Dinara - Lišanjski vrh
Srijeda, 08. lipnja 2016.
Drugi dan našeg boravka na Dinari predviđen je za pohod od ishodišne točke planinarske kuće Puma (1630 m) na slijedeće vrhove i planinarska skloništa: Velika Duvjakuša (1708 m), Torlakova glava (1674 m), Snježnica (1664 m), planinarsko sklonište Josip Goreta (1530 m), Marin bunar (1400 m), Katuništa (1402 m), Lišanjski vrh (1794 m), te planinarsko sklonište Rupe (1360 m). Dužina staze 20.9 km. Aktivno vrijeme hoda 6 h i 19 minuta. Vrijeme stajanja 5 h i 31 minuta. Ukupno provedeno vrijeme 11 h i 50 minuta. Savladana je visinska razlika pri usponu 983 m, pri spustu 1258 m, kao što je vidljivo na zaslonu gps uređaja. Cilj je bio cjelodnevni boravak na planini i uživanje u ovoj nesvakidašnjoj ljepoti Dinare.
Opis puta
Ishodišna točka današnjeg pohoda je planinarska kuća Puma (1630 m). Ime je dobila po 7. GBR „Pume“. Smještena je u blizini Velike Duvjakuše podno Rosića glavice na 1630 m nadmorske visine - najviši planinarski objekt u RH.
To je zidana katnica kapaciteta 20 ležaja u potkrovlju. U prizemlju se nalazi opremljena velika kuhinja s blagovaonicom sa zatvorenom verandom u kojoj je smještena cisterna s pitkom vodom - (kišnica). Ispred kuće s ulazne strane je manja nadstrešnica s velikom ograđenom terasom s prekrasnim vidicima. U lijepo uređenoj i čistoj planinarskoj kući Puma, s još udobnijim smještajem – omogućen nam je dobar odmor i san.
Planinarska kuća „Puma“
Osvanu je lijep i sunčan dan, dobro odmoreni i naspavani puni volje i elana - odlučni da nastavimo s realizacijom plana drugog dana. Pohod započinjemo u 6 h i 30 minuta. Neposredno iza kuće sa sjeverne strane nalazi se smjerokaz koji upućuje na Veliku Duvjakušu (15 min.), Jankovo brdo (3 h i 30 min.) i Troglav (1 h i 30 min.). Markirana staza kreće kolnim putom prema zapadu i nakon stotinjak metara skreće sa kolne ceste lijevo na planinarski put koji vodi prema sjeveru do raskrižja planinarskih putova: lijevo za Duvjakušu i Jankovo brdo, desno za Troglav. Od ovog križanja preostaje nam desetak minuta penjanja sa istočne strane na vrh Velike Duvjakuše (1708 m).
Pogled na vrh Velike Duvjakuše s južne strane od raskrižja putova
Na području Troglavske skupine vrhova - Velika Duvjakuša sa svojih 1708 m najveći je vrh Dinare s hrvatske strane. Svi ostali veći vrhovi, uključivo i Troglav, nalaze se na BiH strani. Vršni dio Velike Duvjakuše je prostrana tratina (zaobljena glavica) bez posebno izraženog vrha. Nalazi se na nižem grebenu koji se pruža usporedo s glavnim grebenom Troglava. Na vrhu je izgrađeno spomen - obilježje 31 pripadniku 7. BRG „Pume“ koji su poginuli na širem prostoru Dinare.
Spomenik je izgrađen na kamenom podiju u obliku položenog križa. U gornjem dijelu križa u mozaiku je natpis “7. gardijska brigada RH Pume” s likom pume, a sve ostalo je napravljeno od kamenih blokova, doniranih od porušene crkve sv. Mihovila u Kijevu. Križ tvori 31 kameni blok. Na svakom bloku uklesano je ime i prezime, te dan, mjesec i godina pogibije. Velika Duvjakuša je KT HPO, u limenoj kutiji nalazi se upisna knjiga i žig.
Vidici s vrha su prelijepi i nezaboravni u svim smjerovima. Prema sjeveru dominira greben Troglava sa svojim najvišim vrhom, prema istoku i jugoistoku lijepo se vidi Kamešnica i Biokovo, prema jugu Mosor i Svilaja, te prema jugozapadu i zapadu Veliki Kozjak, Promina i Dinara. U neposrednoj blizini upečatljiv je pogled na Peručko jezero i Vrliku.
