nedjelja, 29. svibnja, 2016.
PD Knezgrad iz Lovran organiziralo je dvodnevni izlet i planinarenje u Liku. Prvi dan 28.05.2016. predviđen je za uspon na Mrsinj Grad (kojeg smo odradili), drugi dan 29.05.2016. na Malu i Golu Plješivicu. Na izlet i planinarenje prijavilo se 15 planinara i planinarki. Našem izletu pridružio se Krešimir Horvat član PD Matica iz Zagreba. Ovom prilikom želim vam predstaviti manje poznati i lijepi planinski masiv - Ličku Plješivicu i njene vrhove Malu i Golu Plješivicu.
Lička Plješivica je izduženi planinski masiv – greben čiji se manji dio nalazi na granici sa Bosnom i Hercegovinom kod Bihaća. Pruža se u smjeru sjeverozapad-jugoistok u dužini 100 km od Plitvičkih jezera do izvora Zrmanje i dijeli Liku od Pounja. Istočne strmine Plješivice padaju u duboki kanjon gornje Une, a na zapadnoj strani su Koreničko, Lapačko, Kamensko i Krbavsko polje. Na sjeveroistočnoj bosanskoj padini se spuštaju kamene potočne doline Melinovac, Skočaj i Zavalje, te na ličkom jugozapadu kod Udbine, Kozja draga.
Većina njezine površine pokrivena je gustom šumom. Počinje uz Nacionalni park Plitvička jezera i završava na prijevoju Kuk u dužini od oko 40 km. U širem smislu u Plješivicu se ubrajaju i planine sa sjeverne i južne njezine strane, tako da u tom slučaju, s dužinom od oko 100 km predstavlja jedan od većih planinskih masiva u Hrvatskoj, drugi masiv, poslije Velebita. Lička Plješivica ima malo neobičan raspored najviših vrhova, oni su na njezinu početku i pri kraju.
Najviši vrh na jugozapadnom dijelu je Ozeblin (visina 1657 m, HPO), a na sjeverozapadnom Gola Plješivica (visina 1648 m). Plješivica pripada Dinarskom planinskom sustavu, izgrađena je najvećim dijelom od vapnenca. Kako joj je podloga vodo propusna na njoj vlada oskudica vode, u njezinu podnožju pojavljuje se više vrela ali i ponora, bilo na hrvatskoj ili bosanskoj strani. Najveća prirodna vrijednost Ličke Plješivice su bujne šume. Na nekim mjestima te šume prelaze u prave prašume. Najrazvijenije su šume bukve i jele. Posebno na onim mjestima gdje je pristup veoma otežan. Još jedna važna prirodna osobina Ličke Plješivice je u njezinom biljnom pokrovu.
Naime, na Ličkoj Plješivici nalaze se neke alpske vrste, tako da je to krajnja točka njihove rasprostranjenosti prema istoku. Veoma bujne šume, mjestimično prašumskog tipa, uvjetuju i raznolik životinjski svijet na Ličkoj Plješivici. Na njoj povoljno boravište nalaze naši ugroženi sisavci, sivi medvjed i vuk. U 16. st. za Ličku Plješivicu upotrebljavao se naziv Vražji vrt. U vrijeme turskih ratova odigrala je važnu ulogu kao prirodna prepreka, a Hrvatski vojnici služili su se njenim usjecima i vrhovima za sprječavanje Osmanlijskog prodora na slobodan Hrvatski prostor.
Najznačajniji su vrhovi Ličke Plješivice od sjevera prema jugu: Gola Plješivica (1.648 m) iznad Korenice i Plješivički kamen (1.616 m), pa najviši vrh Ozeblin (1.657 m), Rudilisac (1.611 m) kod Lapca, Kremen (1.591 m) iznad Bruvna, najjužniji Poštak (1.443 m) iznad izvora Zrmanje - Knina i drugi njeni vrhovi niži ispod 1.400 m. Kremen i Poštak neki shvaćaju i kao posebne južnije planine.
Izvori: Metapedia i Dinarskogorje.
