Petak, 09. svibnja 2014.
Drugi dan našeg boravka na Baškim Oštarijama 09. svibnja, 2014., predviđen je za uspon na Veliki Sadikovac, na Malu i Veliku Konjevaču. Pristup je moguć iz više pravaca, mi smo odabrali uspon od Takalica. Veliki Sadikovac (1286 m), pripada južnoj skupini velebitskih vrhova, a odlikuje se sa dva vrha između kojih se prostire travnati greben. Smješten je istočno od Baških Oštarija. Ovaj vrh se smatra jednim od ljepših vidikovaca na južnom Velebitu. Mala (1338 m) i Velika Konjevača (1381 m), je istaknuto brdo, sa spomenuta dva vrha, također, spada u vrhove južnog Velebita. Mala Konjevača orijentirana je prema Lici i južnom i jugoistočnom Velebitu, a Velika Konjevača prema moru, otocima i sjevernom i sjeverozapadnom Velebitu. U literaturi se spominje, kao jednom od najzahtjevnijih vrhova koje obuhvaća planinarska obilaznica “Lički gorski biseri“, ali je ujedno i najatraktivnija. Po slikovitosti vidika to je jedan od najljepših velebitskih vrhova.
Pogled sa (Filipovih) Vrata: na Veliki Sadikovac, Malu i Veliku Konjevaču
PRISTUP AUTOMOBILOM (do Baških Oštarija)
Od Ike preko Rijeke, dalje Jadranskom magistralom do Karlobaga. Tu napuštamo magistralu skrećemo lijevo na državnu cestu D25 (Karlobag – Gospić) do Baških Oštarija i prijevoja Takalice, gdje se na proširenju može ostaviti automobil, od kuda se cesta spušta prema Brušanima i Gospiću. Nedaleko od ovog parkinga (15 m) u pravcu Oštarija, započinje uspon na Sadikovac i Konjevaču. Ovo je kraći i lakši put za uspon na Veliki Sadikovac, od puta koji vodi preko Sladovače. Dižina puta 165 km. Vrijeme vožnje 3 h
ISHODIŠTE POHODA (s karakterističnim putnim točkama)
Parking Takalice (958 m), Veliki Sadikovac (1286 m), M. Konjevača (1338 m), V. Konjevača (1381 m) i planinarska kuća Lagosta (666 m). Dužina staze 12,3 km. Minimalna visina 647 m, maksimalna 1381 m. Vrijeme gpx traga 7 h i 09 minuta. minuta. Visinska razlika pri usponu 859 m, pri silasku 1193 m.Visina polazišta 958. Visina odredišta 1381 m. Prosječan nagib 27%
Opis puta
S parkirališta na prijevoju Takalice, krenuli smo u 8 h i 07 minuta. 50 m niže od parkinga u pravcu Oštarija, markacija nas vodi u gustu bukovu šumu. Staza se postupno uzdiže i nakon 1 km skreće oštro lijevo i izlazi na šumsku vlaku, po kojoj nastavljamo još 1 km, zatim kratko kroz šumu, a potom izlazi na travnati greben. Nastavljamo grebenom po dobro ugaženoj stazi do ponovnog ulaska u šumu desno od grebena. S ovog grebena otvaraju se lijepi vidici u svim smjerovima.
Na grebenskoj stazi – Pogled prema Oštarijama i vrhovima Kize, Medvjeđem kuku i Ljubičkom brdu
Na samom početku ulaska u šumu, dolazimo do raskrižja - tu sa desne strane odozdo ubada se još jedna varijanta prilaza od Oštarija. Nešto malo dalje od ovog raskrižja na stazi postavljena je spomen ploča preminulom planinaru.
Spomen obilježje preminulom planinaru – Ivan Možar Moca.
