Putopisi: HRVATSKA

Četvrtak, 06. lipnja 2013.

Kolovratske stijene su usamljeni i rastrgani stjenoviti greben pri samom kraju Velike Kapele. Kao prirodni slijed nastavak su južno od Bijelih i Samarskih stijena. Stjenoviti vršni greben Kolovratskih stijena proteže se u smjeru sjeverozapad – jugoistok u dužini 3 km, kojega krase dva izrazita vrha: Zapadni vrh, ujedno je i najviši vrh Kolovratskih stijena  sa nadmorskom visinom od 1099 m i Južni vrh sa 1091 m. Planinarski manje popularna destinacija zbog neposredne blizine daleko ljepših i atraktivnijih Bijelih stijena i Samarskih stijena.

Nedjelja, 19. maja, 2013.
Nastavljamo aktivnost snimanje gpx tragova za potrebe PD Knezgrad i stvaranje baze podataka. Ovog puta odabrana je slijedeće ruta: Štanger, Oraj, Šipičin vrh, Knezgrad te silazak do Tuliševice. Za ovu rutu bila su potrebna 2 automobila. Jedan ostavljamo na Tuliševici, drugi na ishodištu puta  kod restorana Štanger. Ekipa u sastavu: moj unuk Franko Crnić, Zoran Šarin i Ja.

Parenzana je naziv za staru uskotračnu željezničku prugu koja je spajala Trst, Kopar i Poreč, ili točnije TPC (Trieste-Parenzo-Canfanaro).To je bila uskotračna pruga dugačka 123,1 kilometra koja je povezivala 33 istarska mjesta od Trsta do Poreča tako da bi u današnje vrijeme prolazila teritorijem triju država; Italije - 13 km, Slovenije - 32 km i Hrvatske - 78 km. Pruga je puštena u promet 1. travnja 1902. godine, a ukinuta tj. prestala sa radom 1935 godine. Koridor pruge je danas sačuvan, kao i velik broj pratećih željezničkih objekata,  mostova, vijadukata i tunela. 

Zanimljiva je sudbina tračnica ove pruge. Mussolinijeve vlasti su skinule, odnosno demontirale tračnice i otpremile ih brodom u svoju nedavno okupiranu koloniju Abesiniju (Etiopiju). Brod nikad nije došao do odredišta, jer je potonuo u Sredozemnom moru.

Dio trase stare pruge je preuređen za biciklističke i pješačke staze, a razmišlja se i o obnovi pojedinih dionica pruge u ...

Bjelolasica,

kao najviša planina nalazi se unutar gorja Velike Kapele u istočnom dijelu Gorskog Kotara. Proteže se u smjeru od sjevera prema jugu u dužini 7 km. Kula je najviši vrh Bjelolasice, ujedno i najviša točka u cijelome Gorskom Kotaru. Ime je dobila po uskome svijetlom hrptu koji se ističe iznad šumskog pojasa osobito kad je pod snijegom. Greben Bjelolasice vapnenačke je građe i nije pretjerano kamenit, više je travnat i bogat raznolikim planinskim biljem i niskim šumskim raslinjem. Padine  su strme a odlikuju se gustim šumama, proplancima i prostranim livadama, a šumski putovi i ceste povezuju ih u jedinstveni šumski mozaik pružajući nezaboravan doživljaj ljubiteljima prirode, pješačenja, biciklizma, skijanja i drugim izletničkim i turističkim aktivnostima. Ovo šumsko područje poznato je prebivalište medvjeda, divlje svinje, vuka, divlje mačke ili risa.  Najviši vrh je Kula s nadmorskom visinom 1534 m, nalazi se na sjevernoj strani, na hrptu prema jugu je niz ...

Petak, 08. velječe 2013.

Zimsko vrijeme nije naklonjeno za češće izlaske u planinarenje i planinarenje. Stoga, čim se ukaže jedan lijepi dan bez padalina želimo ga iskoristiti i otići u planine. Petak, 08. 02. 2013., Zoran Šarin i ja, ovog puta odabrali smo područje Hahlića. Za one koji ne znaju područje Hahlića nalazi se u zaleđu Rijeke, a planinari ga često nazivaju Grobničke Alpe. To je skupina vrhova koji se niži jadan za drugim, a svaki je drugačijeg sastava i izgleda što tom području daje posebnu draž i ljepotu. Evo tih 16 vrhova sa njihovim imenima i nadmorskim visinama:
Obruč 1377, Fratar 1353, Pakleno 1340, Osoje 1338, Grleš 1331, Gornik 1318, Sljeme 1263, Suhi Vrh 1280, Trstenik 1243, Štulac 1212, Dnić 1190, Vidalj 1184, Ćunina Glava 1157, Nebesa 1131 i dom Hahlić 1097 m.

