Panoramski put i vrhovi (Trebestin – Matusajna – Veliko Lukovište), Veliko Lukovište

Srijeda, 25. studeni 2015.

Panoramski put
U širem zaleđu Bakarskog zaljeva, neposredno iznad Krasice i Meje nalazi se prelijepi „Panoramski put“ s kojim se obilazi nekoliko vrhova, a koji sa svojim položajem i prelijepim vidikovcima nadmašuju mnoge poznatije vrhove to su: Trebestin (541 m), Matusajna (610 m) i Veliko Lukovište (656 m). Naime, radi se o kružnoj turi – kombinaciji Panoramskog puta i manjim dijelom Hermanovog puta u dužini 8,2 km. Panoramski put započinje 200 m prije Sokolićeva dvora s Hermanovog puta, koji vodi od Krasice do Škrebutnjaka.

Veliko Lukovište od Sokolićeva dvora

PRISTUP AUTOMOBILOM (do Meje)
Iz Ike osobnim automobilom krenuli smo u 7 h i 45 minuta. U Matuljima ulazimo na autocestu i vozimo se do čvora Hreljin – Meja. Na ovom čvoru silazimo s autoceste i nastavljamo starom cestom 501 do Meje. Dalje nastavljamo starom cestom za Zagreb 3,8 km do mjesta gdje trasa plinovoda presijeca asfaltnu cestu. Tu je jedno manje proširenje, gdje se može parkirati automobil. Isto tako, od tu započinje i jedan od uspona za Svib. Dužina kolnog puta 38,2 km. Vrijeme vožnje 40 minuta.

ISHODIŠTEPOHODA ( s karakterističnim putnim točkama)
Nna staroj cesti Crikvenica – Zagreb, na mjestu gdje trasa plinovoda presijeca cestu ( 522 m), vrh Trebestin (541 m), vrha Matusajna (610 m), Veliko lukovište (656 m), te povratak do ishodišta pohoda (522m). Dužina kružne ture 8,2 km. Vrijeme gpx traga 4 h i 03 minute. Visinska razlika pri usponu 714 m, pri spustu 720 m. Minimalna visina 464m, maksimalna 662 m. Visina polazišta 522 m. Visina odredišta 656 m. Prosječan nagib 19%.

Izvod iz analize gpx traga

Naš današnji cilj je napraviti kružnu turu koja vodi Panoramskim putom na vrh Trebestin, vrh Matusajnu, Veliko Lukovište. Nakon spusta s V. Lukovišta povratak Hermanovim putom prema Krasici, stotinjak metara niže od Sokolića dvora te, dalje do ishodišta pohoda, odnosno parkinga.

Pohod započinjemo u 9:00 h s parkinga na staroj cesti Crikvenica - Zagreb, širokim kolnim putom tik uz asfaltnu cestu prema Sokolić dvoru. Na samom početku puta prolazimo pored vikendice (barake u obliku kontejnera - ofarbanog zelenom bojom). Nakon prijeđenih 200 m dolazimo do Sokolića dvora, nastavljamo dalje još 200 m u smjeru Krasice do križanja putova, gdje započinje Panoramski put, označen natpisom i smjerom na metalnoj tabli pričvršćenoj na stablo.

Raskrižje putova i smjerokaz od kuda započinje Panoramski put

Panoramski put nije dobio to ime bez razloga. S njega i vrhova između kojih prolazi, pružaju se prekrasni vidici na more, otoke, Učku, na vrhove u zaleđu Rijeke, Grobničke Alpe i dalje prema GorskoM Kotaru. Panoramski put započinje 200 m prije Sokolića dvora s Hermanovog puta, koji vodi od Krasice do Škrebutnjaka, a završava u Škrljevu. To je jedna od najljepših mulatijera u Bakarskom zaleđu. Staza vodi iznad željezničke pruge Meja - Škrljevo, a po izohipisi grebena Matusajne po lijepo uređenom i građenom putu, na mjestima obraslom u travu „mulatijerom“ izgrađenoj između 2. Svjetska rata. Na stazi se nalaze 4 bunkera, neki od njih su vrlo dobro sačuvani. Postoji ideja, da se od jednog dobro očuvanog bunkera napravi planinarsko sklonište. Naime, u širem Bakarskom zaleđu locirano je za sada 34 bunkera i sličnih vojnih utvrda (rovova) izgrađenih 30-tih godina prošlog stoljeća ( Rupnikova linija obrane).

