Putopisi: HRVATSKA

Planinarski dom Zavižan je s nadmorskom visinom (1594 m), smješten u Nacionalno parku „Sjeverni Velebit“ To jednokatnica izgrađena na temeljima nekadašnje Krajačeve kuće. U domu se može dobiti manja ugostiteljska usluga, a postoji i mogućnost pripreme vlastite hrane. U prizemlju je kuhinja, jedna skupna spavaonica (14 ležaja) i blagovaonica kapaciteta 40 sjedećih mjesta, a na katu su jedna dvokrevetna, četvero-krevetna i jedna skupna spavaonica (8 ležaja). Sobe i spavaonice opremljene su krevetima na kat i posteljinom tako da nije neophodna vlastita vreća za spavanje. Dom ima struju i telefon. U sklopu zgrade je cisterna ograničenog kapaciteta i stoga treba biti štedljiv s vodom. Za vrijeme sezone dobro je unaprijed rezervirati smještaj. Ispred doma je i terasa s 50-ak sjedećih mjesta.

 

Otok Lošinj smješten je na sjevernom Jadranu  u Kvarnerskom zaljevu. Pruža se u smjeru sjeverozapad - jugoistok. Po veličini je 11. otok na Jadranu dug 33 km - širine koja varira između 4.70 km na sredini otoka do 0,25 km kod Malog Lošinja. Dužina obale je 112.7 km
Umjetno je razdijeljen na dva dijela na predjelu Privlaka, gdje je Lošinj najuži. Tu je napravljen umjetni kanal - dug je 70 m i širok 8 m, kako bi se izbjeglo sidrenje u buri izloženim sjevernim lošinjskim uvalama, odnosno da bi se izbjeglo zaobilaženje velikog dijela otoka kada se kanilo s istoka doploviti u Mali Lošinj, bez iskrcavanja robe u Velom Lošinju.  

Petak, 29. Studenog, 2013.
7 članova PD Knezgrad iz Lovrana i jedan član PD Učka uputilo se na Žumberačko gorje i uspon na Sv. Geru. Izlet i uspon osmišljen je na način da smo se podijelili u dvije grupe: Prva grupa (Sošice – preko Boića i Boljare na vrh Sv. Gere i povratak istim putom - Ekipa u sastavu Zdenka, Desa, Nevija, Zdrave, i Zoran.

Druga grupa pravi kružnu turu: Sošice -  preko Boića i Boljare na vrh Sv. Gera i spust kružnom turom preko Bezimenog vrha, Ravne Gore, Pliješa i dalje preko pl. doma Vodice do Sošice. Ekipa u sastavu Pino, Matija i Ja. Svi zajedno krećemo iz naselja Sošice preko Bojića – Boljare - Cepinka, - Kaštanice i dalje preko Malićeva krča od vrha Sv. Gera. (1178 m).

Mjesto Sošice smjestilo se na prostornom polju u promjeru 2 km (svojom dužinom i širinom) u sjeverozapadnom dijelu središnjeg Žumberka. To je najveće polje ...

Nedjelja, 17. studenog 2013.
Okić s nadmorskom vinom 499 m nalazi se na krajnjem jugoistočnom dijelu Samoborskog gorja, dvadesetak kilometara jugozapadno od Zagreba, na pola puta između Samobora i Jastrebarskog. Najupečatljivija točka na ovom području je sam Okić, na čijim je stijenama izgrađen Stari Grad. Jedan je od najstarijih srednjovjekovnih aristokratskih gradova u jedinstvenom položaju vrlo vrijedne očuvane romaničke arhitekture, jedinstvene u kontinentalnoj Hrvatskoj. Ovaj naziv označava obližnja naselja; Novo selo Okićko, Sv. Martin pod Okićem, Okićke Poljanice, odakle smo započeli naš pohod. Brojni potoci presijecaju cijelo područje Okiće, tvoreći duboke doline, a između njih su  grebeni s brojnim selima i zaseocima. Potoci su: Molvica, Konščica, Gonjeva, i najveća je i najduža Okonica u koju se ulijeva Gonjeva.