Pogled na vrhove - Male i Gole Plješivice s Mrsinj Grada
PRISTUP AUTOMOBILOM ( do Korenice)
Iz Ike krenuli smo s 4 osobna automobila. U Matuljima ulazimo na autocestu i vozimo se do kraja, gdje autocesta završava iznad Kraljevice. Nastavljamo dalje Jadranskom magistralom preko Senja – Žute Lokve do Otočca. Od Otočca slijedimo cestu prema Gospiću 3,5 km do rotora – treći izlaz za Korenicu i Plitvička jezera (cesta 52). Vožnju nastavljamo do bistroa Marina u Korenici (sada kineski restoran „KUN-LUN“- u prijevodu „ planina“). Od restorana Kun-Lun –(house Mijić) nastavljamo lokalnom asfaltnom cestom 2,5 km. Na kraju asfalta skrećemo desno na makadamsku cestu i vozimo se još 1,4 km do ishodišta pohoda –gospodarske kuće „OPG PRICA“u selu Mihaljevac. Dužina puta 170 km. Vrijeme vožnje 3 h i 15 minuta.
ISHODIŠTE POHODA – SMJER KRETANJA (s karakterističnim putnim točkama)
OPG Prica (gospodarska zgrada) selo Mihaljevac (n/v 656 m), Mala Plješivica (n/v 1576 m), Gola Plješivica (n/v 1648 m), povratak istim putom do parkinga (n/v 656 m). Ukupna dužina staze 13,4 km. Ukupna dužina staze 13,4 km. Vrijeme gpx traga 5 h i 10 minuta. Visinska razlika pri usponu 1479 m, te pri spustu 1455 m. Minimalna visina 656 m. Maksimalna visina 1653 m. Prosječni nagib 24%.
Od parkirališta – ishodišta pohoda krenuli smo u 8 h i 55 minuta, dobro markiranim i uhodanim putom. Naime, Planinarsko društvo „Mrsinj“ iz Korenice markiralo je ovaj planinarski put 2013. Korenica – Gola Plješivica, i ova staza kao i na Mrsinju izvanredno obilježena, školski primjer markiranja – još jednom sve pohvale Društvu. Staza je otvorena 20.10.2013. godine, a povodom obilježavanja dana Društva.
Ova staza - ličke Plješivice je izuzetna atraktivna zbog dugogodišnje vojne zabrane pristupa istoj i njezinih prirodnih ljepota, a posebno njezinog vrha Gole Plješivice. U posljednje vrijeme, zbog svoje atraktivnosti privlači sve veći broj planinara koji je pohode.
Staza u prvom dijelu vodi kroz nisko raslinje uz postupan – umjeren uspon, što nam dobro dođe za lagano zagrijavanje. Od samog početka lijepo se vidi greben i vrhovi Male i Gole Plješivice. Ovaj lagani dio staze vodi s lijeve strane Macetine drage i nakon 20 minuta staza ulazi u područje visoke bukove šume, te nakon 1 h hoda od ishodišta staza presijeca šumsku cestu i dalje nastavlja kroz šumu, te nas ubrzo dovodi do šumske vlake po kojoj slijedimo marke prema zadanom cilju.
Pripreme za pohod
Pogled na Malu Plješivicu (zumirano od parkinga)
Na početku staze s lijeve strane Macetine drage
Na stazi kroz nisko raslinje
Nakon 1 h laganog hoda dolazimo do šumske ceste, gdje je staza presijeca i dalje nastavlja kroz gustu bukovu šumu. Kratka pauza za odmor
Nastavak staze kroz šumu
Staza izlazi na šumsku vlaku, od kuda se lijepo vidi Lička kapa i vojni objekt na vrhu Gole Plješivice
U nastavku staza vodi širokom šumskom vlakom, uz nekoliko oštrih zavoja, te nas dovodi do podnožja Malog Kika (1266 m), od kuda se otkriva lijep pogled na stjenoviti dio Gole Plješivice. Nakon toga staza nastavlja kroz šumu uspinjući se strmije prema vrhu Veliki Kik (1382 m), prolazeći podno njega petnaestak metara niže. Zatim slijedi spust, te ponovo uspon do mjesta gdje staza dolazi ispod dalekovoda. Od tu slijedi oštriji uspon podno trase dalekovoda sve do izlaska na makadamsku cestu i telekomunikacijskih tornjeva, potom slijedi kraći uspon na Malu Plješivicu (n/v 1576 m).
S vrha Male i Gole Plješivice, kao i sa cijelog grebena pruža se prelijep pogled na Korenicu i Koreničko polje, na greben između ova dva vrha, na Velebit, prema Bosni i Hercegovini lijepo se vidi Bihać i piste aerodroma Željava.
Pogled sa šumske vlake na kameniti vrh Gole Plješivice. Od tu staza nastavlja kroz šumu
Dolazak do dalekovoda – u nastavku staza skreće desno i započinje oštar uspon podno dalekovoda do trafostanice, a potom staza nastavlja po trasi podzemnog kabela do izlaska na makadamsku cestu.
