Uspon na Čvrsnicu - vrh Pločno - kružna rura od Masne Luke do jezera Blidinje, Čvrsnica - vrh Pločno

Petak, 20. lipnja 2014.
Drugi dan našeg boravka u Hercegovini na Blidinju, predviđen je za uspon na Čvrsnicu – vrh Pločno.
Čvrsnica je planinski lanac smještena u sjevernom dijelu Hercegovine, sa najvišim vrhom Pločno 2227 m. Pruža se u smjeru od zapada prema istoku. Čvrsnica je okružena desnom obalom rijeke Neretve na istoku i njenim pritokom Doljanke, koju dijeli od Prenja, sa sjevera Dražanka, a sa južne strane Dugo polje i jezero Blidinje, te sa zapadne strane planina Vran.
Planina se sastoji od nekoliko platoa – Plasa i Muharnice na sjeveru, te Male Čvrsnice na jugu. Ima više od deset vrhova iznad 2000 metara, tu su i poznate vertikalne litice – (Pesti brdo, Veliki kuk, Mežnica stijene, Strmenica….). Ona također, uključuje je i jezera Blidinje, Crepulja i Crvenjak, te kanjon Diva Grabovica, koji se usijeca 6 km u planinu. Zbog svoga položaja Čvrsnica je i u vojnom i strateškom pogledu vrlo zanimljiva. Na njenom najvišem vrhu vojska ex Jugoslavije sagradila je svoju bazu koja je bila jedno od središta za nadzor i prisluškivanje. Baza je i danas u uporabi, a jednim dijelom koristi se i u civilne svrhe. Tu se sada nalazi HT-ovo telekomunikacijsko središte, TV odašiljači, također, tu je geodetski stup sa ispisanom nadmorskom visinom.

Do najvišeg vrha Pločno vodi više planinarskih staza. Jedna od bolje obilježenih i održavanih, zasigurno, je ona koja započinje od crkve Sv. Ilije u Masnoj luci. Do vrha se može stići i terenskim vozilom - makadamskim putom koji je izgradila vojska. Bez obzira koji smjer uspona izabrali, od Masne Luke ili iz smjera Jablanice, ili bilo koji drugi, staze se spajaju u relativnoj blizini vrha. Svaka planina ima svoje posebnosti i ljepote koje je krase, pa tako i Čvrsnica. Zbog materijala od kojega je građena, mnogi njezini dijelovi su vrlo atraktivni (posebno Hajdučka vrata i duboki kanjoni 1000 m duboki), ali i ljubitelji dobrih vidikovaca, zasigurno, će doći na svoje. Svim ljubiteljima prirode, planina i visina preporučujem da barem jednom posjete i Čvrsnicu, jer imaju što vidjeti, a kada to jednom učine poželjet će ponovni susret sa njenim vrhovima ( kao što i ja želim, a i mnogi drugi – prisutni koji su tu prvi puta).

Pogled na Čvrsnicu od motela Hajdučke Vrleti

PRISTUP AUTOMOBILOM (do Masne Luke)
Pristup je vrlo jednostavan. Od Motela Hajdučke Vrleti treba skrenuti desno na lokalnu asfaltnu cestu R419 i voziti u pravcu Blidinjskog jezera 2 km do smjerokaza i odvojka za Masnu Luku. Nastaviti dalje lokalnom cestom 3 km do Masne Luke – početne točke uspona na Čvrsnicu – vrh Pločno.

ISHODIŠTE POHODA – SMJER KRETANJA (s karakterističnim putnim točkama)
Masna Luka – crkva Sv. Ilije (1204 m), vrh Pločno (2228 m). Silazak kružnom turom – GSS postaja (2098 m), Lokve (1432 m), Bare, te Blidinjsko jezero (1192). Dužina staze 20,5 km. Vrijeme gpx traga 7 h i 42 minute. Minimalna visina 1193 m, maksimalna 2228 m. Visinska razlika pri usponu 1467 m, pri silasku 1478 m. Visina polazišta 1204 m. Visina odredišta 2228 m. Prosječan nagib 19%.

Izvod iz analize gpx traga

Opis puta
Za uspon na Čvrsnicu odabrali smo stazu koja počinje od crkve Sv. Ilije u Masnoj Luci. Kao i prvog dana podijeljeni smo u dvije grupe: Grupa „A“ – kružna tura: Masna Luka, vrh Pločno i spust preko GSS postaje, prema Jelinku i dalje na Bare do Blidinjskog jezera. Druga grupa: „B“ Diva Grabovica, Masna Luka, Blidinjsko jezero, lokalitet „Stećki“, te skijalište Risovac. Vodič grupe „A“ je Marijan Đikić, poznat kod planinara pod imenom Manje, član PD Kamešnica iz Livna.

