Utorak, 05. travnja 2016.
Na ovom blogu predstavit ću vam manje poznat lijepi planinski masiv Ličku Plješivicu – njene vrhove Malu i Golu Plješivicu i pozvati vas da se pridružite izletu i planinarenju, koje organizira PD Lovran (14 i 15. 05.2016.), te da se i sami uvjerite u ljepotu ovog grebena i njegovih vrhova u neposrednom kontaktu.
Lička Plješivica je izduženi planinski masiv – greben čiji se manji dio nalazi na granici sa Bosnom i Hercegovinom kod Bihaća. Pruža se u smjeru sjeverozapad-jugoistok u dužini 100 km od Plitvičkih jezera do izvora Zrmanje i dijeli Liku od Pounja. Istočne strmine Plješivice padaju u duboki kanjon gornje Une, a na zapadnoj strani su Koreničko, Lapačko, Kamensko i Krbavsko polje. Na sjeveroistočnoj bosanskoj padini se spuštaju kamene potočne doline Melinovac, Skočaj i Zavalje, te na ličkom jugozapadu kod Udbine, Kozja draga.
Većina njezine površine pokrivena je gustom šumom. Počinje uz Nacionalni park Plitvička jezera i završava na prijevoju Kuk u dužini od oko 40 km. U širem smislu u Plješivicu se ubrajaju i planine sa sjeverne i južne njezine strane, tako da u tom slučaju, s dužinom od oko 100 km predstavlja jedan od većih planinskih masiva u Hrvatskoj, drugi masiv, poslije Velebita. Lička Plješivica ima malo neobičan raspored najviših vrhova, oni su na njezinu početku i pri kraju.
Najviši vrh na jugozapadnom dijelu je Ozeblin (visina 1657 m, HPO), a na sjeverozapadnom Gola Plješivica (visina 1647 m). Plješivica pripada Dinarskom planinskom sustavu, izgrađena je najvećim dijelom od vapnenca. Kako joj je podloga vodo propusna na njoj vlada oskudica vode, u njezinu podnožju pojavljuje se više vrela ali i ponora, bilo na hrvatskoj ili bosanskoj strani. Najveća prirodna vrijednost Ličke Plješivice su bujne šume. Na nekim mjestima te šume prelaze u prave prašume. Najrazvijenije su šume bukve i jele. Posebno na onim mjestima gdje je pristup veoma otežan. Još jedna važna prirodna osobina Ličke Plješivice je u njezinom biljnom pokrovu.
Naime, na Ličkoj Plješivici nalaze se neke alpske vrste, tako da je to krajnja točka njihove rasprostranjenosti prema istoku. Veoma bujne šume, mjestimično prašumskog tipa, uvjetuju i raznolik životinjski svijet na Ličkoj Plješivici. Na njoj povoljno boravište nalaze naši ugroženi sisavci, sivi medvjed i vuk. U 16. st. za Ličku Plješivicu upotrebljavao se naziv Vražji vrt. U vrijeme turskih ratova odigrala je važnu ulogu kao prirodna prepreka, a Hrvatski vojnici služili su se njenim usjecima i vrhovima za sprječavanje Osmanlijskog prodora na slobodan Hrvatski prostor.
Najznačajniji su vrhovi Ličke Plješivice od sjevera prema jugu: Gola Plješivica (1.646 m) iznad Korenice i Plješivički kamen (1.616 m), pa najviši vrh Ozeblin (1.657 m), Rudilisac (1.611 m) kod Lapca, Kremen (1.591 m) iznad Bruvna, najjužniji Poštak (1.443 m) iznad izvora Zrmanje - Knina i drugi njeni vrhovi niži ispod 1.400 m. Kremen i Poštak neki shvaćaju i kao posebne južnije planine.
zvor: Metapedia i Dinarskogorje.
Mala i Gola Plješivica
PRISTUPAUTOMOBILOM:
Iz Ike krenuli smo osobnim automobilom u 5 h i 20 minuta. U Matuljima ulazimo na autocestu i vozimo se do kraja, gdje autocesta završava iznad Kraljevice. Nastavljamo dalje Jadranskom magistralom preko Senja – Žute Lokve do Otočca. Od Otočca slijedimo cestu prema Gospiću 3,5 km do rotora – treći izlaz za Korenicu i Plitvička jezera (cesta 52). Vožnju nastavljamo do bistroa Marina u Korenici (sada Kineski restoran „KUN-LUN“- u prijevodu „ planina“). Od ovog bistroa nastavljamo lokalnom asfaltnom cestom 2,5 km. Na kraju asfalta skrećemo desno na makadamsku cestu i vozimo se još 1,4 km do ishodišta pohoda –gospodarske kuće „OPG PRICA“u selu Mihaljevac. Dužina puta 170 km. Vrijeme vožnje 3 h i 15 minuta.
