Četvrtak, 14. lipnja 2012.
Već duže vrijeme Sandro je doplovio doma u Iku. Voli prirodu i planinarenje i jedva čeka da krene u planine. U potrazi za atraktivnim usponom odabrali smo područje tvz. Grobničke Alpe, a u njima najatraktivniju i najtežu rutu Podkilavac_ Mudna dol_dom Hahlić, te povratak preko Kolci. Ekipa u sastavu Zoran Šarin, Sandro Miljević, Fedor Nalis i ja, Mirko Bjelan. Okupljanje i prvo ispijanje kave u Iki 8 h. Do polazne točke u Podkilavcu dolazimo u 9 h i 22 minute.
Podkilavac je mjesto u zaleđu Rijeka udaljeno 20 km. Na kraj sela parkiramo auto pored mosta i suhog korita potoka. Tu je i raskrižje putova: Lijevo za Hahlić_Čeka 2 h, Hahlić-Kolci 2,15 min, Hahlić-pod planinu 2 h i 30 min, zatim Obruč i Fratar. Desno: Mudnu dol, Platak, Crni vrh i Klek.
Mudna dol je poseban, veličanstven kanjon duboko usječen u planinu potoka Sušice. Kroz njega se može proći isključivo za sušnog razdoblja. Za vrijeme kišnih razdoblja kanjon je opasan zbog bujica vode i skliskog kamenja. Uspon do doma Hahlić preko Mudne dole je zahtjevan i traži dosta planinarskog iskustva i spretnosti. Tko želi istinsku divljinu i ne boji se visine treba svakako posjetiti ovaj kanjon. Put kroz klanac je naporan, mjestimično i jako uzak, a ima više mjesta gdje se treba pomagati rukama i biti poprilično spretan. Na tim mjestima osiguran je sajlama, klinovima i klanfama. Na dužin od 2 km treba savladati visinsku razliku od 500 m. Čitav put od Podkilavca do doma Hahlića traje oko 4 h, ovisno o dobi starosti i o fizičkoj kondiciji.
Zanimljivo je da Grobničke Alpe imaju svoju obilaznicu: Planinarski putevi Hahlića kroz Pakleno do Nebesa. To je mreža planinarskih putova oznake H, koja obuhvaća 18 kontrolnih točaka.
Grobničke Alpe i Mudna dol opisani su na mnogo web stranica i blogova, stoga, nije potrebno o tome više pisati.
Kanjon Mudne doli
KOLNI AUTOMOBILOM (do parkirališta iznad Podkilavaca)
Osobnim automobilom na autocestu Rijeka-Zagreb ulazimo na čvoru u Matuljima, a izlazimo na čvoru Čavle na staru cestu Rijeka – Zagreb, na semaforu skrećemo desno. Cesta za Zagreb vodi kroz centar Čavli i na prvom raskrižju sa lijeve strane treba skrenuti lijevo u pravcu Donje Jelenje. Nastaviti do Dražica i u samom centru na kružnom toku skrećemo na drugom izlazu desno. Nastavljamo vožnju dalje preko Podkilavca do mostića na Rastočinama od kuda najčešće započinju usponi prema domu Hahlić – naša ishodišna toka uspona.
ISHODIŠTE POHODA (s karakterističnim putnim točkama)
Potkilavac (350 m), dom Hahlić (1097 m), Ćunina glava (1158 m). Silazak preko Kolci na Potkilavac (350 m). Dužina puta 15,7 km. Visinska razlika pri usponu 830 m, pri silasku 842 m. Dužina kružne ture 15,7 km.
Pripreme za pohod
Na samom početku staze
U 9 h i 25 minuta krenuli smo šumskim putem koji vodi blago uzbrdo. Nailazimo na nekoliko raskrižja putova koja su dobro označena. Tako, približno hodamo 1 sat i dolazimo do smjerokaza: desno za Platak i Snježnik, Klek i Crni vrh a lijevo za kanjon Mudnu dol i Istočni greben.
Raskrižje putova
Od ovog raskrižja ulazimo u bukovu šumu, izlazimo iz nje i dolazimo do suhog korita Mudne doli, te nastavljamo put prema velikom kanjonu.