Na kolnom putu prema Duvjakuši
Pogled unazad na Rosića glavicu podno koje je izgrađena planinarska kuća Puma
Spomen- obilježje 7. GBR „Puma“ - svečano otvoreno 2012
Pogled na Čvrsnicu, Biokovo i Mosor
Pogled na greben Troglava i njegov najviši vrh
Peručko jezero i Svilaja
Zajednička fotka na vrhu Duvjakuše
Od Velike Duvjakuše nastavljamo put prema Torlakovoj glavi. Spuštamo se po stazi kroz klekovinu sa zapadne strane padine do brežuljkaste travnate visoravni. Nakon toga staza vodi blagim usponom po travnatom grebenu s istočne strane Torlakove glave.
Na samom početku uspona uz stazu dolazimo do jame „snježnice“ u kojoj je debljina snijega preko jedan metar. U slučaju nestanka vode snijeg bi mogao poslužiti kao dobar izvor vode. Od ove jame desetak minuta laganog hoda dolazimo do Torlakove glave (1674 m) – prostrane zaobljene glavice na kojoj stoji gomila kamenja ozidana u obliku stošca visine preko 2 m.
Na spustu sa zapadne strane Velike Duvjakuše
Pogled unazad na travnatu zaravan i Veliku Duvjakušu
Jama snježnica u kojoj se snijeg zadržava tijekom cijele godine
Na vrhu Torlakove glave (1674 m)
S ovog vrha jednako lijepi su vidici, kao i s Velike Duvjakuše. Golemi valoviti plato pruže se u nedogled u nizu povezanih brežuljaka, između viših dinarskih vrhova koji dominiraju u nepreglednoj visoravni, a prostor se doima nestvarnim i nesvakidašnjim, kao na nekom drugom planetu.
U planinarskom smislu ovaj predjel Dinare za svakog planinara je zanimljiv i poželjan da se na njega dođe. Slika ispred, iza i oko nas je veličanstvena, a pogledi nezaboravni. Bilo gdje da se okrenemo vidimo neslućene kontraste krša, kamena, travnatih livada, beskrajnih pašnjaka i vrtača omeđenim suhozidima, u kojima će svaki planinar istinski uživati.
Pogled s vrha Torlakove glave na Jankovo brdo na čijem vrhu je postavljeno planinarsko sklonište
Ovaj dio planine Troglavske skupine zahvatio je požar početkom travnja ove godine, gdje je izgorio veliki dio površine s hrvatske strane i gdje je nastala velika šteta. Dio plastičnih stupića koji služe za zimske markacije uništen je tim požarom. U slučaju lošeg vremena i magle, orijentacija ne bi bila tako jednostavna kao za lijepa i sunčana dana.
Nakon trodnevnog pohoda vrhovima Dinare, nazvao sam gosp. Darka Gavrića – Čerču da ukažem na uništeni dio markacija i da doznam kakvi su planovi za obnovu, kad ono dobra vijest iz PU Dinaridi. U telefonskom razgovoru s gosp. Darkom Gavrićem – Čerčom doznajem, da su pripreme dovršene i da je započela obnova novih putokaza i markacija, ovog puta sa željeznim pocinčanim stupićima koji su obloženi aluminijskom folijom u znaku planinarske markacije. Nema više tog požara koji će takve markacije uništiti. To mogu samo Dinaridi, naša najaktivnija i najbolja PU na nivou RH.
Od Torlakove glave desetak minuta spusta staza izlazi na makadamsku cestu po kojoj nastavljamo 700 m do prijevoja između Jančarske glavice (1689 m) i Snježnice (1664 m). Tu je i raskrižje putova: desno odvaja se staza za Snježnicu (5 min.) i Jankovo brdo (1 h i 30 min.), ravno za Rupe, planinarsko sklonište Josip Goreta i Marin bunar.
Od Snježnice i ovog prijevoja spuštamo se u niže predjele preko Gubelja do bogatih travnjaka i dolaca na kojima odavno nema stada ni pastira, tek vidljivi ostaci nekadašnjeg pastirskog života. Staza dalje prati dijelom makadamske ceste u kombinaciji s planinarskim putovima, te nas dovodi do planinarskog skloništa Josip Goreta (1530 m).
Na makadamskom putu prema Snježnici
Na spustu od prijevoja u niže travnate dolce
Na stazi po nepreglednim pašnjacima i livadama
Planinarsko sklonište Josip Goreta (1530 m) se nalazi na predjelu Ćorina Lacmena i njegovog vrha (1574 m), na dijelu zvanom Vilinski smet. Izgradnjom ovog planinarskog skloništa i markiranjem novih putova centralni dio planine Dinara postao je dostupniji i nama planinarima omogućen je višednevni boravak u ovom jedinstvenom prostoru i svijetu netaknute iskonske ljepote.
