Monte Santo di Lussari – Cima del Cacciatore, Cima del Cacciatore

Nedjelja, 23. augusta 2015.
PD Knezgrad iz Lovrana po drugi puta posjetilo je (23.08.2015.) Sveto Brdo u Italiji – Santo Monte di Lussari i uspon na njegov vrh Coma del Cacciatore (2071 m). Izlet je ponovljen iz razloga što je prilikom našeg prvog posjeta 30. srpnja, 2015. vrijeme bilo loše (magla i kiša), stoga se nije moglo popeti na vrh. Tog puta, dali smo obećanje da ćemo, čim se ukaže prva prilika i lijepo vrijeme ponoviti izlet, što smo ovog puta i učinili. Na izletu i planinarenju sudjelovalo je 29 planinara i planinarki. Prijevoz je organiziran autobusom. Organizator izleta je Branko Šimac. Izlet je protekao u dobroj organizaciji bez problema i poteškoća, stoga, sve pohvale našem predsjedniku Branku Šimcu.

Monte Santo di Lussari (Slovenski: Sveto Višarje, Njemački: Luschariberg) je malo mjesto smješteno na istoimenoj planini na nadmorskoj visini 1970 m - usred visokih planina i tamnih stoljetnih šuma. U središtu sela smjestila se slavna hodočasnička crkva Sv. Marija, oko nje stisnule su se kućice, daleko od pogleda, izolirano od cestovne mreže i prometnih gužvi. To je mjesto koje još postoji samo u bajkama, i primjer je čiste prirodne ljepote. Pristup zaselku moguć je pješice ili žičarom. Makadamski pristup dozvoljen je samo za žitelje i ovlaštene tvrtke zbog opskrbe mjesta.

Mone Santo di Lussari – Sveto Višarje (slovenski). Ovog puta nas je dočekalo lijepo vrijeme.

LEGENDA O MARIJANSKOM SVETIŠTU
Korijeni svetišta datiraju iz 1360 godine, kada je pastir iz Camporosso izgubio stado ovaca na planini Lussari, nakon duge potrage pronašao je ovce okupljene u krug oko grma. Pažljivo je pogledao na ukazani prizor i u grmu ugledao kip Marije Djevice s djetetom. Podigao je kip – spustio se u dolinu do crkve i predao kip župniku u Camporossu. U narednim danima u dva navrata, nevjerojatno, kip Madone našao se ponovo na istom mjestu na planini Lussari, uvijek okružen stadom ovaca. Uskoro se počinje širiti priča o čudu kipa Madone. To je bio znak o svetom mjestu, na kome je 1360 godine izgrađena mala kapelica. 1500. godine na istom mjestu sagrađena je crkva.

Tijekom stoljeća svetište je obnovljeno i nekoliko puta renovirano: 1807. je izgorjela od udara groma, 1915 našla se na samoj bojišnici Prvog svjetskog rata, gdje je potpuno uništena. Tijekom tog razdoblja, kip je sačuvan i vraćen na brdo Lussari 1925. godine, kada je svetište ponovno je obnovljeno. Konačno, u povodu jubileja, 2000. godine, crkva je u potpunosti rekonstruirana. Ova planina je hodočasničko središte triju naroda (plemena), Germansko, Romansko i Slavensko, danas se nedvojbeno može smatrati Europskim svetištem, koje pohode mnogi vjernici. Sveta misa održava se na sva tri jezika. Do Monte Santo Lussari vode tri (3) hodočasnička puta: Talijanski romanski put dužine 205 km, Slovenski romanski put dužine 75 km i Austrijski romanski put dužine 80 km.

Prikaz hodočasničkih putova na karti

CIMA DEL CACCIATORE (talijanski naziv )– KAMENITI LOVAC (slovenski naziv). Obzirom da se nalazimo na području Italije – koristit ću talijanske nazive, i ako su nazivi na tri jezika.

