Putopisi: Gorski Kotar

Četvrtak, 16. travnja 2015.

Medveđak je usamljeni vrh u obliku stošca s nadmorskom visinom 1027 m.  Nalazi se na  granici Gorskog Kotara i Primorja, uzdignut na gornjem rubu strme padine koja se spušta prema Vinodolu. Iako je stotinjak metara  niži od susjednog Kobiljaka, privlačniji je od njega jer omogućava lijep vidik. Osim toga, sam vrh Medveđaka je kamenita glavica u obliku stožaca, dobro uočljiva s morske strane i iz Gorskog kotara. Sjeverna mu je strana pokrivena šumom, a južna gola i izložena suncu. Taj labirint šume i krša nekoć je bio pogodno stanište medvjeda pa je vrh vjerojatno po njima i dobio ime. Osim imena Medveđak, mogu se čuti i varijante Medviđak i Medvejak. Koristim ime „Medveđak“, budući je na svim tablama i smjerokazima, kao i na topografskoj karti upisano to ime.

Kobiljak je kamenit greben obrastao gustom šumom iz koje izviruje nekoliko vrhova viših od tisuću metara. Njegov ...

Nedjelja, 29. ožujka 2015.

Skrad pored ostalih mjesta u Gorskom Kotaru smjestio se u podnožju strmih padina Skradskog vrha. To je osamljeno, sa svih strana šumovito brdo  strmih padina sa nadmorskom visinom 1043 m.  Ispod vršnog grebena nalazi se travnata zaravan na kojoj je izgrađena kapelica Marijina Uznesenja na nebo i klupe za odmor ( klupe nisu vidljive – prekrivene su snijegom). Od Skrada i Skradskog vrha prema Ravnoj Gori nastavlja se gorska kosa dugačka oko 5 km na čijem je južnom kraju Javorova kosa. Skradski je vrh spojen uzdužnim putom preko Kicljevih jama i Kicljeva vrha s ravnogorskim krajem.   Nasuprot Skradskom vrhu, ispod Skrada, u 300 metara dubokom dnu prirodnog kanjona skriva se Vražji prolaz, jedan od najljepših prirodnih fenomena Gorskog kotara i Hrvatske. Njegov najatraktivniji dio je uzak kanjon potoka Jasle, a nedaleko od njega obrušava se impresivan slap potoka Curka ispred veličanstvenog špiljskog portala Zelenog vira. Osobit ugođaj ...

Nedjelja, 15. ožujka 2015.

Zagradski vrh s nadmorskom visinom  1187 m je najviši vrh na uzdužnom pojasu primorskog ruba goranske visoravni. Nalazi se između Vinodolske zaravni i Viševice, te predstavlja  prijelazno područje između Vinodola i Velike Kapele. Sjeverna strana vrha je pod bukovom šumom, a primorska je gola. Vršni dio ima oblik lijepoga travnatog hrpta s kojeg se šire vidici prema Vinodolu, Riječkom zaljevu, Viševici, Liču i Fužinama. Na istočnom podnožju Zagradskog vrha, na visini od 950 m, pruža se područje lijepih livada gdje su Vinodolci imali svoje ljetne pastirske stanove zvane Zagradi, po kojima je ime dobio i sam vrh. Zagradski je vrh atraktivan i jednostavan za uspon i za mlađe uzraste (djecu).

Nedjelja, 08. veljače 2015.
Snježnik je izdvojeni planinski kraški greben u zaleđu Rijeke, na rubu gorskokotarske visoravni. Proteže se u smjeru sjeverozapad – jugoistok u dužini 10 km između Obruča ( Grobničkih Alpi) i Risnjaka. Najviši vrh Snježnik (1505 m) nalazi se na jugoistoku. Prema sjeverozapadu izdižu se još nekoliko značajnijih vrhova: Međuvrhi (1462 m), Guslica (1490 m), Planina (1426 m), te Jelenc (1442 m). Odlikuje se strmim travnatim padinama (livadama), ispod kojih se nastavlja visoka i gusta bukova šuma. Ime je dobio po velikim količinama snijega koji se, unatoč blizini mora, zadržava sve do kasnog proljeća. Sam vrh je kamenit ispod kojeg se nalazi planinarski dom „Snježnik“, nažalost, zapušten i devastiran. U neposrednoj blizini vrha nalaze se prirodna staništa krškog runolista, stoga, vršno područje Snježnika nalazi se u sklopu Nacionalnog parka Risnjak. Osobitost ovog planinskog grebena dobro je poznata po svojoj izrazitoj oštroj granici između goranske i primorske klime. Tu ...

