Putopisi: HRVATSKA

Srijeda, 17. prosinca, 2014.
Tuhobić je izdužena planina koja se pruža primorskim rubom goranske visoravni u smjeru sjeverozapad – jugoistok u dužini 8,5 km. Lokacija obuhvaća prostor od Gornjeg Jelenja do Benkovca Fužinskog s nekoliko karakterističnih vrhova razmještenih po hrptu: Straža (984 m), Tuhobić (1109 m), Strgarnica (1098 m), te Jelenčić (1106 m). Prosječna nadmorska visina grebena varira između 950 i 1100 metara. Glavno obilježje visokog dijela planine - na srednjem dijelu (hrbat) su blagi oblici obrasli niskom travom, dok su niži dijelovi na južnom i sjevernom dijelu  prekriveni šumom.  Posebno je izrazita travnata padina sa primorske strane koja se blago spušta do ruba šume. Sjeverna strana prema Lepenici  je strma i šumovita. Osobitost ove planine dobro je poznata po svojoj izrazitoj oštroj granici između goranske i primorske klime i vegetacije. Niti na jednoj planini granica između goranskih šuma i primorskih krških terena nije tako oštra i upadljiva kao na ...

Petak, 12. prosinca 2014.

Matija i moja malenkost, odlučili smo provesti lijep i sunčan dan,  u našoj neposrednoj blizini na području Hahlića, ili kako to planinari rado nazivaju Grobničkim Alpama. Ovog puta odabrali smo slijedeću rutu: Od Podkilavca, odnosno, od „Ovčarije“ -  kuće za uzgoj ovaca – Pod Planinu – Ćunina glava – dom Hahlić – Pakleno Južni vrh – Napa – Špilje, te povratak po Kolci. Prije dvadesetak dana posjetili smo područje Hahlića i vrhove sa istočne strane, ovog puta odlučili smo posjetiti vrhove sa zapadne strane. Posebnu zanimljivost ovog područja predstavlja kanjon Mudne doli i Pakleno. Budući sam u nekoliko blogova opisivao područje Hahlića, ovog puta nema potrebe, a posebice zbog toga što je područje Grobničkih Alpi opisano na mnogim blogovima, web stranicama, a i u literaturi. Dobar opis cijelog područja Hahlića , njihovih vrhova i kolnog pristupa možete potražiti na web stranici Jadranka Popovića „Gpx-om po hrvatskim

Otok Krk (400 km²) smješten je na sjevernom djelu jadranskog mora u Kvarnerskom zaljevu nedaleko od Rijeke, sa kopnom je povezan Krčkim mostom.  U središnjem i zapadnom dijelu otoka prevladavaju šume, te uzgojene kulture mediteranskog voća i povrća, vinograda i maslinika. Sjeverni i južni dio otoka čini kamenjar i pašnjaci.

Brdovita ali pitoma unutrašnjost  ispresijecana je brojnim stazama pogodnim za šetnje, planinarenje i biciklističke ture.  Na otoku Krku je uređeno i obilježeno 300 kilometara pješačkih i biciklističkih staza.

Petak, 21. studeni 2014.

Nakon jednomjesečne planinarske neaktivnosti, zbog dužeg kišnog razdoblja, stoga, čim se ukazao jedan sunčan dan, mala ekipa od 3 člana (Matija, Slavko i ja, Mirko) odlučili smo 21. studenog dan provesti u prirodi i svježem zraku u neposrednoj blizini Rijeke u Grobničkim Alpama i popeti se na 4 vrha: Sljeme 1263 m, Grleš 1331 m, Gornik 1318 m i Nebesa 1131 m.
Područje Hahlići ili kako to planinari zovu „Grobničke Alpe“, čini skupina vrhova koji se nižu jedan pored drugoga, a svaki je drugačijeg  izgleda, što tom području daje posebnu slikovitost i ljepotu. Evo tih 16 vrhova sa njihovim imenima i nadmorskim visinama: Obruč 1377, Fratar 1353, Pakleno 1340, Osoje 1338, Grleš 1331, Gornik 1318, Sljeme 1263, Suhi Vrh 1250, Trstenik 1243, Štulac 1212, Dnić 1190, Vidalj 1184, Ćunina Glava 1157, Nebesa 1131 i Hahlić 1097 m. Osim planina tu se isprepliću livade, šume, kamenjari, kanjon ...