 

 

Subota, 19. siječnja 2013.
Već duže vrijeme  vremenska prognoza za planinarenje nije nam naklonjena. Nakon dva tjedna neaktivnosti, napokon, ukazao se jedan dan bez padalina i eto nas opet u brdima.
Subota , 19. siječnja 2013. Zoran, Zdrave i ja, odlučili smo u našoj neposrednoj blizini napraviti „zimski uspon na Vojak. Krenuli smo u 7 h i 45 minuta iz Ike, te preko Ičića do Veprinca, gdje smo pokupili i Zdravka. Vožnju nastavljamo do Poklona. Parkiralište je očišćeno od snijega, samo jedan je automobil parkiran. Odlazimo do doma da pozdravimo Vojka, ali dom je zatvoren. Vojko je vjerojatno još  u dubokom snu. Uspon od Poklona na Vojak opisan je na mnogim web stranicama, knjigama i blogovima, stoga, nema potrebe o tome više pisati.

Ishodište pohoda  je planinarski dom na Poklonu (922 m), vrh Vojak (1400 m). Ukupna dužina staze je 7,2 km.  Visinska razlika uspona i silaska 478 m. Aktivno ...

Nedjelja,  06. siječnja 2013.
Labinski planinarski put (LPP) je linijska obilaznica, koja povezuje najljepše planine Labinštine i južni dio Učke. Proteže se u dužini 40 km od Crne Punte preko Labina, Plomina do Brseča i može se proći lagano u tri jednodnevne etape. Labinski planinarski put (LPP) započinje u Crnoj Punti, sastoji se od 7 kontrolnih točaka: KT1 Crna Punta, KT2 Skitača, KT3 Oštri, KT4 Labin, KT5 Standar), KT6 Plomin, KT7 Sisol a završava pristupom u Brseču.
Kako smo u dva zadnja izleta po Istri prošli dvije dionice Labinskog planinarskog puta i to 1 dionica: Labin_Skitača_Crna Punta_Brovinje, 2 dionica: Labin_preko Ripende  do Plomina  i konačno  došlo je vrijeme da završimo i treću dionicu koja vodi od Brseča preko Sisola do Plomina. Ekipa u sastavu: Zorana Šarin, Zdravko Dubrović  i ja, Mirko Bjelan.

Utorak, 3. Prosinca 2013.

Usamljena planina Kozjak sa svojim najvišim vrhom Bat 1206 m nadmorske visine smjestila se nasuprot Dinare i njenog najvišeg vrah Sinjal 1831 m. Ovaj vrh planinari najčešće nazivaju Kijevski Bat, iz razloga što se selo Kijevo smjestilo ispod samog vrha. Kozjak nije toliko ogoljen ni surov kao Dinara, naročito sa Kijevske strane izgleda pitomo pa je to jedan od razloga što je i selo smješteno znatno bliže njemu. Po izgledu njegova vrha Bata selo je i dobilo ime. „Kijevo“ je  supstantivirani pridjev (izvedeni oblik) od „Kijevo selo“, što je u vezi sa starohrvatskom imenicom ''kij'' (bat, malj, čekić).

Petak, 01. ožujka 2013.

Snježnik 1505 m nadmorske visine je kraška planina u zaleđu Rijeke, na rubu gorskokotarske visoravni. Planinski masiv Snježnika, smješten sjeverozapadno od nešto višeg vrha Risnjaka, odlikuje se bogatstvom vegetacijskog pokrova. Vrh Snježnika je kamenit, okružen je cvjetnim planinskim livadama, sa kojeg se otvara prekrasan pogled na sve četiri strane svijeta. Sada to nije vidljivo, budući da je sve pod snijegom. Planinarski dom Snježnik smješten je svega nekoliko metara podno vrha.

S vrha se pruža lijep pogled  na Kvarnerske otoke, Riječki zaljev, Istru i njen najviši vrh Učku, slovenski Snežnik, iza njega po dobroj vidljivosti vide se Kamničko Savinjske Alpe. Prema jugu i zapadu, vidi se Veliki Risnjak, Velika Kapela  i gmasiv  Velebit.

Subota,  29.  prosinca 2012.
Labinski planinarski put (LPP) je linijska obilaznica, koja povezuje najljepše planine Labinštine i južni dio Učke. Proteže se u dužini 40 km od Crne Punte preko Labina, Plomina do Brseča i može se proći lagano u tri jednodnevne etape. Labinski planinarski put (LPP) započinje u Crnoj Punti, sastoji se od 7 kontrolnih točaka: KT1 Crna Punta 0 m, KT2 Skitača, KT3 Oštri 531m, KT4 Labin, KT5 Standar 474m, KT6 Plomin, KT7 Sisol 835 m a završava pristupom u Brseču. Naš cilj je proći 2 dionicu LLP-a od Labina do Plomina, ne držeći se isključivo LPP-a.