Srijeda, 17. prosinca, 2014.
Tuhobić je izdužena planina koja se pruža primorskim rubom goranske visoravni u smjeru sjeverozapad – jugoistok u dužini 8,5 km. Lokacija obuhvaća prostor od Gornjeg Jelenja do Benkovca Fužinskog s nekoliko karakterističnih vrhova razmještenih po hrptu: Straža (984 m), Tuhobić (1109 m), Strgarnica (1098 m), te Jelenčić (1106 m). Prosječna nadmorska visina grebena varira između 950 i 1100 metara. Glavno obilježje visokog dijela planine - na srednjem dijelu (hrbat) su blagi oblici obrasli niskom travom, dok su niži dijelovi na južnom i sjevernom dijelu  prekriveni šumom.  Posebno je izrazita travnata padina sa primorske strane koja se blago spušta do ruba šume. Sjeverna strana prema Lepenici  je strma i šumovita. Osobitost ove planine dobro je poznata po svojoj izrazitoj oštroj granici između goranske i primorske klime i vegetacije. Niti na jednoj planini granica između goranskih šuma i primorskih krških terena nije tako oštra i upadljiva kao na ...

Utorak, 18. ožujka 2014.

Planinski masiv Risnjak spada u planine Dinarskog gorja a sastoji se od više planinskih vrhova i spada u najljepše hrvatske planine. Bogatstvo biljnog i životinjskog svijeta vidljivo je na svakom koraku. Planina je dobila ime po Risu, koji obitava u njezinim šumama.
Veliki Risnjak nalazi se unutar Nacionalnog parka Risnjak i drugi je vrh po visini u Gorskom Kotaru, poslije Bjelolasice, a 82. vrh je na popisu najviših vrhova u Hrvatskoj.  Risnjak, Snježnik i izvor Kupe biseri su Nacionalnog parka. Masiv Risnjaka svojim stjenovitim vrhom dominantno se izdiže iznad zelenih gorskih šuma. Jedan je od najslikovitijih vrhova i najljepših vidikovaca u Gorskom Kotaru i u Hrvatskoj. Vidik sa vrha otvoren je u svim smjerovima. Dobro se vidi Kvarnerski zaljev sa otocima, Učka, Ćićarija, Snježnik, Slovenski Snežnik, Bjelolasica, Velebit, kao i Schlosserov dom.

Srijeda, 03. srpnja 2013.

Prije odlaska na brod, Sandro, zaljubljenik u prirodu, planine i planinarenje, traži jedan slobodan dan, da se ode u planine i da sa njihovih vrhova gleda more, a ne planine sa mora, jer kako sam kaže dosta mu je gledanja planina sa mora. Tako, tri dana prije njegovog odlaska na more, okupila se ekipa u sastavu: Sandro, Desa, Zdrave, Zoran i ja, Mirko i krenuli u Gorski Kotar na kružnu turu: Vagabundina koliba – Zagradski vrh – Planinarska kuća Kurin i nazad do Vagabundine kolibe. Vožnju automobilom odabrali smo preko Bribira, a povratak preko Fužina. Na putu prema odredištu iznad Bribira zaustavljamo se na vidikovcu sa kojeg je prekrasan pogled na more, otok Krk, Novi Vinodolski i njegovo zaleđe.

Srijeda, 19. lipnja 2013.

Klek, kao planina opisan je u mnogim planinarskim knjigama i vodičima, kao i na mnogim web stranicama i blogovima. Stoga, nema potrebe više o Kleku pisati, već samo nekoliko osnovnih natuknica, kao podsjetnik.
Klek s nadmorskom visinom 1180 m je istaknuta planina na rubu Velike Kapele, iznad grada Ogulina. Klek se u planinarskoj literaturi često naziva kolijevkom hrvatskog planinarstva i alpinizma tako da će i oni željni adrenalina doći na svoje. Svojim osebujnim izgledom privlači mnoge znatiželjnike, putnike i istraživače. Njegova vršna stijena koja se izdiže iznad šumskog bila visoka je 200 m. Stoga, je oduvijek bila inspiracija narodnoj mašti, pa su za njega vezane mnoge priče i legende. Jednu priču zabilježio je u 17. stoljeću slovenski povjesničar i znanstvenik Johann Weichard Valvasor. Naime, zabilježio je narodno vjerovanje da se za vrijeme olujnih noći na samom vrhu Kleka, u ponoć, skupljaju vještice, vile i vilenjaci iz cijeloga svijeta, a ...

