Putopisi: Velebit

KUDIN MOST
je puno više od običnog mosta i prijelaza preko njega, poučna je to staza koja obilazi najljepši dio modro-zelene Krupe, uključujući i Deveterac, devet sedrenih kaskada s velikim slapom. Suho zidani most od klesane sedre izgrađen je na prijelazu iz 18. u 19. stoljeće, te  je među najstarijim prijelazima rijeke, a po legendi izgradio ga je zaljubljeni Kude, kako bi lakše posjećivao izabranicu svog srca na drugoj obali. Po njemu, most i danas nosi ime te je zaštićeni spomenik kulture. Kudin most je dugačak 109 metara prosječne širine 1,5m. Sastoji se od 12 lukova s dva propusta za vodu.

Dabarski kukovi su stjenoviti greben na srednjem Velebitu, koji se protežu oko 10 km u blagom luku od vrha Bačića kuka (1304 m) na sjeverozapadu do Ljubičkog brda (1320) na jugoistoku iznad Baških Oštarija. Bijeli, kameni tornjevi nepravilnih oblika, izranjaju, iznad šumskog zelenila i ( što plićih -  što dubljih) Duliba i Dabrova (Dabar je stari uvriježeni naziv na duboku šumsku dolinu ili provaliju u obliku korita, dok su Dulibe manje ili veće zaravni omeđene šumskim zelenilom).

 

Ždrilski kuk s nadmorskom visinom 1165 m, ( ma i drugi naziv “Matijin kuk“) samo za internu uporabu nekolicine planinara), smješten je istočno od Baških Oštarija. Pripada južnoj skupini velebitskih vrhova. Prilaz je moguć iz više smjerova: od Baških Oštarija, Brušana, iz Sušnja ili Kubusa, te sa morske strane od Rudelinke. Mi smo odabrali uspon od Baških Oštarija ( bivša osnovna škola). Ovaj vrh se smatra jednim od ljepših vidikovaca na južnom Velebitu, pored Konjevače, samo što je ovaj bliži moru pa je vidik još izraženiji. Kameniti vrh  izdiže se iznad Ždrila i šumskog zelenila, sa vršnim grebenom u dužini 150 do 200 m. Ovaj vrh je KT 3 planinarskog puta Velebno. 

Velika Konjevača (1381 m), je istaknuto brdo, spada u vrhove južnog Velebita. Mala Konjevača orijentirana je prema Lici i južnom i jugoistočnom Velebitu, a Velika Konjevača prema moru, otocima i sjevernom i sjeverozapadnom Velebitu.  U literaturi se spominje, kao  jednom od najzahtjevnijih vrhova koje obuhvaća planinarska obilaznica “Lički gorski biseri“, ali je ujedno i najatraktivnija. Po slikovitosti vidika to je jedan od najljepših velebitskih vrhova.

Zbog lošeg vremena i dužeg kišnog razdoblja, teško je pronaći dva uzastopna lijepa dana i otisnuti se u planine i uživati u planinarenju. Mala ekipa od 4 člana (Desa, Matija, Zoran i ja) odlučili smo 08 i 09. svibnja, 2014.  provesti 2 dana na srednjem Velebitu i uživati na svježem zraku i planinarenju, bez obzira na vremenske uvjete. I doista, prvi dan planiranog izleta, padala je kiša. Nismo odustali od plana – kiša nas nije spriječila. Krenuli smo u 6 sati iz Matulja.

Bojinac je područje neobičnih i slikovitih vapnenačkih kukova, o čijoj ljepoti svjedoči činjenica da su granice Nacionalnog parka Paklenica proširene tako da Park obuhvati i Bojinac kao zasebnu, izdvojenu cjelinu. U tom spletu kukova najviši je Bojin kuk sa (1110 m), a najneobičniji je svakako Jagin kuk u čijoj se blizini nalazi i Jeličin kuk. Ovi nadasve neobični kukovi nose ženska imena, legenda kaže da su seoske pastirice bježeći pred Turcima radije birale smrt sa kukova nego gubljenje časti.

