Hajdučki i Rožanski kukovi
su skupina stjenovitih vrhova na Velebitu - proglašeni su strogim prirodnim rezervatom još 1969. godine. Od 2017. Hajdučki i Rožanski kukovi uz nacionalni park- Sjeverni Velebit i nacionalni park Paklenica upisani su u UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Evropi, kao i dio zajedničke svjetske baštine 13 zemalja pod nazivom „Bukove šume u Karpatima i drugim područjima Europe”.
Rezervat obuhvaća izdvojene skupine kukova i razdrtih, stjenovitih vrhova, međusobno odvojenih dubokim i provalijama. Međusobno su Hajdučki i Rožanski kukovi odvojeni Lubenovačkim vratima. Najistaknutiji Hajdučki kukovi su: Golubić (1658 m), Begovački kuk (1407 m), Jarekovački kuk (1328 m), Pavića kuk (1392 m) i Duića kuk (1460 m). Najistaknutiji Rožanski kukovi su: Gromovača (1675 m), Krajačeva kuk (1690 m), Pasarićev kuk (1630 m), Vratarski kuk (1678 m), Varnjača (1630 m) i Crikvena (1641 m)
Hajdučki i Rožanski kukovi
Opis puta
Na redovnom tjednom sastanku PD Knezgrad, koji se održava petkom , uz malobrojno prisutno članstvo, dogovoren je jednodnevni izlet na Velebit ( Nedjelja, 12.08.2012). Osmišljena je slijedeća kružna tura: Veliki Lubenovac - Hajdučki kukovi - vrh Golubić - vrh Kuk, Rossijevo sklonište - Pasarićev kuk - Premužićevom stazom do Velikog Lubenovca. Na izlet se prijavilo 7 planinara i planinarki._Ekipa u sastavu: Ksenija, Nika, Mirjana, Nevi, Zoran, Zdrave i Mirko.
Vrijeme doručka - Sv. Juraj
PRISTUP AUTOMOBILOM (do Velikog Lubenovca)
Prijevoz je organiziran s 2 osobna automobila. Iz Lovrana krenuli smo u 5 h – preko Rijeke, dalje Jadranskom magistralom. U 7 h stižemo do Sv. Jurja, gdje se doručkuje i ispija prva jutarnja kava. Tu se zadržavamo 20 minuta, a nakon toga nastavljamo dalje Jadranskom magistralom do odvojka ceste za Jablanac. Tu treba skrenuti lijevo na lokalnu cestu koja vodi do planinarske kuće Alan (1345 m). Od domaćina doma dobili smo informaciju, da je moguće osobnim automobilom doći makadamskom cestom ( 6 km ) do velikog Lubenovca, do ishodišne točke pohoda. Na ulazu u dom stoji natpisna ploča sa mogućim pohodima do određenih vrhova i potrebnim vremenima hoda.
ISHODIŠTE POHODA (kružna tura s karakterističnim putnim točkama)
Ishodišna točka ovog planinarskog izleta je Veliki Lubenovac (1315 m), Hajdučki kukovi - vrh Kuk ( 1649 m), vrh Golubić (1650 m), (Rossijevo sklonište (1580 m), Pasarićev kuk (1630 m), Pl. kuća Alan (1345 m), Veliki Lubenovac (1315 m). Dužina staze 14 km. Vrijeme traga 7 h i 40 minuta. Visinska razlika pri usponu 902 m, pri silasku 905 m. Visina odredišta 1650 m. Minimalna visina 1315 m. Maksimalna visina 1660 m. Visina odredišta 1650 m. Prosječan nagib 15%.
Informativna tabla mogućih pohoda od doma Alan
Bez nepotrebnog zadržavanja od doma nastavljamo put po makadamskoj cesti, prolazimo pored spomenika na Kosici i dolazimo do raskrižja putova: Ravno za Mrkvište, lijevo za Veliki Lubenovac, preko Tudorova pašnjaka, zatim kroz gustu šumu i na veliki Lubenovac dolazimo u 8 h i 40 minuta. Prije samog polaska zajednička fotografija na zgarištu bivšeg planinarskog skloništa – Veliki Lubenovac.
Zajednička fotka na Velikom Lubenovcu
Lubenovac je travnata zaravan (livada) u Nacionalnom parku Sjeverni Velebit, dugačka 1 km i široka cca 500 m, smještena na nadmorskoj visini 1315 m. Graniči sa strogo zaštićenim rezervatom Ražanskih i Hajdučkih kukova. Strogi rezervat prirode Hajdučki i Rožanski kukovi i Velebit su simbol hrvatskih planina, i prava riznica za prirodoslovce, planinare i sve one koji žele i znaju uživati u autentičnim prirodnim ljepotama. Kao strogi rezervat prirode, zbog izuzetne važnosti očuvanja netaknute prirodne ljepote, kako bi se smanjila mogućnost devastacija, neke markacije su uklonjene i neće se održavati.
Na početku staze
Brzo prolazimo krašku dolinu Velikog Lubenovca, te ulazimo u gustu jelovu šumu na šumsku cestu. Na ovom dijelu puta gostimo se mirisnim malinama. Po svježim tragovima izmeta vidi se da je medo dosta toga obrstio prije nas. Nakon jedan sat hoda napuštamo šumsku cestu i započinjemo lagani uspon prema Lubenovačkim vratima.
Na putu prema Lubenovačkim vratima, odmah zatim dolazimo do raskrižja putova. Ravno put nastavlja prema Rossijevom skloništu, a desno za Hajdučke kukove.
Za Hajdučke kukove ( 1 h )
Od ovog raskrižja započinjemo uspon na vrh Golubić. Staza je strma, kamenita i pomalo divlja i neobuzdana, stoga je izazov veći i uzbudljiviji.