Podignuto je sredinom ljeta 2013. godine (tipa kontejnera), a sastoji se od jedne prostorije u kojoj je dio za spavanje i dio za blagavaonu, smještajnog kapaciteta do 8 osoba. S prednje, ulazne strane napravljena je velika nadstrešnica s terasom. Značajno je napomenuti, da je u izgradnji ovog skloništa svoj doprinos dalo HPD Zolj iz Vrlike.
Pored toga, Društvo je preuzelo obvezu njegovog održavanja, kao i obvezu čišćenja, markiranja i održavanja planinarske staze od Ježevića do Marina bunara i od Cetine do Pl. skl. Rupe. Osoba za kontakt je Bernard Mucalo - Bere mob.098-971-28-56.
Dolazak na planinarsko sklonište Josip Goreta - Planinarsko sklonište Hrvatski vitez „Josip Goreta“ (1530 m na str. HPS-a i na str. Dinarida, dok je na tabli skloništa ispisana visina (1550 m)
Od skloništa pruža se prekrasan vidik na Peručko jezero i na greben Svilaje. Mjesto stvoreno za odmor i uživanje. Pristup skloništu je moguć iz više pravaca: od V. Duvjakuše,Troglava, od pl.skloništa "Rupe", a najbliži pristup je iz Ježevića, stazom preko Crvenih greda ili preko Suhaća i Kozje jame. U obe ove varijante potrebno je okvirno (3 h i 30 min.).
Unutarnji dio skloništa – vidljivo je da su radovi u završnoj fazi uređenja. Potrebno se spomenuti da spremnik za vodu nije u funkciji, postoji pukotina pri samom dnu
Nakon duže pauze za odmor i marendu nastavljamo spust stazom koja vodi u niže travnate doline, prelazeći preko Ćorina Lacmena i Grabina doca, te nas uskoro dovodi do raskrižja: S istočne strane ubada se staza koja dolazi od Ježevića preko Suhaća i Kozje jame, s jugozapadne strane dolazni put je od Ježevića preko Crvenih greda. Mi nastavljamo desno prema sjeveru do izlaska na kolni put koji povezuje pl. kuću Puma s pl. skloništem Rupe. Tu je i raskrižje putova gledano iz pravca dolaska: lijevo odvaja se staza za Rupe, mi nastavljamo ravno za Marin bunar.
Dobro markirana staza vodi paralelno podno kolnog puta po kamenjaru do livade u čijoj se sredini nalazi Marin bunar (1400 m) s pitkom vodom. Naime, PU Dinaridi dali su uzorke vode na analizu kod nadležnih institucija, gdje je potvrđeno da je voda pitka, a to se odnosi na izvor vode zvani Čatrnja.
Na stazi pri spustu od skloništa Josipa Goreta
Pogled na dolce ograđene niskim suhozidom
Pogled na veličanstvene Crvene grede
Na putu prema Marinom bunaru
Marin bunar (1400 m) je nepresušni izvor vode (lokva) koji je služio kao pojilište za domaće životinje - blago koje su pastiri izgonili u ove dijelove planine na ljetnu ispašu. Lokva je obzidana kružno niskim kamenim zidom.
Od lokve povratak je istim putom do raskrižja, od kuda dalje staza nastavlja makadamskim – kolnim putom preko travnatih livada predjela Katuništa i Razvala gotovo polegnuta s malim oscilacijama u visini. Nakon 700 m prijeđenih od raskrižja dolazimo do lijepe male privatne kućice obnovljene u autohtonom stilu „Katuništa“ - opskrbljene s pitkom vodom dostupne za upotrebu za svakog prolaznika (dobronamjernika). Tu smo u hladu napravili dužu pauzu i dopunili zalihe vode.
Put dalje vodi preko Razvale do još jednog raskrižja na (1402 m): lijevo odvaja se staza za uspon na Antića glavicu (1538 m). Mi nastavljamo desno i dalje kolnim putom preko travnatih livada gdje se staza pri kraju livade počinje penjati do manjeg prijevoja (1450 m) smješten između vrhova s lijeve strane -veliki Vagan, a s desne strane - Janjčag.
Dolazak do lijepo uređenog „Katuništa“ – opskrbljenog s pitkom vodom
Katunište s druge strane
Na stazi preko Razvalina
Od raskrižja za Antića glavicu prema prijevoju
Pogled s prijevoja na greben Slimena i Lišanjski vrh
Od prijevoja (1450 m) smješten između vrhova veliki Vagan i Janjčag, staza se spušta po kolnom putu preko Njivica do Matića dolca u dužini 2 km, gdje doseže najnižu točku nadmorske visine na ovoj stazi, pri tom gubeći na visini 139 m.
