Ponedjeljak, 07. prosinca 2015.
BRAČ,
(čakavski: Broac, latin. Brattia, talij. Brazza) je jadranski otok u srednjoj Dalmaciji ispred Splita. To je najveći srednjodalmatinski otok. Dug je oko 40 km, a širok prosječno 12 km. S ukupnom površinom od 395 km² je treći otok po veličini na Jadranu (nakon Krka i Cresa). Ukupna dužina obale otoka Brača iznosi 175 km, a odlikuje se razvedenošću, osobito s brojnim dubokim i privlačnim uvalama u sjeveroistočnom i jugozapadnom dijelu otoka. Sjeverna je obala niža i razvedenija, dok je južna strmija i u većem dijelu nerazvedena. Brač je bogat i nadaleko poznat po svom vrsnom bijelom kamenu, još od antičkih vremena, pa do danas upotrebljavanim u građevinarstvu po cijelome svijetu. Na otoku prevladava kras- vapnenac s karakterističnim kraškim oblicima: krška polja ispunjena vapnenačkom crvenicom, kamenite zaravni, doci, vrtače, ponikve, škrape, jame i špilje. Do sada je poznato preko 180 jama i oko 40 špilja.
Kraljica među vrhovima jadranskih otoka - VIDOVA GORA,
na otoku Braču najviša je gora jadranskog otočja, sa svojom nadmorskom visinom 1870 m. Ima oblik neznatne glavice koja se izdiže od mora do najviše točke gorskog hrpta uz južnu obalu otoka. Strane tog hrpta posve su različite. Južna stjenovita strana se ruši strmo prema Bolu, a sjeverna silazi postupno kao blago nagnuta krška visoravan široka desetak kilometara. Ta visoravan većim je dijelom pokrivena oskudnom travom i mediteranskom makijom, dok je u području Kneževravni pod Vidovom gorom prekrivena šumom crnog bora. Vidova gora ime je dobila po staroslavenskom božanstvu („Svetovid“- Svevid“), a kasnije po crkvi Sv. Vida koja se nekada dizala na vrhu brda, a danas je u ruševinama. Osamdesetak metara zapadno od terase ugostiteljskog objekta "Vladimira Nazora", vidi se temelj sjevernog zida i dio polukružne apside. Crkvica je podignuta u 13. st. Brački puk je od davnine povezivao tu planinu, oko koje su ispletene brojne fantastične priče, sa starim slavenskim bogom Svevidom, jer i neki drugi nazivi lokaliteta na Braču imaju staroslavensko podrijetlo.
Vidova gora (780 m)
Izvod iz analize gpx traga
PRISTUP AUTOMOBILOM (do Bola na Braču)
Od parkinga hotela Britanida na Supetru krenuli smo osobnim automobilom državnom cestom D113 do Gornjeg Humca, dalje nastavljamo cestom D115 do Bola, na mjestu gdje se lokalna cesta odvaja za Donje Podgorje i nastavlja do Gornjeg Podgorja gdje cesta i završava. Dužina puta od Supetra do Bola (Donje Podgorje) 34 km, od kuda započinjemo uspon na Vidovu goru. No, međutim, u koliko se želi skratiti put, može se od Donjeg do (Gornjeg napuštenog sela) Podgorja stići automobilom. Na taj način uspon na Vidovu goru smanjuje se okvirno za 1 km, što je naša ekipa i učinila. Gpx trag je započet snimati u Donjem Podgorju. Takva su i vremena pripisana kao što je vidljivo u info tabeli gpx uređaja.
ISHODIŠTE POHODA ( s karakterističnim putnim točkama)
Parking Donje Podgorje (85 m), Vidova Gora (780 m), te povratak istim putom do Donjeg Podgorja (85 m). Dužina puta 10,4 km. Visinska razlika pri usponu 768 m, a pri silasku 765 m. Vrijeme gpx traga 3 h i 48 minuta. Minimalna visina 82 m, maksimalna 782 m. Prosječan nagib 16%.
Opis puta
Drugi dan boravka na Braču naše male četveročlane ekipe (Jasne, Matije, Zorana i mene, Mirka), predviđen je za uspon na Vidovu goru i Zmajevu špilju. Na vrh Vidove gore moguće je stići i automobilom. No, najatraktivniji je planinarski uspon od Bola.
Od parkinga pohod započinjemo u 9 h s lijepo građenom planinarskom stazom koju zovu Vela staza ili Rimska staza. Uredno markirana Vela staza sagrađena je još u rimsko doba. Nekad je povezivala Bol i Nerezišća, a danas joj je funkcija svedena isključivo za planinarski uspon na Vidovu goru. Prvi dio staze umjereno se uspinje, zatim postupno ulazi u krševitu dragu i penje se u višestrukim zavojima kroz kamenjar i na taj način ublažava uspon. Putem s lijeve strane ostaje Veliko Koštilo (n/v 602 m) na čijim je teško pristupačnim liticama nekad stajala ilirska gradina, utvrda ili kaštel, čiji su tragovi i sada vidljivi, pri čemu je vrh i dobio ime po utvrdi-kaštelu.
