Subota, 21. lipnja 2014.
Treći dan našeg boravka na Blidinju, predviđen je za uspon kružnom turom od Vitlenice na Hajdučka Vrata, Veliki Vilinac, te spust preko Malog Vilinca, Janine plane do skijališta Risovac. Ova staza je najzanimljivija i najatraktivnija za sve planinare i ljubitelje prirode. Hajdučka Vrata , nalaze se na istočnom dijelu planine Čvrsnice. To je nesvakidašnji prirodni fenomen neobične ljepote, koji izaziva čuđenje i divljenje. Stoljetni atmosferski utjecaju (vjetrovi, kiše i sunce…) u stijeni su načinili kružni otvor - čarobni prsten promjera okvirno 5 metara.
Nažalost, zbog nastavka djelovanja erozije, koja je i napravila Hajdučka vrata, ovo čudo prirode iz dana u dan sve više nestaje. Stoga, u strahu da bi se skoro mogao srušiti, planinari ga sa posebnom čašću i štovanjem pohode, kako bi vidjeli to čudo, te pokušali inicirati djelovanje države da ga zaštiti. Kameni prsten, poznat kao Hajdučka vrata, kaže legenda, bio je mjesto na kojem su se odmetnuti momci ovih krajeva proglašavali hajducima. Kada jednom prođu kroz Hajdučka vrata, oni se zavjetuju da će čuvati družinu i biti njen uzoran član. Nalaze se na 2.000 metara nadmorske visine, tamo gdje su hajduci mogli biti sigurni od bilo kakvih potjera i progona.
Hajdučka Vrata – čarobni planinski prsten na Čvrsnici
PRISTUP AUTOMOBILOM (do Vitlenice )
Od motela Hajdučke Vrleti treba voziti u pravcu Rame i Jablanice 450 m do prvog križanja. Lijevo vodi makadamska cesta prema Kedžari, desno prema Risovcu i Jablanici. Tu treba skrenuti desno i nastaviti asfaltnom cestom 6 km, do slijedećeg križanja. Ravno asfaltna cesta vodi prema Sovićima i Jablanici, a desno se odvaja makadamski put za Zaglavlje i Vilinac (3,5 km) do prijevoja pod Vitlenicom, gdje se nalazi ulaz na planinarsku stazu. Do ovog prijevoja prevezao nas je Oliver Lončar sa svojim kombijem. Prijevoz se odvijao u više navrata. Najprije grupa „B“, a potom grupa „A“.
ISHODIŠTE POHODA – SMJER KRETANJA (s karakterističnim putnim točkama)
Ishodišna točka ovog planinarskog izleta je raskrižje na cesti R419 ( 1223 m) - Ravno asfaltna cesta vodi prema Sovićima i Jablanici, a desno se odvaja makadamski put za Zaglavlje i Vilinac (3,5 km) do prijevoja pod Vitlenicom (1456 m), Hajdučka Vrata (2000 m), Veliki Vilinac (2118 m), Mali Vilinac (1998 m). Silazak na skijalište Risovac (1300 m). Ukupna dužina staze 22,2 km. Vrijeme gpx traga (8 h i 17 minuta. Minimalna visina (1223 m, maksimalna 2122 m. Visinska razlika pri usponu 1644 m, pri silasku 1568 m. Visina polazišta 1223 m. Visina odredišta 2118 m. Prosječan nagib 15%.
Opis puta
Kao i prethodna 2 dana, podijeljeni smo u dvije grupe „A“ i „B“. Grupa „A“: uspon na Hajdučka Vrata, Veliki Vilinac i povratak kružnom turom preko Malog Vilinca i Mandine plane do skijališta Risovac. Druga grupa „B“: uspon do Hajdučkih Vrata i povratak istim putom. Na raspolaganju su nam 3 vodiča, raspoređeni po grupama: Grupu „A“ predvodi Oliver Lončar, a grupu „B“ Žaklina Ivanković i Darko Šego, svi tri iz HPD Pločno iz Posušja. Predstavljam našu ekipu vodiča, koja je dobile sve pohvale, kao i vodiči iz prethodna 2 dana.
Sa lijeva na desno: Darko Šego, Žaklina Ivanković i Oliver Lončar
Sa prijevoja ispod Velike Vitlenice krenuli smo 8 h i 5 minuta. Na ulazu u stazu postavljen je smjerokaz na kom je ispisano da se do Zaglavlja stiže za 1 h, za Veliki Vilinac 3 h. Po dobro uhodanom i označenom putu, staza - lagano polegnuta vodi kroz borovu šumu na predjelu Muharnice, te nas dovodi do Male vale i Zaglavlja, gdje se nalazi pastirska kuća - katunište, koja služi kao bivak. Na dužini 3 km savladava se minimalna visinska razlika svega 100 m, a vrijeme hoda potrebno 50 minuta. Ova dionica vodi uglavnom, po travnatom dijelu puta.
