Dabarski kukovi-Kiza-Žuti kuk-Vranji kuk-Široki kuk-Butinovača

MAX
MIN

Subota, 7. lipnja 2014.
Dabarski kukovi su stjenoviti greben na srednjem Velebitu, koji se protežu oko 10 km u blagom luku od vrha Bačića kuka (1304 m) na sjeverozapadu do Ljubičkog brda (1320) na jugoistoku iznad Baških Oštarija. Bijeli, kameni tornjevi nepravilnih oblika, izranjaju, iznad šumskog zelenila i ( što plićih -  što dubljih) Duliba i Dabrova (Dabar je stari uvriježeni naziv na duboku šumsku dolinu ili provaliju u obliku korita, dok su Dulibe manje ili veće zaravni omeđene šumskim zelenilom). Ne tako davno, te doline su bile naseljene, danas, na žalost, ostaci sela i kuća podsjećaju i svjedoče o težini života žitelja ovog kraja. Karakteristično je za ovu grebensku stazu da se kreće na prosječnoj nadmorskoj visini iznad 1100 m, sa vrlo malim oscilacijama u visini od jednog do drugog vrha, najviše , okvirno do 150 m. Staza p
rolazi kroz visoke, okomite, okrugle, oštre, glatke, nazubljene bijele vapnenačke stijene, kroz male šumarke, pitome i slikovite travnjake koji su se ugurali među njih. Put nije lak i jednostavan, težak je, ali svaki kuk će vas nagraditi prelijepim panoramskim vidikom.  Sa Dabarskih kukova najljepši je pogled prema moru i otocima, prekrasan je pogled na Dabrove i Dulibe, kao i na šumsko zelenilo u okruženju. Niti jedan opis, kao niti ijedna slika, ne može dočarati ljepotu i doživljaj ovih kukova – mora se doći vidjeti i doživjeti tu ljepotu i u njoj uživati. Jednostavno rečeno: to je divlje, lijepo, zanimljivo, atraktivno i uzbudljivo.


Pogled na Dabarske kukove sa vrha Kiza

PRISTUPAUTOMOBILOM:

Državna cesta D25 (Karlobag – Gospić) do Baških Oštarija. U centru B. Oštarija 200 m prije hotela Velebno, preko puta bivše os. škole - skrećemo lijevo za Stupačinovo (tabla sa natpisom). Od ovog raskrižja vožnju nastavljamo još 2,5 km do izvora Kamenica (proširenje na oštrom zavoju makadamske ceste gdje se može ostaviti automobil, ili 200 m niže – veliki parking). Izvor Kamenica je početna točka uspona na Kizu.

ISHODIŠTE POHODA (s karakterističnim putnim točkama)
Izvor Kamenica (1050 m), Anin kuk (1110 m), Kuk od Špiljić plane (1200 m), Kuk od Pećice (1265 m), vrh Kiza (1278 m), Žuti kuk (1180 m), Vranji kuk (1131 m), Široki kuk (1081 m), vrh Butinovača (1127 m), te povratak do pl. doma Prpa (935 m). Dužina staze 11,3 km. Vrijeme gpx traga 6 h i 57 minuta.  Visinska razlika pri usponu 1305 m,  pri silasku 1405 m. Minimalna visina 924 m. Maksimalna visina 1276 m. Prosječan nagib 27%.

Izvod iz analize gpx traga.

Uspon na Kizu moguć je iz dva pravca: sa južne strane uspon je kraći ali teži i strmiji. Prilaz nije uočljiv, nedostaje pokoja markacija pa se zbog toga ne preporuča. Drugi pravac je standardni uspon od izvora Kamenica. Ovaj pravac ima svoju pod varijantu uspona kroz Ajdučka vrata ( 50 m desno poslije izvora Kamenica ), koju je Vlado Prpić markirao. Obe pod varijante spajaju se na prijevoju između kuka Grabar i kuka od Pećica. Na tom travnatom prijevoju je i križanje putova: desno odvaja se staza za Grabar, a lijevo za Kuk od Pećice. Za uspon na Kizu mi smo odabrali ovu standardnu varijantu od izvora Kamenica. Na lijevoj strani stoji velika kamena gromada na kojoj je ispisan smjerokaz za Kizu (1 h). Pohod započinjemo točno u 7 h. Tu staza ulazi u bukovu šumu i strmo se uspinje, djelomično kroz kamenjar.

Smjerokaz za kuk od Špiljić plane

Travnata zaravan - prijevoja Alaginac

Žurim nazad istim putom do odvojka za Kizu, do kojeg stižem za 5 minuta od Alaginca. Na ovom odvojku stoji manji kamen sa smjerokazom Kiza i natpisom potrebnog vremena uspona - 40 minuta. Staza dalje vodi oštrijim usponom kroz šumu do travnatog proplanka – i križanja putova: desno za Grabar, lijevo, za Kuk od Pećica. Tu krećem lijevo i uspinjem se na Kuka od Pećica (n/v 1265 m), gdje me čeka Matija ( uspon na ovaj vrh preporučio nam je Prpa). Sa ovog vrha otvaraju se pogledi na sve strane, a posebno je lijep pogled na Grabar, Kizu i dalje sve do Bačića kuka.