Dalje nastavljamo oštrijim usponom po kamenju, gdje je potrebna uporaba i ruku za pridržavanje. Uspon nije težak, lako je savladljiv i nakon 15 minuta izlazimo na položeniji travnati hrbat kojim dobro ugaženi put vodi do vrha na drugom kraju odnosno hrpta. Veliki Sadikovac označen je na kartama Smand s dva vrha iste nadmorske visine 1286 m. Sam hrbat dugačak je 600 m, a dužina između dva vrha je 250 m. Na kraju hrpta 50 m prije vrha nalazi se kraška jama uz samu stazu. Tu je smješten žig i tuljac sa upisnom knjigom. Na tom istom mjestu odvaja se planinarska staza koja vodi prema Konjevači. Sam vrh je obilježen gomilom kamenja i natpisom imena i visinom vrha.
Po hrptu prema vrhu Velikog Sadikovca
Kraška jama
Vrh Velikog Sadikovca (1286 m)
Pogled na Konjevaču - naš slijedeći cilj
Pogled prema Dabarskim kukovima. U daljini vidi se i Šatorina
Vidik prema moru i otocima
Zajednička fotografija na vrhu Velikog Sadikovca
Na vrhu se zadržavamo okvirno 20 minuta uživajući u prekrasnoj panorami koju nam pruža ovaj vrh, a potom nastavljamo dalje. Vraćamo se 50 metara nazad do odvojka, od kuda započinje spust sa V. Sadikovca prema Konjevači. Spuštamo se travnatom padinom prošaranoj manjim kamenjem i dalje uz rub šume ispod vrha Rašlje 1172 m.
Na travnatoj stazi prošaranoj kamenjem
Na stazi predivan cvijet- (meni nepoznatog imena)
Nakon pola sata hoda dolazimo do Petrova dolca između M. i V. Sadikovca. Dalje, put vodi kroz bukovu šumu i nedugo zatim izlazimo iz šume na prijevoj između Sadikovca i Konjevače, tu je i raskrižje putova: Iz pravca dolaska – desno put za Piskovitu kosicu, Ždrilski kuk i Ramino korito. Ravno ili polu lijevo za Konjevaču i Brušane. Desetak minuta dalje po polegnutom dijelu staze dolazimo do slijedećeg raskrižja: Ravno za Brušane – desno za Konjevaču.
Raskrižje: ravno Brušani – desno Konjevača
Ovdje smo odlučili napraviti kraću stanku, osvježiti i odmoriti, jer slijedi najteži dio staze. Kako sam u uvodu već napomenuo, to je jedan od najzahtjevnijih vrhova na južnom Velebitu koje obuhvaća planinarska obilaznica “Lički gorski biseri“. Od ovog raskrižja predviđeno je oficijelno vrijeme uspona 1 h i 45 minuta. Za uspon na M. i V. Konjevaču, na dužini od 2,5 km treba savladati nadmorsku visinu od 420 m. Za to nam je trebalo svega 1 h i 40 minuta. U ovom oficijelnom vremenu nije vrijeme predviđeno i za uspon na Malu Konjevaču. Od ovog raskrižja staza, nakratko, vodi po travnatom terenu, a potom ulazi u šumu i kamenjar u polukrugu po izohipsi Male Konjevače i nakon 20-tak minuta započinje strmi uspon kroz visoku bukovu šumu.
Pogled na kamenu stijenu i vrh Male Konjevače
Na stazi pri usponu prema vrhu
Staza se gotovo vertikalno uspinje, vrlo malo vijuga što uspon čini još težim. Izlaskom na sedlo između M. i V. Konjevače, šuma je prekrivena medvjeđim lukom. Kako sam imao tempo uspona brži od ostatka ekipe, na polovinu puta odlučio sam još pojačati tempo i popeti se na Malu Konjevaču. U planu nije previđen uspon na M. Konjevaču iz razloga što nije ni markirana.