Četvrtak, 06. lipnja 2013.

Kolovratske stijene su usamljeni i rastrgani stjenoviti greben pri samom kraju Velike Kapele. Kao prirodni slijed nastavak su južno od Bijelih i Samarskih stijena. Stjenoviti vršni greben Kolovratskih stijena proteže se u smjeru sjeverozapad – jugoistok u dužini 3 km, kojega krase dva izrazita vrha: Zapadni vrh, ujedno je i najviši vrh Kolovratskih stijena  sa nadmorskom visinom od 1099 m i Južni vrh sa 1091 m. Planinarski manje popularna destinacija zbog neposredne blizine daleko ljepših i atraktivnijih Bijelih stijena i Samarskih stijena.

Bjelolasica,

kao najviša planina nalazi se unutar gorja Velike Kapele u istočnom dijelu Gorskog Kotara. Proteže se u smjeru od sjevera prema jugu u dužini 7 km. Kula je najviši vrh Bjelolasice, ujedno i najviša točka u cijelome Gorskom Kotaru. Ime je dobila po uskome svijetlom hrptu koji se ističe iznad šumskog pojasa osobito kad je pod snijegom. Greben Bjelolasice vapnenačke je građe i nije pretjerano kamenit, više je travnat i bogat raznolikim planinskim biljem i niskim šumskim raslinjem. Padine  su strme a odlikuju se gustim šumama, proplancima i prostranim livadama, a šumski putovi i ceste povezuju ih u jedinstveni šumski mozaik pružajući nezaboravan doživljaj ljubiteljima prirode, pješačenja, biciklizma, skijanja i drugim izletničkim i turističkim aktivnostima. Ovo šumsko područje poznato je prebivalište medvjeda, divlje svinje, vuka, divlje mačke ili risa.  Najviši vrh je Kula s nadmorskom visinom 1534 m, nalazi se na sjevernoj strani, na hrptu prema jugu je niz ...

Petak, 01. ožujka 2013.

Snježnik 1505 m nadmorske visine je kraška planina u zaleđu Rijeke, na rubu gorskokotarske visoravni. Planinski masiv Snježnika, smješten sjeverozapadno od nešto višeg vrha Risnjaka, odlikuje se bogatstvom vegetacijskog pokrova. Vrh Snježnika je kamenit, okružen je cvjetnim planinskim livadama, sa kojeg se otvara prekrasan pogled na sve četiri strane svijeta. Sada to nije vidljivo, budući da je sve pod snijegom. Planinarski dom Snježnik smješten je svega nekoliko metara podno vrha.

S vrha se pruža lijep pogled  na Kvarnerske otoke, Riječki zaljev, Istru i njen najviši vrh Učku, slovenski Snežnik, iza njega po dobroj vidljivosti vide se Kamničko Savinjske Alpe. Prema jugu i zapadu, vidi se Veliki Risnjak, Velika Kapela  i gmasiv  Velebit.

Bjelolasica,
kao najviša planina nalazi se unutar gorja Velike Kapele u istočnom dijelu Gorskog Kotara. Proteže se u smjeru od sjevera prema jugu u dužini 7 km. Kula je najviši vrh Bjelolasice, ujedno i najviša točka u cijelome Gorskom Kotaru. Ime je dobila po uskome svijetlom hrptu koji se ističe iznad šumskog pojasa osobito kad je pod snijegom. Greben Bjelolasice vapnenačke je građe i nije pretjerano kamenit, više je travnat i bogat raznolikim planinskim biljem i niskim šumskim raslinjem. Padine  su strme a odlikuju se gustim šumama, proplancima i prostranim livadama, a šumski putovi i ceste povezuju ih u jedinstveni šumski mozaik pružajući nezaboravan doživljaj ljubiteljima prirode, pješačenja, biciklizma, skijanja i drugim izletničkim i turističkim aktivnostima. Ovo šumsko područje poznato je prebivalište medvjeda, divlje svinje, vuka, divlje mačke ili risa.  Najviši vrh je Kula s nadmorskom visinom 1534 m, nalazi se na sjevernoj strani, na hrptu prema jugu je niz ...