Subota, 16. studenog 2013.
PD Knezgrad Lovran, svake godine, u svom godišnjem planu pohoda, neizostavno, organizira pohod zvan „MARTINJE“, tako, da svake godine biramo drugo mjesto, odnosno drugi grad. Ove godine  odabrali smo Martinje u Plešivici. Program izleta organiziran je na slijedeći način: Prvi dan 16. 11. 2013. god, predviđen je za dolazak u mjesto Plešivica i uspon na vrh Plešivice, a drugi dan Martinje 17.11. 2013., predviđen je za posjet vinskim podrumima,  uspon na „Okić“ stari grad Gradina, posjet Samoboru i povratak doma.
Prvi dan. 16. studeni 2013.
Na pohod Martinje u Plešivicu prijavilo se 27 planinara i planinarki. Organizator i voditelj izleta. Prijevoz je organiziran sa 2 kombija i 2 osobna automobila. Okupljanje i polazište „Vrata Jadrana“ u 9 sati.

Sjeverni Velebit, najmlađi je hrvatski nacionalni park, osnovan 1999. godine. Obuhvaća najatraktivnije i prirodno najvrijednije prostore sjevernog dijela Velebita. U prostoru parka koncentriran je na malom prostoru izuzetno velik broj atrakcija - veličanstvene krške forme Hajdučkih i Rožanskih kukova, jedinstveni botanički vrt u prirodi, Lukina jama, jedna od najdubljih na svijetu.

 

Ponedjeljak, 09. rujna 2013.

Snježnica sa svojim vrhom „Ilijin vrh“ 1234 m nadmorske visine je poznata među planinarima kao najjužniji planinski greben iznad 1000 m nadmorske visine, i kao najjužnija kontrolna točka Hrvatske planinarske obilaznice. Nalazi se iznad Kule Konavoske.  Snježnica je zapadni greben Orijena (1894 m), koji se pruža smjerom sjeverozapad-jugoistok u dužini do 52 km, između Dubrovačkog primorja i Popovog polja u zaleđu Hercegovine.  Ime je dobila zbog snijega koji se nekoć na vrhovima zadržavao i do kraja travnja, a po dubokim škrapama i jamama mnogo duže.

Od davnina nosi dva imena, Kadmova planina po Grčkom kralju Kadmi i drugi naziv Esculapova planina po grčkom bogu zdravlja i iscjeljiteljstva koji su „navodno“ boravili na njoj. Padine Snježnice pokrivene se rijetkim sredozemnim  ljekovitim biljem i raslinjem, pelinom, vrijeskom, grabom, smrekom  i tvrdokornom makijom. Snježnica je jedini preostali hrvatski lokalitet rijetke biljke mandragore (Mandragora offcinarum). Osim na Snježnici, ima ...

Najviši vrh poluotoka Pelješca, Sveti Ilija, je brdo koje se zove  Zmijsko brdo  (Mons vipera)  jer su ondje oduvijek bile velike kolonije poskoka – opakih zmija otrovnica. Perunovo brdo je naziv koji potječe iz pretkršćanskog doba kad je vrh bio kultno mjesto staroslavenskog boga gromovnika, a sadašnje ime vrh je dobio po kapeli sv. Ilije. Na vrhu je bila sagrađena kapelica u čast svetom Iliji, ali su je gromovi u više navrata oštetili, a u 19. stoljeću i potpuno porušili. Nakon toga kapelica nije obnavljana.   Zmijsko brdo oduvijek je golicalo maštu mještana. Govorilo se kako ondje žive vile te druga čudnovata i tajanstvena bića. No, poznato je i to da su Svetog Iliju nazivali ukletim brdom jer se mnogi s njega nikad nisu vratili.
Poluotok Pelješac zbog svog izdvojenog položaja i visine, neometan višim vrhovima, spada u jedan od najširih i najljepših vidikovaca u hrvatskim planinama.

Već duže vrijeme dogovaram se sa Jadrankom Popovićem, da krenemo na Velebit i uspon na jedan od njegovih vrhova. U više navrata od Jadranka je bilo poziva. No, na žalost, svaki puta ili sam bio zauzet, ili sam imao isplaniran neki pohod. Konačno,  dobivam poruku da je 21. 09. 2013.  organiziran uspon na Visočicu i da ima jedno slobodno mjesto. Naravno, rado sam se odazvao tom pozivu.

 

Petak, 06. rujna 2013.
Matokit je usamljena i izdvojena planina u zaleđu Biokova. Pruža se u smjeru sjeverozapad – jugoistok od Pivčeva polja na zapadu do Vrgorca na istoku, dužine 8,5 km ( dužina gpx traga od Ravče do Vrgorca). Inače, ime planine Matokit potječe od latinskog naziva Monte acutum što znači Oštra planina, a dovoljno je pogledati fotografije Matokita, snimljene s istoka, da bi se shvatilo zašto su nekadašnji stanovnici vrgoračkog kraja planini dali upravo to ime. Sama planina i nije posebno zanimljive i atraktivna mnogim planinarima, ali zbog činjenice, da je vrh Sv. Rok kontrolna točka Hrvatske planinarske obilaznice, posjećuju ga brojni planinari, svakako, manje nego druge vrhove na Biokovu.