Tulove grede, (kako ih narod naziva još i Tulo, Tulovice), sa najvišim vrhom 1120 m su stjenovit greben izrazito strmih kukova izgrađen od vapnenačkih stijena koji se proteže u dužini od oko jednog kilometra, a sastavljen je od niza okruglih tornjeva, stupova, pukotina, procjepa, škrapa, žljebova, uskih prolaza, ponikvi i niza drugih neobičnih kraških oblika, što im daje posebnu čar i ljepotu.

 

Poštak je izdvojena planina iznad rijeke Zrmanje na južnom dijelu lanca Ličke Plješivice. Prepoznatljiv je  po strmo odsječenom padinom ispod vrha. U cijelosti je prekriven travnjacima s malo šume. Planinarski je zanimljiv zbog neobičnih prirodnih kamenih skulptura u podnožju vrha sa zapadne strane. Naziv (po nekim izvorima) potječe iz vremena kada se pod planinom razmjenjivala pošta na granici Austro-Ugarske i Turske, a u kartama zna biti označen imenom Kečina kosa.

KUDIN MOST
je puno više od običnog mosta i prijelaza preko njega, poučna je to staza koja obilazi najljepši dio modro-zelene Krupe, uključujući i Deveterac, devet sedrenih kaskada s velikim slapom. Suho zidani most od klesane sedre izgrađen je na prijelazu iz 18. u 19. stoljeće, te  je među najstarijim prijelazima rijeke, a po legendi izgradio ga je zaljubljeni Kude, kako bi lakše posjećivao izabranicu svog srca na drugoj obali. Po njemu, most i danas nosi ime te je zaštićeni spomenik kulture. Kudin most je dugačak 109 metara prosječne širine 1,5m. Sastoji se od 12 lukova s dva propusta za vodu.

Dabarski kukovi su stjenoviti greben na srednjem Velebitu, koji se protežu oko 10 km u blagom luku od vrha Bačića kuka (1304 m) na sjeverozapadu do Ljubičkog brda (1320) na jugoistoku iznad Baških Oštarija. Bijeli, kameni tornjevi nepravilnih oblika, izranjaju, iznad šumskog zelenila i ( što plićih -  što dubljih) Duliba i Dabrova (Dabar je stari uvriježeni naziv na duboku šumsku dolinu ili provaliju u obliku korita, dok su Dulibe manje ili veće zaravni omeđene šumskim zelenilom).

 

Ždrilski kuk s nadmorskom visinom 1165 m, ( ma i drugi naziv “Matijin kuk“) samo za internu uporabu nekolicine planinara), smješten je istočno od Baških Oštarija. Pripada južnoj skupini velebitskih vrhova. Prilaz je moguć iz više smjerova: od Baških Oštarija, Brušana, iz Sušnja ili Kubusa, te sa morske strane od Rudelinke. Mi smo odabrali uspon od Baških Oštarija ( bivša osnovna škola). Ovaj vrh se smatra jednim od ljepših vidikovaca na južnom Velebitu, pored Konjevače, samo što je ovaj bliži moru pa je vidik još izraženiji. Kameniti vrh  izdiže se iznad Ždrila i šumskog zelenila, sa vršnim grebenom u dužini 150 do 200 m. Ovaj vrh je KT 3 planinarskog puta Velebno. 

Srijeda, 21. svibnja 2014.

Početak pisanja ovog posta započeo bi sa pridjevom "4 naj" - Biokovo je najveća, najduža, najljepša i najsurovija planina Dalmacije. Proteže se na 196 km2, najviši vrh je Sveti Jure na 1762 m. Na njemu je smješteno veliko bogatstvo različitih pejzaža, tako da svaki posjet Biokovu pruža poseban doživljaj. Odlikuju ga geomorfološki fenomeni: vrtače, ponikve, škrape, kamenice i mnogobrojne jame, ledenice, špilje  i više od 40 endemičnih biljnih vrsta. Sa njegovih vrhova prekrasni su i nezaboravni krajobrazi i vidikovci. Zbog svoje posebnosti i prirodne ljepote, Parkom prirode proglašen je 1981. Pod pojmom Biokovo, poznajemo planinu Biokovo  u užem smislu -  pruža se od prijevoja Dubci, kod Brela  do prijevoja Saranač, kod Gornjih Igrana, te od prijevoja Turija do poluotoka Osejava. U širem smislu u masiv Biokova ubraja se planina Rilić i Sutvid kao jedna cijelina, te Matokit i Šibenik kao druga cjelina. Ne treba miješati planinu Šibenik sa vrhom Šibenik ...

Srijeda, 22. svibnja 2014.

