OTOK LOŠINJ - OSORČICA - Staza: Nerezine – crkva Sv. Mikule - Televrin - pl. dom Sv. Gaudent – Osor

MAX
MIN

Nedjelja, 25. listopada 2012.
Kako PD Knezgrad nije imalo plan pohoda za vikend, na jutarnjoj subotnjoj kavi u Iki sa Neviom i Zoranom, razmišljamo, kako bi bilo dobro nedjeljni sunčani dan iskoristiti i napraviti nekakav dobar izlet u Istru, ili u bližoj okolici nekakav uspon. Dilema je, dali otići na festival i degustaciju pršuta u Tinjan. Ili  uspon na Osorščicu. Prevladalo je mišljenje da nedjelju iskoristimo za uspon na Osorščicu na otoku Lošinju. Našem izletu pridružili su se Zdrave i Desa.

Pogled na Lošinjski arhipelag s grebena Osorčice

PRISTUP AUTOMOBILOM (do Nerezina na Lošinju)

Kolni pristup je vrlo jednostavan. Od Lovrana nastaviti vožnju državnom cestom D66 (Rijeka – Pula) do trajektnog pristaništa Brestova. Dužina puta 25 km. Prijevoz trajektom, zatim nastavak vožnje do Nerezina na Lošinju , od kuda je polazna točka ovog planinarskog izleta. Dužina puta 88 km. Vrijeme vožnje 2 h i 45 minuta.

 ISHODIŠTE POHODA ( s karakterističnim putnim točkama)

Nerezine (4 m), počivalište Relax (325 m), crkva Sv. Mikule (557 m), jama Sv. Gaudent (535 m), vrh Televrin (588 m), Pl. dom Sv. Gaudent (274 m), Osor (20 m). Dužina staze 13,3 km. Vrijeme gpx traga 5 h i 45 minuta. Visinska razlika pri usponu 861 m, pri spustu 870 m. minimalna visina 4 m, maksimalna 593 m. Visina polazišta 4 m. Visina odredišta 588 m. Prosječan nagib 16%.

Riva Nerezine

U marketu dopunjavamo zalihe hrane i pića, a usput doznajemo, da je danas tradicionalni dan pohoda na Osorščicu koje organizira PD „Osorščica“ iz Malog Lošinja, a povodom Svjetskog dana pješačenja (Svjetski dan pješačenja 15. Oktobrar). U domu Sv. Gaudent je organiziran besplatan ručak ( fažol) za sve učesnike pohoda. 

Sa parkinga Nerezine krenuli smo u 9 h i 15 minuta. Asfaltnom cestom prolazimo kroz naselje i nakon petnaestak minuta dolazimo iznad naselja, od kuda započinje dobro označena planinarska staza.

Smjerokaz

Po vrlo ugodnom i sunčanom danu slijedimo stazu koja se lagano i naizmjenično uspinje između suhozida – zapuštenih ograda u kojima su nekada bili maslinici i pašnjaci, danas zapušteni i obrasli u smriku, korov i nisko raslinje.   

Na početku staze

Nakon 45 minuta laganog i ugodnog hoda, napuštamo ograde omeđene suhozidom i izlazimo na čistinu od kuda se otvara prelijepi vidik na Nerezine i otok Cres.

Pogled na Nerezine i otok Cres

Uz kratko zaustavljanje i fotkanje, slijedimo  stazu dalje i u  10 h i 15 minuta dolazimo do prijevoja Počivalice. Tu je u lokva-pojilište za ovce, kao i klupe za odmor. To je polovica puta od Nerezina do vrha Sv Mikula. Za to nam je bilo potrebno 1 sat hoda. Tu smo odlučili malo počinuti i osvježiti se, te uživati u pogledu prema moru i otoku Cresu.

Počivalice_na stijeni ispisan naziv "RELAX"

Pogled sa prijevoja Počivalice na Nerezine

Nakon pola sata odmora nastavljamo put prema kapelici Sv. Mikule. Staza se umjereno uspinje i vodi kroz gustu borovu šumu. Na putu prema kapelici susrećemo veću grupu njemačkih turista koji se spuštaju sa vrha kapelice Sv. Mikula.