Srijeda, 15. kolovoza 2012.

Dan velike Gospe  u Hrvatskoj  je državni i crkveni blagdan. Odlučili smo u našoj neposrednoj blizinu napraviti planinarski izlet u Gorski Kotar. Ekipa u sastavu: Nevija, Desa, Zoran, Zdrave i ja (Mirko). Cilj današnjeg izletaa bio je lagana šetnja od izvora Kupe do Svete Gere – crkve Male Gospe od Mora (Svetogorska Gospa) u blizini Gerova. Ekipa u sastavu: Nevija, Desa, Zoran, Zdrave i ja (Mirko).

Nedjelja, 17. lipnja, 2012.
Uspon na Samarske stijene_ južna skupina.

Samarske stijene su strogi rezervat prirode i uz Bijele stijene te Rožanske i Hajdučke kukove spadaju u najzaštićenije područje u Hrvatskoj. Bijele i Samarske stijene nalaze se u središnjem dijelu Velike Kapele a prostiru se na području tri županije: Karlovačke, Primorsko-goranske i Ličko senjske. Zahvaljujući jedinstvenom geomorfološkom fenomenu jedno su od najatraktivnijih planinarskih odredišta. Zahvaljujući Planinarskom društvu „Bijele stijene“ iz Mrkoplja, kroz Samarske stijene trasiran je Mrkopaljski planinarski put (MPP) koji je od 1. 7. 1990. otvoren za planinare i posjetitelje. Sastoji se od dva djela: Sjeverne i Južne skupine. Svaka skupina ima četiri kontrolne točke.

Budući da smo pohodili Bijele stijene i Samarske stijene sjevernu skupinu, došlo je vrijeme za uspon i na južnu skupinu Bijelih stijena, tako, da to zaokružimo u jednu cjelinu.

Četvrtak, 07. lipanja 2012.
PD Knezgrad iz Lovrana organiziralo je izlet u Gorski Kotar pohod na Bijele i Samarske stijene.Prijavilo se 18 planinara. Prijevoz je organiziran osobnim automobilima.  Krenulo se u 8 h iz Lovrana.Prvo okupljanje je Tuk ispred planinarskog doma. Kako je na sastanku društva rečeno da se pohode Bijele i Samarske stijene,  a želje su bile različite jedni bi htjeli na Bijele Stijene i Vihoraški put, a drugi na Samarske stijene. Tu se razdvajamo u dvije grupe. Prva grupa od 10 članova društva odlučuje se na Bijele, a druga od 8 članova na Samarske stijene Sjeverna skupina. Ja se odlučujem za drugu grupu na Samarske stijene, budući sam prošao Bijele stijene i Vihoraški put, a Samarske nisam.

Subota, 11. lipnja 2011.
Susret planinara Balkana održava se od 1999. godine. Pokrenuo ga je PD „Pobeda“ iz Beograda, povodom obilježavanja 50. obljetnice društva. Hrvatska, po prvi puta, ove godine organizira 14. susret planinara Balkana. Susret je organiziralo PD „Kamenjak“ iz Rijeke, na Platku od 10 – 12 lipnja, 2011. Susret se organizira na nivou planinarskih društava. Tradicionalno, svaku državu predstavljaju dva do tri društva. Susreti planinara Balkana i danas uspješno njeguju izvorne ideje: podrška i promocija planinarstva, zaštita prirodnih ljepota u gradu domaćina. Stvaranje povoljnih uvjeta za brojne kontakte i dogovore među društvima, jačanje prekogranične suradnje među društvima. Dakle, potpuno u skladu sa Međunarodnom planinarskom organizacijom UIAA, donijeta 15. 10. 1982. godine.