Od Matića dolca s najnižom nadmorskom visinom staza započinje s umjerenim usponom 300-ak metara do križanja planinarskih putova. Tu nam se pružaju dvije mogućnosti: lijevo kolnim putom do pl. skl. Rupe ili desno na Lišanjski vrh. Kako je naš cilj bio Lišanjski vrh, nastavili smo desno planinarskom stazom, koja nas nakon prijeđenih 250 m dovodi do izvora pitke vode zvani „Čatrnja“.
Od prijevoja započinje silazak po lošem kolnom putu do Matića dolca
Matića dolac, jedva vidljivi ostaci pastirskih stanova – katuništa
Raskrižje putova: lijevo pl. skl. Rupe (45 min.), desno Lišanjski vrh (2 h)
Izvor – Čatrnja
Od Čatrnje staza se penje oštrije uzbrdo u dužini 500 m, a nakon toga nastavlja kosim primjerenim – dobro izvedenim usponom prečeći niže dijelove Solile iznad Rupa, zatim nastavlja i dalje prečenje istim nagibom podno vršnog grebena Slimena i njenog vrha (Šljeme 1762 m), te nas dovodi do odvojka s lijeve strane za pl. skl. Rupe.
Od ovog odvojka staza vijuga po serpentinama dovodeći nas do prijevoja „Privija (1719 m). Do ovog prijevoja dolazi kolni put s BiH, tu je i raskrižje putova s bosanske strane: Lijevo staza vodi za Lišanjski vrh, desno na Crni lug, Crni bunar,Zeleno brdo i Džilitan. Nama preostaje još petnaestak minuta laganog hoda po vršnom grebenu do Lišanjskog vrha (1794 m), gdje dolazimo u 16 h i 10 minuta.
Od Čatrnje na položenijem dijelu uspona
Prečenje grebena Solila
Dosegnuvši nadmorsku visinu iznad 1550 m, otvara se veličanstven vidik na Dinaru. Na ovom dijelu staza blago uspinje prema zadanom cilju po travnatim padinama prošaranim kamenjarom.
Pogled prema prijevoju Privija i Lišanjskom vrhu
Dosegnuvši nadmorsku visinu iznad (1550 m) otvara se veličanstven vidik na Dinaru. Na ovom dijelu staza se blago uspinje prema zadanom cilju po travnatim padinama prošaranim kamenjarom
Kraća pauza za odmor i osvježenje
Vršni greben
Na Lišanjskom vrhu (1794 m) postavljeno planinarsko sklonište. To je šesterokutno metalno sklonište crvene boje, istog oblika i veličine kao i sklonište na Jankovu brdu. Unutar skloništa su klupe za sjedenje. Od skloništa prema zapadu stotinjak metara dalje postavljen je veliki drveni križ.
S ovog vrha pružaju se široki vidici na sve s obje strane dinarskog masiva. Posebno se doima pogled na Dinaru i njen vrh Sinjal, na Veliki bat, Janjčiji vrh- Žrvanj, na Kijevski bat i Svilaju, na Troglav i da ne nabrajam dalje – nezaboravni vidici.
Pogled prema prostranstvima susjedne BiH
Križ na zapadnoj strani vrha
Zajednička fotka na vrhu
Nakon jednosatne pauze za ručak i uživanje u prelijepom danu i u prirodnom nesvakidašnjem ambijentu, nastavljamo spust do planinarskog skloništa Rupe, gdje ćemo i prenoćiti. Silazimo istim putom do skretanja na pl. skl. Rupe. Staza dalje nastavlja južnom stranom travnate padine i nakon 1 sat spusta od vrha dolazimo u planinarsko sklonište Rupe (1363 m).
Na spustu prema skloništu Rupe
U dolasku pogled na sklonište Rupe
Planinarsko sklonište „Rupe“ s nadmorskom visinom 1363 m izgrađeno je na travnatoj zaravni podno Lišanjskog vrha. Osnova je metalni kontejner obložen drvom u obliku lamperije. Sastoji se od jedne prostorije u kojoj se nalazi peć i smještaj kapaciteta 8 ležaja. S južne strane dodana je zatvorena veranda s blagovaonicom. Sa sjeverne strane izgrađena je nadstrešnica sa velikim stolom i klupama za 20 osoba. Na istoj strani nalazi se spremnik s pitkom vodom (kišnicom). U skloništu je upisna knjiga i žig. Naš namjera je prenoćiti u skloništu i sutradan se spustiti do Cetine.
Smještajni kapacitet do 8 ležaja
Pogled na unutrašnjost zatvorene verande
U nastavku slijedi: gps tragovi na Google Earthu, na topo karti, vertikalni profil staze, te link albuma fotografija koje nisu obuhvaćene ovim putopisom.
Gpx tragovi na Google Earthu
Gpx tragovi na topo kart
Vertikalni profil staze
3D - profil