Četvrtak, 22. lipnja 2017.
Šire područje sjevernih Karavanki na Austrijskoj strani naziva se Obir. Četvrti najviši vrh Karavanki je Hochobir s visinom od 2139 m, na Slovenskom Ojstrc (zbog oštrog stožca) ili samo Obir, smjestio se zapadno od Bad Eisenkappele – Željezne Kapele iznad rijeke Drave i nudi jedan od najljepših panoramskih pogleda u grupi Karavanke. Prema jugu travnate padine Hochobira blago se spuštaju do šumskog predjela, prema sjeveroistoku strmo se ruše stjenovite kamene litice. Sjeverni masiv Obira granica je rijeka Drava. Najljepši pogled je sa zapadne strane, gdje Hochobir/ Ojstrc pokazuje svoje moćno stjenovito lice s mnogim hrptovina i gudurama. Sa istoka i zapada okružuju ga dva potoka koja teku u rijeku Dravu: Vellach/Bela na istoku i Freibach / Borovnica na zapadu. Na južnoj strani masiv Obira je vezan za ostatak Karavanki na Schaida / Sajda sedlo (1068 m). Od ovog sedla prema istoku teče potok Ebriachbach / Obirski potok. Masiv Obir pored najvišeg vrha sastoji se od još nekoliko vrhova, među kojima je i Kleinobir / Mali Obir s nadmorskom visinom 1948 m, Kuhberg / Kravji vrh, 2024 m, i još nekoliko manje izrazitih vrhova, kao što su: Multi-Spitz (1624 m) i Altberg (1552. m). Dolina ispod masiva Obir se zove Ebriach / Obirsko, gdje su se smjestila brojna slikovita naselja i visoke planinske farme smještene preko širokih travnatih padina.
Vrh Hochobir s platoa Kraguljše
Hochobir od sa sjeverne strane od Kleinobir / Mali Obir (1948 m) - (posuđena fotka kako bi se mogla napraviti usporedba različitih strana vrha. Dok je južna strana blaga i pitoma, sjeverna strana je strma, stjenovita, divlja i izgleda nepristupačna.
PRISTUP AUTOMOBILOM ( do doma Eisenkappler Hute u Austriji)
S autoceste iz pravca Ljubljana – Jesenice fokusirati se na ( vzhod) izlaz iz Kranja - dalje pratiti putokaz i cestu 210 do Zgornjeg Jezersko i istoimenog graničnog prijelaza (SLO- A). Od graničnog prijelaza nastaviti cestom 82 do Bad Eisenkappele – Željezne Kapele, gdje treba skrenuti lijevo i voziti u smjeru Zell Schaida – Šajde do Zimpasser Muhle - (Obir Pepi). Tu treba skrenuti desno i voziti u smjeru Eisenkappler Hute. Korištenje gornjeg dijela ceste plaća se. Strma, zavojita i uska cesta dovodi nas do Kurnikova sedla i rampe, gdje se naplaćuje cestarina u kovanicama ili kupnjom žetona (6 €). Preostaje još 8,7 km do velikog parkirališta u blizini Eisenkappler Hutte.Zgornje Jezersko - Eisenkappler Hutte 37 km. Hoteljerski fakultet Ika - Eisenkappler Hutte 199 km vrijeme vožnje 3,30 – 4 sata.
ISHODIŠTE POHODA (s karakterističnim putnim točkama)
Eisenkappler Hutte (1553 m), vrh Hochobir (2139 m). Povratak istim putom do doma Eisenkappler Hutte (1555 m). Vrijeme gpx traga. Visinska razlika pri usponu 634, pri silsku 578 m. Minimalna visina 1543 m, maksimalna 2144 m. Visina polazišta 1543. Visina odredišta 2137 . Prosječan nagim 22&.
Na vrh Hochobir može se doći sa svih strana iz više pravaca dobro označenim stazama. Najčešće korišten pristup vrhu je s južne strane od Eisenkappeler Hutte, dok ostali pristupi iz doline su dugi, ali tehnički ne zahtjevni - lagane šetnje - osim sjevernog vrlo zahtjevnog uspona.
