Utorak, 08. prosinca 2015.
Mnogo je razloga da se posjeti Omiška Dinara. Nadaleko ne postoji ovakav mali prostor sa tako puno ljepote, izazova i odredišta koja su svako za sebe jedan čudesni svijet kojeg treba posjetiti i u njega zaviriti. Omiška Dinara, je jedinstveni spoj planine, mora i rijeke, kombinacija kamena, borove šume, lijepih vidika i bogate kulturne baštine. Priroda je ovdje bila izdašno kreativna, pa je i povijest ovog kraja izuzetno zanimljiva.
Omiška Dinara, obalno gorje Dinarskog planinskog lanca ili Dinarida uzdiže se iznad Omiša. Ova mala srednjo-dalmatinska planina duga je 16 km i široka 1 km, s najvišim vrhom Kulom 864 m. Proteže se od Omiša do planinskog prijevoja Dubci. Ona je prirodni nastavak Poljičke planine razdijeljene rijekom Cetinom u davnoj geološkoj prošlosti. Dok je sjeverni i sjeverozapadni dio planine strm i ograđen kanjonom Cetine, koji je dijeli od Mosora i Poljičke planine, južni i jugozapadni dio se postupno spušta do mora i veže s Biokovom na prijevoju Dubci kod Vruje. Pored mnogobrojnih planinarskih staza, visoke stijene kanjona Cetine su poznata penjališta u kojima se nalazi više od 50 smjerova različitih težina za slobodne penjače.
Omiška Dinara - gpx tragovi na Google Earthu
Pogled na Omišku Dinaru s grebena Poljičke planine
KOLNI vozilom (do zaselka Čećuci iznad Omiša)
U Omišu sa obale od male lučice kod vatrogasnog doma skrenuli smo lijevo i uskom cestom - ulicom Put Borka nastavili autom kroz naselja – Borak, Pešiće, Lelasi do kraja asfaltne ceste 300 m prije napuštenog zaselka Čećuci. Dužina kolnog puta 3,2 km. Tu na tom oštrom zavoju (stoji napušteni kamion – s praznim košnicama pčela) od Omiša izlazi markirani planinarski put, koji dalje vodi na vrh Omiške Dinare – Kulu. Tu je nešto niže jedno manje proširenje na kojem ostavljamo automobil.
ISHODIŠTE POHODA (s karakterističnim putnim točkama)
Parking –kraj asfaltne ceste (n/v 280 m), planinarska kuća (n/v 656 m), vrh Kula – Imber (n/v 864 m). Povratak istim putom do parkinga (n/ 280 m), dalje Fortica Starigrad (n/v 300 m), te spust preko Planova do Omiša (n/v 5 m). Ukupna dužina staze 7,1 km. Visinska razlika pri usponu 704 m, pri spustu 975 m. Aktivno vrijeme hoda 2 h i 53 minuta. Vrijeme stajanja 3 h i 13 minuta, te ukupno provedeno vrijeme 6 h 06 minuta.
Treći dan našeg boravka (08. 12. 2015.) u Dalmaciji predviđen je za uspon na vrh Kulu (Imber) 864 m, najviši vrh Omiške Dinare, te povratak do tvrđave Starigrad - Fortice i dalje spust preko Planova do Omiša.
Naš susret sa ovom dalmatinskom ljepoticom, započinje pješačkom turom u 10 h i 20 minuta sa ovog malom parkingu na kraju asfaltne ceste ( kod napuštenog kamiona), 300 m prije zaselka Čećuci. Širokim makadamskim putom za desetak minuta stižemo do napuštenog zaselka Čećuci. Na ulasku u zaselak postavljen je smjerokaz na drvenom stupu, na kom je ispisan naziv odredišta s vremenima hoda: Omiš 1 h., te vrh Kula 2 h. Na početku, lijepo građena staza najprije prolazi uz ruševne kuće napuštenog zaselaka, zatim kroz visoku borovu šumu, nakon toga nastavlja po oblutcima uz stare, još uvijek dobro očuvane suhozide. U nekoliko navrata otvara se lijep vidik na Omiš i Poljičku planinu. Nakon 30 minuta laganog hoda izlazimo na manji proplanak od kuda je zapravo najljepši pogled na Omiš i Poljičku planinu i njen najviši vrh Zahod (594 m).
Napušteni kamion s praznim košnicama. Tu uz desnu stranu kamiona slijedi markirani put za Omiš
Raskrižje putova na ulazu u zaselak Čećuci
Ostatak ruševina - zaselak Čećuci
Po oblutcima uz stare suhozidine
Pogled na Omiš, Cetinu i Poljičku planinu
Zumirano – pogled na vrh Zahod na Poljičkoj planini
Nakon kraće pauze i uživanja u lijepom i sunčanom danu a još u ljepšem vidikovcu, put nastavljamo postupnim i blagim usponom uz desni rub borove šume, sve do Rašeljke - manje travnate zaravni na kojoj se nalazi planinarska kuća, među planinarima još popularnijeg naziva kao „Luda kuća“.