Na stazi prema vrhu Golubića
Na sam vrh Golubića (1650 m) je stjenovit - sjevernije od podjednako visokog Kuka (1 m niži). Na vrhu se nalazi žig i metalna kutija za upis, uz nju je i oznaka KT ( kontrolna točka). Golubić se nalazi unutar granica strogog prirodnog rezervata Rožanskih i Hajdučkih kukova pa će radi zaštite pristup na njega biti prema odluci uprave Nacionalnog parka Sjeverni Velebit ograničen (u upotrebi će ostati put koji se na vrh uspinje s Lubenovačkih vrata). S vrha se pružaju lijepi vidici na susjedni Kuk, Veliki Kozjak i Rožanske kukove. Duža pauza ( 50 minuta) uz ručak i osvježenje.
Pogled na vrh Kuk
Vrijeme ručka i odmora
Vrh Golubića napuštamo u 11 h i 42 minuta. Silazak je jednako težak kao i uspon, stoga se krećemo pažljivo. Nakon jedan sat hoda našli smo se na polegnutom dijelu staze prema Rossijevom skloništu.
Na putu prema Rossiju
Samo nekoliko minuta dalje dolazimo do raskrižja putova: Ravno prema Lomskoj dolini i Rossijevom skloništu, a lijevo preko Vratarskog sedla na Vratarski kuk ( 1 h i 30 minuta), te od prijevoja Vratarskog sedla do Rossijevog skloništa. Ovaj dio puta preporučuje se samo iskusnim planinarima (Predviđeno vrijeme 3 h i 30 minuta ).
Raskrižje putova
Nastavljamo dalje i ubrzo dolazimo do smjerokaza koji nas upućuje na Rossijevo sklonište. Kroz gustu šumu strmi uspon prema grebenima Rožanskih vrhova.
Na stazi prema Rossijevom skloništu
Rožanska skupina kukova je malo veća i pristupačnija (kroz vrlet je izgrađena planinarska_turistička staza, a u središnjem dijelu i Rossijeva planinska koliba), od teško prohodnog ljutog krša Hajdučkih kukova. Tu je tek 1993. godine otkriven speleološki objekt impozantnih dimenzija - Lukina jama, koja je sa 1392 metara najdublja jama u jugoistočnoj Europi i osma po dubini na svijetu.
Na stazi prije samog Rossijeva skloništa
Pogled na Rožanske kukove. I napokon, dolazimo do Rossijevog planinarskog skloništa.
Rossijevo sklonište n/v 1580 m u fazi obnove. Tu se zadržavamo jedan sat vremena. To vrijeme iskoristili smo da se odmorimo i ručamo, te Zoran, Zdrave i ja popeli smo se na Pasarićev kuk (1630 m), iznad samog skloništa.
Uspon na Pasarićev kuk
Pogled sa Pasarićevog kuka na livadu, Rožanske kukove i na Premužićevu stazu
Zajednička fotografija na vrhu Pasarićevog kuka
Spust s Pasarićevog kuka
Još jedan pogled na Rossijevo sklonište i Rožanske kukove iz drugog kuta
Po najljepšem dijelu Premužićeve staze nastavljamo put ka krajnjem cilju- Velikom Lubenovcu.
Na Premužićevoj stazi
Na putu je postavljeno nekoliko informativno - edukacijskih ploča o posebnostima Velebita, prirodnim ljepotama kojima obiluje, o biljnom i životinjskom svijetu.
Informativni pano
Lukinu jamu, najdublju jamu u Hrvatskoj, Otkrili su 28. rujna. 1992 godine Slovački speleolozi, članovi Studentskog sveučilišnog kluba u Bratislavi. Jama se nalazi na Sjevernom Velebitu, u Lomskoj Dulibi koja se nalazi u strogom rezervatu prirode Hajdučki i Rožanski kukovi, u Nacionalnom parku Sjeverni Velebit. Nazvana je po Ozrenu Lukiću-Luki speleologu koji je poginuo kao hrvatski vojnik u domovinskom ratu na Velebitu. Lukina jama je 1421 m duboka, a duga 3731 m. Više informacija o Lukinoj jami možrte pogledati na ovom linku:
http:///www.speleologija.he/lukinajama
Na putu nailazimo na zanimljive ogromne i okomite stijene.
Nakon 1 h i 20 minuta dolazimo do raskrižja putova, napuštamo Premužićevu stazu, skrećemo lijevo, gdje nas smjerokaz upućuje na Veliki Lubenovac
Prelazak sa Premužićeve staze na planinarski put koji vodi do Velikog Lubenovca. Nema više uspona, ostao je samo spust. Desetak minuta silaska dolazimo do raskrižja putova. Lijevo za Krajačev kuk 30 minuta, a ravno Veliki Lubenovac 1 sat.
Smjerokaz za Lubenovac
Kako je već kasno da se penjemo na Krajačića kuk, odlučili smo se spustiti u dolinu Velikog Lubenovca do auta. Ubrzano se spremamo i sjedamo u aute i istim putom se vraćamo i dolazimo do planinarske kuće Alan. Tu se zaustavljamo kako bi se osvježili i tu završava naša avantura na Velebitu, obećavajući da ćemo je uskoro ponovo posjetiti i dovršiti sve uspone na Hajdučkim i Rožanskim kukovima.
Lubenovačka dolina u predvečerje
Zajednička fotografija ispred pl. kuće Alan
U nastavku slijedi: gpx tragovi na Google Earthu, gpx tragovi na topo karti, vertikalni profil staze te link na album fotografija koje nisu obuhvaćene ovim putopisom.
Gpx tragovi na Google Earthu
Gpx tragovi na topo karti
Vertikalni profil staze