Četvrtak, 05. rujna 2013.

Gotovo svako veće  naselje na dalmatinskoj obali ima od davnina uhodane staze i putove u svoje zaleđe, kojima su pastiri gonili svoja stada u hladniju i plodniju Zagoru, seljaci obrađivali poneku njivu, a svi skupa razmjenjivali plodove svoga rada s ljudima s one strane gore. Takvu stazu ima i malo mjesto Drvenik,  danas poznato kao turistička destinacija i trajektna luka za Sućuraj na Hvaru. Na južnom dijelu Biokovskog masiva planine - Rilić nalaze se Drveničke stine sa najvišim vrhom Sokolić 788 m nadmorske visine.

Poznata staza na Južnom Velebitu - Put Malog princa, koja se naziva još i poučna staza Malog princa, nalazi se na Južnom Velebitu u blizino planinarskog skloništa Crnopac. Na stazi se nalaze neobične kraške tvorevine kroz koje se prolazi. Ti prolazi imaju svoje posebne nazive: Dvori, Konoba, Niska vrata, Dvorska vrata, Zdenkova jama, Šušnjevac, Slipi klanac, Tisni klanac, Podkuk, Krivi klanac, Tonkina vrata, Stankina vrata, Kičma (osigurana sajlom) te posljednja i najljepša Nebeska vrata.

 

Zavižanski Pivčevac i Veliki Zavižan dijele istu nadmorsku visinu (1676 m), dok  Mali Rajinac s nadmorskom visinom (1699 m) je najviši vrh na Sjevernom Velebitu. Veliki Rajinac povrh Lomske doline je nešto niži. Vidik s Malog Rajinca, zahvaljujući visini, jedan je od najpreglednijih na Sjevernom Velebitu. Vršni dio ima oblik maloga kamenitog grebena s nekoliko rastrganih stijena. 

 

Nedjelja, 21. srpnja 2013.
Već duže vrijeme stoji obećanje mom unuku Franku, da ćemo se zajedno popeti na Dinaru na najviši vrh Hrvatske „Sinjal“ 1831 m. Konačno, došao je i taj dan 21. srpnja 2013, kada smo krenuli na vrh Dinare. Našem pohodu pridružio se i zet Đani Crnić.

Dinara u užem smislu smatra  se planina istočno od Knina, a sjeverno od Peručkog jezera s vrhom Sinjal  (1831 m) je najviša hrvatska planina. Pruža se udužini 20 i širini 10 km između planina Vilice i Troglava, tj. na sjeverozapadu od sedla Derala (965 m) na cesti Knin-Grahovo, pa do sedla Privija (1230 m) iznad Uništa na jugoistoku,  od kuda se nastavlja najviši središnji greben Troglava. Stoga se Dinara u užem smislu uzdiže između Kninskoga i Grahovskog polja, a najbliže gradsko naselje je Knin.  Iako nije najviša planina Dinarskog gorja, Dinara je postala simbolom najvećeg planinskog lanca Dinarida i dala mu ...

Petak, 19. srpnja 2013

Prostorni gorski lanac Dinara – Kamešnica nakon Velebita (145 km), drugo je najduže gorje među Dinaridima koje se pruža smjerom sjeverozapad-jugoistok u dužini oko 110 km, uzduž hrvatsko-bosanske granice od vrela Zrmanje i Ličke Kaldrme pa sve do Buškog blata i Tijarice.
U tomu dugom rasponu se ovaj dinarski lanac može reljefno podijeliti glavnim poprečnim sedlima s pripadnim cestama na 5 logičnih gorskih cjelina: 1-najsjevernija planina Vilica (1654 m) do ceste Knin-Grahovo, 2- u užem smislu planina Dinara (1831 m) do kotline Uništa i sedla Privija, 3-srednji najveći i najviši greben Troglava (1913 m) do sedla Vaganj-Prolog, 4-istočnije planina Kamešnica (1856 m) i 5- od Voštana najjužnija gora Tovarnica (1285 m) kao krajnji jugoistočni ogranak lanca Dinara-Kamešnica.
Info-Metapedia.