Smjerokaz
Na samom početku staze
Nakon 30 minuta sustižemo grupu „B“ koja je krenula prije naše grupe. Pravimo kraću zajedničku pauzu, a potom se grupa „A“ odvaja i nastavlja prema Katuništu i Hajdučkim Vratima.
Na stazi ostatak ekipe
Kratka stanka
Žaklina – voditeljica „B“ grupe u dobrom raspoloženju
Na stazi prema bivku
Bivak
Prolazak preko katuništa
Malo iznad Bivka (10 min.), nalazi se izvor vode (Grkuš) , na desnu stranu od pravca kretanja. Na manjem kamenu je ispisan naziv – „voda“, a pored njega je postavljen 1 m visok smjerokaz, ali natpis nije vidljiv. Uz dopuštenje vodiča, odvojio sam se od grupe na ovom drugom dijelu staze, kako bi u miru i bez planinara poslikao Hajdučka Vrata sa svih strana.
Nastavak drugog dijela staze potpuno je drugačiji i različit od prvog . Ovaj dio puta je poprilično kamenit i zanimljiv. Vodi predjelom Gašparovine uz nekoliko što manjih, što većih uspona. Karakteristično je za ovaj drugi dio staze da je označena sa visokim drvenim stupovima, koji služe kao zimske markacije. Nakon 1 h hoda od bivka stižemo na prijevoj Pregon, na kojem se nalazi raskrižje putova. Nekoliko slika koje karakteriziraju ovaj dio staze :
Na stazi dobro markiranoj i ljetnim i zimskim markacijama
Na dijelovima staze manja sniježišta
Položeni dio staze
Od polazišta Vitlenica do prijevoja Pregon na kojem je postavljeno raskrižje putova stižem točno za 2 h , tj. u 10 h i 5 minuta. Lijevo se odvaja staza za Hajdučka Vrata (45 min.), Crljenak jezero (30 min.), Tisa 2,5 h , desno za planinarsku kuću (15 min) i Veliki Vilinac. Na raskrižju krećem lijevo po dobro uređenom i markiranom putu, koji vodi ispod Male Oštrovače, prolazi tako uz jezero Crljenak i nakon 40 minuta hoda stižem do nesvakidašnjeg prizora – čarobnog prstena „Hajdučka Vrata“ (2000 m).
Jezero Crvenjak. Ovaj naziv me buni, jer susrećem i drugi naziv „Crljenak“, pa nisam siguran koji je naziv ispravan. Ovo jezero je interesantno i posebno zbog toga što, kako kažu, ne mijenja svoj oblik ni količinu vode, ni temperaturu vode bez obzira na godišnje doba. Pet minuta dalje stižem do raskrižja putova, ispod kojeg se nalaze Hajdučka Vrata.
Raskrižje putova
Utjecaji mora i mediteranske klime Čvrsnicu čine interesantnom u svim godišnjim dobima, tako da se brojni planinari i izletnici upuštaju u pješačenje njenim prelijepim proplancima i planinskim visovima. Kamen i raznolike boje trava i cvijeća u proljeće i ljeto privlače ovamo brojne planinare iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Zima je također, posebno interesantna, jer snježni pejzaži daju poseban ugođaj i mogućnost kreiranja najboljih fotografija prirode.
Sa ovoga mjesta pruža se jedinstven pogled na Divu Grabovicu, stijenu Velikog Kuka, Mezića stijenu, Pesti brdo, Čabulju, Velež, Prenj, čineći Hajdučka vrata jednim od najljepših vidikovaca na bosansko - hercegovačkim planinama. Pored toga, ako imate vodiča kao mi, Olivera Lončara, koji planinu poznaje kao svoj džep - na bezbroj naših pitanja, sa užitkom je odgovarao i pokazao nam svu njenu raskoš, ljepotu i čari, tim je taj užitak u toliko bio i veći. Nekoliko slika sa Hajdučkih Vrata:
Čarobni planinski prsten - Hajdučka Vrata
Satima bi mogao sjediti i uživati u ovom neviđenom čudu prirode
Pogled sa sjeverne strane.
Leptir i ja, zajedno uživamo u ljepoti Hajdučkih Vrata
Iz drugog kuta gledanja
Pogled sa istočne strane
Pogled na kanjon doline Neretve i Divu Grabovicu
Kako svi nisu bili složni da se napravi zajednička fotografija i da se ovjekovječi ovaj, za mene, poseban trenutak – odlučio sam postaviti svoju sliku ispred Hajdučkih Vrata.