Na početku polegnute i lijepo građene staze
Pogled s lijeve strane drage na Veliko Koštilo
Na polegnutom dijelu staze
Na popločanoj stazi
Nakon jednog sata laganog hoda na užem dijelu pri vrhu drage, staza prelazi na drugu stranu i u gornjem dijelu obronaka Velikog Koštila strmije se uspinje i dalje vijuga između stijena i visokih okomitih litica, te nakon toga izlazi na greben Vidove gore. Izlaskom na greben s desne strane staze nalazi se manje pojilište za divlje životinje. Nastavak staze vodi po samom grebenu, bez velikih nagiba uz visoku žičanu ogradu lovišta i uzgajalište jelena lopatara sve do okretišta za automobile, te dalje nastavlja do samog vrha Vidove gore, gdje dolazimo u 11 h i 10 minuta.
Na stazi prema vrhu
Uz put prolazimo uz visoke okomite kamene litice, s puno kraških detalja
Lokva – pojilište za divlje životinje
Staza slijedi ograđeno lovište i uzgajalište jelena lopatara
Pogled s grebena na vrh Vidove gore
Vidova gora najviši je vrh jadranskog otočja s nadmorskom visinom 780 m, toga se s njega pruža
jedinstven pogled prema jugu. Duboko ispod je vinorodna i zelena bolska ravnica s karakterističnim šljunkovitim Zlatnim ratom koji svoj rt, prema vjetrovima u određeno doba godine, okreće prema istoku ili zapadu. Preko Hvarskog kanala, koji je ovdje najuži, prostire se plodna dolina otoka Hvara, između Staroga Grada na zapadu s jedne i Vrboske i Jelse na istoku s druge strane, a iza njih je dugi lanac gorovitog dijela otoka. Po vedrom vremenu vide se i ostali otoci i Biokovo, od poluotoka Pelješca na istoku, preko Korčule, Visa, Biševa do daleke hridi Jabuke.
Na vrhu stoji telekomunikacijski objekt i konoba „Vladimir Nazor“, kao i monumentalni kameni križ Kristu otkupitelju izrađen od bračkog bijelog kamena. Križ je bio postavljen 1934. srušen 1944. godine, te ponovo postavljen 1988. godine. No, na žalost, nigdje oznake lokaliteta ili putokaza, a udaljen je svega 200 m zapadno od vidikovca, konobe Vladimira Nazora i TV-repetitora.
Na vrhu Vidove gore uz ostatke ilirske gradine nalaze se i ruševine staro romaničke crkvice Sv. Vida (slavenski bog Svevid iz XIII stoljeća). Nekoliko fotografija s vrha Vidove gore iz prethodnog dana, kada smo vrh posjetili nakon obilaska Pustinje Blaca, obzirom da danas vlada sumaglica.
Pogled na Bol i plažu Zlatni rat
Pogled na Veliko Koštilo
Zajednička fotka
TV – repetitor u smiraj dana i zalazak sunca
Zalazak sunca
Križ Kristu otkupitelju
Temelji crkvice Sv. Vida iz XIII. st.
Konoba Vladimir Nazor
Zoran u konobi Vladimir Nazor koja se preuređuje (promjena koncesionara)
Na vrhu se zadržavamo 30-tak minuta. Dinamika plana ne dozvoljava nam više zadržavanja, obzirom da nam preostaje uspon do Zmajeve špilje. Spust započinjemo istim putom do parkinga. Nakon silaska s grebena zaustavljamo se pod visokim stijenama kako bi se okrijepili, te nakon okrijepe nastavili spust do auta.
Na stazi pri spustu – staza vodi ispod visokih i okomitih stijena na kojima se gnijezde orlovi (Škanjci)
Na stazi pri spustu
Pri povratku – pogled na Bol i na Hvar
Podzidana i lijepo građena staza podsjeća na Premužićevu stazu na Velebitu – u pozadini Veliko Koštilo
Na parking dolazimo u 13 h i 27 minuta. Dalje vožnju nastavljamo do Bola, gdje smo se osvježili, te nastavili vožnju do Murvica, od kuda započinje uspon na Zmajevu špilju. Zmajeva špilje je nešto posebno i vrlo je atraktivna destinacije, zaslužuje da joj se posveti više pažnje. Stoga, ću Zmajevu špilju detaljnije opisati u svom slijedećem blogu.
U nastavku slijedi: gpx tragovi na Google Earthu, na topo karti, vertikalni profil staze, te slideshow albuma fotografija, koje nisu obuhvaćene ovim blogom.
Gpx tragovi na Google Earthu
Gpx tragovi na topo karti
Vertikalni profil uspona i spusta na Vidovu goru
3D - profil