Ponedjeljak, 04. kolovoza 2014.
Treći dan našeg boravka u Julijskim Alpama, predviđen je za uspon na tri različita vrha: Ponce, Špik i Slemenovu špicu – odabir prema vlastitom nahođenju. Podijeljeni u tri grupe „A“, „B“ i „C“ . Grupa „A“ uspon na Ponce (Renato i ja, Mirko), grupa „B“uspon na Prisojnik (Fedor i Dino) i grupa „C“ (ostali) uspon na Slemenovu špicu.
Ponce su planinski greben u slovenskim Julijskim Alpama, koji se pruža u smjeru sjeveroistoka prema jugozapadu. To je granični greben između Italije i Slovenije. Greben je smješten između doline Tamara i Planice na slovenskoj strani i Mangartske doline ili Belopeške doline na talijanskoj strani. To je ujednačeni oštri greben, čiji vrhovi počinju iznad Planice sa Malom Poncom 1925 m, nastavlja dalje preko Vratca 1844 m na Visoku 2274 m, Srednju 2228 m i zadnju Poncu 2242 m. Greben se nastavlja dalje preko vrha Strug 2265 m, Vevnice 2343 m, na Kotovu špicu 2376m, te dalje do Kotovog sedla 2134 m. Greben Ponci nudi prekrasan pogled na istaknute vrhove Jalovca, Mangarta, na sam dugi greben Ponci, na dolinu Tamar i Mangartsku dolinu i njena jezera.
Pogled sa Zadnje na Srednju i Visoku Poncu
PRISTUP AUTOMOBILOM (do skakaonice Planica u dolini Tamar)
Od Kranjske Gore vožnju nastaviti prema graničnom prijelazu Rateče. U naselju Rateče odvaja se cesta za Planicu i Tamar. Tu na putokazu skrenuti lijevo i nastaviti cestom 2,5 km, do skakaonice Planica. Tu treba parkirati automobil, i dalje nastaviti 45 minuta pješice do doma v Tamarju, od kuda dalje započinje uspon na Ponce.
ISHODIŠTE POHODA – SMJER KRETANJA (s karakterističnim putnim točkama)
Planinarski dom v Tamarju (1108 m), Srednja Ponca (2228 m), Visoka Ponca (2274 m), Zadnja Ponca (2242 m), spust na talijansku stranu do planinarskog doma Luigi Zacchi (1380 m), te dalje Belopeških jezera ili Lago di fusine (960 m). Dužina puta 11,5 km. Vrijeme gpx traga 7 h i 38 minuta. Minimalna visina 960 m, maksimalno 2276 m. Visinska razlika pri usponu 1670 m, pri silasku 1815 m. Visina polazišta 961 m. Visina odredišta 2275 m. Prosječan nagib 37%
Opis puta
Od planinarskog doma v Tamarju krenuli smo u 7 h i 40 minuta. Pješačka staza vodi nas kroz šumu u pravcu Jalovca i Ponce. Nakon desetak minuta hoda dolazimo do raskrižja putova i table sa smjerokazima odredišta i potrebnim vremenima hoda: Ravno staza nastavlja za Kotovo sedlo i Jalovec, a desno Visoka Ponca 4 h, i Srednja Ponca 3 h i 30 minuta. Svi pravci označeni su kao "zelo zahtevne poti“.
Raskrižje putova
Na raskrižju skrećemo desno u pravcu Ponci. Put vodi dalje po oblucima suhog potoka i nakon nekoliko minuta iz polegnutog dijela, započinje oštar uspon kroz šumu i kamenjar. Tako, nakon 20 minuta hoda i laganog zagrijavanja prolazimo pored izdubljene stijene – šupljine. U nastavku staza vijuga kroz gustu borovu šumu uspinjući se vrlo oštro, potom izlazimo iz nje, te nas dovodi do prve sajle i kamenjara.
