Nedjelja, 16. srpnja 2014.
Lička Plješivica je izdvojeni planinski lanac u dužini 100 km (najduži poslije Velebita). Pruža se u smjeru sjeverozapad-jugoistok od Plitvičkih jezera do Zrmanje i dijeli Liku od Pounja. Većina njene površine prekrivena je gustom šumom. Najznačajniji vrhovi Ličke Plješivice nalaze se na početku i kraju planinskog lanca: Ozeblin 1657 m, Gola Plješivica 1646 m, Kremen 1591 m, te Poštak, naš cilj današnjeg uspona.
Poštak 1425 m. (Po nekim izvorima), dobio je ime u vrijeme kada se u podnožju planine razmjenjivala pošta na granici između Austro – Ugarske i Turske, (drugo ime koje se susreće u starim kartama - Kečina kosa). Poštak se izdiže iznad rijeke Zrmanje sa prepoznatljivom strmo odsječenom padinom ispod vrha. Gledano sa državne ceste D1 vrh je vrlo impresivan i mami da se na njega popnete. Nalazi se na tromeđi između Like, Dalmacije i Bosne i Hercegovine. Planinarski je vrlo zanimljiv, pa je iz tog razloga često odredište mnogih planinara. Zanimljiv je zbog svojih širokih vidika neometanih u svim smjerovima. Posebno privlači pažnju sa svojim neobičnim samostojećim kamenim figurama raznih oblika na zapadnom dijelu travnate padine podno vrha, na 1150 m nadmorske visine. Tu se posebno ističe kamena skulptura – kod planinara poznata kao gljiva ili „Glava svemirca - Marsovca“. Poštak je gotovo u cijelosti prekriven prostranim travnjacima, s malo šume i mnogo krških obilježja.
Pogled na Poštak sa državne ceste D1
PRISTUP AUTOMOBILOM (do Otrića)
je vrlo jednostavan. Državna cesta D1 od Gračaca prema Kninu u mjestu Otrić na željezničkoj postaji Zrmanja treba parkirati automobil, od kuda započinje uspon na Poštak.
ISHODIŠTE POHODA – SMJER KRETANJA (s karakterističnim putnim točkama)
Željeznička postaja Zrmanja (638 m), Kamena galerija (1150 m), vrh Poštak (1125 m), te povratak preko grebena do željeznižke postaje Zrmanja ( 650 m). Dužina staze 9,2 km. Vrijeme gpx traga 3 h i 57 minuta. Minimalna visina 638 m, maksimalna 1428 m. Visinska razlika pri usponu 969 m, pri silasku 961 m. Visina polazišta 638 m. Visina odredišta 1425 m. Prosječan nagib 22%.
Opis puta
Početna točka uspona je željeznička postaja Zrmanja u mjestu Otrić. Stara ŽP je porušena a nova je stavljena u jedan kontejner. Krenuli smo u 14 h i 5 minuta. Ekipa u sastavu Zoran, Zdrave, moj unuk Franko i ja, Mirko. Markacija počinje preko puta kontejnera, od kuda se prelazi preko tračnica i dolazi na makadamsku cestu. Nastavljamo lijevo po makadamu koji nas dovodi do burobrana i dalje staza slijedi makadam do sela Maričić, gdje se vidi obnovljeno nekoliko kuća. Cesta skreće lijevo do sela, a planinarska staza se odvaja desno uz ogradu i ulazi u nisku šumu hrasta sladunca, crnog graba i pokojeg bora, vodi kroz nju i izlazi na travnati dio staze – livadu , od kuda se jasno vidi vrh.
Željeznička postaja Zrmanja u Otriću
Na početku staze
Burobran i sa lijeve strane vidi se selo Maričić, do kuda vodi ovaj makadamski put
Na stazi kroz nisko raslinje, prije izlaska na travnati dio staze
Izlaskom iz šumskog dijela na travnati dio staze od kuda se lijepo vidi vrh Poštaka
Pogled na stazu u nazad
Ovaj prvi dio puta je lagan i nije težak, staza se postupno uzdiže sve do nepreglednih travnatih livada. Nakon 1 h laganog hoda, staza započinje oštriji uspon i vodi preko Repina brda i njegova vrha, a potom se lagano spušta do najzanimljivijeg dijela – do kamene galerije, koja se nalazi desno od staze na zapadnom dijelu travnate padine podno vrha, na 1150 m.
