Petak, 06. lipnja 2014.
Ždrilski kuk s nadmorskom visinom 1165 m, ( ma i drugi naziv “Matijin kuk“) samo za internu uporabu nekolicine planinara), smješten je istočno od Baških Oštarija. Pripada južnoj skupini velebitskih vrhova. Prilaz je moguć iz više smjerova: od Baških Oštarija, Brušana, iz Sušnja ili Kubusa, te sa morske strane od Rudelinke. Mi smo odabrali uspon od Baških Oštarija ( bivša osnovna škola). Ovaj vrh se smatra jednim od ljepših vidikovaca na južnom Velebitu, pored Konjevače, samo što je ovaj bliži moru pa je vidik još izraženiji. Kameniti vrh izdiže se iznad Ždrila i šumskog zelenila, sa vršnim grebenom u dužini 150 do 200 m. Ovaj vrh je KT 3 planinarskog puta Velebno. Sam vrh označen je kamenom stijenom na kojoj je ispisan naziv vrha sa nadmorskom visinom, ispod koje je ugrađen planinarski žig. Ždrilski kuk smješten je u sredini između Šupljeg kuka sa lijeve i vrha Vlake sa desne strane. Između Ždrilskog kuka i vrha Vlake smješten je prijevoj „Ždrilo“ sa dvije manje i jednom većom zaravni, na kojoj se planira postaviti planinarsko sklonište u obliku kontejnera. Na taj način skratio bi se dugi put od Baških Oštarija i Brušana do Šugarske dulibe, te omogućilo predah, odmor ili prenoćište. Otvaranje je predviđeno u rujnu, ove godine.
Pogled na Ždrilski kuk sa Sladovače
PRISTUP AUTOMOBILOM ( do Baških Oštarija)
Od Lovrana preko Rijeke, dalje Jadranskom magistralom do Karlobaga. Tu napuštamo magistralu skrećemo lijevo na državnu cestu D25 (Karlobag – Gospić) do Baških Oštarija. U centru Baških Oštarija 200 m prije hotela Velebno, nalazi se bivša osnovna škola, ispred koje je moguće parkirati automobil. Ispred škole započinje planinarska staza za uspon na Ždrilski kuk. Dužina puta od Lovrana do Baških Oštarije 165 km. Vrijeme vožnje 3 sata.
ISHODIŠTE POHODA (s karakterističnim putnim točkama)
Parking ispred bivše osnovne škole (920 m), Sladovača (m), Ždrilski kuk (1165 m), povratak istim putom do Jame Sladovače (1030 m), te do parkinga ispred osnovne škole (920 m). Dužina gpx traga 16,5 km. Aktivno vrijeme hoda 5 h i 39 minuta. Vrijeme stajanja 4 h i 37 minuta. Ukupno provedeno vrijeme 10 h i 16 minuta. Visinska razlika pri usponu 1123 m, pri spustu 1123 m. Minimalna visina 853 m, maksimalna 1168 m.
Izvod iz analize gpx traga
Sa parkinga ispred osnovne škole krećemo u 9 h i 15 minuta, markiranom planinarskom stazom koja vodi šumskom vlakom, kroz gustu bukovu šumu. Desetak minuta laganog hoda po šumskoj vlaki izlazimo pred vrh žičare, od kuda se pruža lijep pogled na hotel Velebno i na Dabarske kukove.
Napuštena osnovna škola u Baškim Oštarijama
Pogled na Dabarske kukove i hotel Velebno
Dobro markiranom stazom nastavljamo dalje ispod žičare do njenog vrha, gdje staza dalje nastavlja kroz bukovu šumu.
Na početku šumskog puta poslije žičare
Slijedimo stazu koja dalje vodi kroz šumu umjerenim usponom ispod Sladovačkog brda, te nakon 40 minuta izlazimo na travnatu zaravan – Sladovačku livadu, koja se nalazi na 1030 m nadmorske visine.