Uspon na Hochobir/Ojstrc započinjemo od doma Eisenkappeler Hutte dobro označenom i markiranom stazom br. 623. Pored doma stoji smjerokaz koji usmjerava na stazu 623 na Hochobir (1 h i 30 min.) i na stazu 608 za Gallizien (3 h i 30 min.). Obje staze koriste isti put u dužini 700 m do raskrižja, gdje se razdvajaju. Iznad doma staza započinje blagim usponom, ulazi u visoku borovu šumu i vodi u smjeru sjevera. Na pojedinim mjestima na stazi su postavljeni informativni panoi, koje opisuju „Susret s prirodom“. Nakon 20 minuta laganog hoda dolazimo do prvog raskrižja gdje se putovi razdvajaju: desno vodi staza 608 i 619 za Gallizien, mi nastavljamo ravno prema našem zadanom cilju.
Na kraju parkinga stoji stup s natpisom „Wilkommen am Hochobir“
Prije nego što smo krenuli na uspon ispred doma napravili smo jednu zajedničku fotku.
Ispred doma Eisenkappeler Hutte – zajednička fotka
Na samom početku staze uz smjerokaz iznad doma
Informativni pano – DRVO KAO „SVJETIONIK“ (kandelaber). Oblik drva nam pripovijeda o žalosti događanja: strijela ga je udarila ili veće kamenje mu je porušilo vrh. Tako svaki postavljeni pano govori o prirodi i suživotu čovjeka s prirodom.
Prvo raskrižje putova: desno odvaja se staza 608 i 619 za Gallizien – Naturkundlicher Rundwanderweg, ravno za Hochobir
U nastavku staza izlazi iz visoke šume, te postupno ulazu u predjel obrastao klekovinom. Nakon 15 minuta hoda od križanja izlazimo na široki travnati plato Kraguljše (1828 m) i vidikovac - sav u rascvjetanom raznolikom planinskom cvijeću. Od tu nam se otvara prvi pogled na vrh Hochobir.
Na putu prema vrhu stoji malo zapušteno sklonište s klupama za odmor
Izlazak iz klekovine na plato Kragujjše
Plato Kraguljše (n/v 1828 m) sav u cvijeću, od kuda se prvi puta ukazao vrh Hochobir
Kraća stanka za odmor i uživanje u planinskom cvijeću i prelijepim panoramskim vidicima prema Sloveniji i Austriji
Nepregledna livada s cvijećem. U pozadini greben Karavanki
U nastavku, široki put nas dalje vodi slikovitim travnatim padinama, te nas uskoro dovodi do ostataka ruševne kuće – Reiner Schutzhaus na nadmorskoj visini 2042 m prvi izgrađen u Karavankama 1877. godine. Nakon kraćeg uspona dolazimo na sedlo zvano Kalte Quelle. Na tom sedlu spaja se put koji vodi od sedla Šajda / Zell – Schaida preko Kravljeg vrha. Od sedla staza kreće desno uz nešto oštriji uspon po vršnom grebenu sve do vrha Hochobir (2139 m).
Prema sjeveru lijepo se vidi greben Košute
Ostaci ruševne kuće – Reiner Schutzhaus na nadmorskoj visini 2042 m
Pogled unazad na stazu kojom smo prošli – u pozadini lanac Karavanki (Kočne, Grintovec, Skuta, Turska gora, Brana, Kamniško sedlo, Planjava i Ojstrica)
Dolazak na sedlo Kalte Quelle
Na sedlu Kalte Quelle – u pozadini lijepo se vidi rijeka Drava i Klagenfurt u daljini
Pogled unazad na stazu koja dolazi od sedla Šajda / Zell – Schaida preko Kravljeg vrha (2024 m). Tu se obje staze spajaju i dijele isti put do vrha. Od tu se lijepo vidi greben Košute dug desetak kilometara, na kome se ističe Lärchenturm / Cjajnik i Košutnikov turn.