 

 

Planinarski dom Zavižan je s nadmorskom visinom (1594 m), smješten u Nacionalno parku „Sjeverni Velebit“ To jednokatnica izgrađena na temeljima nekadašnje Krajačeve kuće. U domu se može dobiti manja ugostiteljska usluga, a postoji i mogućnost pripreme vlastite hrane. U prizemlju je kuhinja, jedna skupna spavaonica (14 ležaja) i blagovaonica kapaciteta 40 sjedećih mjesta, a na katu su jedna dvokrevetna, četvero-krevetna i jedna skupna spavaonica (8 ležaja). Sobe i spavaonice opremljene su krevetima na kat i posteljinom tako da nije neophodna vlastita vreća za spavanje. Dom ima struju i telefon. U sklopu zgrade je cisterna ograničenog kapaciteta i stoga treba biti štedljiv s vodom. Za vrijeme sezone dobro je unaprijed rezervirati smještaj. Ispred doma je i terasa s 50-ak sjedećih mjesta.

 

Sjeverni Velebit, najmlađi je hrvatski nacionalni park, osnovan 1999. godine. Obuhvaća najatraktivnije i prirodno najvrijednije prostore sjevernog dijela Velebita. U prostoru parka koncentriran je na malom prostoru izuzetno velik broj atrakcija - veličanstvene krške forme Hajdučkih i Rožanskih kukova, jedinstveni botanički vrt u prirodi, Lukina jama, jedna od najdubljih na svijetu.

 

Već duže vrijeme dogovaram se sa Jadrankom Popovićem, da krenemo na Velebit i uspon na jedan od njegovih vrhova. U više navrata od Jadranka je bilo poziva. No, na žalost, svaki puta ili sam bio zauzet, ili sam imao isplaniran neki pohod. Konačno,  dobivam poruku da je 21. 09. 2013.  organiziran uspon na Visočicu i da ima jedno slobodno mjesto. Naravno, rado sam se odazvao tom pozivu.

 

Poznata staza na Južnom Velebitu - Put Malog princa, koja se naziva još i poučna staza Malog princa, nalazi se na Južnom Velebitu u blizino planinarskog skloništa Crnopac. Na stazi se nalaze neobične kraške tvorevine kroz koje se prolazi. Ti prolazi imaju svoje posebne nazive: Dvori, Konoba, Niska vrata, Dvorska vrata, Zdenkova jama, Šušnjevac, Slipi klanac, Tisni klanac, Podkuk, Krivi klanac, Tonkina vrata, Stankina vrata, Kičma (osigurana sajlom) te posljednja i najljepša Nebeska vrata.

 

Zavižanski Pivčevac i Veliki Zavižan dijele istu nadmorsku visinu (1676 m), dok  Mali Rajinac s nadmorskom visinom (1699 m) je najviši vrh na Sjevernom Velebitu. Veliki Rajinac povrh Lomske doline je nešto niži. Vidik s Malog Rajinca, zahvaljujući visini, jedan je od najpreglednijih na Sjevernom Velebitu. Vršni dio ima oblik maloga kamenitog grebena s nekoliko rastrganih stijena. 

 

Veliki Kozjak s nadmorskom visinom (1629 m) nalazi se u južnom dijelu Sjevernog Velebita u blizini granice Srednjeg Velebita. Veliki Kozjak okružen je sa svih strana bukovom šumom iznad koje se izdiže skupina vapnenačkih bijelih vrhova – protežu se u smjeru sjeverozapad – jugoistok. Bijele vapnenačke stijene su idealno mjesto za penjače – alpiniste, čije su visine različite, a kreću se do najviše 200 m. Veliki Kozjak raspolaže preko 70 smjerova različitih težina (od II – VII).

Subota i Nedjelja, 08 i 09. Lipnja, 2013.
Šatorina s nadmorskom visinom (1624 m) najviši je vrhu na Srednjem Velebitu i nalazi se u njegovom središnjem dijel. Obronci Šatorine spuštaju se u duboke šume bukve i smreke. Gornji dio stošca je travnat sa svih strana osim sjeverne strane koji je obrastao gustim patuljastim borovim i klekovinom. Vrh se sastoji od dvije male glave jednake visine. Iz više smjerova Šatorina podsjeća na šator po čemu je i dobila ime.