Suho korito potoka Sušice
Desetak minuta hoda dalje nailazimo na zanimljiv detalj. Crni ženski grudnjak na sredini korita visi na grani. Ne znam čiji je to trofej, ali zaslužuje stisak ruke i čestitke - (tipična muška razmišljanja).
Ostavljeni ženski grudnjak
Dolazimo do još jednog raskrižja putova: Desno do Hahlića preko Istočnog grebena, a ravno kroz Mudnu dol. Bez obzira što ne hodamo četveronoške, opreza nikad dosta, kamenje je sklisko i nestabilno na mjestima i vlažno.
Sve što idemo dalje kanjon se sužava, a okomite stijene sve veće i bliže jedna drugoj. Klanac postaje sve zanimljiviji, a osjećaj divljine se pojačava. Tako, najedanput se nađemo pred okomitim stijenama, kao da dalje puta nema. Pred nama se nalazi prva prepreka. Okomita stijena 10_tak metara visoka, na kojoj je postavljena sajla i klinovi za lakši uspon, ima desetak željeznih klanfi, a neke klanfe su savijene i ne pružaju siguran oslonac za planinare s većom težinom. Sajla je obučena plastičnim crijevom i mokra je pa ruke klize, stoga, brišemo sajlu i uspješno savladavamo prvu prepreku.
Prvi uspon pomoću sajle, klanfi i klinova
Pri samom vrhu, gdje sajla prestaje a klinovi se nastavljaju
Uspona uz pomoć sajle
Što se više uspinjemo stijene kanjona su mokre i skliske, mora se oprezno hodati i paziti na svaki korak, tako dolazimo do slijedeće prepreke koju treba savladati.
Uspon kroz izdubljene „kotlove“ remek djelo prirode. Sandro uspješno savladava sve prepreke koje se nižu pred njim
Ulazimo u dio kanjona gdje su njegove stijene vrlo visoke i uski prolazi, razmak među stijenama jedva 1 – 2 širine. U ovom dijelu klanca sunce rijetko dopire. Nekoliko fotki iz kanjona:
Kanjon se sve više sužava
Prolazimo kroz najuži dio kanjona
Iz divljine kanjona izlazimo okvirno oko 12 h i 10 minuta na suncem okupane zelene travnate padine kojima se lagano uspinjemo. Pravimo kratku pauzu kako bi se osvježili i prokomentirali prolaz kroz kanjon.
Izlazak iz Kanjona Mudne doli
Pogled unatrag prema moru
Pogled unazagd prema Kvarnerskom zaljevu
Kratka stanka radi osvježenja, mjesto stvoreno za odmor promatranje i uživanje u ljepoti prirode. Lijepi sunčan dan, rascvalo cvijeće, prekrasan pogled na okolne vrhove , na more, dodatno uljepšava naš dan. Tako, laganim hodom dolazimo do doma Hahlić u 14 h i 20 minuta.
Dom Hahlić, (1097 m)
Planinarski dom Hahlić nedavno je renoviran i prekrasno izgleda. Meni je ovo prvi posjet ovom domu i ugodno sam iznenađen samim izgledom i uređenjem kako samog objekta, tako isto i okoliša. Ovdje smo odlučili ostati nešto duže osvježiti se i napuniti svoje tobolčiće.
Zajednička fotografija ispred doma Hahlić
Raskrižje putova
Za povratak odabiremo put Ćunina glava preko Kolci do Podkilavca. Uspinjemo se na Ćunina Glavu (1160 m). Sa ove pozicije pogled je prekrasan na sve strane svijeta. Evo nekoliko fotografija.
Na vrhu Ćunine glave od kuda se lijep vidik pruža na Grobničko polje, Kvarnerski zaljev, otoke i Učku. Iza nas vidi se hrpt po kojem ćemo se spuštati do Sedla, pa dalje do odredišta Podkilavac.
Suhi vrh i Fratar
Sa ove pozicije vidi se i sjeverni Velebit
Spuštamo se po hrptu Čunine glave
Na polovici hrpta otvara se vidik prema Gorskom Kotaru od kuda se vidi Snježnik i Risnjak.