Na 14. susretu planinara Balkana sudjelovala su slijedeća planinarska društva:

Pobeda-Beograd, Železničar-Beograd, Kopaonik-Beograd, Gorica-Podgorica, Ljuboten-Tetovo, Kožuf-Gevgelija, Konjuh-Tuzla, Željezara-Zenica, Rilski turist-Samokov, Dubrovnik-iz Dubrovnika, Zmajevac-Vrdnik, Bijele stijene- Mrkopalj, Duga-Rijeka, Učka-Rijeka, Platak-Rijeka, Viškovo-iz Viškovo, Transvezalac-Rijeka, Špićunak-Lokve, Lisina-Matulji, Opatija-iz Opatije i ...

Subota, 07. svibnja 2011.
 Bijele i Samarske stijene su raj za planinare, najzanimljivije i najatraktivnije u Gorskom Kotaru. Strogo zaštićeni rezervat sa najstrožim režimom zaštite. Nalaze se u sklopu Velike Kapele u njenom središnjem dijelu i ne predstavljaju jedinstveni planinski lanac, već se sastoje od niza manjih i većih razbacanih grebena. Bijele Stijene u području Kapele zauzimaju posebno mjesto  sa najvišim vrhom (1335 m). Odlikuju se raznim bizarnim kraškim oblicima to su -  stijene koje dosežu visinu i do 50 metara, s oštrim nazubljenim vrhovima, različiti tornjevi,  kukovi, litice, kupole, i čunjevi, međusobno odvojeni bezbrojnim rascjepima, žljebovima, škrapama,  te dubokim neprohodnim provalijama sa snijegom koji se nikad ne otapa. U blizini Bijelih stijena i donekle povezan s njima, nastavlja se teško prohodan labirint stijena i ponikava - Samarske stijene. Jedne od drugih odijeljene su dolinom Crna Draga. U stijenama se nalaze bogata staništa runolista.

 

Snježnik 1505 m nadmorske visine je kraška planina u zaleđu Rijeke, na rubu gorskokotarske visoravni. Planinski masiv Snježnika, smješten sjeverozapadno od nešto višeg vrha Risnjaka, odlikuje se bogatstvom vegetacijskog pokrova. Vrh Snježnika je kamenit, okružen je cvjetnim planinskim livadama, sa kojeg se otvara prekrasan pogled na sve četiri strane svijeta. Sada to nije vidljivo, budući da je sve pod snijegom. Planinarski dom Snježnik smješten je svega nekoliko metara podno vrha.

 

 

Četvrtak, 10. veljače 2011.

Planinski masiv Risnjak spada u planine Dinarskog gorja a sastoji se od više planinskih vrhova i spada u najljepše hrvatske planine. Bogatstvo biljnog i životinjskog svijeta vidljivo je na svakom koraku. Planina je dobila ime po Risu, koji obitava u njezinim šumama.
Veliki Risnjak nalazi se unutar Nacionalnog parka Risnjak i drugi je vrh po visini u Gorskom Kotaru, poslije Bjelolasice, a 82. vrh je na popisu najviših vrhova u Hrvatskoj.  Risnjak, Snježnik i izvor Kupe biseri su Nacionalnog parka. Masiv Risnjaka svojim stjenovitim vrhom dominantno se izdiže iznad zelenih gorskih šuma. Jedan je od najslikovitijih vrhova i najljepših vidikovaca u Gorskom Kotaru i u Hrvatskoj. Vidik sa vrha otvoren je u svim smjerovima. Dobro se vidi Kvarnerski zaljev sa otocima, Učka, Ćićarija, Snježnik, Slovenski Snežnik, Bjelolasica, Velebit, kao i Schlosserov dom.

Nedjelja, 16. siječnja 2011.
Planinarsko društvo Strilež Crikvenica tradicionalno svake godine, tako i ove godine je  organiziral 17. zimski uspon na Viševicu.  Iz našeg PD Knezgrad na pohod prijavilo se 20 planinara. Krenulo se sa tri osobna automobila i dva terenca. Prvo okupljalište Vrata Jadrana, ali zbog velike gužve u kafiću dogovor je pao da se nađemo u Fužinama, na prvoj jutarnjoj kavi i ostalim osvježavajućim napitcima. Put produžavamo preko Liča do mjesta Ravno od kuda i započinje uspon na Viševicu. (pl. Dom Vagabundina koliba).

Od Vagabundine kolibe ide se asfaltnom cestom okvirno 700 metara, gdje se skreće desno na šumsku cestu, gdje smo parkirali naša osobna vozila i od tu započinjemo uspon do vrha.