Budući da smo pohodili dio Labinskog planinarskog puta 12. Prosinca, 2012, od Labina preko Skitače, do Crne Punte i Brovinja, ovog puta, odlučili smo  nastaviti pohod po LPP od Labina preko Ripende do Plomina. Ekipa u sastavu: Desa, Zdrave, Zoran i ja, Mirko.

Srijeda, 12. prosinca 2012.
Labinski planinarski put (LPP) je linijska obilaznica, koja povezuje najljepše planine Labinštine i južni dio Učke. Proteže se u dužini 40 km od Crne Punte preko Labina , Plomina do Brseča i može se proći lagano u tri jednodnevne etape.
Labinski planinarski put (LPP) započinje u Crnoj Punti, sastoji se od 7 kontrolnih točaka: KT1 Crna Punta 0 m, KT2 Skitača, KT3 Oštri 531m, KT4 Labin, KT5 Standar 474m, KT6 Plomin, KT7 Sisol 835 m a završava pristupom u Brseču.

Bjelolasica,
kao najviša planina nalazi se unutar gorja Velike Kapele u istočnom dijelu Gorskog Kotara. Proteže se u smjeru od sjevera prema jugu u dužini 7 km. Kula je najviši vrh Bjelolasice, ujedno i najviša točka u cijelome Gorskom Kotaru. Ime je dobila po uskome svijetlom hrptu koji se ističe iznad šumskog pojasa osobito kad je pod snijegom. Greben Bjelolasice vapnenačke je građe i nije pretjerano kamenit, više je travnat i bogat raznolikim planinskim biljem i niskim šumskim raslinjem. Padine  su strme a odlikuju se gustim šumama, proplancima i prostranim livadama, a šumski putovi i ceste povezuju ih u jedinstveni šumski mozaik pružajući nezaboravan doživljaj ljubiteljima prirode, pješačenja, biciklizma, skijanja i drugim izletničkim i turističkim aktivnostima. Ovo šumsko područje poznato je prebivalište medvjeda, divlje svinje, vuka, divlje mačke ili risa.  Najviši vrh je Kula s nadmorskom visinom 1534 m, nalazi se na sjevernoj strani, na hrptu prema jugu je niz ...

Drugi dan – nedjelja, 11. studeni 2012, našeg boravka u kutjevačkom kraju predviđen je posjet gradu Kutjevu, upoznavanje sa kulturno povijesnom baštinom, obilazak kutjevačkih podruma, kao i nazočnost ceremonijalu krštenja mošta u mlado vino. Kum pri krštenju mošta u mlado vino je naš gradonačelnik grada Opatije Ivo Dujmić.

Grad Kutjevo, TZ Kutjevo i HPD “Vidim” Kutjevo u subotu i nedjelju, 10. i 11. studenoga, u prigodi Sv. Martina organiziraju 15. tradicionalni izlet za planinare, izletnike i sve ljubitelje vrhunske kutjevačke vinske kapljice. Program je koncipiran tako, da planinari i izletnici imaju mogućnost biranja od 3 pješačke staze s lokalnim vodičima. Ovisno o mogućnostima i fizičkoj spremi bira se kružna staza uz pješačenje od 2 sata, 5 ili 7 sati hoda po gorju Krndije i vinskim cestama kutjevačkog vinogorja. Nakon toga svi dolaze na Trg Graševine gdje se nastavlja obred krštenja mošta. Oni koji ne žele pješačiti, ostaju u Kutjevu ...

PD Knezgrad Lovran, svake godine, u svom godišnjem planu pohoda, neizostavno, organizira pohod zvan „MARTINJE“, tako da svake godine biramo drugo mjesto, odnosno drugi grad. Ove godine  odabrali smo Martinje u Kutjevu. Program izleta organiziran je na slijedeći način: Prvi dan 10. 11. 2012. god, previđen je za planinarenje, a drugi dan Martinje 11.11. 2012, previđen je za „podrumarenje“ i upoznavanje kulturnih i povijesnih vrijednosti grada Kutjeva, kao i nazočnost pri ceremonijalu krštenja mošta u vino.

Prvi dan: Papuk_Velika-Lapjak-Nevoljaš-Jankovac
Subota,10. studeni 2012.

Na pohod Martinje u Kutjevo prijavilo se 40 planinara i planinarki. Sa lovranskog mula krenuli smo u jutarnjim satima (04 h) autobusom sa našim već uhodanim i dobro znanim vozačem Ivom Vidovićem, nama od milja zvanim „Šole“.  Jutarnja vožnja protekla je mirno, više se kunjalo nego spavalo, uz jedno kraće stajanje, radi osvježenja i prve jutarnje kave. U mjesto Veliku dolazimo u 9 h i ...