Popevši se po sajlama, staza skreće desno i gotovo u polegnutom dijelu preči greben po izohipsi Srednje Ponce. Sa tog dijela otvara se lijep vidik na dolinu Tamar i planinarski dom. Staza, zatim skreće lijevo i počinje strmi uspon po kamenjaru sve do glavnog grebena Srednje Ponce. Izlaskom na greben, nastavljamo desno nekoliko metara uspona na sami vrh Srednje Ponce (2228 m), gdje dolazimo u 10 h i 30 minuta. Vrijeme uspona trajalo je 2 h i 55 minuta. Nekoliko fotografija:
Na stazi ispred izdubljene stijene – rupe
Zanimljiv rascjep stabla
Pogled na vertikalne i strme stijene Ponci
Kroz kamenjar uz pomoć sajle
Zanimljiva stijena
Pogled na dolinu Tamar i planinarski dom
Na vrhu Srednje Ponce (2228 m)
Vrh Srednje Ponce označen je većom gomilom kamenja iz koje viri drveni štap. Tu je limena kutija sa upisnom knjigom i žigom. Dok Renato žigoše svoj planinarski dnevnik, ja, pokušavan snimiti pokoju fotografiju. Na vrhu smo napravili kraću pauzu - (15 min.) uz okrjepu i osvježenje, a nakon toga nastavljamo put do Visoke Ponce. Od vrha staza se spušta i vodi po većim kamenim grotama po kojima se skakuće od kamena do kamena – skreće lijevo i silazi jednim manjim okomitim spustom, iza kojeg započinje uspon. Tu smo prešli na talijansku stranu puta izgubivši na visini 75 m.
Nedaleko od toga dolazimo do raskrižja putova: lijevo staza se spušta na Rifugio Zacchi, a desno nastavlja za Visoku Poncu. Nakratko, nastavljamo uz žlijeb koji nas dovodi do vrlo strmog grebena – osiguran sajlom, zatim slijedi horizontalni prelazak pedesetak metara po vrlo izloženom i uskom dijelu istog grebena. Držači sajli na ovom dijelu su srušeni i iskrivljeni, pa nisu od velike pomoći. Nakon toga, staza skreće desno prema sjeveroistoku blagim usponom, zatim skreće malo ulijevo i započinje strmi uspon po izloženoj stjenovitoj padini Planinške škrbine sve do vrha, gdje dolazimo u 13 h i 30 minuta. Za uspon od Srednje do Visoke Ponce trebalo nam je svega 30 minuta, isto tako, i za povratak. Sa ovog, kao i ostalih vrhova Ponci prekrasni su vidici prema dolini Tamar, Mangartskoj dolini i planinskim vrhuncima koji se izdižu iznad njih.
Sajlama osigurani oštri uspon po grebenu
Prolaz po uskom grebenu – držači sajle su polegnuti i nisu od koristi
Na vrhu Visoke Ponce (2275 m) - u pozadini istaknuti vrh Mangarta
Pogled na Planicu
Na vrhu Visoke Ponce
Na vrhu se zadržavamo samo toliko, koliko nam je bilo potrebno da se udari žig u planinarski dnevnik i snimi pokoja fotografija, a nakon toga nastavljamo spust istim putom kojim smo i došli do Srednje Ponce.
Na izloženom grebenu prema Srednjoj Ponci
Prelaskom ispostavljenog grebena slijedi strmi spust do raskrižja putova: desno za Rifugio Zacchi – lijevo Srednja Ponca, a potom uspon do Srednje Ponce.
Na grebenu prije strmog spusta
Dolaskom na Srednju Poncu, nastavljamo po dugačkom i ujednačenom grebenu Srednje prema Zadnjoj Ponci, početna marka "Bivak Tarvisio." Sa ovog grebena, također, su prekrasni vidici, kao i sa dva ostala vrha. Nastavljamo po graničnom grebenu Srednje Ponce koji se proteže u dužini 500 m, zatim se strmo spušta do Rdečeg sedla (2152 m), od kuda započinje uspon po talijanskoj strani po uskom putu i vrlo izloženoj i opasnoj, gotovo okomitoj padini Rdeče škrbine.
Davno prije, staza je bila osigurana sajlama, danas, sajle su isprekidane i zahrđale, a držači poispadali, nisu od koristi. Tih 60 m dužinskih predstavlja jedan od najzahtjevnijih i najopasnijih prolaza – uspona na Poncama, ali i općenito u Alpama. Dalje slijedi umjereni uspon talijanskom stranom prema vrhu grebena i Zadnjoj Ponci (2242 m). Greben se dalje nastavlja sa višim vrhovima preko Struga (2265 m), Vevnice (2340 m), Kotove špice (2376 m), zatim se spušta do Kotovog sedla (2134 m). Sjeveroistočno greben se diže na vrh Jalovca (2645 m), prema jugozapadu na Mangart (2370 m). S ovog vrha posebno je lijep pogled na Jalovec, Mangart i Belopeška jezera ili Lago di Fusine.
Pogled na Belopeška jezera – Lago di Fusine
Pogled na Jalovec
Na vrhu Zadnje Ponce (2242 m)
Renato čuči iznad graničnog kamena – u pozadini Jalovec. Kako vrijeme odmiče, nakon kraćeg zadržavanja na vrhu Zadnje Ponce, nastavljamo povratak istim putom prema Srednjoj Ponci i dalje do križanja putova, gdje započinje spust prema domu Luigi Zacchi i Belopeškim jezerima.