Na početku Sladovačke livade – prepune žutog cvijeća i perunika
Pogled na Ždrilski kuk sa lijeve strane od Sladovače
Livada Sladovača i Ždrilski kuk sa desne strane
Rascvale perunike i pogled prema moru
Na polovini Sadikovačke livade, lijevo se odvaja planinarski put za Veliki Sadikovac. To je druga varijanta od Baških Oštarija za uspon na taj vrh. Na istom odvojku, vodi staza do Jame Sladovače – 4 kontrolne točke Planinarskog puta Velebno, koja je potrebna Matiji kako bi završio obilaznicu. Ovu kontrolnu točku - posljednju će obići na povratku sa Ždrilskog kuka, a time i završiti Planinarski put Velebno. Napuštamo Sladovačku livadu i ulazimo na stazu koja se strmo spušta kroz visoku bukovu šumu – prava bukova prašuma.
Na početku spusta od livade Sladovače - Matija gazi velikim koracima prema zadanom cilju
Na polegnutom dijelu staze kroz visoku travu i bukovu šumu – neprekidno u dubokoj hladovini
Nakon kraćeg spusta, staza je lagano polegnuta, te se ponovo uspinje, ne gubeći puno na visini i tako nekoliko puta. Staza prolazi Jurkovom dolinom i vodi sve do Kljajine doline i raskrižja putova. Desno, odvaja se put za Konjsko, to je druga varijanta uspona na Ždrilski kuk. Lijevo je ispisan natpis na bukvi – Ždrilski kuk, Lukovo Šugarje i Šugarska duliba.
Smjerokaz za Ždrilski kuk
Na desnoj strani, također, na bukvi ispisan je naziv Lukovo Šugarje i Šugarska duliba. Od ovog raskrižja nastavljamo lijevo po dobro vidljivom i široko ugaženom putu, koji vodi dalje preko Medina dolca sa vrlo umjerenim usponom, te nas dovodi do slijedećeg raskrižja „Piskovite Kosice“. Na dužini od 2 km i savladanoj visinskoj razlici 75 m, trebalo nam je 50 minuta. Piskovita Kosica je važno raskrižje na ( 950m). Sa lijeve strane dolazi put iz Brušana, ravno vodi za Ramino korito i Šugarsku dulibu. Desno - Ždrilski kuk, dalje do mora za Rudelinku, kao treća varijanta uspona na Ždrilski kuk. Nakon kraćeg odmora i osvježenja, krećemo desno i nastavljamo uspon prema našem krajnjem cilju Ždrilskom kuku.
Na stazi prema Ždrilu
Od Piskovite kosice staza vodi uz Kučeljake i izlazi na prijevoj Ždrilo. Na 10 minuta prije Ždrila dolazimo do račvanja putova – na manjem kamenu izblijeđena oznaka križanja. Ravno Ždrilo, a lijevo za Ramino korito.
Raskrižje putova
Na prijevoj „Ždrilo“ stižemo u 12 h i 10 minuta. To je travnato sedlo između Ždrilskog kuka ( 1165 m) sa lijeve i Vlake (1130) sa desne strane. Ždrilo je poput većine drugih prijevoja izloženo silovitim vjetrovima bure. Ovo Ždrilo je istovremeno klimatska i vegetacijska granica, koja dijeli Primorje od Like.
Prijevoj Ždrilo (n/v 1045 m)
Sa ovog prijevoja, sa lijeve strane započinje težak i strmi uspon na vrh Ždrilskog kuka. Na početku uspona stoji na kamenu markacija sa smjerom i natpisom vrha i njegovom visinom (1165 m).
Markacija i naziv vrha sa ispisanom nadmorskom visinom
Na žalost, slijedeću markaciju ne možemo pronaći. Poslije kratkog lutanja, odlučili smo izvesti uspon po nemarkiranom golom kamenom grebenu, koji se strmo i ravno uspinje bez vijuganja. Ovaj uspon po grebenu zahtjeva malo penjačke vještine i planinarskog iskustva. Cijelo vrijeme uspona koristili smo isključivo ruke i noge – doslovno četveronoške. Od podnožja do vrha trebalo nam je 35 minuta.