Pogled na jezero Freibach Stausee / Borovniško jezero i rijeku Dravu
Dolazak na vrh Hochobir (2139 m)
Na vrhu se nalazi Meteorološka postaja i veliki metalni križ. Tu je kutija s upisnom knjigom, i žig.
Obir i njegov najviši vrh Hochobir je jedan od najljepših slikovitih planina Koruške sa fascinantnim pogledom na planinske vrhove, okolne doline, rijeke i jezera. Najzanimljiviji pogled je prema zapadu i lancu Karavanki. Isto tako, prekrasan je pogled na Kamniško Savinjske Alpe na njihovu sjevernu stranu. Podno vrha, nalazi se lijepi krajolik Kaernten s nekoliko jezera i rijekom Dravom.
Pored meteorološke postaje vrh je označen i velim metalnim križom
Zajednička fotografija na vrhu
Nakon duže pauze koja nam je poslužila za odmor i uživanje u prelijepim panoramskim vidicima, nastavljamo spust istim putom do doma Eisenkappeler Hutte, gdje ćemo napraviti još jednu pauzu za osvježenje i okrijepu i nakon toga krenuti dalje. Naš slijedeći cilj je nastaviti vožnju do Logarske doline, posjetiti vodopad Rinke i Orlovo Gnezdo, parkirati automobile ispred doma Planincev, te popeti se do doma na Klemenči jamo pod Ostricom. Nekoliko fotografija s tog puta:
Dolazak u Logarsku dolinu smještena u podnožju Kamniško-Savinjskih Alpa u popodnevnim satima
Slap Rinka visok 90 m
Orlovo Gnezdo
Pogled na Planjavu od Orlovog Gnezda
Nakon što smo obišli slap Rinka i Orlovo Gnezdo, nastavljamo vožnju do planinarskog doma smješten u gornjem dijelu Logarske doline zvano Kot. Dom je sagrađen 1890. godine kao prvi planinarski dom – današnjeg naziva „dom Planincev“ (n/v 837 m). Detaljnije o domu i njegovoj povijesti možete pogledati na linku: Dom planincev v Logarski dolini. Ispred doma nalazi se spomenik podignut dvojici velikana - zaljubljenicima u planine, posebice u Kamniško – Savinjske Alpe: Johannesu Frischaufu austrijskom alpinisti i matematičaru (1837. – 1924.), te Franu Kocbeku (1863. – 1930.), slovenskom učitelju, piscu i organizatoru planinarstva. Ova dvojica velikana zaslužna su za razvoj planinarstva i alpinizma u Sloveniji, posebice u Kamniško-Savinjskim Alpama. U njihovu čast nazvani su i domovi na Okrešlju i Korošici.
Planinarski velikani: Johannes Frischauf i Fran Kocbek
Od parkinga ispred doma Planincev krenuli smo u 17 h i 30 minuta širokim markiranim šumskim putom prema sjeveroistoku. Nakon nekoliko minuta hoda dolazimo do kraja šumske ceste i većeg proširenja, gdje se mogu parkirati automobili. U nastavku staza nas vodu kroz šumu s mnogobrojnim serpentinama koje ublažava strmi uspon. Da bi došli do doma na Klemenči jami potrebno je savladati visinsku razliku od 350 m. za što je potrebno 1 h hoda.
Dolazak na koču Klemenči jami pod Ojstricom (n/v 1282 m) – u pozadini Krofička
Planinarski dom je izgrađen na Klemenškovoj planini, od kuda se pruža prekrasan pogled na vrhove koji se izdižu iznad Logarske doline. Najljepši pogled prostire se prema jugu na moćnu Ojstricu i Krofičku. Nakon dolaska na koču uslijedio je smještaj, večera i odlazak na počinak. Sutra nas ček Krofička i Strelovec.
Pogled na Ostricu
U nastavku slijedi: gpx tragovi na Google Earthu, na topo karti, vertikalni profil staze, te link na album fotografija koje nisu obuhvaćene ovim blogom.
Gpx tragovi na Google Earthu uspona na Hochobir
Gpx tragovi na topo karti uspona na Hochobir
Vertikalni profil staze uspona na Hochobir
3D -profil staze