Dinara u užem smislu smatra  se planina istočno od Knina, a sjeverno od Peručkog jezera s vrhom Sinjal  (1831 m) je najviša hrvatska planina. Pruža se udužini 20 ...

Srijeda, 03. srpnja 2013.

Prije odlaska na brod, Sandro, zaljubljenik u prirodu, planine i planinarenje, traži jedan slobodan dan, da se ode u planine i da sa njihovih vrhova gleda more, a ne planine sa mora, jer kako sam kaže dosta mu je gledanja planina sa mora. Tako, tri dana prije njegovog odlaska na more, okupila se ekipa u sastavu: Sandro, Desa, Zdrave, Zoran i ja, Mirko i krenuli u Gorski Kotar na kružnu turu: Vagabundina koliba – Zagradski vrh – Planinarska kuća Kurin i nazad do Vagabundine kolibe. Vožnju automobilom odabrali smo preko Bribira, a povratak preko Fužina. Na putu prema odredištu iznad Bribira zaustavljamo se na vidikovcu sa kojeg je prekrasan pogled na more, otok Krk, Novi Vinodolski i njegovo zaleđe.

Nedjelja, 23. lpnja 2013.

Nakon uspona na Sv. Juru na Biokovu, drugi dan izleta i planinarenja na putu prema Bosni i Hercegovini je boravak u Metkoviću i safari na delti rijeke Neretve, posjet Mostaru i dolazak u hotel na Rujištu. Nakon doručka u hotelu Metković, većina planinara opušteno uživa u hladovini terase hotela uz jutarnju kavu.

Subota, 22. lipnja 2013

PD Knezgrad iz Lovrana, tradicionalno, svake godine, organizira jedan veći zajednički izlet, odnosno planinarenje u jednu od susjednih zemlja ili država. Tako, i ove godine,  od 22. do 26. Lipnja 2013. organiziran je 5 dnevni izlet u  kombinaciji,  2 dana u Dalmaciji sa usponom na Sv. Juru na Biokovu i safarijem na ušću rijeke Neretve u Metkoviću, te 3 dana u Hercegovini, uspon na Zelenu Glavu i Otiš na Prenju, rafting na Neretvi, te povratak i posjet Međugorju. Za planinarenje i izlet prijavilo se 24 planinara i planinarki. Dogovoren je polazak 22. 06. 2013 u 24h i 30 minuta sa parkinga u Iki kod fakulteta za management i turizam.
Voditelj i organizator izleta je Adriano Kosmić. Izlet je protekao u dobroj organizaciji bez problema i zamjerki, stoga, Adriano - moje čestitke!. Moja preporuka i za slijedeći izlet. Noćna vožnja je protekla u smijehu, pjesmi i šali ...

Srijeda, 19. lipnja 2013.

Klek, kao planina opisan je u mnogim planinarskim knjigama i vodičima, kao i na mnogim web stranicama i blogovima. Stoga, nema potrebe više o Kleku pisati, već samo nekoliko osnovnih natuknica, kao podsjetnik.
Klek s nadmorskom visinom 1180 m je istaknuta planina na rubu Velike Kapele, iznad grada Ogulina. Klek se u planinarskoj literaturi često naziva kolijevkom hrvatskog planinarstva i alpinizma tako da će i oni željni adrenalina doći na svoje. Svojim osebujnim izgledom privlači mnoge znatiželjnike, putnike i istraživače. Njegova vršna stijena koja se izdiže iznad šumskog bila visoka je 200 m. Stoga, je oduvijek bila inspiracija narodnoj mašti, pa su za njega vezane mnoge priče i legende. Jednu priču zabilježio je u 17. stoljeću slovenski povjesničar i znanstvenik Johann Weichard Valvasor. Naime, zabilježio je narodno vjerovanje da se za vrijeme olujnih noći na samom vrhu Kleka, u ponoć, skupljaju vještice, vile i vilenjaci iz cijeloga svijeta, a ...

Veliki Kozjak s nadmorskom visinom (1629 m) nalazi se u južnom dijelu Sjevernog Velebita u blizini granice Srednjeg Velebita. Veliki Kozjak okružen je sa svih strana bukovom šumom iznad koje se izdiže skupina vapnenačkih bijelih vrhova – protežu se u smjeru sjeverozapad – jugoistok. Bijele vapnenačke stijene su idealno mjesto za penjače – alpiniste, čije su visine različite, a kreću se do najviše 200 m. Veliki Kozjak raspolaže preko 70 smjerova različitih težina (od II – VII).