Općina Lovran i TZ Lovran u svrhu promidžbe turizma, već duže vrijeme organiziraju razne zabavne manifestacije a jedna od njih je i Marunada. Tako se i naše Društvo pridružilo toj inicijativi i svake godine u svoj godišnji plan pohoda obavezno stavlja pohod „ Marunada“. 
Opis Pohoda
PD Knezgrad Lovran svake godine organizira tradicionalni pohod na Učku zvan „MARUNADA“. Ovaj pohod se održava istog dana kada se održava i marunada u Lignju, a to je zadnji vikend u oktobru. Pohod je značajan po tome što ga pohode mnoga planinarska društva iz Hrvatske i inozemstva, („Ivanšćica“ Ivanec; „Zagorske Steze“ Zabok; „Medveščak“ Zagreb; „Nova Gorica“ N.Gorica (SLO); „Cincar“ Livno (BIH); „Mosor“ Split; „Elektroistra“ Pula ...itd. )

Pohode Marunada osmišljavamo tako, da svake godine obilazimo neki drugi vrh u zaleđu Lovrana, na Učki , sa obaveznim besplatnim ručkom na Babinom skloništu, ili na nekom drugom mjestu, ovisno o vremenskim prilikama, te druženje na pučkoj ...

Kako PD Knezgrad nije imalo plan pohoda za vikend, na jutarnjoj subotnjoj kavi u Iki sa Neviom i Zoranom, razmišljamo, kako bi bilo dobro nedjeljni sunčani dan iskoristiti i napraviti nekakav dobar izlet u Istru, ili u bližoj okolici nekakav uspon. Dilema je, dali otići na festival i degustaciju pršuta u Tinjan. Ili  uspon na Osorščicu. Prevladalo je mišljenje da nedjelju iskoristimo za uspona na Osorščicu na otoku Lošinju. Našem izletu pridružili su se Zdrave i Desa.

Srijeda, 15. kolovoza 2012.

Dan velike Gospe  u Hrvatskoj  je državni i crkveni blagdan. Odlučili smo u našoj neposrednoj blizinu napraviti planinarski izlet u Gorski Kotar. Ekipa u sastavu: Nevija, Desa, Zoran, Zdrave i ja (Mirko). Cilj današnjeg izletaa bio je lagana šetnja od izvora Kupe do Svete Gere – crkve Male Gospe od Mora (Svetogorska Gospa) u blizini Gerova. Ekipa u sastavu: Nevija, Desa, Zoran, Zdrave i ja (Mirko).

Hajdučki i Rožanski kukovi
su skupina stjenovitih vrhova na Velebitu - proglašeni su strogim prirodnim rezervatom još 1969. godine. Od 2017. Hajdučki i Rožanski kukovi uz nacionalni park- Sjeverni Velebit i nacionalni park Paklenica upisani su u UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Evropi, kao i dio zajedničke svjetske baštine 13 zemalja pod nazivom  „Bukove šume u Karpatima i drugim područjima Europe”.

Kugina kuća
U srcu srednjeg Velebita, između Štirovače i Dabarskih kukova nalazi se Kugina kuća.PD „Željezničar“ Gospić 1999. godine dobilo je na upravljanje šumarsku Kuginu kuću i 2000. godine osposobilo je za prihvat planinara. Nalazi se na uzdužnoj velebitskoj makadamskoj cesti koja vodi od Sušnja kroz područje Dabarskih kukova prema Štirovači i Mrkvištu. Kuća ima cisternu, a na putu prema Šatorini 15′ od kuće je nepresušan izvor Težakovac. U kući su tri spavaonice, a sa stražnje strane kuće je ulaz u zimsku sobu koja služi kao otvoreno sklonište kada je kuća zatvorena. Kugina kuća je zamjenska kontrolna točka za Radlovac otkako je napušteno nekadašnje radlovačko planinarsko sklonište. Kuća je otvorena prema najavi. Mjesta za noćenje: 18, u zimskoj sobi 6, na tavanu 50. (izvor PD Željezničar Gospić).

 

 

Šatorina s nadmorskom visinom (1624 m) najviši je vrhu na Srednjem Velebitu i nalazi se u njegovom središnjem dijel. Obronci Šatorine spuštaju se u duboke šume bukve i smreke. Gornji dio stošca je travnat sa svih strana osim sjeverne strane koji je obrastao gustim patuljastima borovima i klekovinom. Vrh se sastoji od dvije male glave jednake visine. Iz više smjerova Šatorina podsjeća na šator po čemu je i dobila ime.