Na ovom mjestu, Matija je digao ruke i odustao od traženja markacija
Na početku uspona po grebenu. U pozadini vidi se vrh Vlaka i prijevoj Ždrilo
Pogled na greben koji vodi na vrh Ždrilskog kuka, po kojem se moramo popeti
Konačno, još malo pa smo na vrhu
Na sam vrh stižemo u 12 h i 45 minuta. Sav dosadašnji napor i trud bio je zaboravljen. Kao što sam na početku naveo, vidik sa Ždrilskog kuka je veličanstven. Ispred nas iz pravca uspona je vrh Vlaka, ispod njegova podnožje smjestilo se nekoliko travnatih dolaca. Lijepo se vidi Rudelić - Rastovci, Javorovac ( Podgorci ga skraćeno zovu Jarovac), to je travnata zaravan ograđena suhozidom sa nekoliko pastirskih stanova. Gledali smo ovaj vrh sa Konjevače 09. svibnja ove godine. Znali smo da ćemo se na njega popeti, ali nismo znali da su sa njega vidici tako lijepi. Lijepo se vidi Lukovo Šugarje na obali, more sa otocima. Prema sjeveru vidi se Veliki Sadikovac, Metla, Konjevača i dalje sve do Šatorine. U našoj blizini vidi se Šuplji kuk (1149 m ) i mnogi drugi bezimeni vrhovi prema jugu.
Vrh Vlaka (1130 m) – more i otoci
Pogled na bezbroj bezimenih kukova prema jugu
Pogled na panoramu Ramina korita, Konjevaču, V. Sadikovac i u daljini na Šatorinu
Na vrhu Ždrilskog kuka (1165 m). To je 3 KT PPV
Nakon razgledavanja i fotografiranja, na vrhu se zadržavamo 15 minuta, a nakon toga započinjemo spust istim putom. Sa vrha pronašli smo markacije, po kojima je Matija započeo spust, a potom se markacije ponovo gube, tako, Matija traži najpovoljniji nemarkirani put i po njemu se spušta do podnožja. Ja sam odlučio spustiti se istim putom po grebenu.
Matija na spustu sa vrha
Malo na stojeći, malo po guzi, tako sve do podnožja
Silaskom sa vrha, po preporuci i zamolbi Vlade Prpe spustili smo se na kraj Ždrilske livade, kako bi izvidjeli mjesto gdje će se postavit planinarsko sklonište. Nakon toga, slijedi odmor uz marendu i odmah zatim nastavljamo istim putom do Jame Sladovače po posljednji žig u planinarski dnevnik, kojim Matija završava Planinarski put Velebno. I ovaj dio staze nije dobro markiran i tu smo izgubili dosta vremena dok smo pronašli markacije i došli do jame Sladovače.
Pogled u otvor jame Sladovače (1030 m)
Na stijeni je ugrađen žig, a sa druge strane jame, ispisan je njen naziv. To je 4 KT Velebno.
Jama Sladovača (1030 m)
Matija stavlja posljednji žig u svoj planinarski dnevnik Velebno i tim je završio ovo obilaznicu. Slijedi spust istim putom do Baških Oštarija - još nekoliko usputnih fotografija.
Slušamo cvrkut ptičice na vrhu stijene iznad planinarske markacije. Idilična slika
Još jedan pogled unazad na Ždrilski kuk ( Matijin kuk)
Padina pokrivena žutim cvijećem (meni naziv nije poznat)
Pogled ispod žičare na hotel Velebno, Medvjeđi kuk i na Ljubičko Brdo
Konačno, na parking do škole u Baškim Oštarijama dolazimo u 19 h i 30 minuta.
Napuštena osnovna škola u Baškim Oštarijama
U nastavku slijedi: gpx tragovi na Google Earthu, vertikalni profil staze, gpx tragovi na topo karti, te link albuma fotografija uspona na Ždrilski kuk, koje nisu obuhvaćene ovom putopisom.
Gpx tragovi na Google Earthu
Gpx tragovi na topo karti
Vertikalni profil staze