ISHODIŠTE POHODA (s karakterističnim putnim točkama):
OPG Prica (gospodarska zgrada) Mihaljevac (n/v 676 m), Mala Plješivica (n/v 1574 m), Gola Plješivica (n/v 1647 m), povratak istim putom do parkinga (n/v 676 m). Ukupna dužina staze 13,8 km. Aktivno vrijeme hoda 5 h 01 minuta. Vrijeme stajanja 3 h i 20 minuta, te ukupno provedeno vrijeme 8 h i 22 minuta. Visinska razlika pri usponu 1164 m, te pri spustu 1162 m.
Od parkinga – ishodišta pohoda krenuli smo u 8 h i 50 minuta, dobro markiranim i uhodanim putom. Naime, Planinarsko društvo „Mrsinj“ iz Korenice markiralo je ovaj planinarski put 2013. Korenica – Gola Plješivica, školski primjer markiranja – sve pohvale Društvu. Staza je otvorena 20.10.2013. godine, a povodom obilježavanja dana Društva.
Ova staza - ličke Plješivice je izuzetna atraktivna zbog dugogodišnje vojne zabrane pristupa istoj i njezinih prirodnih ljepota, a posebno njezinog vrha Gole Plješivice. U posljednje vrijeme, zbog svoje atraktivnosti privlači sve veći broj planinara koji je pohode.
Staza u prvom dijelu vodi kroz nisko raslinje uz postupni – umjeren uspon, što nam dobro dođe za lagano zagrijavanje. Od samog početka lijepo se vidi greben i vrhovi Male i Gole Plješivice. Ovaj lagani dio staze vodi s lijeve strane Macetine drage i nakon 20 minuta staza ulazi u područje visoke bukove šume, te nakon 1 h hoda od ishodišta staza presijeca šumsku cestu i dalje nastavlja kroz šumu, te nas ubrzo dovodi do šumske vlake po kojoj slijedimo marke prema zadanom cilju.
Na početku staze – u pozadini gospodarska zgrada OPG-a Prica
Na stazi kroz nisko raslinje
Pogled na Malu Plješivicu
Lijepo vidljiva i uhodana staza, koja vodi s lijeve strane Macetine drage
Pogled sa staze na Golu Plješivicu
Staza presijeca šumsku cestu
Nastavak staze kroz šumu
Izlazak na šumsku vlaku
U nastavku staza vodi širokom šumskom vlakom, nakon što smo dosegli nadmorsku visinu od 1255 m susrećemo se sa prvim snijegom. Na mjestima nanosi snijega dosežu visinu i do 50 cm. Kako je snijeg dosta vlažan na mjestima propada se i do koljena, što nas usporava i otežava brže kretanje. Šumska vlaka vodi prema Malom Kiku (1266 m), a nakon toga staza prekrivena mokrim snijegom nastavlja kroz šumu uspinjući strmije prema vrhu Kik (1382 m), prolazeći podno njega petnaestak metara niže. Zatim slijedi spust, te ponovo uspon do mjesta gdje staza dolazi ispod dalekovoda. Od tu slijedi oštriji uspon podno trase dalekovoda (bez snijega) sve do izlaska na makadamsku cestu i Malu Plješivicu (n/v 1574 m).
S vrha Male i Gole Plješivice, kao i sa cijelog grebena pruža se prelijep pogled na Korenicu i Koreničko polje, na greben između ova dva vrha, na Velebit, prema Bosni i Hercegovini lijepo se vidi Bihać i piste aerodroma.
Pojava prvog snijega na šumskoj vlaki
Na mjestima se propadalo i do koljena
Pogled sa šumske vlake na vrh Gole Plješivice. Od tu staza nastavlja kroz šumu
Na šumskoj stazi
Dolazak podno dalekovoda – u nastavku staza je bez snijega
Na stazi po trasi dalekovoda
Pogled s vrha Mala Plješivica na telekomunikacijske tornjeve
Pogled na Korenicu s vrha M. Plješivica
Pogled s M. Plješivice na greben i vrh Gole Plješivice
Na vrhu Male Plješivice napravili smo dužu pauzu za odmor i marendu, te uživanje u prekrasnim pogledima, nakon čega nastavljamo put prema vrhu Gola Plješivica. Staza, najprije vodi širokom makadamskom cestom (400 m) i dolazi do mjesta gdje je postavljena tabla s natpisom Državna granica RH. Na tom dijelu staze s desne strane prema Bosni stoji upozorenje „minirano“. Tu je raskrižje cesta: desno vodi makadamski put s Bosanske strane do vrha Gole Plješivice, mi nastavljamo lijevo makadamom 20 m do mjesta gdje nas markacija usmjerava desno prema grebenu. Na tom dijelu staza se strmo uspinje po travnatoj padini s južne strane, te nas uskoro dovodi do grebena, kojim dalje nastavljamo prema cilju.
Završni dio uspona prolazi kroz nekoliko kamenih kuloara, te nas ubrzo dovodi do geodetskog stupa koji označava vrh Gola Plješivica (n/v 1647 m). U završnom grebenskom dijelu nije dozvoljeno prelaziti na sjevernu stranu radi toga što je to područje izvan državne granice, jer se ono nalazi na području Republike Bosne i Hercegovine i potencijalno je minski sumnjivo za razliku od prostora kojim vodi planinarski put za koji je od Centra za razminiranje potvrđeno da je siguran.
