Skuta i Grintovec_kružna tura od Cojzove kože, Skuta i Grintovec

Srijeda, 12. kolovoza 2015.
Grintovec sa svojom nadmorskom visinom 2558 m je najviši vrh Kamniških i Savinjskih Alpi. Vrh je piramidalnog oblika. Masiv lanca Grintovec proteža se u smjeru istok-zapad, između rijeke Kokre i Savinje, s više istaknutih vrhova: Kočne, Grintovca, Dolgi hrbet, Skute, Rinke i Turske gore. Ove vrhove moguće je prijeći grebenskom stazom od zapada prema istoku i obrnuto. U središnjem dijelu tog lanca pruža se ljuti krš, a najizrazitije to pokazuje Dolgi hrbet.

Južna strana Grintovca je položenija i travnata, stoga, radi lakog pristupa je najposjećeniji vrh u Kamniško-Savinjskim Alpama. Zbog toga je pogodan i za turno skijanje. Sa sjeverne strane spuštaju se okomite stijene do 500 m u krnicu Zgornje Ravni. Prema istoku spuštaju se kratke vapnenačke stijene na melišće – sipar na Veliki Podi. Sjeveroistočni greben povezuje Grintovec preko Malog ili Jezerskeg Grintovca (2447 m) i Mlinarskog sedla s drugim vrhovima prema jugoistoku. Grintovec spada među najljepši razgledni vrh na Kamniško-Savinjskim Alpama.

Pogled na Grintovec s Kalškog grebena

ISHODIŠTE POHODA – SMJER KRETANJA (s karakterističnim putnim točkama)
Cojzova koča (1793 m), Mala Vratca (1970 m), Bivak pod Grintovcem (2102 m), Skuta (2532 m), vrh Dolgi hrbet (2473 m), Mlinarsko sedlo (2334 m), Grintovec (2558 m), Cojzova koča (1793 m). Dužina staze 10,1 km. Aktivno vrijeme hoda 4 h i 34 minute. Vrijeme stajanja 2 h i 19 minuta. Minimalna visina 1793 m, maksimalna 2558 m. Ukupno provedeno vrijeme 6 h i 53 minuta. Visinska razlika pri usponu 1219 m, pri silasku 1202 m. Visina polazišta 1793 m. Visina odredišta 2558 m.

Izvod iz analize gpx traga

Opis puta
Drugi dan (12.08.2015.) boravka male ekipe (Kristine, Deana i mene, Mirka) u Kamniško-Savinjskim Alpama predviđen je za uspon na Grintovec – kružnom turom, kako je u naslovu napisano – Od Cojzove koče preko bivka pod Grintovcem, Skute, Dolgeg hrbeta na Grintovec i spust do Cojzove koče. Nakon jutarnjeg doručka prema zadanom cilju krenuli smo u 7 h i 30 minuta.

Planinarska staza s Kokrskog sedla na samom početku prolazi pored vjetroelektrane uspinjući se strmo uzbrdo i za desetak minuta dovodi do prvog križanja. Kako se staza sve strmije uspinje, pogledom unazad Cojzova koča pod Kalškom gorom ostaje duboko ispod nas obasjana jutarnjim zlatnim zrakama sunca. Iz ove perspektive pogled na nju, Kokrško sedlo i Kalšku goru je vrlo lijep i atraktivan. Na križanju putova, lijevo se odvaja staza za Grintovec (2 h), desno za Skutu (2 h i 30 min.). Mi skrećemo desno u pravcu Skute. U nastavku staza izlazi na manji travnati proplanak od kuda se stiže do zanimljivog uskog prolaza između stijena nazvan Mala Vratca (n/v 1970 m). Prolaskom kroz spomenuti prolaz pred nama se otvorio prelijep - veličanstven pogled na Dolgi hrbet, Štrucu i Skutu.

Pogled na Kalšku goru i Cojzovu koču obasjana jutarnjim suncem

Na stazi kroz nisku klekovinu, travu i kamenjar - u pozadini Kalška gora i dio Kalškog grebena

Uski prolaz kroz Mala Vratca (1970 m)

Pogled na Štrucu i Skutu.

U nastavku staza se umjereno spušta prateći pravac prema sjeveru. Na manjem ispostavljenom dijelu prolaz je osiguran čeličnim sajlama i klinovima. Nakon desetak minuta spusta, slijedi petnaestak minuta hoda po položenoj planinarskoj stazi koja vodi ispod Dolge stene Grintovca po kamenim gromadama. Ubrzo pred nama u daljini pojavio se Bivak pod Grintovcem. Nakon toga, staza, nastavlja laganim usponom dvadesetak minuta do izlaska na plato gdje je smješten Bivak Pavla Kemperla pod Grintovcem (2102 m).