 

Hajdučki i Rožanski kukovi
su skupina stjenovitih vrhova na Velebitu - proglašeni su strogim prirodnim rezervatom još 1969. godine. Od 2017. Hajdučki i Rožanski kukovi uz nacionalni park- Sjeverni Velebit i nacionalni park Paklenica upisani su u UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Evropi, kao i dio zajedničke svjetske baštine 13 zemalja pod nazivom  „Bukove šume u Karpatima i drugim područjima Europe”.

Kugina kuća
U srcu srednjeg Velebita, između Štirovače i Dabarskih kukova nalazi se Kugina kuća.PD „Željezničar“ Gospić 1999. godine dobilo je na upravljanje šumarsku Kuginu kuću i 2000. godine osposobilo je za prihvat planinara. Nalazi se na uzdužnoj velebitskoj makadamskoj cesti koja vodi od Sušnja kroz područje Dabarskih kukova prema Štirovači i Mrkvištu. Kuća ima cisternu, a na putu prema Šatorini 15′ od kuće je nepresušan izvor Težakovac. U kući su tri spavaonice, a sa stražnje strane kuće je ulaz u zimsku sobu koja služi kao otvoreno sklonište kada je kuća zatvorena. Kugina kuća je zamjenska kontrolna točka za Radlovac otkako je napušteno nekadašnje radlovačko planinarsko sklonište. Kuća je otvorena prema najavi. Mjesta za noćenje: 18, u zimskoj sobi 6, na tavanu 50. (izvor PD Željezničar Gospić).

 

 

Šatorina s nadmorskom visinom (1624 m) najviši je vrhu na Srednjem Velebitu i nalazi se u njegovom središnjem dijel. Obronci Šatorine spuštaju se u duboke šume bukve i smreke. Gornji dio stošca je travnat sa svih strana osim sjeverne strane koji je obrastao gustim patuljastima borovima i klekovinom. Vrh se sastoji od dvije male glave jednake visine. Iz više smjerova Šatorina podsjeća na šator po čemu je i dobila ime.

Zečjak s nadmorskom visinom 1.622 m je drugi vrh po veličini na Srednjem Velebitu (iza Šatorine). Mnogo je pristupačniji za dolazak na njegov vrh od Šatorine. Nalazi se blizu prijevoja Velikog Alana (1.406 m) i Planinarskog doma (1.305 m)
Zečjak je prekrasan vrh i lijep vidikovac zbog svog položaja i travnatih padina te lijepog grebenskog puta do njegovog vrha. Vidik je otvoren na Jadransko more i otoke, na vrhove sjevernog i srednjeg Velebita i daleko prema Lici.

 

Subota, 3. studeni 2012.
Senjska draga je duboka dolina zatvorena brdima. Pruža se u smjeru Istok-Jugoistok. Omeđena je s jugozapadne strane brdom Trbušnjak, s istoka Senjskim bilom, sa sjevera Orlovim gnijezdom i Štrmcem. Od mora do vrha prijevoja Vratnik prolazi cesta koja je najvažnija poveznica Senja sa zaleđem. U smjeru pružanja Drage na mnogim mjestima su izvorišta vode. Upravo zbog geološkog sastava tla, izvora vode i ceste koja tu prolazi na položenim stranama nikla su naselja koja i danas postoje: Matešići, Sv. Križ sa župnom crkvom Sv. Križa i ostacima opatije iz XII st., Donji i Gornji Lopci i Majorija.

PD Knezgrad iz Lovrana organiziralo je trodnevni izlet Velebit od 15 do 17.  travnja 2011. - cilj Kamena Galerija, Stap i Bojin kuk. Plan izleta osmišljen je na slijedeći način:

• 1. dan- petak 15.04.2011 - dolazak do Velikog Rujna.
• 2. dan- subota 16.04.2011- Veliko Rujno - Kamena galerija i Stap i povratak na Veliko Rujno.
• 3. dan- nedjelja 17.04.2011 - vrh Bojin kuk i povratak doma.

 

Planinarsko društvo Knezdrad iz Lovrana organiziralo je 3-dnevni izlet i planinarenje na južnom Velebitu. 1. dan predviđen je za putovanje i dolazak na Veliko Rujno. 2. dan predviđen je za posjet Kamenoj galeriji i Stapu  do Tatekovog skloništa. 3. dan uspon na Bojin kuk i povratak doma.