Cima del Cacciatore je planinski vrh koji se nalazi između Valbruna i doline Riofreddo. Planina je obrubljena gustom šumom iznad koje se izdiže kameni greben s vrhom „Kameni lovac“ (slovenski). Ova je vrh je tradicionalno dobro posjećen zahvaljujući jednostavnom pristupu – žičarom do Monte Lussari. Pristup vrhu moguć je na dva načina: duži hodočasnički put - ujedno je i Križni put, koji vodi iz doline Val Canale od sela Camporosso i drugi kraći od Monte Santo di Lussari. Prema legendi, krivolovac bez vjere je sa svojom puškom pucao prema svetištu Monte Santo di Lussari, ali taj čin svetogrđa je kažnjen i on se pretvorio u kamen, što predstavlja vrh ove planine.

Cimma del Cacciatore – Kameniti lovac

PRISTUP AUTOMOBILOM (do Tarvisio - Sella di Camporosso)
Iz Lovrana krenuli smo autobusom u 7 h. Vožnju smo nastavili preko graničnog prijelaza Rupa – Ilirske Bistrice do Postojne, od kuda nastavljamo autocestom prema Ljubljani i dalje u pravcu Kranja i Jesenica do izlaza s autoceste na čvoru za Kranjsku Goru i dalje lokalnom cestom do graničnog prijelaza Rateče na Tarvisio. Vozimo se po staroj cesti za Udine – na kružnom toku treba izaći na drugom izlazu desno. Nakon nekoliko minuta dolazimo do podnožja žičare. Autobus ostaje na velikom parkiralištu, slijedi kupnja ulaznica i vožnja gondolom do Monte Santo di Lussari.

ISHODIŠTE POHODA – SMJER KRETANJA (s karakterističnim putnim točkama)
Monte Santo di Lussari (1766 m), Berački Kogel (1780 m) - vrh brda iznad sela, Zavjetna kapela (1715 m) , Cima del Caccatore (2071 m). Povratak istim putom (većina grupe, dok 2 člana i ja pravimo kružnu turu preko grebena) do Monte Santo di Lussari (1766 m). Dužina staze 5,9 km. Vrijeme gpx traga 3 h i 52 minute. Minimalna visina 1706 m, maksimalna 2078 m. Visinska razlika pri usponu 665 m, pri silasku 627 m. Visina polazišta 1725 m. Visina odredišta 2071 m. Prosječan nagib 24%.

Izvod iz analize gpx traga

Opis puta
U dolinu Val Canale do mjesta Camporosso dolazimo na veliki parking u podnožje žičare točno u 11 h i 5 minuta. Slijedi kupovina karti za gondolu (10 € povratna karta – popust po osobi 4 € za veće grupe) koja nas za desetak minuta dovodi do gornje postaje do Monte Santo di Lussari. Po dolasku na vrh ukazala se već poznata slika planinskih kuća iznad kojih dominira crkva.

Izlaskom iz gondole na Monte Santo di Lussari – zajednička fotografija

Ulazak u naselje i obilazak mjesta

Po stepenicama prema crkvi

U crkvu nismo uspjeli ući zbog velikog broja posjetitelja – hodočasnika. Nastavili smo do vrha Berački Kugel (1780 m) iznad naselja na kome je postavljen križ. S ovog vrha vidi se selo iz druge perspektive, a posebno lijepo se vidi crkva i krovovi kuća. Od tu, točno u 12 h započinjemo pohod prema vrhu Cima del Cacciatore. Spuštamo se s vrha mjesta gdje je postavljeno 2010 godine spomen obilježje 650 obljetnice obilježavanja svetišta i do raskrižja putova. Nastavljamo širokom makadamskom cestom (zatvorena za sav promet, osim vozila za opskrbu i žitelja mjesta). Nakon nekoliko minuta dolazimo do kapelice – 14 postaje Križnog puta koji vodi od Camporossa.

Pogled na naselje s vrha Berački Kugel (1780 m)

Spomen obilježje postavljeno 2010 godine povodom 650 obljetnice postojanja Svetišta

Kapelica-14 postaja Križnog puta

Pored kapelice na drvenom stupu postavljen je smjerokaz: lijevo vodi staza 613 za Malaga di Lussari (15 min.) i za Camporosso (1 h i 45 min.) – Desno nastavlja staza 613 za Cima del Cacciatore (1 h i 15 min.), te za Bivio 617 (Sella Parsing (2 h i 15 min.). Nastavljamo dobro ugaženom i vidljivom stazom kroz šumu ariša preko Višarske glave. U prvom dijelu staza je gotovo polegnuta, što je dobro za početno zagrijavanje. Nakon 20 minuta laganog hoda izlazimo iz šume na sipar i oblutke ispod grebena s lijeve strane staze, a ispred ravno vidi se naš današnji cilj vrh Cima del Cacciatore. Prvi dio staze po siparu također je položen. Dolaskom pod greben glavnog vrha, staza skreće lijevo i nastavlja umjerenim usponom, do pred sami vrh, od kuda nastavlja strmim usponom kroz manji kamin na kome je postavljena čelična sajla, koja omogućava siguran i lakši uspon do vrha, gdje dolazimo točno u 13 h i 5 minuta.