Na travnatom dijelu staze – preko brda Repina
Na vrhu brda Repina, od kuda se staza spušta do samostojeće kamene galerije. Nekoliko fotki
Vrijeme marende
Pogled sa staze na jedan dio kamene galerije
Kamena samostojeća figura – „Glava svemirca“
Franko gura Marsovca
„Glava Marsovca“ iz drugog kuta. Još nekoliko neobičnih figura
Nesvakidašnje uske - naslagane ploče jedna iznad druge
Na ovom dijelu staze zadržavano se duže vremena kako bismo uživali u nesvakidašnjem prirodnom parku kamenih skulptura. Tu pauzu iskoristili smo za odmor i marendu. Od kamene galerije oštrijim usponom nastavljamo po izohipsi ispod vršnog grebena i nakon 20 minuta dolazimo do raskrižja putova na nadmorskoj visini 1250 m: lijevo staza vodi direktno na vrh , kraća ali teža za uspon, ravno ili polu desno staza je duža, lakša i prihvatljivija za uspon. Mi odabiremo lakšu varijantu. Nastavak staze vodi po kraškom terenu sve do vrha gdje dolazimo u 16 h i 40 minuta.
Nastavak uspona prema vrhu
Na stazi po izohipsi ispod vrha
Na stazi prekrasan cvijet čičaka.
Vrh Poštak (425 m)
Jugoistočna strana vrha je kraška travnata i blaga padina, dok se sa sjeverozapadne strane strmo obrušava. Vrh je označen manjom kamenom piramidom, natpisom imena i nadmorske visine na kamenu. U kamenoj stijeni 30 metara ispod vrha, uz samu stazu ugrađen je tuljak u kojem se nalazi upisna knjiga i žig (HPO). Vidik s vrha je neometan u svim smjerovima. Pruža se na Mali Poštak, Liku, južni Velebit, prostrane livade, Osječenicu (u BiH-u), Prominu i Dinaru. Kako puše jaka bura spustili smo se u zavjetrinu ispod vrha kod stijene na kojoj je ugrađen tuljak. Tu smo se odmorili i okrijepili. Nakon kraćeg dogovora, pao je prijedlog da se vratimo preko grebena nemarkiranim putem.
Na vrhu Poštaka, u daljini vidi se Promina
Na vrhu Poštaka
Na vrhu se zadržali 25 minuta. Nakon toga započinje mala avantura nemarkiranim putom po samom vrhu grebena. Pratimo rub grebena koji se strmo obrušava prema sjeverozapadnoj strani, lagano potegnut sve do dolaska na zapadnu stranu, gdje se strmo spušta kroz kamenjar, busenje trave i rasuto kamenje. Nakon 35 minuta spusta izlazimo na travnatu stazu iznad kamene galerije. Nekoliko fotki sa grebena:
Spust po grebenu nemarkiranim putom u pratnji Hrvatskog ovčara i dva Posavska goniča
Na stazi po grebenu
Pogled na sjevernu stranu grebena
Na kraju grebena - strmom spustu do izlaska na travnati dio staze
U podnožju grebena na travnatom dijelu staze
Još jedna, neobična, kamena skulptura, ispod koje pozira Posavski gonič
Spust, dalje nastavljamo istim putom kojim smo i došli po travnatom grebenu Repina brda i dalje dijelom livada i kraškog krša sve do željezničke postaje Zrmanja.
Pored kamene galerije na stazi markacija s natpisom Zrmanja 2 h. Nama je trebalo laganim hodom svega 1 h i 20 minuta. Cijelo vrijeme uspona i spusta imali smo pratnju Hrvatskog ovčara sa dva Posavska goniča.
Na travnatom grebenu Repina brda
Na stazi pri spustu
Željeznička postaja Zrmanja u Otriću, gdje dolazimo u 19 sati. I tu završava naša današnja avantura. Po starom planinarskom običaju, poslije svakog uspješnog uspona i sretnog završetka – slijedi i nagrada uz dobro jelo i piće u restoranu „Tomić“ u Grabu.
Vrijeme večere u restoranu Tomić u Grabu u društvu kuharice Jelene, koja je spremila izvanredan roštilj – za svaku pohvalu. Odnos cijene, količine i kvalitete vrlo prihvatljiv. Stoga, preporučujem svakom putniku da posjeti restoran Tomić, neće biti razočaran uz ljubazno osoblje restorana.
Kuharica Jelena sa konobaricom uz kavicu na kratkoj pauzi
U nastavku slijedi: gpx tragovi na Google Earthu, na topo karti, vertikalni profil staze, te album fotografija koje nisu obuhvaćene ovim putopisom..
Gpx tragovi na Google Earthu
Gpx tragovi na topo karti
Gpx tragovi na topo karti TK-25 od DGU-a
Vertikalni profil staze
3D - profil staze