Grupa njemačkih turista na povratku

Do vrha Osorščice Sv. Mikula (557 m ) dolazimo točno u 10 h i 10 minuta. Dakle, trebalo nam je dva sata hoda sa svim odmorima. Sv. Mikula je najljepši vrh na otoku Lošinju. Na njemu se nalazi zavjetna kapela pomoraca i putnika  Sv. Nikole (u lokalnom govoru Sv. Mikule), sagrađena u 14 stoljeću.

 Zavjetna kapelica pomoraca i putnika Sv. Mikula

U njoj je nalazi planinarska upisna knjiga, kapela je stalno otvorena,a može poslužiti kao zaklon od kiše i sunca. Zanimljivo je da je upravo Osorščica na Lošinju bila prva planina jadranskog otočja koja je privukla pozornost turista. U Malom je Lošinju 1886. osnovano turističko društvo, a njegovi su članovi već iduće godine (28. ožujka 1887.) poveli na najviši otočni vrh Televrin (588 m) austrijskog prijestolonasljednika Rudolfa Habsburga, a poslije potaknuli gradnju planinarske staze iz Nerezina na vrh Sv. Mikule. Ta se staza i danas koristi kao najkraći prilazni put na Sv. Mikulu. Osorščica je pogodna i zahvalna za izlete tijekom cijele godine.
Sa ovog vrha, za lijepa vremena, pruža se božanstveni pogled na sve strane svijeta, na cijeli lošinjski arhipelag, obale Istre, Velebit, a pogled seže čak do Gorskog kotara, Triglava i otoka Raba, Paga i Silbe. Nekoliko fotki sa najljepšeg vrha Lošinja:

Pogled prema jugu Lošinja

Pogled na Osor  i otok Cres

Pogled prema sjeveru otoka i antenskom stupu

Pogled na zapadnu stranu otoka

Na kraju neizostavna zajednička fotografija sa vrha.

Zajedno na vrhu

Na vrhu ispred kapelice Sv. Mikula zadržavamo se 45 minuta. To vrijeme smo iskoristili za odmor, okrepu, osvježenje, uživanje u prelijepoj panorami. Vrh napuštamo u 12 sati po stazi koja dalje vodi po hrptu otoka. Tako, nakon 20 minuta hoda na stazi stoji markacija sa natpisom Jama Sv. Gadienta 5 minuta. Penjemo se nekoliko  metara, a potom vrlo strmo se spuštamo do jame.

Ispred jame. Sv. Gaudent

Sv. Gaudencije rođen je u selu Tržić nedaleko od Osora, u 11. stoljeću postao je osorskim biskupom. Kako je bio u nemilosti s plemstvom zbog svojih prodika u kojima je govorio o njihovoj nemoralnosti, biva prognan iz grada. Za vrijeme pustinjačkog života u spilji na Osoršćici, kojem legenda pripisuje da je  prokleo zmije otrovnice i otada ih na otoku Cresu i Lošinju više nema! (Umro je u Anconi, a kosti su mu u 13. stoljeću prenesene u Osor, gdje se sada nalaze u sarkofagu u katedrali). Stoljećima, otočani, pomorci i putnici uzimali su kamenčiće iz jame i nosili ih u daleki svijet kao amulet protiv ugriza otrovnica. Svima onima koji ulaze u jamu nije na odmet spremiti kamenčić u džep, te da mu služi kao amulet protiv zmija otrovnica.

Izlazak iz jame

Povratak od jame strmo se uzdiže i za 5 minuta našli smo se ponovo na stazi. Prolazimo pored radara i antenskog stupa, do kojeg vodi makadamska cesta. Stotinjak metara hoda po makadamskoj cesti dolazimo do markacije koja nas upućuje lijevo prema najvišem vrhu Osorščice Televrin i planinarskom domu.

Smjerokaz

Ovaj polegnuti dio staze do vrha Televrin vodi nas kroz gustu šumu četinara i hrasta medunca. Tako, na vrh Televrina dolazimo u 12 h i 50 minuta. Ova dionica puta od kapelice Sv. Mikula preko jame Sv. Gaudent do vrha Televrina trajala je svega 50 minuta. Televrin je najviši vrh Osorščice sa nadmorskom visinom 588 m. Na njemu je postavljen geodetski stup kao stalna točka izmjere.

