Petak, 02. rujna 2016.
Cjajnik (Lärchenturm) s nadmorskom visinom 1965 m nalazi se na grebenu Košute s austrijske strane. Naime, planinski lanac Karavanke proteže se u dužini 120 km u smjeru zapad – istok, a u sklopu njega nalazi se „greben Košute“ u dužini 10 km, u nizu nekoliko značajnih vrhova: proteže se od Velikog vrha, preko Malog i Velikog Kladiva, Tegoške gore, Užnika, Košutnikova turna, na Tolstu Košutu, i dalje prema nižim vrhovima do planšarije Kofce. To je ujedno i granica između Slovenije i Austrije. Karakteristično je za ovaj greben da se južna travnata strana strmo i terasasto spušta do brojnih gorskih pašnjaka na visini i iznad 1500 m.
Cjajnik je kameni toranj – piramidalnog oblika s glatkim stijenama na kojem je napravljena zahtjevna ferrata sa sjeverne i južne strane, različitih težina. Ova ferrata ocjenjena je težinom (A, B, C i D). Naime, težina ferrate mjeri se velikim slovima od A do F., s tim, da je A najlakša ferrata dok je ona pod slovom F super teška tj. ekstremna, koja se ne može savladati gojzericama radi trenja, već pomoću penjačica (pedula). Na Cjajnik uobičajeno usponi se izvode sa sjeverne, a spust s južne strane.
Uspon na Cjajnik je iznimno zahtjevan i primjeren je samo za iskusne i fizički spremne planinare s dovoljno snage u rukama. Ferrata je najteža na cijelom grebenu Karavanki i teža je od većine talijanskih iznimno zahtjevnih ferrata u Julijskim Alpama. Na području Slovenije tako zahtjevne ferrate nema, koji bi se mogao mjeriti s ovim putom na Cjajnik.
Pogled na dom pod Košutom i vrh Cjajnik
PRISTUP AUTOMOBILOM ( do s Koschutahaus u Austriji)
Iz Ike krećemo osobnim automobilom u 5 h. Vožnju nastavljamo preko graničnog prijelaza Rupa – Ilirske Bistrice do Postojne, od kuda nastavljamo autocestom prema Ljubljani i dalje u pravcu Kranja i Jesenica do izlaza s autoceste na čvoru za Tržič i dalje lokalnom cestom do graničnog prijelaza Ljubelj. Dalje nastavljamo kroz Austriju prema Ferlachu. U Ferlachu skrećemo desno prateći putokaz za Zell-Pharre. Na ulazu u naselje Zell Phare postavljena je tabla s dvojezičnim nazivom na kojoj je vidljiv putokaz koji usmjerava desno za Koschutahaus, odnosno dom pod Košutom. Uska asfaltna cesta vodi kroz manje naselje, izlaskom iz njega nastavljamo nekoliko km dobrom makadamskom cestom do parkinga iznad Koschutahaus. Dužina puta 198 km. Vrijeme vožnje 3 h.
ISHODIŠTE POHODA (s karakterističnim putnim točkama)
Ishodišna točka pohoda je dom pod Košutom – Koschutahaus (1280 m), ulazak u stijenu na ferratu (1660 m), vrh Cjajnik – Lärchenturm (1965 m), Užnik - Lärchenberg (2080 m), Breitwand (2130 m). Spust po ferrati preko visećeg mosta do doma pod Košutom (1280 m). Dužina staze 8,6 km. Aktivno vrijeme hoda 3 h i 12 minuta. Vrijeme stajanja 2 h i 42 minuta. Ukupno provedeno vrijeme 5 h i 58 minuta. Savladana je ukupna visinska razlika pri usponu 1034 m, pri spustu 1044 m. Minimalna visina 1280 m. Maksimalna visina 2130 m.
Puni znatiželje i očekivanja, prvenstveno zbog više pročitanih opisa i superlativa, kao što su: ekstremno, adrenalinski uspon, najteže poteškoće stupnja „D“, izuzetno zahtjevno, osiguran penjački put, vrlo prozračan, potrebna snaga u rukama i……
Našem pohodu pridružio se planinar iz Slovenije gosp. Stanislav Pirc iz Kamnika. Pohod smo započeli u 8 h i 30 minuta. Na kraju parkinga iznad doma pod Košutom stoji informativna tabla vezana za uspon na Cjajnik i greben Košute. Na tabli su prikazane sve staze, a posebno je prikazan uspon na Cjajnik o pojedinim dijelovima staze s težinom uspona označene velikim slovima od A do D.