Bivak pod Grintovcem (ili Zavetišče Pavleta Kemperla) je potpuno novo tri katno sklonište jugozapadno od Grintovca. Bivak može primiti do šest osoba komotno. Postavljen je uz planinarsku markiranu stazu koja vodi od Cojzove koče na Skutu i Mlinarsko sedlo.
U prizemlju je "dnevni boravak" - dvije klupe i stol. Gornji podovi su dvije "sobe" s velikim madracem, u svakoj dovoljno za tri osobe.

Iza prolaza Mala Vratca - spust uz pomoć sajli i klinova

Pogled na Bivak i Dolgi hrbet

Pogled na Štrucu i Skutu (s desne strane)

Odmor ispred Bivka

U prizemlju – dnevni boravak

Pogled u unutrašnjost Zavetišča .

Kraći odmor prije nastavka uspona. Nakon kraćih konsultacija ispred Bivka – Dean i Kristina donijeli su odluku da ne idu na Skutu, obzirom da su na njoj bili. Uslijedio je dogovor: da se nađemo na vrhu Dolgi hrbet ( 2473 m). Tu se rastajemo - Kristina i Dean će nastaviti do Mlinarskog sedla i dalje na vrh Dolgi hrbet. Ja sam odlučio popeti se na Skutu, i povratak preko Dolgeg hrbeta na njegov vrh prema prethodnom dogovoru.

Od Zavetišča, nakratko se spuštam po dobro vidljivoj i markiranoj stazi koja me ubrzo dovodi do raskrižja planinarskih putova: ravno se odvaja staza za Mlinarsko sedlo i Grintovec, desno, preko Malih podi odvaja se put za Sleme (1 h i 20 min.), Kamniško sedlo (4 h i 30 min.), Tursku goru (2 h i 30 min.). Nastavljam stazom u smjeru sjevera prema Mlinarskom sedlu i Skuti. Nakon petnaestak minuta stižem do slijedećeg križanja na Veliki Podi: ravno za Mlinarsko sedlo, ja, skrećem desno prema Skuti (1 h i 30 min.).

Slijedim markirani put kroz Velike Podi preko čvrstih – monolitnih stijena različitih kraških oblika ( škrapa, manjih jama, oštrih i nazubljenih utora....). Nakon petnaestak minuta hoda staza izlazi na sipar i dalje po njemu slijedi po izohipsi u podnožju Dolgeg hrbeta. Prvi dio staze po siparu je blago polegnut, dok je drugi završni, prilično strm i pri samom vrhu neugodan za savladavanje.

Od Bivka – prvo raskrižje putova

Pogled na stazu i Grintovec

Na putu prema Skuti – cvijeće u nemogućim uvjetima bori se za opstanak

Prvi puta susrećem jarebice kamenjarke - ni malo uplašene

Položena staza priječi po siparu ispod Dolgeg hrbeta

Pogled unazad na okomite stijene Dolgeg hrbeta ispod kojih priječi staza po siparu. Na kraju vrh Grintovca.

Izlaskom iz sipara uslijedio je strmi uspon po stijenama između Štruce i Dolgeg hrbeta. Na ovom usponu potrebno je više opreza, obzirom da se cijelo vrijeme penjanje odvija uz pomoć ruku, sve do izlaska na greben Dolgeg hrbeta. Daleko ispred mene vidim još jednog planinara koji se penje. Nastojim ga stići i ubrzo sam se našao na odvojku puta s lijeve strane koji dolazi s Dolgeg hrbeta.

Izlaskom iz stijena dolazim do sedla Škrbina (2408 m) između Dolgeg hrbeta i Štruce, te obilazim vrh Štruce na koji se nemam namjeru penjati ovog puta, obzirom da me čekaju Dean i Kristina. Spuštam se uz nekoliko klinova i dolazim do prijevoja između Štruce i Skute, i dalje prema istoku umjerenim usponom na vrh Skute. Na tom dijelu staze na kamenoj stijeni ispisan je naziv “voda” i strjelica koja usmjerava u kom pravcu treba potražiti vodu. Voda kao izvor ne postoji – nalazi se nekoliko plićih jama sa snijegom.

Prije samog vrha sustižem planinara iz Slovenije gosp,. Ivana Lebena. U neformalnom razgovoru doznajem, da je njegov današnji planinarski put identičan mome – uspon na Skutu, povratak preko Dolgog hrbeta, uspon na Grintovec, te spust na Cojzovu koču. Stoga, dalje nastavljamo zajedno do vrha Skute (2532 m).