Na ovom dijelu mulatijera, od njene početne točke do prijevoja između vrha Trebestin i Matusajne, staza je blago polegnuta, diže se svega 15 m na dužini od 1,3 km. Nakon 30 minutA laganog hoda stižemo do prijevoja na kome je postavljeno i raskrižje putova: lijevo odvaja se put za vrh Trebestin (n/v 541 m), desno za greben i vrh Matusajne (n/v 610 m), a ravno nastavlja za Lukovište.

Jedan od 4 bunkera na Panoramskom putu

Panoramski put – pogled na Učku

Na stazi po mulatijeri

Na prijevoju iznad kojeg je malo dalje i raskrižje putova

Od raskrižja u smjeru zapada nastavljamo stazom po oštrom kamenjaru, koja nas nakon desetak minuta dovodi do vrha Trebestin (n/v 541 m). S ovog vrha pruža se prekrasan vidik na obližnja naselja, Učku i Ćićariju, na Grobničke Alpe i Velu Pliš.

Na stazi prema vrhu Trebestin

Po kamenjaru prema vrhu Trebestin

Zajednička fotka na vrhu – U pozadini prema sjeveru vidi se greben Kamenjaka, Vela Pliš i Grobničke Alpe

Na vrhu se malo zadržavamo. Iako je lijep i sunčan dan, hladno je, zbog jake bure. Silazimo istom stazom do raskrižja, dalje nastavljamo prema istoku na greben Matusajne. Početak uspona na Matusajnu započinje od prijevoja i smjerokaza s natpisom vrha na ovećoj stijeni. Prvim, kraćim dijelom staza vodi kroz šumu i kamenjar, kasnije prelazi preko dva manja kamena platoa. Nakon prijeđenih 200 m od raskrižja, markacija skreće lijevo i vodi ispod grebena sa sjeverne strane do vrha. Mi smo se odlučili penjati nemarkiranim putom po grebenu do vrha Matusajne. Ovaj grebenski put nije preporučljiv za neiskusne planinare.

Nakon 350 m prijeđenog puta po grebenu dolazimo na široku kamenitu mulatijeru, ispod koje se nalazi jedan veliki duboki bunar (ili je nešto drugo, što je nekada nečemu služilo). Preostalo nam je još 150 m skakutanja s kamena na kamen do vrha Matusajne.

Od ove stijene s natpisom vrha započinje uspon na vrh Matusajne

Na početku staze kroz kamenjar i šumu

Na jednom manjem kamenitom platou

Bunker na grebenu Matusajne do kojeg dolazi vojna mulatijera

Mulatijera na grebenu Matusajne – pogled prema Grobničkim Alpama

Pogled na Velu Pliš obučenu u snježni pokrivač

Pogled prema sjeverozapadu na greben Matusajne

Vrh Matusajne (n/v 610 m)

S ovog vrha, kao i sa cijelog grebena pružaju se široki vidici na sve strane. Lijepo se vidi Kvarnerski zaljev s otocima, Učka i Ćićarija, Grobničke Alpe, Kamenjak, Tuhobić i dalje prema vrhovima Gorskog Kotara.