Desetak metara od parkinga postavljeno je raskrižje putova: desno vodi staza za Ljubelj – Loiblpass (6 h), Malealm (1 h i 30 min.), i Hanjževo sedlo (5 h), lijevo nastavlja staza za Cjajnik (3 h) i Košutnikov turn ( 2 h i 30 min.). Dobro markirana i ugažena staza vodi kroz šumu u smjeru istoka, i nakon 5 minuta umjerenog hoda dolazimo do slijedećeg križanja: lijevo odvaja se staza za Košutnikov turn, mi nastavljamo desno za Cjajnik. Nakratko, staza vodi kroz nisko raslinje, potom izlazi na sipar (melišče) i dalje nastavlja usponom u smjeru zapada prečeći sipar sve do ulaska na ferratu (1660 m).
Detaljan prikaz težine uspona na Cjajnik označen slovima od A do D
Od parkinga – ulazak na stazu
Na stazi kroz šumu
Raskrižje putova
Prečenje sipara do ulaska na ferratu
Pogled unazad
Dolaskom pod stijenu (na kraju sipara) gdje započinje uspon po ferrati. Za taj dio puta napravljena je 380 m visinska razlika i vrijeme potrebno 50 minuta. Na ulazu u ferratu opremili smo se kacigom, rukavicama i pojasom za osiguranje. Na samom početku put se strmo uspinje, na mjestima s oznakom težine „D“, zatim nastavlja udesno i preči strmu stijenu prema zapadu. Nakon toga, nakratko, nastavlja lakšim usponom, te ponovo nastavlja zahtjevnijim dijelom staze. Put je dobro osiguran sa sajlama i pokojom klanfom.
U najvećem dijelu staze potrebno je izvlačiti se rukama, za što je potrebno imati dosta snage. Neprekidno se izmjenjuju teže i lakše dionice uspona. Nakon nekog vremena pred nama se ukazao vrh Cjajnika. Od tu se nastavlja vrlo strmi i ispostavljeni grebenski uspon, koji ne popušta, nakon toga skreće desno i dovodi nas do raskrižja putova podno okomitog vršnog tornja Cjajnika. Tu nam se pružaju dvije mogućnosti puta (teži i lakši) koje vode na vrh. Lijevo je teža varijanta označena težinom „D“, a desno lakša varijanta označena težinom „C“, koja obilazi vrh s desne i nastavlja uspon sa zapadne strane. Naravno, bez razmišljanja, mi smo se odlučili za lijevu - težu varijantu. Kako sam napomenuo na početku teksta Austrijanci ocjenjuju težinu penjanja ferratom s ocjenom od A do F, pri čemu je A najlakši, a F najzahtjevniji uspon.
Ovaj dio penjanja je najzahtjevniji, obzirom da na ovom tornju nema dovoljno uporišta za noge, u pomoć dobro dođu rijetko postavljene klanfe s velikim rasponima ( za one s nižim rastom postaje još teže). Za taj uspon treba imati dovoljno snage u rukama. Od doma pod Košutom do vrha Cjajnika savladana je visinska razlika 685 m, za što nam je trebalo 2 h i 20 minuta.
U podnožju ferrate – spremni za uspon
Na samom početku uspona, ferrata pokazuje svoju zube
Horizontalno prečenje po uskim policama
Nakon horizontalnog prečenja, dolazimo do izloženog dijela staze, gdje se nastavlja penjanje po okomitim i glatkim stijenama
Izlazak iz okomitih stijena na manje zahtjevan put
Konačno, pred nama ukazao se vrh Cjajnik
Težina uspona ne popušta
Pogled unazad na uspona uz prečenje glatkih stijena
Nakratko, horizontalno prečenje, a potom oštar uspon
Zahtjevniji dio staze
U blizini tornja po kojem se treba popeti na vrh Cjajnik
Raskrižje putova: desno lakši put do vrha označen sa „C“, lijevo teži put označen s „D“
Silvano na tornju prema vrhu, ja u sredini, a Stanislav iza mene
Pogled unazad na Stanislava
Silvano na Vrhu Cjajnika (1965 m)
Na vrhu Cjajnik (Lärchenturm) pauzu od 20 minuta iskoristili smo za odmor i marendu, te uživanje u prekasnom vidikovcima na okolne vrhove, a posebno se lijepo vidi greben Košute. Vrh je označen velikim klinom s karabinjerom. Tu je limena kutija s upisnom knjigom.