Koni, naš najmlađi sudionik i zvijezda dana

Na stazi koja je vodom izlokana

Na ugodnoj šetnji po polegnutom dijelu staze

Na samom izlasku iz šume – prema siparu

Na stazi po siparu

Prečenje po siparu ispod samog vrha

Kroz mali kamin uz uspon uz pomoć sajli

Tu je i naša neumorna Koni s lakoćom savladava malu ferraticu, bez ičije pomoći. Najviše je oduševljena usponom pomoću sajli. Naprosto je uživala u tome. Žali što ferratica nije duža. Iznad sajle skakala je po kamenju kao prava mala divokoza, naravno uz pratnju svoje none, koja je ne pušta iz vida.

Pogled s vrha na stazu i na mali amfiteatar

Sam vrh s nadmorskom visinom 2071 m obilježen je željeznim križem, pored kojeg je i malo zvono. Tu je i limena kutija s upisnom knjigom. S vrha se lijepo vide obližnji impozantni i visoki vrhovi Jof Fuart (Viš), Jof di Montazio (Montaž), Monte Re ( Kraljevska špica), isto tako, lijepo se vidi dolina Zajzera i dolina Mrzle vode, a posebno se lijepo vidi naselje Monte Santo di Lussari, kao i cijeli greben s desne strane vrha.

Pogled na Monte Lussari

Marija i Branko na usponu po sajlama

Na vrhu s mojom ljubimicom Koni uz nonića i nonu

Zajednička fotografija na vrhu

Usamljena diva - izdvojila se kako bi uživala u meditaciji

Nakon poduže pauze i marende, s vrha nastavljamo povratak istim putom – svi osim Maje, Denisa i mene. Mi smo odlučili napraviti manju kružnu turu po nemarkiranom grebenu i spustiti se na stazu na kraju sipara i s njom do Monte Lusaria. Ovaj dio grebenske staze vrlo je zahtjevan, ne tehnički ni fizički, koliko je sav greben krušljiv i lomljiv. Morali smo paziti na svaki kamen kojeg smo dotakli - provjeriti dali se miče, a to je najčešće i bilo. Bilo je i odronjavanja kamenja. Ne bih preporučio pohod po ovom grebenu. Stoga, dosta vremena smo izgubili kako bi sigurno prešli greben i spustili se na normalnu stazu. Bilo je trenutaka kada smo došli u dilemu – da li nastaviti ili se vratiti. Uz dodatna istraživanja mogućnosti, ipak smo nastavili uz dodatni oprez i sretno se spustili i stigli na odredište.

Pogled sa susjednog vrha (grebena) na vrh Cima del Cacciatore

Zumirano na isti vrh

Mali križ na jednom od bezimenih vrhova na grebenu

Pogled u nazad na greben kojim smo prošli - nemarkirani dio grebena - (ne stazom ispod koja preči po siparu)

U pozadini vidi se staza koja vodi za vrh Cimma del Cacciatrore

Pogled s grebena na Monte Santo di Lussari

Završni spust s grebena i nastavak po strmom siparu do normalne staze

Na stazi pri povratku - u društvu s Majom

Žurimo kako bi stigli na vrijeme i pri kraju puta sustižemo posljednju grupu kojoj se priključujemo. U Monte Lussari stižemo u 15 h i 40 minuta. Svi zajedno našli smo se u Restoranu Rifugio Locanda al Convento "da Jure". Neki su ručali, neki samo popili. Hrana izvrsna - cijene su vrlo umjerene - prikladne, a osoblje vrlo ljubazno i srdačno. Nakon toga spuštamo se gondolom i nastavljamo vožnju prema doma uz još jedno zaustavljanje za ćik i piš-pauzu.