Ova kružna tura, tehnički nije prezahtjevna, osim dijela u podnožju vrha, gdje treba savladati 200 m visinske razlike vrlo strmog i opasnog uspona po siparu – ovog puta pokriven snijegom. Staza je zahtjevna u smislu fizičke i kondicijske spremnosti svakog pojedinca, obzirom, na dužinu od 22, 7 km. Dolaskom u Masnu Luku odlazimo do predivne franjevačke crkve Sv. Ilije, koja se lijepo uklopila u planinski krajolik. Odmah na početku jedna zajednička fotografija ispred crkve.

Zajednička fotka ispred franjevačke crkve Sv. Ilije u Masnoj Luci

Od crkve staza vodi kroz gustu šumu crnog bora i bora munike ili bjelokorog bora – najveće endemijskog kompleksa u Europi. Posebnost tog crnogoričnog drveta je u tome da smola ostaje unutar drveta, dakle ne izlazi na površinu, što mu daje vrlo dobra svojstva, pa je to drvo praktički neuništivo. Vijugajući staza se umjereno uspinje (1 km) dobivajući na visini 100 m, potom se spušta do predjela Borovca sa naše desne strane. To je predjel gdje su zaljubljenici u prirodu izgradili svoje vikendice, do kojih vodi makadamski put i do kojih se može doći i osobnim automobilom. Terenskim vozilom može se stići još dalje u koliko se želi skratiti uspon na vrh Pločno.

Nakon Borićevca slijedi strmi i dugi uspon uz Ćužića kuk (1793 m) i izlazi na manji prijevoj između Ćužića kuka i Štirnjaka, ispod kojeg je postavljena ploča – spomen obilježje poginulom planinaru Ivici Plazoniću: ploču je postavilo PD Malačka iz D. Kaštela, koje svake godine organizira memorijalni uspon pod nazivom „Ivica Plazonić“ (polovinom srpnja). Izlaskom na ovaj prijevoj otvara se prekrasan vidikovac na Borićevac, Dugo polje i na prekrasnu planinu Vran. Sa prijevoja se spuštamo u manju valu, gdje smo odlučili počinuti i marendati. Tu nas je sustigla grupa planinara „Glas Istre“ iz Pule.

Na početku staze kroz borove munike, sa vodičem Marijanom Đikićem – Manje

Na travnatom i polegnutom dijelu staze

Na dijelu staze prema predjelu Borićevca

Pogled na Ćužića kuk (1793 m)

Lagani uspon prema prijevoju

Uspon prema prijevoju

Ispod prijevoja pogled na Borićevac, Dugo polje i na Vran planinu i njene vrhove

Spomen obilježje – Ivica Plazonić

Za vrijeme marende – sa planinarima iz Pule

Nakon odmora i marende (30 min.), nastavak slijedi po dobro označenoj i vidljivoj stazi koja dalje vodi po proplanku kroz klekovinu i kamenjar. Na tom putu, staza krivuda po udolinama – malo gore malo dolje, te u kontinuitetu nastavlja u blagom ili strmijem usponu, prolazeći i preko nekoliko manjih sniježišta sve do raskrižja putova. Lijevo se može krenuti za Vilinac 3 h, a desno za Pločnu ( na kamenu ispisan naziv vrha Pločno i potrebnim vremenom uspona 1 h i 45 minuta). Od prijevoja između Čužića kuka i Štirnjaka i mjesta marende do križanja putova na dužini 3,5 km savladana je visinska razlika od 200 m i potrebno vrijeme hoda 1 h i 10 minuta. Čvrsnica je na ovom dijelu značajna po tome što nudi obilje planinske raskoši. Da je čovjek imao više razumijevanja i pozornosti u prošlosti, svaki bi se planinar na tom dijelu mogao nagledati divokoza, srna, divljih svinja ili medvjeda ( lovci, krivolovci, rat…). Nekoliko slika od prijevoja do raskrižja.

Na stazi kroz klekovinu

Pored staze prekrasno cvijeće – (naziv ?)

Na zasniježenom dijelu staze

Sve što se više uspinjemo ostataka snijega je sve više

Na stazi prije raskrižja putova

Rskrižje putova – lijevo Veliki Vilinac 3 h, desno vrh Pločno 1 h i 45 minuta

Od raskrižja, staza nastavlja uz rub grebena ispod kojega su vidljiva snježišta. Nakon nekoliko minuta uspona pred nama se otvara prekrasan vidik na vrh Čvrsnice i njene obronke.