Na najvišem vrhu Osorščice Televrin (588 m)

Od vrha Televrina staza vodi po hrptu i spušta se prema planinarskom domu „Gaudent“. Postupno izlazimo iz guste borove šume i  ulazimo u jedan suroviji  dio planine na kojem je bura ostavila svoj trag. Sa ovog dijela staze vidik se otvara na obje strane otoka. Sa zapadne strana Osorščice proteže se surovi kamenjar obrastao makijom. Na stazi susrećemo i sajle koje omogućavaju lakši prolaz.

Dio puta osiguran sajlama

Pogled na sjeverni dio otoka

Surovi dio ovog sjevernog dijela staze ublažavaju i uljepšavaju mirisi eteričnog i ljekovitog mediteranskog bilja.
U dom Sv. Gaudent dolazimo u točno u 14 sati.

Dom Sv. Gaudent

Planinarski dom Sv. Gaudent (274 m) nalazi se na  vrhu Mažova u području iznad Ridifuntane. To je nekadašnja talijanska vojna karaula koju je u planinarski dom preuredio Planinarski klub Osorščica iz Malog Lošinja. Dom je nazvan po srednjovjekovnom osorskome biskupu i svecu koji je umro 1050. godine. Kuća je otvorena tijekom cijele godine jer domaćin u njoj živi. Dom posjeduje maksimalno 15 ležaja,
Dolaskom u dom zatekli smo grupu planinara PK Osorščica koja je upravo na odlasku. Ljubazni domaćini Cica i Zdravko Rotim za dobrodošlicu počastili su nas domaćom rakijom. Slijedi odijevanje u suhu odjeću  i osvježenje hladnom pivicom, a potom ručak, što su ga pripremili domaćini  povodom Svjetskog dana pješačenja.

Unutrašnjost doma je prekrasna, kao i naši domaćini  Zdravko i Cica

Za vrijeme ručka na terasi ispred doma sa našom domaćicom Cicom

Poslije obilatog ručka,  posluženi smo kolačima i kavom.  U ugodnom druženju sa domaćinima u domu se zadržavamo 1 sat i 45 minuta.
Dan je i dalje lijep i sunčan, ali na moru je sumaglica koja nam skriva prelijepu panoramu. Stoga, odlazimo iz doma u mislima da ćemo se ponovo vratiti po nekom drugo lijepom i sunčanom danu bez sumaglice na moru. Prije odlaska jedna zajednička fotografija sa Zdravkom i Cicom.

Zajedno sa domaćinima doma

Od planinarskog doma započinjemo spust u 15 h i 45 minuta, po dobro označenoj i uhodanoj stazi.

Pogled od doma prema Osoru_uz pozdravni natpis „Doviđenja“

Na putu od doma na nekoliko mjesta primijetili  smo, da je planinarska markacija postavljena u obliku srca, što daje naslutiti, da bi se ovaj dio puta od doma do Osora mogao nazvati „ Planinarski put ljubavi“ ili „Planinarski put zaljubljenih“. Od sada, pa dalje, za mene ovaj dio staze ostaje „Planinarski put ljubavi“ ili samo „Put ljubavi“.

Markacija u obliku srca

Prvi dio staze vodi kroz nisko raslinje i makiju, presijeca nekoliko puta makadamsku cestu, a potom nas vodi puteljcima duž suhozida kojeg su uhodali nekadašnji maslinari i ratari.

Staza vodi između suhozida

Na putu prema Osoru između suhozida

Tako nakon 1 sat i 25 minuta ugodnog hoda stižemo do autokampa pokraj osorskog pokretnog mosta.

Na osorskom mostu. Upravo smo stigli kada je pokretni most bio otvoren za prolaz brodova

Prolaz brodica kanalom između Cresa i Lošinja

Tako naša avantura pohoda na Osorščicu završava u  Osoru u 17 h i 10 minuta. Na kraju, kao i uvijek, nagrada za uspješan i sretan završetak pohoda  slijedi u restoranu „Osor“ u Osoru.

Na terasi restorana Osor

U nastavku slijedi: GPX tragovi na Google Earthu i na topo karti, vertikalni profil staze, te link  -albuma fotografija uspona na Osorščicu.

Gpx tragovi na Google Earthu

Gpx tragovi na topo karti

Vertikalni profil staze

 

3D  - profil staze

LINK – Album fotografija