Pogled na greben i vrhove Srednje i Visoke Ponce
Na spustu po izloženoj krušljivoj – trusnoj padini Rdeče škrbine prema Rdečem sedlu, od kuda započinje uspon prema grebenu Srednje Ponce.
Lijep prizor cvijeća u ovom surovom krajoliku, koje raste iz pukotine stijene na visini 2000 m
Ponovo smo se našli na vrhu Srednje Ponce, nakon 1 h i 25 minuta. To je vrijeme koje je bilo potrebno od Srednje do Zadnje, te nazad do Srednje Ponce. S ovog vrha nastavljamo spust najprije prema planinarskom domu Luigi Zacchi na (1380 m), a zatim do Belopeških jezera – našeg krajnjeg odredišta i današnje avanture. Tu nas očekuje spust na kojem trebamo savladati visinsku razliku od 1268 m, na dužini puta od 5, 6 km. Potrebno vrijeme 2 h i 50 minuta sa svim zastojima i čekanjima.
S vrha Srednje Ponce nastavljamo spust istim putom kojim smo se maloprije penjali na Visoku Poncu, ali samo do raskrižja putova, gdje se za Rifugio Zacchi lijevo odvaja staza. Od raskrižja put se strmoglavo spušta po rasutom kamenju pomiješan sa siparom (meliščem). Nakon nekoliko minuta hoda, staza priječi prema grebenu stijene Visoke Ponce, te dalje blažim spustom vodi kroz klekovinu, do izdvojene stijene, gdje se ponovo strmo spušta uz sam greben iste. Dalje nastavlja po travnatom dijelu puta, gdje naglo skreće u desno i dovodi do slijedećeg raskrižja: desno se staza odvaja za uspon na Visoku Poncu po ferrati, a ravno nastavlja prema planinarskom domu Luigi Zacchi.
Na početku spusta – prekrasan pogled na Mangart i dolinu ispod njega
Izlazak iz klekovine i strmi spust po travnatom dijelu staze ispod visoke i okomite stijene
Raskrižje putova. Na stijeni stoji natpis „Ponza Grande – Ferrata“
Upisivanje putne točke u gps uređaj – Raskrižje – uspon po ferrati na Grande Ponza
Drugi dio staze strmo se spušta po visokim kamenim usjecima i stijenama. Na tom dijelu staze postavljene su sajle, koje osiguravaju lakši i siguran spust. Nakon prolaska tim osiguranim strmim dijelom, staza se umjereno spušta sve do doma Luigi Zacchi, gdje dolazimo točno u 15 h i 10 minuta.
Spust po sajlama
Pogled na parking pored doma Luigi Zacchi
Ispred planinarskog doma Rifugio Alpino – Luigi Zacchi
Renato ispred doma „Rifugio Alpino – Luigi Zacchi“ (1380 m)
Dolaskom do doma (15 h i 10 min.) - uslijedila je pauza ( 35 min.) za odmor i osvježenje hladnom pivom. Nakon toga, nastavljamo spust od doma u 15 h i 50 minuta do Belopeških jezera, gdje smo stigli u 16 h i 20 minuta, točnije spust je trajao svega 30 minuta, i ako je oficijelno vrijeme 1 h i 20 minuta. Tu dionicu puta u dužinu od 3,5 km smo djelomično pretrčali. Od jezera, nas je prevezao Silvano do parkirališta skakaonice Planica. Dalje smo nastavili makadamskom cestom pješice do planinarskog doma v Tamarju.
Pogled na dom sa staze koja vodi prema jezerima
Na početku spusta po lijepo uređenoj i širokoj stazi
Prelazak preko potoka
Na širokom i položenom dijelu staze
Dolazak na parkiralište kod Belopeških jezera
Dolazak u dom v Tamarju
Konačno, stigli smo do doma v Tamarju. Po starom i dobrom običaju – uslijedila je nagrada za ostvaren uspješan pohod. Poslije večere uslijedila je zabava do kasno u noć uz smijeh, viceve, te prepričavanje anegdota sa raznih pohoda.
U nastavku slijedi: gpx tragovi na Google Earthu, gpx tragovi na topo karti, vertikalni profil staze, te album fotografija koje nisu obuhvaćene ovim putopisom.
Gpx tragovi na Google Earthu
Gpx tragovi na topo karti
3D – profil staze