlika 190 m. Nekoliko fotki s SKP_a.
Na samom izlasku sa SKP_a postavljena je mesingana ploča na kojoj je ispisan datum otvaranja 12. 04. 1953 godine. Ploču je postavio planinarski klub Split povodom 35_e obljetnice.
Prečenje stijene osigurane čeličnim sajlama
Zanimljiv detalj izbrazdane stijene
Spust do protupožarne ceste
Pri usponu pogled na dio osigurane stijene
Izlaskom na greben od stupa desno prema istoku nastavljam oštrijim usponom, hrptom Golog brda do crkvice Sv. Jurja , gdje me čeka ostatak ekipe.
Sv. Jure ili Sv. Juraj (676 m) najviši je vrh istočnog dijela Kozjaka. Vršni dio Svetog Jurja preplavljen je raznoraznim antenskim sustavima koji značajno narušavaju njegov izgled. Vrh je označen natpisom na omanjem kamenu koji je jedva čitljiv. Od vrha prema istoku tridesetak metara sagrađena je prapovijesna kamena crkvica Sv. Jure do koje vodi hodočasnički - Križni put od Blaca. S ovog vrha pružaju se prekrasni vidici na sve strane: prema istoku Markezina greda, Klis i Mosor, prema jugu Solin, Split i otoci, prema zapadu greben Kozjaka, te prema sjeveru u daljini lijepo se vidi Kamešnica.
Crkvica Sv. Jurja
Prema zapadu – greben Kozjaka
Prema istoku – greben Mosora
Od Sv. Jurja staza se spušta sa sjeverne strane Križnim putom, koji nas nakon 30_tak minuta dovodi na makadamsku cestu i raskrižje putova: desno odvaja se put za Gornje Rupotine i na vrh Tureta podno kojeg se nalazi „Zip linea“, Ravno za Blaca i Klis. Nakratko popeli smo se do prijevoja podno Turete da pogledamo „Zip linea“. Nakon toga vraćamo se na makadamsku cestu i po njoj do asfaltne ceste i prijevoja Blaca. Odatle pružaju se dvije mogućnosti do Klisa. Prva mogućnost grebenom preko Bobanove grede ili podnožjem okomitih stijena Bobanove grede. Obzirom da je puhala jaka bura, odlučili smo se na stazu koja vodi podno vršnog grebena, a i preporuka gosp. Čerče bila je ta staza, koja je mnogo atraktivnija.
Pri spustu od Sv. Jurja na stazi kuda vodi Križni put. U daljini vidi se Kamešnica pod snijegom
Na prijevoju podno vrha Tureta, gdje je izgrađen „Zip linea“
Prijevoj Blaca
Od ovog prijevoja spuštamo se asfaltnom cestom u dužini 600 m do oštrog desnog zavoja na kojem se s lijeve strane ulazi na planinarski markirani put, koji se umjereno uspinje do podnožja okomitih stijena i vršnog grebena Bobotove grede. Neko nekog vremena izlazimo ponovo na greben i po njemu nastavljamo sve do ostataka„Ilirske tvrđave“ (n/v 490 m). Tu se razdvajamo: Zoran i Marjan nastavljaju vršnim grebenom Markezine grede nemarkiranim putom (povremeno označen čuljcima), Matija i ja nastavljamo markiranim putom koji vodi polukružno do vrha Markezine grede 573 m).
Pogled od Bobanove grede prema Mosoru i Solinu
Izlazak na greben na kraju Bobanove grede
Pogled unazad na greben Bobanove grede i na prijevoj Blaca
Ostaci Ilirske utvrde ( 490 m)
Na vrhu Markezine grede (573 m)
Pogled s vrha Markezine grede na Kamešnicu
Nakon kraće pauze nastavljamo strmim spustom između i preko kamenih grota, zatim staza izlazi na veće razlomljeno kamenje ( grublji sipar), dalje slijedi kroz makiju, zatim ulazi u područje visoke šume. Staza dalje prolazi kroz naselje Radići, te nas dovodi da samog centra Klis, gdje nas čeka gosp. Darko Gavrić – Čerčo radi transfera do pl. doma Putalj, gaje smo nastavili zajedničko druženje do kasno u noć. Stoga, ovim putom želim se zahvaliti gosp. Čerći u svoje ime i u ime cijele ekipe, što nam je bio na dispoziciji cijelo vrijeme našeg trodnevnog boravka na Kozjaku.
Pri spustu s vrha Markezine grede
Pogled sa staze na Mosor i Klis
Dolazak u centar Klisa
Pl. dom Putalj – u društvu s gosp. Darkom Gavrićem – Čerčom
U nastavku slijedi: gpx tragovi na Google Earthu, na topo karti, vertikalni profil staze, te link na album fotografija koje nisu obuhvaćene ovim blogom.
Gpx tragovi na Google Earthu
Gpx na topo kari
Vertikalni profil staze
3D - profil staze