Tu smo zatekli malu, ali vrijednu grupu planinara iz PD Imber iz Omiša. Iskoristili su lijepo vrijeme i prihvatili se posla oko obnove planinarske kuće. Naime, kako je planinarska kuća izgorjela u požaru, vrijedni planinari PD Imber, su je obnovili, i odlučili na istom mjestu sagraditi novi objekt s betonskim zidovima koji će biti obloženi kamenom. Evo te vrijedne ekipe PD - IMBER iz Omiša:
predsjednik Društva Leo Lelas, tajnica Maja Miloš, član nadzornog odbora Zdenko Miloš, te članovi Domagoj Ćoso i meštar – specijalista u kamenu Nenad Krcatović.
Od lijeva na desno: Domagoj Ćoso, Maja Miloš, Leo Lelas, Zdenko Miloš i Nenad Krcatović
Na radnom zadatku
Planinarska kuća smještena je na 656 metara nad morem. S lijeve strane u stijeni u malom udubljenju je mali nepresušni izvor vode – Borak. Nedaleko od ovog izvora na putu do lovačkog skloništa naišli smo na manji potočić pitke vode, koji u ljetnom periodu presuši. Naime, od planinarske kuće pedeset metara dalje prema sjeveru, nalazi se zanimljivo lovačko sklonište lovaca iz Borka. Smješteno je ispod veće prevjesne stijene s otvorenim ognjištem u malom udubljenju - polušpilji. Za nuždu u ovom otvorenom skloništu moguće je noćenje, ali je potrebno sa sobom nositi prostirku – podmetač i vreću za spavanje. Od planinarske kuće Imber moguće je kombinirati više pravaca kako je to na podignutom smjerokazu prikazano: Desno, u smjeru jugozapada planinarski put odvaja se za Podšpilje (1 h i 30 min.), za Lokvu (2h i 30 min.), te prema zapadu Vidilica (5 min.) – Lijevo prema jugoistoku odvaja se staza za vrh Kula (1 h).
Izvor vode – Borak
Izvor je obzidan kamenom i na njemu su postavljena vrata, kako ne bi došlo do zagađivanja vode
Lovačko sklonište
Unutar skloništa nalazi se ovo malo ognjište u prirodnoj udubini stijene
Nakon polusatnog odmora, lijevo od planinarske kuće Imber u smjeru jugoistoka nastavljamo dobro označenom stazom, koja nas ubrzo dovodi do stijena kroz koje se probija nešto strmijim usponom, te izlazi na krševitu zaravan koja se proteže između vrha Stražine 731 m s lijeve i vrha Kule 964 m s desne strane. U nastavku slijedimo stazu u smjeru jugozapada polukružno koja prolazi kroz kamenjar, makiju i nisko raslinje, te nas dovodi ispod vršnog grebena, od kuda nam preostaje još desetak minuta penjanja po ovećim kamenim gromadama do vrha. Na vrh Kula (n/v 964 m) stižemo u 12 h i 25 minuta, ili bolje rečeno 1 h od Planinarske kuće Imber.
Na stazi – oštrijim usponom kroz kamenjar
Staza se probija kroz kamenjar i nisko raslinje
Na stazi po kamenim gromadama
Na vršnom grebenu – u pozadini lijepo se vidi Mosor
Na vrh Kula (n/v 964 m) stižemo u 12 h i 25 minuta, ili bolje rečeno 1 h od Planinarske kuće Imber. Pored lijepog i sunčanog dana, izlaskom na vrh dobili smo jedan od najljepših vidika koje se može doživjeti na srednjodalmatinskim planinama. Neometani široki pogled pruža se na Biokovo, Mosor, Omiš, ušće Cetine, Poljičku planinu, na more i otok Brač. Na vrhu se zadržavamo duže vrijeme kako bismo što duže uživali u prekrasnoj ljepoti koja nas okružuje.
Pogled na Biokovo
Poljička planina
Pogled prema zapadu na more i otok Brač
Na vrhu Kule ili Imbera (864 m)
Po starom dobrom običaju, najprije zdravica, a zatim neizostavno žigosanje planinarskih dnevnika. Ova fotografija s vrha Kule dovoljno govori sama za sebe koliko ekipa uživa u ljepotama ovog kraja
Na vrhu neizostavna zajednička fotka
Vrh je označen gomilom kamenja, kao mala piramida s natpisom imena vrha i nadmorskom visinom. U gomilu je utaknut mali drveni križ. Neposredno uz vrh, nalazi se limena kutija s upisnom knjigom, ispod koje je u stijeni ugrađen i planinarski žig. Četrdeset minutnu pauzu iskoristili smo za ručak i osvježenje, nakon toga započinjemo spust istim putom do parkinga - ishodišta pohoda 300 m podno napuštenog zaselka Čećuci. Od tu nastavljamo put do tvrđave Starigrad – fortice, te dalje spust preko Planova do Omiša.