Na stazi podno dalekovoda uz oštriji uspon.
Na trasi podzemnog kabela
Izlazak na cestu – 30 minuta do vrha Gole Plješivice. Mi nastavljamo desno na vrh Male Plješivice
Pogled s vrha Mala Plješivica na telekomunikacijske tornjeve
Pogled na Mrsinj i Korenicu s vrha M. Plješivica
Na vrhu Male Plješivice
Vrijeme marende i odmora u zavjetrini podno vrha Male Plješivice.
Na vrhu Male Plješivice napravili smo dužu pauzu za odmor i marendu, te uživanje u prekrasnim pogledima, nakon čega nastavljamo put prema vrhu Gola Plješivica. Kratki spust s vrha na makadamsku cestu, po kojoj nastavljamo 400 m do mjesta gdje je postavljena tabla s natpisom Državna granica RH. Na tom dijelu staze s desne strane prema Bosni stoji upozorenje „minirano“. Tu se cesta račva: desno vodi makadamski put s Bosanske strane do vrha Gole Plješivice, mi nastavljamo lijevo makadamom 20 m do mjesta gdje nas markacija usmjerava desno prema grebenu. Na tom dijelu staza se strmo uspinje po travnatoj padini s južne strane, te nas uskoro dovodi do grebena, kojim dalje nastavljamo prema cilju.
Završni dio uspona prolazi kroz nekoliko kamenih kuloara, te nas ubrzo dovodi do geodetskog stupa koji označava vrh Gola Plješivica (n/v 1648 m). U završnom grebenskom dijelu nije dozvoljeno prelaziti na sjevernu stranu radi toga što je to područje izvan državne granice, jer se ono nalazi na području Republike Bosne i Hercegovine i potencijalno je minski sumnjivo za razliku od prostora kojim vodi planinarski put za koji je od Centra za razminiranje potvrđeno da je siguran.
Pri spustu s vrha Male Plješivice
Sumnjivo minsko područje s Bosanske strane
Državna granica između Hrvatske i Bosne
Južna strana travnate padine podno grebena
Izlazak na greben
Staza vodi po grebenu prema vrhu Gole Plješivice. U pozadini se vidi Mala Plješivica
Na grebenskoj stazi prema vrhu Gole Plješivice
Dolazak na stjenoviti vršni dio grebena
Prolaz kroz kameni kuloar
Prema vrhu Gola Plješivica
Zajednička fotka na vrhu Gole Plješivice
Gola Plješivica, s koje je jednako lijep vidik, kao s grebena i vrha Mala Plješivica. S ovog vrha prostire se prekrasan pogled na Korenicu s jedne i Bihać s druge strane. Posebno se lijepo vide piste aerodroma Željava. Zbog donedavno važnog vojno-strateškog značaja, vrh Gola Plješivica bila je nedostupna planinarima, a razlog višegodišnje zabrane dolaska posjetitelja bio je radarski sustav kojim je nadzirana zrakoplovna luka Željava kod Bihaća.
Pogled na Bihać (zumirano)
Pogled na avio-piste
U sklopu bivše zrakoplovne baze Željava na vrhu Gola Plješivica nalazio se radarski položaj (RP Plješivica) – „oči jugoslavenske avijacije“. Ovdje je kao primarni radar bio instaliran britanski radar Marconi S-600 s dometom od 400 km mogao je nadgledati zračni prostor većeg dijela Italije, Austrije i Madžarske. Sekundarni radar je bio CD-2 koji je bio vezan na S-600. Ovdje su također, u sklopu S-600, bili instalirani i radari S-645M i S-654D koji su mogli raditi zasebno ili skupno.
Radarske kupole – snimljene 1990
Postolje radarske veće kupole promjera 18 m
Sami radari bili su zaštićeni polarnim radarskim kupolama zbog surovih vremenskih uvjeta koji često vladaju na Plješevici. Te kupole štitile su radar od nakupljanja leda i naleta vjetrova. Veća kupola promjera 18 m i manja 6 m - bile su izgrađene na betonskoj podlozi od trokutastih elemenata izrađenih od duraluminija (posebna legura aluminija) i presvučenih višeslojnim platnom impregriranim epoksidnom elastičnom smolom. Takva konstrukcija je mogla izdržati nalete vjetra do 200 km/h.
