Uspon na Kepu od Dovja (Erjavčev rovt), Kepa

Nedjelja, 17. travnja 2016.
Planinski lanac Karavanke se proteže u dužini 120 km u smjeru zapad – istok. Počinju od tromeđa Austria-Slovenija-Italija, točnije od Koruškog sedla Thorl-Maglern (Vrata Megvarje) na zapadu i završava istočno na padinama kod grada – Slovenj Gradec. Planinski lanac Karavanke, zajedno s Kamničko-Savinjskim Alpama čine prirodnu granicu između Koruške i Gorenjske. Isto tako, Karavanke su granični dio Slovenije i Austrije s najvišim vrhom –Stolom (2236 m), koji dominira i privlači poglede sa svih strana. Od Stola prema istoku ističe se vrh Vrtača (2180 m) čiji razdrt i strm greben plijeni svojom divljom ljepotom. Taj vrh je nezaobilazan cilj svakog planinara - zaljubljenika u planine koji pohode Karavanke. Prema zapadu od Stola ističu se vrhovi: Golica/Kahlkogel (1835 m.), Hruški vrh- Klek (1776 m.), Dovška Baba/Frauenkogel (1891 m.), te ljepotica Karavanki Kepa/Mittagskogel (2143 m.) i niz manjih vrhova do tromeđe.

Od mog trodnevnog boravka u Sloveniji - Gozd Martuljku – jedan dan odvojio sam za izlet i planinarenje - uspon na Kepu. Na Kepu vodi nekoliko markiranih putova, kako s Austrijske, tako i sa Slovenske strane. Ja sam odabrao uspon na Kepu od Dovja (Planina Mlinca – Erjavčev rovt), te povratak istim putom.

Pogled od istoka s vrha Gubno (2034) na greben i vrh Kepa

PRISTUP AUTOMOBILOM (planine Mlinca - Erjavčev rovt)
Iz Ike - Opatije vožnju usmjeriti preko graničnog prijelaza Rupa – Ilirske Bistrice do Postojne, od kuda treba nastaviti autocestom prema Ljubljani i dalje u pravcu Kranja i Jesenica do zapadnog izlaza s autoceste na čvoru za Kranjsku Goru. Nastaviti vožnju prema Kranjskoj Gori do Dovja, gdje treba nastaviti u naselje (Dovje) i nastaviti asfaltnom cestom 1 km. Nakon toga slijedi makadamski put - dobro uređenom šumskom cestom 4,6 km.

Nakon prestanka asfaltne ceste, nedugo zatim dolazim do raskrižja šumskih cesta: desno vodi cesta za Dovšku Babu, lijevo za Kepu. Slijedim smjerokaz cestom koja se zavojito uspinje, te dovodi do još jednog križanja: lijevo za (Brinje, Rovt Vrse i Požarnica – nema oznaka). Tu treba nastaviti desno prema Kepi nešto položenijom cestom prema potoku Žakelj, do planine Mlinca - Erjavčev rovt

gdje se nalazi manje umjetno jezero i gdje završava šumska cesta s većim proširenjem s mogućnosti parkiranja više automobila, od kuda je ishodišna točka pohoda.

ISHODIŠTE POHODA – SMJER KRETANJA (s karakterističnim putnim točkama)
Kraj šumske ceste – Erjavčev rovt (1068 m), Lovska koča Brlog (1425 m), vrh Gubno / Huehnerkogel (2034 m), Dovška Mala Kepa (2077 m), Kepa / Mittagskogel (2143/2145 m), te povratak istim putom do ishodišta - Erjavčev rovt (1068 m). Ukupna dužina staze 11,8 km. Vrijeme gpx traga 5 h i 53 minute. Minimalna visina 1068 m, maksimalna 2159 m. Visinska razlika pri usponu 1913 m, pri silasku 1922 m. Visina polazišta 1077 m. Visina odredišta 2143/2145 m. Prosječan nagib 35%.

Izvod iz analize gpx traga

Kepa je slovensko ime za najzapadniji dvotisućnjak u masivu Karavanki, a nalazi se na samoj granici između Slovenije i Austrije. Nakon Stola i Vrtača, Kepa / Mittagskogel je treći najviši vrh u Karavankama. Zbog svoje ljepote ona je pravi biser i simbol Koruške / Kἄrnten (Austrija), odakle se vidi kao stjenovita piramida s malo odrezanim vrhom, koji po obliku podsjeća na grotlo vulkana.

Austrija – pogled na Kepu / Mittagskogel sa zapadne strane (posuđena fotografija s interneta)

Opis puta
Markirani planinarski put započinje od parkirališta prelaskom preko potoka Žakelj. Slijedim stazu uz desnu stranu potoka i nakon prijeđenih stotinjak metara dolazim do ograđenog pašnjaka i smjerokaza, koji upućuje desno za Kepu i Babu. Prelaskom ograde ulazi se u pašnjak Erjavčev rovt, dobro označena i vidno ugažena staza vodi kroz visoku bukovu šumu, te nakon nekoliko minuta dovodi iznad koče Erjavčev rovt. U nastavku staza prolazi lijevim rubom pašnjaka, te nedugo zatim iz njega izlazi i dalje nastavlja zavojito kroz šumu bez vidika na okolne vrhove, te ubrzo dovodi do korita i izvora vode. Od tu staza skreće ulijevo i nakon stotinjak metara dovodi do Lovske koče Brlog (1452 m).