U daljini vidi se Snježnik i Risnjak
Spuštamo se dosta strmo po travnatoj stazi od kolca do kolca, stoga, ovaj spust ili uspon je dobio ime „Kolci“. Iznad samog Sedla vidi se krdo konja, dolazimo do njih i fotografiramo.
Spust niz Klce
Krdo konja neometano pasu i ne boje se
Napuštamo Sedlo i travnatu stazu, ulazimo u šumicu i pomoću sajli spuštamo se dalje ka cilju.
Izlazak iz šume
Prekrasan usamljeni cvijet
U 16 h i 20 minuta izlazimo na šumsku cestu, koju povremeno kratimo prečacima, te dolazimo do stanova grobničkih ovčara. U nastavku puta pred sami kraj dolazimo do pojilišta za blago.
Pojilište za blago
Od pojilišta put vodi kroz šumu. Veselimo se kraju puta, ostalo nam je još 15 minuta do auta.
Pred sam kraj puta
I konačno da auta dolazimo u 17 h i 24 minuta
Po starom običaju, tradicija se ne smije zapostaviti, nagrada za uspješno obavljen pohod slijedi dobra klopa i piće. Za početak zaustavljamo se u prvoj birtiji u Jelenju i osvježavamo se pivom. Odmah, zatim, pravac preko Čavli na autoput do naplatnih kućica i dalje, a gdje drugdje nego „Putniku“.
Gostiona Putniku - sa ovog mjesta vide se lijepo Grobničke Alpe
Pogled na Grobničke Alpe
Dolazimo a parkinga, automobila i kamiona prepuno opet neće biti slobodnog stola za jesti, a mi gladni i žedni. No, ovog puta imali smo sreću, zahvaljujući nogometnoj utakmici Hrvatska - Italija, koja se upravo odigrava. Našlo se nekoliko slobodnih stolova.
Tradicionalno, u ovom restoranu se dobro jede, stoga je uvijek pun. Tek što smo sjeli, Nives naša ljubazna konobarica već je pored stola. Želi nam dobrodošlicu i nudi nam široki asortiman jela, a mi ne slušamo što govori, već gledamo natpis istaknut na čvrstom uzdignutom poprsju njene majice „gdo bo prvi“.Ispričavamo se Nives, ali nismo mogli okrenuti glavi i ne pročitati natpis. Od ponuđenih menija odlučujemo se za miješano meso, za pijaču odabiremo vino, a desert kremšnite.
Vrije večere
Ovaj blog je „moj planinarski dnevnik“ i nije mjesto za reklamiranje, niti je vodič kroz restorane, ali ne mogu odoljeti a da ne pohvalim :
RESTORAN „PUTNIKU“ ČAVLE
Adresa: Soboli 52, Čavle. Tel: 051/259-524.
Do restorana se može doći po staroj cesti Rijeka Zagreb i sa autoputa od naplatnih kućica. U okviru restorana je veliki parking predviđen i za velike kamione i šlepere. Svim putnicima namjernicima koji dolaze u Rijeku i onima koji odlaze, kao i svim Riječanima i cijeloj grobinštini, savjetujem, da posjete ovaj restoran PUTNIKU, neće biti razočarani. Bit će ugodno iznenađeni, jer odnos cijene, količine i kvalitete je izbalansiran i povoljan.
Ako k tome dodamo uslužnost, brzinu, kvalitetno i ljubazno osoblje, onda to ovaj restoran čini kompletnim i poželjnim da se posjeti. Druga smjena i popodnevna ekipa:
Marina i Nives
Marina, Jura i Nives - Kompletna večernja ekipa iz šanka
Restoran PUTNIKU napuštamo u 20 h po završetku utakmice i pravac doma do Ike. Prije rastanka odlazimo na još jednu putnu u staru oštariju, sada kafe bar Marija. Kad tamo pravo navijačko ludilo. Nekoliko fotografija poznatih lica.
Na kraju za rastanak još jedna zajednička fotografija. Naša planinarska avantura završava u kafe bar Marija – Ika u 21 h.
U nastavku slijedi: gpx tragovi na Google Earthu, na topo karti, vertikalni profil staze, te album fotografija koje nisu obuhvaćene ovuim putopisom.
Gpx tragovi na Google Earthu
Gpx tragovi na topo karti
Vertikalni profil staze