Na početku spusta po kamenim grotama
Na spustu iznad planinarske kuće Imber
Na povratku – još jedan kratki odmor ispred planinarske kuće Imber
Pri spustu na ulasku u napušteni zaselak Čećuci
Od zaselka Čećuci nastavljamo širokim kolnim putom 300 m niže do oštrog zavoja, gdje staza napušta cestu – skreće desno pored napuštenog kamiona s praznim košnicama. Po lijepo uređenoj stazi blagim spustom dolazimo iznad zaselka Pešići. Na tom dijelu staze naišli smo na nekoliko divovskih gorostasa – stoljetnih hrastova. Opseg debla - naša ekipa od 3 člana jedva ga je uspjela obuhvatiti. U nastavku slijedimo markirani put u jednom dijelu gotovo polegnut, prolazeći tako iznad naselja Borak, zatim nastavlja blagim spustom po kamenjaru u podnožju stjenovitog grebena Omiške Dinare sve do raskrižja putova. Na tom križanju: lijevo odvaja se staza za Omiš, ravno za Forticu. Od tu započinje strmi uspon stazom koja vodi kroz kamenjar sve do izlaska na greben s desne strane Fortice. Nekoliko minuta dalje našli smo se na vrhu tvrđave Starigrad – fortice (n/v 300 m).
Zaseok Pešići, mjesto s hrastovim stoljetnim gorostasima
Naša tročlana ekipa jedva je uspjela obuhvatiti njegov opseg
Na polegnutom dijelu staze
Pogled na Forticu
Raskrižje putova: iz pravca dolaska Pl. sklonište (1h i 45 min.), vrh Kula (2 h i 30 min.), Podšpilje (3 h), Lokva (4 h), lijevo Omiš (30 min.), te ravno Fortica (15 min.) i Radmanove mlinice (4 h i 15 min.).
Pogled na Forticu s istočne strane
Na sjeverozapadnom obronku Omiške Dinare, na strmoj stijeni iznad gradića Omiša nalazi se srednjovjekovna tvrđava Fortica, sagrađena koncem 14. i početmom 15. stoljeća. Tvrđava raspolaže s prostranim dvorištem, kućom i cisternom za posadu. Kroz dugački hodnik prilazi se kvadratnoj kuli s karakterističnim kruništem s kojim i završavaju i bedemi. Tijekom rata s Turcima u 16. stoljeću, na istočnom i sjeveroistočnom dijelu podignuta su dva trokutasta bastiona. Starigrad je bila značajna utvrda u obrani omiškog teritorija, ali i znatno šireg područja između Splita i Makarske u vremenu od 15. do kraja 17. stoljeća.
S kule Fortice pruža se pogled na cijeli grad, kanjon rijeke Cetine na otoke Brač, Hvar i Šoltu, Mosor, zatim Poljičku planinu i srednju Poljicu.
Glavni dvorišni dio tvrđave
Pogled na ušće rijeke Cetine i na Omiš
Dugi hodnik koji vodi do vrha kvadratne kule
Pogled s kule na Mosor
Ispred kvadratne kule
Centralni dio tvrđave
Lijep je osjećaj doživjeti zalazak sunca na tvrđavi
Nakon 20 minutnog razgledavanja i uživanja u prelijepom vidikovcu, napuštamo Tvrđavu. Tu smo se razdvojili. Vozač Zoran vraća se do parkinga do zaselka Čećuci, dok ostala trojka (Jasna, Matija i moja malenkost), nastavlja strmi spust do Omiša. Od kule staza se strmoglavo spušta sjeverozapadnom stranom po oblutcima – siparu, vijugajući kratkim serpentinama, nakon toga ulazi u područje visoke borove šume i jednako strmim spustom nastavlja sve do Omiša – do velikog parkinga na Planovu, gdje i završava naša današnja avantura.
Na početku spusta od Fortice, staza vodi po kamenjaru, a nakon toga po siparu
Pri spustu na stazi kroz borovu šumu
Pri kraju spusta
Na parkingu Planovo
U smiraju dana – pogled na ušće rijeke Cetine
U nastavku slijedi: gpx tragovi na Google Earthu, na topo karti, vertikalni profil staze, te slideshow albuma fotografija, koje nisu obuhvaćene ovim blogom.
Gpx tragovi na Google Earthu
Gpx tragovi na topo karti.
Vertikalni profil staze.
3D - profil staze