Ispred Hajdučkih Vrata
Nakon duže stanke, marende i uživanja u raskošnoj ljepoti ove planine, nastavljamo povratak istim putom pored jezera Crljenak do raskrižja, od kuda započinjemo uspon prema Velikom Velincu. Našim odlaskom oslobodili smo mjesto grupi „B“ koja je upravo stizala.
U susretu planinarima, koji upravo dolaze
Staza na povratku sa Hajdučkih Vrata prema Velikom Vilincu
Spuštamo se po dobro uređenoj stazi koja vodi kroz klekovinu ispod vrha Male Oštrovače prema prijevoju Pregon i raskrižju putova od kuda smo došli od Vitlenice. Na raskrižju skrećemo lijevo u smjeru planinarskog doma (15 min.) i vrha Velikog Vilinca. Za desetak minuta izlazimo na vršni greben, na kojemu se nalazi još jedno raskrižje: Ravno ili polu lijevo Planinarski dom i desno vrh Veliki Vilinac (1 h).
Na stazi od prijevoja Pregon prema grebenu Vilinca.
Pri vrhu izlazka na greben i križanje putova
Od ovog raskrižja staza u prvom dijelu vodi kroz klekovinu, a nakon toga izlazi na grebensku golet prošaranu travom, cvijećem i manjim rasutim kamenjem. Nakon 20 minuta hoda po gebenu stižemo na vrh Velikog Vilinca (n/v 2118 m), drugi vrh po veličini na Čvrsnici.
Pogled na planinarsku kuću i okomite stijene Velikog Kuka
Na stazi prema vrhu
Prekrasan cvijet, dočekuje nas pri samom vrhu
Na vrh Veliki Vilinac (n/v 2118 m) dolazimo u 14 h. Slijedi osvježenje, obrok i zasluženi odmor. Vrh je označen gomilom kamenja i ispisanom nadmorskom visinom. Ispod vrha nalazi se žig i limena kutija sa upisnom knjigom. Ponovo veličanstven pogled na Pločno, najviši vrh Čvrsnice (2228 m n/v), Čabulju, Velež, Prenj, Vran, te na ostale bosansko-hercegovačke vrhove. U prepoznavanju okolnih planina i vrhova, za koje nismo znali imena - pomogao nam je Oliver.
Pogled na Čvrsnicu i vrh Pločno
Pogled na Prenj i njegove vrhove
Na vrhu Velikog Vilinca
Za vrijeme odmora i ručka
Došavši na vrh Vilinca, većina planinara tražila je od našeg vodiča Olivera da se ne vraćamo istim putom, već da nas povede nekom kružnom stazom. Složio se sa našim zahtjevom uz oštro upozorenje, da je staza koja vodi po grebenu na Mali Vilinac i dalje preko Janjine plane do skijališta Risovca vrlo teška i zahtjevna i traži fizičku spremnost obzirom na dužinu. Na mjestima staza je zarasla i provlači se kroz gustu klekovinu. Također, na jednom dijelu postavljene su drvene ljestve, kako bi se mogla savladati visinska razlika po stijeni. Oni koji nisu spremni poći ovim putom mogu se vratiti sa ostatkom“B“ grupe i nazad po istom putu do Vitlenice. Na njegovo iznenađenje nitko nije odustao. Svi su bili za novu avanturu i upoznavanje drugog dijela Čvrsnice. Spust smo započeli po grebenu Velikog Vilinca, na kojem putu strmo prelazimo nekoliko sniježišta, do prijevoja i podnožja Malog Vilinca, od kuda se ponovo uspinjemo na njegov vrh.
Po grebenskoj stazi
Po grebenskoj stazi i prelasku po jednom od sniježišta
Dolazimo na sedlo između Velikog i Malog Vilinca. Od tu započinje uspon kroz klekovinu, a nakon toga izlazi na travnati dio vršnog grebena pa do vrha Malog Vilinca (n/v 1998 m). gdje dolazimo u 15 h i 25 minuta. Po ustaljenom običaju uslijedio je odmor, razgledavanje, fotkanje i osvježenje. Nekim planinarima nestalo je vode, gdje je Oliver uskočio i podijelio višak vode.
Na vrhu Malog Vilinca
Pogled sa Malog na greben Velikog Vilinca
Prekrasan pogled na planinu Vran
Spust po strmoj stazi nastavljamo po grebenu Janjine plane prolazeći kroz klekovinu i oštri kamenjar, te kroz šumu do gornje žičare. Od žičare nastavljamo spust u kombinaciji šumske ceste i skijališne staze do restorana „Staza“ Na Borićevcu, gdje nas je čekao autobus.