U travnatoj zaravni prije samog vrha

Neobični kameni oblici u podnožju vrha Kize

Pogled prema Grabaru i Ljubičkom brdu

Zlatni ljiljan

Sa ovog prijevoja započinjemo ponovo strmi spust po siparu sa sjeverozapadne strane grebena, a zatim strmim usponom do samog vrha Žutog kuka (n/v 1180 m).

Spust po siparu prema Žutom kuku

Pogled u nazad na neobične stijene od kuda smo se spuštali. Nakon spusta slijedi oštar uspon po kamenjaru do samog vrha

Na stjenovitom dijelu uspona prema Žutom kuku

Na sam vrh dolazimo u 9 h i 25 minuta. Sa ovog vrha razgled je, isto tako, lijep pa neću se ponavljati.

Matija na Žutom kuku stavlja žig u svoj planinarski dnevnik

Rascvali božur ispod visokih bijelih stijena

Okomiti kameni šiljci

Visoki kameni zid pored staze

Pri samom kraju spusta dolazimo do poznate kamene glave poznate pod imenom „Indijanac“.

Kamena glava Indijanca

Tu imamo 2 „Indijanca“ – jedan iznad drugoga

Desetak minuta dalje od ove stijene stižemo do raskrižja putova: Lijevo za Premužićku, a desno za Vrani kuk. Spust do ovog raskrižja trajao je svega 40 minuta. Od raskrižja uz strmi uspon do vidikovca, od kuda se pruža lijepi pogled na kukove i dolinu Crnog dabra prema istoku.

Na usponu prema vidikovcu i Vranom kuku

Pogled na Dabarske kukove i dolinu Crni Dabar sa istočne strane sa vidikovca

Od vidikovca put nije dalje prohodan te je potrebno  malo se vratiti i zaobići okomite stijene i nastaviti dalje do Vranjeg kuka, gdje dolazimo točno u 12 h.

Na položenom dijelu staze prema Širokom kuku

Pogled na Bačića kuk, Ravni Dabar, Budakovo i Prikinuto brdo i Visibaba, i dalje prema Šatorini

Prelaskom Širokog kuka otvara se mogućnost skretanja u desno prema prijevoju između Crnog i Ravnog Dabra. Skretanje na stazu nije označeno?. Onaj tko želi tim putom spustiti se u Ravni Dabar, mora se dobro pripremiti i paziti na skretanje. Nastavljamo dalje po šumskom i grebenskom putu do Butinovače (n/v 1127 m). Vrh je ravan i kamenit, označen je natpisom imena vrha i njegovom visinom.

Staza prolazi sredinom ovog cvjetnog proplanka, zatim se spušta kroz šumu i izlazi na raskrižje Pržine  na Premužić stazi:  lijevo po Premužićki do Baških Oštarija, desno za Dabarsku kosu, a ravno za pl. dom Prpa ( na manjem kamenu ispisan je naziv Prpana). Ovo je jedan od starih i najkraćih putova koji povezuje Ravni Dabar sa Baškim Oštarijama. Staza vodi kroz gustu bukovu šumu, uspinjući se umjereno.

Na stazi prema Baškim Oštarijama

Nakon pola sata laganog hoda kroz hladovinu, dolazimo do još jednog raskrižja: lijevo – „Prpa kraće“, a desno – „Prpa duže ali ljepše“.

Raskrižje

Odabiremo dužu stazu, ali ljepšu. Kratak uspon po travnatoj stazi, izlazimo na greben (dug 1 km), od kuda se pružaju veličanstveni pogledi na more i otoke, na polje na Baškim Oštarijama, na vrhove prema Ljubičkom brdu, prema Bačića kuku i njemu bližih vrhova, na dohvat ruke je Basača.

Pogled prema moru i otocima

Na stazi pri spustu sa grebena

Nedugo zatim, izlazimo iz šumskog raslinja na otvoreni dio staze na rub polja prepun žutog cvijeća.

Na stazi prepunoj cvijeća

Nastavak slijedi kolnim putom kroz Oštarijsko polje i nakon 15 minuta dolazimo do planinarske staze,  kojom dalje nastavljamo desno ispod drvenih stupova za struju do planinarskog doma Prpa.

Dolazak na planinarski dom Prpa. Tu završava naša današnja avantura po Dabarskim kukovima

Još jedan pogled na Dabarske kukove od pl. doma Prpa – neodoljivi su

U nastavku slijedi: gpx tragovi na Google Earthu, na topo karti, vertikalni profil staze, te slideshow albuma fotografija.

Gpx tragovi na Google Earthu

Gpx tragovi na topo karti

Vertikalni profil staze
3D - prfil
LINK: Album fotografija