Sumnjivo minsko područje s Bosanske strane
Južna strana travnate padine podno grebena
Staza vodi po grebenu prema vrhu Gole Plješivice. U pozadini se vidi Mala Plješivica
Pogled prema Goloj Plješivici
Slijedi kratki uspon po stijenama
Prolaz kroz kameni kuloar
Prema vrhu Gola Plješivica
Geodetski stup – vrh Gola Plješivica
Gola Plješivica, s koje je jednako lijep vidik, kao s grebena i vrha Mala Plješivica. S ovog vrha prostire se prekrasan pogled na Korenicu s jedne i Bihać s druge strane. Posebno se lijepo vide piste aerodroma Željava. Zbog donedavno važnog vojno-strateškog značaja, vrh Gola Plješivica bila je nedostupna planinarima, a razlog višegodišnje zabrane dolaska posjetitelja bio je radarski sustav kojim je nadzirana zrakoplovna luka Željava kod Bihaća.
U sklopu bivše zrakoplovne baze Željava na vrhu Gola Plješivica nalazio se radarski položaj (RP Plješivica) – „oči jugoslavenske avijacije“. Ovdje je kao primarni radar bio instaliran britanski radar Marconi S-600 s dometom od 400 km mogao je nadgledati zračni prostor većeg dijela Italije, Austrije i Madžarske. Sekundarni radar je bio CD-2 koji je bio vezan na S-600. Ovdje su također, u sklopu S-600, bili instalirani i radari S-645M i S-654D koji su mogli raditi zasebno ili skupno.
Sami radari bili su zaštićeni polarnim radarskim kupolama zbog surovih vremenskih uvjeta koji često vladaju na Plješevici. Te kupole štitile su radar od nakupljanja leda i naleta vjetrova. Veća kupola promjera 18 m i manja 6 m - bile su izgrađene na betonskoj podlozi od trokutastih elemenata izrađenih od duraluminija (posebna legura aluminija) i presvučenih višeslojnim platnom impregriranim epoksidnom elastičnom smolom. Takva konstrukcija je mogla izdržati nalete vjetra do 200 km/h.
U cjelokupnom kompleksu uz radarske sustave i heliodrom izgrađena je i zgrada za smještaj vojne posade. Ispod zgrade izgrađen je podzemni dio koji se ne vidi izvana. Sastojao se od stacionarnog čvorišta veze do kojega vodi 100-tinjak stepenica podzemnim hodnikom. Čvorište veze se sastojalo od velike dvorane sa uređajima, energetske dvorane, bolnice s više kreveta predviđene za rad u ratnim uvjetima, rezervoara za gorivo, kuhinje sa blagavonicom i prostorije za odmor posade. Sve je bilo klimatizirano i zaštićno od nuklearnog udara.
S zračne luke Željava JNA se povukla 1992., a samim time i s vrha planine. Prilikom povlačenja vojnici su po naredbi devastirali aerodrom. No, radarski položaj ostao je i dalje raditi - preuzeli su ga bosanski Srbi, koji su u kolovozu 1995. uništili postrojenje kako ga Hrvatska vojska ne bi mogla koristiti. Nakon dolaska HV-a objekt je bio zapušten, ali u funkciji. Zatečena oprema uzeta je kao ratni plijen, a danas je to sve zapušteno i devastirano. Do tunela u unutrašnjosti može se nesmetano ući s bilo kojeg ulaza. Iako nisu uništeni, puni su smeća. Ovog puta ulazi su bili zatrpani nanosima snijega. Za više informacija i fotografija o unutrašnjosti i tunelima možete pogledati na linku: Jimblog.com. - pod naslovom „Ličko orlovo gnijezdo (ex RP Lička Plješevica)“ http://jimblog.com.hr/2013/06/20/licko-orlovo-gnijezdo-ex-rp-gola-pljesevica/
Nekoliko fotki s ovog vrha:
Pogled na Bihać
Radarske kupole – snimljene 1990
Devastirana vojna zgrada
Podno zgrade stoji usamljena stijena „Lička kapa“. Neki izvori navode da je ova stijena bila inspiracija izrade Ličke kape
Nakon dužeg zadržavanja i razgledavanja cjelokupnog kompleksa, uslijedio je povratak istim putom do parkinga. Na povratku još pokoja fotografija.
Pri povratku pri spustu kroz stijene
Državna granica između Hrvatske i Bosne
Zajednička fotka na M. Plješivici
Pri povratku snijeg je vlažniji i dublje se propada
Dolazak na ishodište – parking
U nastavku slijedi: gpx tragovi na Google Earthu, topo karti, Vertikalni profil staze, te slideshow albuma fotografija, koje nisu obuhvaćene ovim blogom.
Gpx tragovi na Google Earthu
Gpx tragovi na topografskoj karti
Vertikalni profil staze
3D - Profil staze