Drugi dan našeg boravka na Biokovu 22. svibnja 2014., predviđen je za uspon na Veliki Šibenik. Pejzažno gledano, ovo područje je kraška golet sa šumovitim dijelovima jedino u vrtačama, stoga u ljetnim mjesecima može biti pogubno za planinarenje, prvenstveno zbog nedostatka vode. Gotovo svi vrhovi Biokova su teško dostupni, zahtjevni, vremenski dugotrajni, a gotovo da i nema mogućnosti snabdijevanja vodom u planini. Niti jedan uspon na ove vrhove ne smije se podcijeniti. Vrh Velikog Šibenika (1467 m) je kamenit ali obrastao borovom šumom. Prilaz samom vrhu je također kamenit. Vršna točka je označena na kamenu s imenom vrha i oznakom nadmorske visine. Ispod vršne točke nalazi se žig ugrađen u kamenu stijenu. Ovaj vrh nema nikakav pogled, osim stabala crnog bora. Neposredno od ovog vrha okvirno 300 m - 10 minuta hoda po hrptu nalazi se vrh Mali Šibenik (1388 m) – prekrasan vidikovac na Makarsku rivijeru ...

Velika Konjevača (1381 m), je istaknuto brdo, spada u vrhove južnog Velebita. Mala Konjevača orijentirana je prema Lici i južnom i jugoistočnom Velebitu, a Velika Konjevača prema moru, otocima i sjevernom i sjeverozapadnom Velebitu.  U literaturi se spominje, kao  jednom od najzahtjevnijih vrhova koje obuhvaća planinarska obilaznica “Lički gorski biseri“, ali je ujedno i najatraktivnija. Po slikovitosti vidika to je jedan od najljepših velebitskih vrhova.

Zbog lošeg vremena i dužeg kišnog razdoblja, teško je pronaći dva uzastopna lijepa dana i otisnuti se u planine i uživati u planinarenju. Mala ekipa od 4 člana (Desa, Matija, Zoran i ja) odlučili smo 08 i 09. svibnja, 2014.  provesti 2 dana na srednjem Velebitu i uživati na svježem zraku i planinarenju, bez obzira na vremenske uvjete. I doista, prvi dan planiranog izleta, padala je kiša. Nismo odustali od plana – kiša nas nije spriječila. Krenuli smo u 6 sati iz Matulja.

Srijeda, 30. travnja 2014.
Poslije duže planinarske neaktivnosti, uzrokovane lošim (kišnim) vremenom, napokon smo se vratili planinama. Na putu prema Dalmaciji, iskoristio sam priliku i lijepo vrijeme i popeo se na ZIR. Zir je izdvojeno – usamljeno brdo pri kraju Ličkog polja visoko svega 850 m. Zbog svog usamljenog položaja, svaki putnik, koji je prolazio autocestom Zagreb – Split nije mogao, a da ne zapazi impozantne stijene koje se okomito izdižu iznad šumskog zelenila, kao da izranjaju iz Ličkog polja, kao otok iz mora. To je jedan od razloga da ga u zadnje vrijeme posjećuje sve više planinara, a uvršten je u Hrvatsku planinarsku obilaznicu i obilaznicu Lički gorski biseri. Sa vrha Zir otvoren je pogled u svim smjerovima.

 

petak, 23. svibanj, 2014.

Nakon 2 provedena dana na Biokovu, treći dan našeg boravka u Dalmaciji, predviđen je za uspon na Svilaju. I ako, smo Zoran i ja prije 2 mjeseca točnije 22. ožujka, 2014. pohodili na Svilaju, zbog lošeg vremena -  vrh je bio u oblaku, a vidik nikakav. Tom prilikom dali smo obećanje, da ćemo prvom prilikom posjetiti Svilaju, pod uvjetom da je lijepo vrijeme. Ovog puta ekipa u proširenom sastavu: Desa, Matija, Zoran i ja, Mirko. Ponovit ću opis planine Svilaja, i ako sam to napravio u prethodnom postu, za one koji nisu pročitali prethodni post, obzirom da se uspon odvija drugim smjerom.

Bojinac je područje neobičnih i slikovitih vapnenačkih kukova, o čijoj ljepoti svjedoči činjenica da su granice Nacionalnog parka Paklenica proširene tako da Park obuhvati i Bojinac kao zasebnu, izdvojenu cjelinu. U tom spletu kukova najviši je Bojin kuk sa (1110 m), a najneobičniji je svakako Jagin kuk u čijoj se blizini nalazi i Jeličin kuk. Ovi nadasve neobični kukovi nose ženska imena, legenda kaže da su seoske pastirice bježeći pred Turcima radije birale smrt sa kukova nego gubljenje časti.