Uspon po stijenama

Na raskrižju, gdje se lijevo odvaja staza za Dolgi hrbet, ravno za Skutu

Pogled na planinara ispred mene kojeg nastojim stići

Pogled na Dolgi hrbet po kojem trebam nastaviti put poslije silaska sa Skute

Pogled prema dolini Jezerskog i dalje prema austrijskim planinama

Smjerokaz za vodu

Pogled na stazu koja vodi na vrh Skute

Ivan na stazi prema vrhu

Na vrhu Skute s Ivanom

Pogled na Veliku Babu

Skuta sa svojom nadmorskom visinom 2532 m je treći vrh po visini u Kamniško-Savinjskim Alpama. To je istaknuti vrh iznad Velikih i Malih podi na istočnom dijelu masiva Grintovci. S vrha se pružaju predivni i nezaboravni vidici: prema istoku – Brana, Rinke, Turska gora, Ojstrica Planjava. Prema zapadu na Dolgi hrbet, ta na najviše vrhove Kamniško-Savinjskih Alpi, Grintovec i Kočne, prema jugu na dolinu Kamniške Bistrice, te prema sjeveru na visoravan Jezersko i planine prema Austriji. U neposrednoj blizini lijepo se vidi okrugli vrh Štruce. Na vrhu je postavljena metalna kutija s upisnom knjigom, uz nju stoji i žig ugrađen na metalnoj cijevi. Nakon dvadeset minutne pauze koju smo iskoristili za odmor i marendu, nastavljamo spust istim putom do raskržja od kuda – desno staza nastavlja preke Dolgeg hrbeta, a ravno spust prema Bivku i Mlinarskom sedlu.

Na povratku sa Skute - na obilasku oko vrha Štruce uspon uz pomoć nekoliko klinova. Pred nama se otvara prekrasan pogled na Dolgi hrbet i vrh Grintovca.

Pogled prema zapadu na Dolgi hrbet i Grintovec

DOLGI HRBET je središnji greben masiva Grintovci koji se pruža u smjeru istok – zapad, s najvišom visinom 2473 m. Greben započinje na zapadu od Mlinarskog sedla i pruža se prema istoku do susjedne Štruce. Dolgi hrbet je zanimljiv i složen put za planinare i prelazak preko njega je doista zahtjevan. Na nekoliko ispostavljenih mjesta put je osiguran sajlama i klinovima. Nekoliko fotki koje će predočiti složenost i uzbudljivost prelaska preko grebena. Potrebno je osiguranje, kaciga i rukavice.

U društvu sam sa iskusnim i dugogodišnjim planinarom Ivanom iz Slovenije. Penjemo se od vrha do vrha (neprekidan spust i uspon), prisjeća se Ivan pojedinih detalja kada je prvi puta prolazio ovim grebenom prije 40 godina, a mnogo je toga što je zaboravio i osjeća se kao da je prvi puta tu.

Na početku uspona po Dolgem hrbetu

Na ispostavljenom dijelu uspona- prelazak s jednog na drugi vrh uz pomoć sajli i klinova po vertikalnoj stijeni

Uspon po sajlama i klinovima, kojih ima na pretek na ovom grebenu

Izlazak na vrh grebena

Pogled nazad na Štrucu i vrh Skute

Na grebenu – spust po sajli i uspon na najviši vrh Dolgeg hrbeta, gdje me čekaju Kristina i Dean – jedva vidljivi na vrhu. Preostaje nam težak i strm uspon do vrha

Zajednička fotografija na najvišem vrhu Dolgeg hrbeta (2473 m)

Nakon kraće pauze i osvježenja nastavljamo svi skupa prema Mlinarskom sedlu, gdje i završava ovaj greben.

Pogled prema zapadu na Grintovec i Kočne

U nastavku grebena ne nedostajedostaje sajli i klinova

Na spustu po sajlama

Spust kroz uski kamin

Istočni greben Grintovca po kojemu se moramo penjati

Raskrižje putova na Mlinarskom sedlu

Na Mlinarskom sedlu (2334 m) dolazimo u 12 h i 10 minuta. – raskrižje putova, gledano iz pravca dolaska: lijevo se odvaja staza za Bivak i Cojzovu koču, desno za Jezersko i Češku koču, te ravno za Grintovec i Kočne. Tu smo napravili pauzu od 25 minuta, zatim nastavak uspona prema vrhu po grebenu s istočne strane preko Malog Grintovca (2447 m) na vrh Grintovec (2558 m).