Šuma prekrivena medvjeđim lukom
Ostavljam ruksak na stazi, kako bi ostatak ekipe znala da sam otišao na M. Konjevaču. Staza nije markirana, ali je dobro ugažena i laka za snalaženje. Za uspon i povratak do prijevoja trebalo mi je svega 25 minuta. Mala Konjevača je kamena glavica koja se izdiže iznad šumskog zelenila, na nadmorskoj visini (1338 m). S vrha se lijepo vide vrhovi južnog Velebita, Ličkog polja i Gospića, kao i Sadikovac.
Pogled na greben i vrh M. Konjevače
Ličko polje i Gospić
Vidik na Veliki Sadikovac, prošaran vertikalnim kamenim brazdama – podsjetio me na Prutaš u Crnoj Gori. U pozadini se vidi Lošinj i Osorčica.
Pogled prema vrhu Velike Konjevače
Nakon razgleda i fotografiranja, spuštam se istim putom do prijevoja, a potom nastavljam dalje prema našem zadanom cilju. Žurim, kako bi sustigao ekipu i kako bi došli zajedno na vrh.
Od prijevoja prema vrhu
Na vrh Velike Konjevače (1381 m) stižemo u 12 h i 35 minuta. Vrh je pokriven travom i rasutim kamenjem i označen gomilom kamenja u obliku male piramide, uostalom, kao i većina vrhova. Nešto malo dalje od vrha nalazi se žig i limeni tuljac s upisnom knjigom. To je ujedno i KT 5 planinarske obilaznice “lički gorski biseri“. Na stijeni je ispisan natpis imena vrha i nadmorska visina.
Vrh Velike Konjevače (1381 m)
Zahvaljujući lijepom vremenu i položaju sa vrha Konjevače vidici su dalekosežni – prema vrhovima sjevernog Velebita do Šatorine i dalje iza nje, a prema jugoistoku sve do Sv. brda. Prema zapadu i jugozapadu vide se more i otoci: Pag u svoj svojoj dužini, Olib , Mljet, a u daljini Lošinj i Osorčica. Blizu ovog vrha lijepo se vidi Ramino korito, Vlaka, Ždrilski kuk u sredini i Šuplji kuk.
Pogled na Sadikovac, Dabarske kukove, na Šatorinu i vrhove iza nje
Pogled na Vlaku, Ždrilski kuk u sredini, Šuplji kuk i na otok Pag
Pogled na otoke Rab i na Lošinj sa Osorčicom
Matija udara žig u svoj planinarski dnevnik
Kao i uvijek, na vrhu neizostavna zajednička fotografija – (vrijeme odmora)
Na vrhu se zadržavamo jedan puni sat, uživajući u prekrasnim vidicima, svježem zraku i lijepom vremenu. To vrijeme smo iskoristili da se okrijepimo uz dobru marendu. Spust započinjemo u 13 h i 40 minuta. Očekivano, spust je bio teži od uspona iz razloga što je prethodni dan padala kiša, a staza je vlažna i mokra, pa je trebalo više pažnje i opreza.
Na stazi prilikom spusta
Još jedan pogled iz drugog kuta na Sadikovac
Do raskrižja na Sadikovačkoj livadi spust je trajao 1 h. Kratka stanka i nastavak puta prema Brušanima do lovačke kuće Lagosta.
Na stazi prema Brušanima
Pri kraju spusta staza presijeca šumsku cestu i nakon 10 minuta hoda izlazimo iz šumske staze na šumsku cestu, koja dalje vodi do lovačke kuće Lagosta (666 m), gdje dolazimo u 15 h i 40 minuta. Tu i završava naša današnja avantura. Spust je trajao svega 2 h.
U nastavku slijedi: gpx tragovi na Google Earthu, na topo karti, vertikalni profil staze, Link-albuma fotografija koje nisu obuhvaćene ovim putopisom.
Gpx tragovi na Google Earthu
Gpx tragovi na karti TK25
Gpx tragovi na topo karti
Vertikalni profil staze
3D - profil staze