Od raskrižja prema vrhu Pločno

Po rubu grebena, sa desne strane sipar - dijelom prekriven snijegom

Na grebenskoj stazi, u pozadini vrh Čvrsnice

Pogled na snijeg ispod vrha Čvrsnice

Konačno dolazimo u podnožje, gdje nas dalje čeka uspon po snijegu. Ovo je najzahtjevniji, oštar i naporan uspon po siparu – sada prekriven debelim snijegom do izlaska na vršni greben, gdje treba savladati 200 m visinske razlike. Od vršnog grebena preostaje još samo 5 minuta blagog uspona do vrha Pločno 2228 m – najvišeg vrha Hercegovine. Penjući se po snijegu svako malo zastajemo i gledamo u nazad koliko smo prešli - hvatamo zrak i skupljamo snagu, kako bi sigurno stigli do izlaska na vršni greben. Uspon po snijegu trajao je 1 sat, a ukupan uspon od Masne luke do vrha Pločno 5 h i 20 minuta.

Na početku uspona – na polegnutom dijelu snijega

Mjesto od kuda započinje oštar uspon

Pogled prema vrhu snježne strmine koja nas čeka da je savladamo

Na polovici uspona

Pogled na vrh i vojnu bazu

Na sam vrh Polčno 2228 m dolazimo u 12 h i 30 minuta. Uslijedio je zasluženi odmor, obrok i osvježenje hladnom pivom, što su nas počastili vojnici. Nezaboravan trenutak koji se pamti. Sa vrha je otvoren vidikovac na sve strane: pogledi se pružaju na istok prema Prenju i Igmanu, na zapad prema Dinari, na sjever prema Vranu i Raduši, na jug prema Čabulji i Biokovu. U našoj neposrednoj blizini – prizor podno hridi i grebena Čvrsnice prekriveni snijegom su fascinantni i nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Lijepo se vidi Velinac, naš sutrašnji cilj. Vrijeme je brzo proteklo, treba nastaviti spust, obzirom, da su predviđeni pljuskovi. Na kraju neizostavna zajednička fotografija.

Zajednička fotka na vrhu Pločno

Većina planinara izrazila je želju da se ne vraćamo istim putom. Naš domaćin – vodič Marijan Đikić (Manje), suglasio se sa našim željama i predložio kružnu turu preko Lokvi na Barzonju i Blidinjsko jezero.

Na početku spusta od vojne baze

Spuštamo se po makadamskom nemarkiranom putu 2,4 km i dolazimo do postaje GSS i do križanja putova. Makadamsaka cesta nastavlja ravno, a planinarska staza skreće desno i vodi kroz klekovinu prema vrhu Jelinka.

Postaja GSS, donedavno služila je radioamaterima za održavanje kontesta

Na stazi kroz klekovinu – dobro vidljivom i označenom visokim željeznim cijevima, koje služe kao zimske markacije. Za ovaj dio staze, moglo bi se reći da je „meka“, hoda se po travi i rasutom kamenju, gotovo polegnuta.

Na stazi

Na kraju staze, gdje se izlazi iz klekovine i dokazi na livadu - veću zaravan iznad Blidinjskog jezera

Na zaravni iznad Blidinjskog jezera

Čvrsnica je poznata po brzim promjenama vremena. Često se događa da se u roku nekoliko sati izmjene 3 godišnja doba. Vjetar zna na brzinu donijeti oblake, maglu i kišu, a s time i hladnoću i nepovoljne uvijete za dulji boravak na planini. Ovog puta imali smo sreće, uhvatila nas je lagana kiša koja je trajala desetak minuta, bez vjetra i magle.

Pogled sa ruba zaravni na Blidinjsko jezero

Od ove zaravni moguće je nastaviti puta preko vrha Jelinka, gdje staza nije markirana, ali je vidljiva i ugažena. Zbog lošeg vremena naš vodič Marijan, odlučio se za spust nemarkiranim putom preko Bara i Brazonja do Blidinjskog jezera, gdje će nas čekati autobus.

Na raskrižju ispod vrah Jelinka

Tu skrećemo lijevo bez vidljive i označene staze kroz klekovini i kamenjar, prošaran busenjima trave i tako izlazimo na greben od kuda se pruža prekrasan pogled Gornje i Donje Bare i livade na kojima su izgrađene vikendice.