Sam uspon po grebenu je zanimljiv, krije mnoge zamke ali pruža i mnoštvo nagrada za svakog planinara, koji njim prolazi. Grebenska staza na nekoliko ispostavljenih mjesta osigurana je klinovima i sajlama, stoga, i nije tehnički prezahtjevna i ako je označena kao („zelo zahtevna pot“). Potrebna je samo dobra fizička spremnost. Na strmim i ispostavljenim dijelovima svatko je prilagodio ritam kretanja prema svojim mogućnostima (sve u svrhu sigurnog prolaska). Na kraju samog grebena spuštamo se po strmim i krušljivim stijenama pomažući se rukama do manjeg prijevoja, od kuda dalje staza vodi po siparu sa sjeverne strane. Za prelazak grebena trebalo nam je 40 minuta.

Nakon toga, staza, nastavlja blagim usponom po siparu i razlomljenom kamenju i uskoro nas dovodi do križanja. S desne strana odvaja se staza za Kočne, mi nastavljamo ravno prema vrhu Grintovca. Od tu staza se strmije uspinje, te nakon nekog vremena skreće lijevo i dalje prolazi po čvrstim glatkim stijenama, te pri samom vrhu dovodi do zahtjevnog dijela na kome se treba popeti po vertikalnoj i glatkoj stijeni uz pomoć sajli i klanfi. Nekoliko minuta iznad tog zahtjevnog dijela dolazimo na vrh Grintovca (2558 m).

Pogled unazad na Mlinarsko sedlo i Dolgi hrbet

Kratki predah

Prekrasan buket cvijeća u ovom surovom kršu, pravo osvježenje za oči

Na uskom dijelu grebena

Kraj grebenske staze, gdje se treba samo spustiti do prijevoja i nastaviti siparom

Raskrižje putova

Pogled od raskrižja unazad na stazu koja vodi po siparu

Zadnja prepreka koju treba savladati prije vrha

Od Mlinarskog sedla do vrha Grintovec - 1 h i 5 minuta. Visinska razlika 224 m. Dužina staze 1,1 km. Vrh je označen okruglim granitnim stolom na kome je iscrtana ruža smjerokaza, sa svim istaknutim i zanimljivim vrhovima na obzorju što se mogu vidjeti s ovog vrha. Od stola desetak metara prema jugu nalazi se kutija s upisnom knjigom, pored nje postavljen je i planinarski žig.

Ovaj vrh spada u najljepše razgledne točke, a zbog laganog dostupa s južne strane spada među najposjećenije vrhove u Kamniško-Savinjskim Alpama. Zbog istog razloga vrh pruža prelijep i širok vidik na sve strane svijeta. Dolaskom na vrh i pogled unaokolo - sav uloženi trud i napor u trenutku je nestao. Posebno lijep vidik pruža se na najbliže vrhove kojima smo okruženi: Jezersku Kočnu, Storžič, Kalšku goru, Kalški greben, Krvavec, Dolgi hrbet, Skutu, Tursku goru, Ojstricu, Planjavu, Branu, Veliku planinu…

Pogled na Jezersku Kočnu

Na radnom zadatku

Pogled na Kalšku goru i Kalški greben i na kraju Krvavec

Zajednička fotografija na vrhu

Kako smo imali dovoljno vremena za povratak do Cojzove koče, na vrhu smo ostali 1 h i 30 minuta, doslovno uživali u lijepim vidicima i sunčanom danu. Nakon toga započinjemo spust po južnoj strani uz strmi spust niz strehu po kamenjaru prošaranom travom. Pored markirane staze postoje mnoge kratice, te svatko bira stazu najprikladniju za spust.

Od Grintovačke strehe staza je i dalje strma, polukružno skreće u smjeru jugoistoka i dolazi na sipar po kojem se umjereno spušta i dolazi do križanja putova (2015 m): desno odvaja se staza za Dolci – Jezersku Kočnu (2 h i 30 min.), lijevo za Cojzovu koču. Od ovog križanja staza se spušta preko grebena Gradine ispod Srednje jame, zatim nastavlja po polegnutijem djelu terena kroz područje koje se zove Spodnja jama. Staza nas uskoro dovodi do slijedećeg križanja: lijevo se odvaja staza za Skutu i Mlinarsko sedlo, ravno za Cojzovu koču. Od ovog križanja staza se strmije spušta sve do Cojzove koče.

Spust od vrha Grintovec do Cojzove koče – 1 h i 10 minuta. Dužina staze 2,6 km. Visinska razlika 765 m.