Malo umjetno jezerce podno parkinga

Parking – prijelaz preko potoka Žakelj

Smjerokaz za Kepu i Babu – ulazak u ograđeni pašnjak Erjavčev rovt

Lijepo označena i dobro ugažena staza

Planina Mlinca - koča Erjavčev rovt

Izvor vode – korito

Lovska koča Brlog (1452 m)

Planina Mlinca (Erjavčev rovt 1068 m) - Lovska koča Brlog (1452 m) – dužina puta 1,8 km. Vrijeme hoda 1 h. Visinska razlika 384 m. Kraća pauza zatim nastavak puta prema zadanom cilju. U nastavku staza i dalje vodi kroz šumu bez značajnih vidika. Na ovom dijelu staza se strmije uspinje i tu se susreću prvi tragovi snijega. Nakon pola sata hoda od Lovske koče dolazi se na raskrižje putova „Koritec“ (izvor vode). Desno odvaja se staza za sedlo Mlinca i Babu, lijevo za Kepu ( na smjerokazu ispisano vrijeme 2 h).

Lovska koča (1452 m) – Koritec (raskrižje 1601 m). Dužina puta 0,9 km. Vrijeme hoda 30 minuta. Visinska razlika 149 m.

Raskrižje putova

Izvor vode Koritec

Na raskrižju Koritec staza kreće lijevo, prolazi uz sami izvor i nastavlja priječiti južne padine Plevelnice kroz klekovinu. Ovaj dio dionice je polegnut i zasniježen, potom se staza strmije uspinje, prolazi nekoliko manjih sipara (melišča) od kuda se otvara lijep pogled na Dovšku Babu i na Julijske Alpe. U produžetku staza vodi prema zapadu i preči padine podno vrha Visoki Kurjek, te izlazi na greben od kuda se otvara lijep pogled na austrijsku stranu i na vrh Gubno / Hűhnerkogel. U produžetku, kraće vrijeme staza slijedi razmjerno uski grebeni put prema vrhu Gubno. Tu se pružaju dvije mogućnosti: popeti se nemarkiranim putom na vrh Gubno ili markiranom stazom koja vodi bočnom južnom stranom podno vrha. Ovog puta odlučio sam poći markiranim putom, a u povratku preko grebena. Na pola puta mijenjam odluku krećem desno i penjem se nemarkirnim putem na vrh Gubno / Hűhnerkogel (2034 m).
Sam vrh označen je malom gomilom kamenja i graničnim kamenom. S vrha se pruža lijepi pogled na Dovšku Malu Kepu i na Kepu, na Austriju i Julijske Alpe. Nažalost, ovog puta vidik nije idealan zbog niske naoblake i sumaglice.

Koritec (raskrižje 1601 m) – Gubno (2034 m). Dužina puta 2 km. Vrijeme hoda 1 h i 20 minuta. Visinska razlika 160 m.

Prelazak preko sipara – melišča

Pogled unazad na Dovšku Babu – vrh u oblaku

Priječenje na snježnom dijelu staze

Pogled na vrh Gubno

Pogled prema Austriji

Pogled unazad na Visoki Kurjek

Pogled na Dovšku Maku Kepu i na Kepu

Od vrha Gubno nemarkirana staza strmo se spušta po zapadnoj strani i ponovo dovodi do markiranog puta. U nastavku staza postaje zahtjevnija, mora se prijeći manji ali strmi i krušljivi prijevoj – škrbina. Ovaj dio staze osiguran je čeličnim sajlama i klinovima. Uz malo pažnje savladava se bez poteškoća. Nakon toga staza ponovo izlazi na greben i po njemu vodi podno vrha Dovške Male Kepe (2077m). Na njega se lako dođe po ne zahtjevnom bespuću za desetak minuta.

Gubno (2034 m) – Dovška Mala Kepa (2077 m). Dužina puta 0,5 km. Vrijeme hoda 0,30 minuta. Visinska razlika 43 m.

Ispostavljeni dio staze osiguran - klinovima i čeličnim sajlama

Strmo prečenje krušljive stijene uz pomoć sajle

Pogled na Kepu

Od Dovške Male Kepe staza ovaj vrh obilazi sa južne strane i nastavlja prečenjem strme i krušljive stijene, te uskoro dovodi do sedla između Dovške Male Kepe i Kepe. Od sedla nastaviti prema zapadu po austrijskoj strani grebena sve do samog vrha Kepa – Slovenija (2143 m). Pedesetak metara dalje prema zapadu nalazi se vrh Mittagskogel označen velikim križem i nadmorskom visinom 2147 m. S ovoga vrha, kao i sa cijelog grebena vidici su prekrasni. U bližoj okolici posebno se lijepo vidi Faaker See / Baško jezero i Martuljška skupina vrhova.

Dovška Mala Kepa (2077 m) – Kepa (2143 m). Dužina puta 0,9 km. Vrijeme hoda 45 minuta. Visinska razlika 66 m. Ukupna dužina uspona 6,1 km. Vrijeme uspona 3 h i 25 minuta.

Pogled na vrh Kepe

Visina snijega na vrhu doseže i do 2 m

Slovenski i Austrijski vrh Kepa - (2143/2145 m)

Na vrhu Kepa / Mittagkogel (2145 m) - Austrija

Pogled na jezero Faaker See / Baško jezero

Nakon duže pauze koju sam iskoristio za odmor i marendu, nastavljam povratak istim putom – uspona- kojim sam i došao. Kako je dan odmicao, sve se više oblaka nakuplja po planinskim vrhovima. Mogla bi pasti pokoja kap kiše, stoga sam ubrzao tempo spusta. Pri spustu susrećem austrijski simpatični par Suzanne i Markusa, koji idu prema Kepi. Razmijenili smo nekoliko riječi, te napravili nekoliko zajedničkih fotografija.