Devastirani vojni objekt
U cjelokupnom kompleksu uz radarske sustave i heliodrom izgrađena je i zgrada za smještaj vojne posade. Ispod zgrade izgrađen je podzemni dio koji se ne vidi izvana. Sastojao se od stacionarnog čvorišta veze do kojega vodi 100-tinjak stepenica podzemnim hodnikom. Čvorište veze se sastojalo od velike dvorane sa uređajima, energetske dvorane, bolnice s više kreveta predviđene za rad u ratnim uvjetima, rezervoara za gorivo, kuhinje sa blagavonicom i prostorije za odmor posade. Sve je bilo klimatizirano i zaštićno od nuklearnog udara.
S zračne luke Željava JNA se povukla 1992., a samim time i s vrha planine. Prilikom povlačenja vojnici su po naredbi devastirali aerodrom. No, radarski položaj ostao je i dalje raditi - preuzeli su ga bosanski Srbi, koji su u kolovozu 1995. uništili postrojenje kako ga Hrvatska vojska ne bi mogla koristiti. Nakon dolaska HV-a objekt je bio zapušten, ali u funkciji. Zatečena oprema uzeta je kao ratni plijen, a danas je to sve zapušteno i devastirano. Do tunela u unutrašnjosti može se nesmetano ući s bilo kojeg ulaza. Iako nisu uništeni, puni su smeća. Nekoliko fotki iz podzemnog kompleksa:
Jedan od ulaza – južna strana
Strojarnica
Dugi hodnici – prostorije sa strane za razne potrebe
Sistem tunela međusobno povezanih
Sve je oštećeno i devastirano
Stepenište koje vodi do podzemnih prostorija od glavnog ulaza podno velike kupole radara
Glavni ulaz sa sjeverne strane podno velike kupole radara
Nakon duže pauze i obilaska vrh Ličke Plješivice i njenog podzemnog dijela, Zoran, Krešimir i ja, Mirko odlučili smo popeti se na zanimljivu usamljenu stijenu podno samog vrha „Ličku kapu“. Spuštamo se nakratko od vojnog objekta po siparu – umjetno napravljen prilikom bušenja tunela i cijelog podzemnog dijela prostora. Nakon kratkog spusta po siparu, slijedi spust po travnatoj padini do podnožja stijene, po kojoj se vrlo lako popeti na njen glatki i ravni vrh (1600 m). Neki izvori navode da je ova stijena bila inspiracija izrade Ličke kape.
Spust do Ličke Kape
Na vrhu Ličke kape
Pogled s Ličke kape na sipar i vojnu zgradu
Pogled s Ličke kape na greben i na Malu Plješivicu
Nakon dužeg zadržavanja i razgledavanja cjelokupnog kompleksa, uslijedio je povratak istim putom do ishodišta pohoda - parkinga. Na povratku većina planinara odlučila se vratiti šumskom cestom koja vodi s Bosanske strane do Male Plješivice. Krešimir i ja, Mirko odlučili smo se vratiti istim putom po grebenskoj stazi po kojoj smo se i popeli. Na povratku još pokoja fotografija:
Pogled s Ličke kape na travnatu padinu prema sjeverozapadu
Još jedan pogled od Gole na greben i vrh Male Plješivice
Pri povratku na stijeni iznad kuloara
Na stazi pri povratku
Spust od vrha Male Plješivice
Na stazi pri povratku
Kroz šumu - na stazi pri povratku.
Dolaskom na ishodiše pohoda – uslijedila je završna faza presvlačenje. Tu je i završila naša dvodnevna tura planinarenja. Na povratku navratili smo do House Mijić da im se zahvalimo na gostoprimstvu. U posjet nam je došla i Marijana Nahoda predsjednica PD Mrsinj, da se osobno upoznamo i da razmijenimo planinarska mišljenja i da doznamo što se novo sprema vezano za planove planinarskih putova. Nakon kraćeg susreta – pozdravljamo se u nadi da ćemo se vidjeti najkasnije za dan njihova Društva 09. listopada, 2016., kada se otvara novo markirana staza do najvišeg vrha Mrsinja- Nikina Plasa 1268 m.
U društvu sa Spomenkom Mijićem i Marijanom Nahoda na terasi House Mijić
U nastavku po staro planinarskom običaju odlazimo do restorana Macola u Korenici, gdje ćemo se nagraditi s dobrim ručkom, a potom povratak doma.
Vrijeme ručka u restoranu Macola u Korenici
U nastavku slijedi: gpx tragovi na Google Earthu, na topo karti, vertikalni profil staze, te slideshow albuma fotografija uspona na Plješivicu.
Gpx tragovi na Google Earthu
Gpx tragovi na topo karti
Verikalni profil staze
3D prikaz staze