Veliki klin s karabinjerom
Na vrhu Cjajnika – Silvano sa Stanislavom. U pozadini greben Košute
I moja malenkost na vrhu Cjajnika
Dobro odmoreni, silazak nastavljamo po glatkim i okomitim stijenama s južne strane. Silazak je jednako zahtjevan kao i uspon s elementima težine „D“. Nekoliko metara ispod vrha dolazimo do račvanja putova. Prema sjeveru nastavlja ferrata do podnožje tornja (lakša varijanta), mi nastavljamo spust južnom stranom do Cjajnikove škrbine, od kuda staza nastavlja normalnim putom prema grebenu Košute. Staza se strmo uspinje po travnatoj bočnoj strani grebena Košute, te nas ubrzo dovodi do krušljivog usjeka (kamina) po kojem izlazimo na glavni greben Košute stotinjak metara niže u od vrha Larchenberg – Užnik 2080 m.
Pogled na drugi manji vrh od kuda započinje spust južnom stranom
Početak spusta započinje, prelazimo s glavnog vrha na manji vrh s južne strane
Na prijelazu s jednog na drugi vrh
Raskrižje putova, na kojem mi nastavljamo južnom stranom
Na okomitoj glatkoj stijeni pri spustu
Strmi spust i dalje se nastavlja, nema opuštanja sve do izlaska iz stijena na škrbinu
Na stazi prema grebenu Košute
Još jedan pogled na Cjajnik s južne strane
Izlazak na greben kroz krušljivi kamin
Izlaskom na glavni greben Košute stotinjak metara niže od vrha Užnik (2080 m) slijedimo dalje put po Slovenskoj strani. Dužina ove grebenske staze iznosi 1,8 km (od mjesta izlaska do mjesta silaska), gdje započinjemo spust ferratom prema visećem mostu. Za prelazak tog dijela puta trebalo nam je 55 minuta. Prvi dio staze vodi sa Slovenske strane po ugodnom travnatom grebenu, dok druga polovica neprekidno se spušta i diže po krušljivom terenu na mjestima osigurana sajlama.
Na grebenskoj stazi Košute
Pogled unazad prema zapadu na greben Karavanki
Na krušljivoj grebenskoj stazi, na mjestima osiguranom sajlama
Pogled na most s grebena prije ulaska na ferratu
Početak spusta po ferrati prema visećem mostu.
Ovaj dio staze po ferrati spušta se po krušljivoj strani sjeverne padine. Staza je dobro osigurana klinovima i sajlama. Ubrzo smo došli do ulaza na viseći most ispod kojeg je stotinjak metara bezdan (provalija). Ispred nas je dvoje talijanskih planinara koji upravo prolaze viseći most.
Kada se dođe do ulaza na most, tu se pružaju dvije varijante: prva varijanta prelazak preko visećeg mosta, druga obilazak mosta i spust normalnom stazom do sipara.
Prilikom prelaska most se prilično trese i ljulja, potrebno je sačekati dok se umiri i nastaviti dalje. Razmaci među drvenim letvama su prilično udaljeni, stoga, pri prelasku treba biti oprezan. Odmah iza mosta nastavlja se ferrata koja preči ispostavljenu krušljivu južnu stijenu, nakon toga nastavlja strmi spust, ne toliko zahtjevan, sve do izlaska na sipar.
Po ferrati prema visećem mostu
Silvano – prelazak visećeg mosta
Detaljniji pogled na dužinu mosta
Prečenje krušljive stijene
Pogled unazad dok Stanislav prelazi most
Pogled još jednom na viseći most
Izlaskom iz ferrate nastavljamo spust prečenjem sipara, nakon kojeg staza ulazi u visoku šumu, potom kroz nisko raslinje, te nas nakon 45 minuta hoda dovodi do doma pod Košutom. Tu i završava naša današnja avantura planinarenja.
U nastavku slijedi: gpx tragovi na Google Earthu, na topo karti, te vertikalni profil staze.
Gpx tragovi na Google Earthu
Gpx tragovi na topo karti
Vertikalni profil staze
3D - profil staze