Na spustu ispod grebena Janjine Plane
Prekrasan pogled sa Janjine plane na Dugo polje i planinu Vran
Spust po drvenim ljestvama
Na stazi kroz šumu
Na gornjem dijelu žičare
Rastoran „Staza“ na Borićevcu. Tu završava naša današnja avantura
Nakon večere u motelu – za mene veliko i ugodno iznenađenje. U posjet su stigli dragi prijatelji iz PD Cincar iz Livna, kako bi proveli zajedno večer sa Matijom i sa mnom. Ekipa u sastavu: Ivo Čeko, Tomislav Čečura, Mila i Branko Grabovac, te Nada i Branko Knežević. Po dobro poznatom livanjskom običaju, sa sobom su ponijeli Livanjski sir i rakiju „Lincuru“, kako bi počastili nas i naše društvo.
Evo te ekipe, kojoj nije bilo teško doći iz Livna, kako bi proveli zajedno večer. Ovakvi trenutci su nezaboravni i neizbrisivo ostaju duboko usječeni u moje pamćenje.
Ugodni razgovori i sjećanja na prethodne susrete
Ugodnu večer proveli smo zajedno do kasno u noć. Rastajemo se željama da se što prije vidimo na nekoj planini ili na nekom drugom mjestu
U nastavku slijedi: gpx tragovi na Googlre Earthu, na topo karti, vertikalni profil staze, te album fotografija koje nisu obuhvaćene ovim putopisom.
Gpx tragovi na Google Earthu
Gpx tragovi na topo karti
Vertikalni profil staze
3D - profil staze
NA POVRATKU DOMA OD BLIDINJA DO RIJEKE
Nedjelja, 22.lipnja 2014.
Četvrti dan našeg boravka na Blidinju i Hercegovini organizatori su predvidjeli posjet Mostaru, ručak u Eco-selu Grabovica, te posjet mljekari Puđa i Perković d.o.o. Livno na degustaciju sira i vina, gdje nas je dočekao domaćin Željko Puđa, koji je organizirao ekipu vodiča za protekla 3 dana. Prije samog odlaska iz motela i rastorana Hajdučke Vrleti, opraštamo se sa ljubaznim i nadasve vrijednim osobljem, koje nam je za vrijeme našeg 4-dnevnog boravka ispunjavalo kojekakve želje za dodatnim uslugama, a koje nisu morale, ali ipak su ugađale svakom gostu. Na njihovoj web stranici možete doznati sve što vas interesira. http://www.hajduckevrleti-blidinje.com/ . Predstavljam vam ljubazno osoblje motela Hajdučke Vrleti:
Monika Tadić – recepcija, Antonija Romić, Slavko Kožul, Danijela Šarić i Marina Petrović
Zajednička fotka ispred motela Hajdučke Vrleti
Prema planu nastavljamo vožnju autobusom do Mostara, gdje se zadržavamo 2 sata.
Na starom mostu u Mostaru
Na mostu u Mostaru
Pogled sa Minareta na Stari most
Pogled na stari dio grada Mostara – sa Minareta
Skok sa mosta u Neretvu
Skok sa mosta u Neretvu
Nakon 2 sata ugodno provedena u Mostaru, nastavljamo dalje prema Livnu do Eco-sela Gabrovica – Livno. Dok smo čekali ručak, domaćini su nas proveli kroz cijelo „Eco-selo“, upoznavši nas sa svim sadržajima koji se nude. Mnogo više detalja na njihovoj Web stranici:
http://ecoselograbovica.com/hr/
Fontana smještena u samom centru
Glavni ulaz u Eco – selo
Mali potočić i fontana. To je samo maleni dio prostora i sadržaja koje ovo Eco – selo nudi
Nakon razgledavanja i ručka odlazimo u selo Miši do mljekare i sirane „Puđa i Perković“ - Livno, gdje nas čeka Željko Puđa sa degustacijom više vrsta sira i vina.
Ispred kuće našeg domaćina
Uz čašicu razgovora i pića, dok ostala ekipa isprobava delicije od sira
Pozdravljamo se sa domaćinom uz obećanje da ćemo iduće godine u isto vrijeme posjetiti Hercegovačke planine, gdje se Željko ponudio da organizira izlet u planine i vodičku službu. Nastavljamo vožnju dalje prema graničnom prijelazu Kamensko i dalje po Dalmatini. Umorni i iscrpljeni, ali zadovoljni sa cjelokupnim izletom i planinarenjem uz besprijekornu organizaciju u Rijeku stižemo u 00 h i 20 minuta. Tako konačno, završava naša 4-dnevna avantura planinarenja po hercegovačkim planinama.