 

 

Otok Krk (400 km2 ) leži preko puta grada Rijeke, sa kopnom ga povezuje Krčki most. Prekriven je uvijek zelenim borovim šumama,  smokvama, maslinama  i prije svega vinovom lozom. Brdovita ali pitoma unutrašnjost  ispresijecana je brojnim stazama pogodnim za šetnje, planinarenje i biciklističke ture.  Na otoku Krku je uređeno i obilježeno 300 kilometara pješačkih i biciklističkih staza. Ovog puta za planinarenje odabrali smo područje Vrbnika i stazu „Putovima Frankopana“.
Vrbnik se nalazi na istočnoj strani otoka Krka, nasuprot Novom Vinodolskom na kopnu. Smješten je na litici koja se strmo uzdiže 50-ak metara iznad mora. Vrbničke pješačke staze predstavljaju dio opsežnog projekta pod nazivom „otočka transverzala“ i kao takve nadopunjavaju krčku turističku ponudu.  Vrbnička otočna transverzala sastoji se od 4 pješačke staze u dužini 75 km, a to su:

 

Subota, 22. ožujka 2014.

Svilaja je izdvojeni planinski lanac u Dalmatinskoj Zagori. Pruža se paralelno sa višim sjevernijim lancem Dinarom i Troglavom u smjeru sjeverozapad – jugoistok u dužini 30 km, između Sinjskog i Petrova polja. Najviši je južni vrh Svilaje (Bat) 1508 m iznad Sinja. Najveći dio lanca Svilaje je krški greben s naizmjeničnim nizom vrhova i ponikava (vrtača), te više krških jama i špilja. Prema sjeveru se izdižu još nekoliko vrhova: Jančag 1483 m, Kita 1413 m i Lisina 1301 m iznad Vrlike. Južno od vrha Svilaje su vrhovi: Vršina 1466 m, V. Kurja 1328 m, Crni umac 1303 m i Orlove Stine 1139 m. Strmije sjeveroistočne padine iznad Cetine i  Peručkog jezera su većinom obrasle šumama bukve i balkanskog javora (Acer obtusatum), koje su u novije doba dijelom uništene požarima. Suhi i položeni jugozapadni obronci prema Drnišu su pokriveni šikarama crnog graba (Ostrya carpinifolia) i niskim kamenitim ...

Utorak, 18. ožujka 2014.

Planinski masiv Risnjak spada u planine Dinarskog gorja a sastoji se od više planinskih vrhova i spada u najljepše hrvatske planine. Bogatstvo biljnog i životinjskog svijeta vidljivo je na svakom koraku. Planina je dobila ime po Risu, koji obitava u njezinim šumama.
Veliki Risnjak nalazi se unutar Nacionalnog parka Risnjak i drugi je vrh po visini u Gorskom Kotaru, poslije Bjelolasice, a 82. vrh je na popisu najviših vrhova u Hrvatskoj.  Risnjak, Snježnik i izvor Kupe biseri su Nacionalnog parka. Masiv Risnjaka svojim stjenovitim vrhom dominantno se izdiže iznad zelenih gorskih šuma. Jedan je od najslikovitijih vrhova i najljepših vidikovaca u Gorskom Kotaru i u Hrvatskoj. Vidik sa vrha otvoren je u svim smjerovima. Dobro se vidi Kvarnerski zaljev sa otocima, Učka, Ćićarija, Snježnik, Slovenski Snežnik, Bjelolasica, Velebit, kao i Schlosserov dom.

Planinarski dom Zavižan je s nadmorskom visinom (1594 m), smješten u Nacionalno parku „Sjeverni Velebit“ To jednokatnica izgrađena na temeljima nekadašnje Krajačeve kuće. U domu se može dobiti manja ugostiteljska usluga, a postoji i mogućnost pripreme vlastite hrane. U prizemlju je kuhinja, jedna skupna spavaonica (14 ležaja) i blagovaonica kapaciteta 40 sjedećih mjesta, a na katu su jedna dvokrevetna, četvero-krevetna i jedna skupna spavaonica (8 ležaja). Sobe i spavaonice opremljene su krevetima na kat i posteljinom tako da nije neophodna vlastita vreća za spavanje. Dom ima struju i telefon. U sklopu zgrade je cisterna ograničenog kapaciteta i stoga treba biti štedljiv s vodom. Za vrijeme sezone dobro je unaprijed rezervirati smještaj. Ispred doma je i terasa s 50-ak sjedećih mjesta.