Pogled prema Kamenjaku i Grobničkim Alpama

Prekrasan pogled na Učku

Tu na vrhu puše jaka bura, hladno je, iz tog razloga ne zadržavamo se mnogo. Vraćamo se nemarkiranim putom ispod grebena s južne strane kako bi se zaštitili od hladne bure, sve do prijevoja i raskrižja putova. Dalje staza po mulatijeri nastavlja kroz šumu i nakon nekoliko minuta izlazi na makadamski put i raskrižje putova. Gledano iz pravca dolaska: lijevo odvaja se mulatijera za Škrljevo, gdje i završava, desno za Lukovište i za Matusajnu (prilaz sa sjeverne strane). Slijedimo markacije po makadamskoj cesti, koja nas uskoro dovodi do trase plinovoda. Nakon prijeđenih stotinjak metara po trasi plinovoda, nastavljamo lijevo u pravcu Malog i Velikog Lukovišta.

Obilazimo Malo Lukovište, nedugo zatim stižemo u podnožje Velikog Lukovišta, od kuda započinje strmiji uspon po dobro uređenom i markiranom putu, koji nas ubrzo dovodi do raskrižja putova: lijevo prema istoku, odvaja se staza za Škrljevo, mi krećemo desno strmim usponom sa sjeverne strane kroz šumu do samog vršnog grebana. U nastavku staza prolazi zanimljivim velikim kamenim blokovima različitih oblika do samog vrha.

Raskrižje putova – iz pravca dolaska: lijevo odvaja se mulatijera do Škrljeva, desno uspon na Matusajnu sa sjeverne strane i za Lukovište

Na makadamskom putu prema Lukovištu

Prelazak preko trase plinovoda

Žute plastične trake – ( na kraćoj dionici puta) zamjena za markacije. U nastavku staza je svježe markirana

Raskrižje putova: lijevo odvaja se staza za Škrljevo i na Panoramski put, ravno ili polu desno za vrh Veliko Lukovište

Do vrha po ovom kamenitom grebenu

Kroz kamenjar

Penjanje po grotama

Konačno vrh – Veliko Lukovište (656 m)

Jedna zanimljiva činjenica – vrh je obilježen natpisom imena i visinom s dva različita naziva vrha. Na limenoj tabli pričvršćena na stablu stoji natpis vrha „Veliko Lukovišće 656 m“. Na kamenoj stijeni ispisan je naziv „Veliko Lukovište 656 m“. Naime, o čemu se radi – Lukovišće je lokalni naziv, dok je Lukovište službeni naziv na topografskoj karti Državne geodetske uprave (TK-25, DGU – RH). Pri pisanju blogova, ja, redovito koristim službene nazive Državne geodetske uprave. Ovaj vrh nije razgledan , kao vrhovi Trebestin i Matusajne. Sa njega se pružaju lijepi vidici prema sjeveru. Uz to vrh je i šumovit.

Na ovom vrhu zaklonjeni od bure napravili smo dužu pauzu, odmorili se i marendali. Nakon toga uslijedio je povratak istim putom do raskrižja na kojem krećemo desno i nastavljamo umjerenim spustom do podnožja, gdje staza izlazi na kolni put i raskrižje putova: desno kolni put nastavlja za Škrljevo, lijevo odvaja se staza (nema natpisa) na Hermanov put koji vodi preko Sokolića dvora do Krasice. U prvom dijelu staza vodi kraćim kolnim putom i spaja se sa Hermanovim putom, po njemu još nekih stotinjak metara polukružno staza nastavlja kroz šumu i izlazi s istočne strane Velikog Lukovišta. Dalje nastavlja preko Gospodinskog doca kroz šumu i kamenjar, te izlazi na trasu plinovoda.

Tu treba prijeći stazu plinovoda na suprotnu stranu, nastaviti 50 m prema istoku do vidljive markacije, gdje staza skreće desno i ponovo ulazu na šumsku, te nas uskoro dovodi do Sokolića dvora. Pedesetak metara neposredno prije Sokolića dvora staza nastavlja desno uz suhozidom ograđenu lehu, te izlazi 100 metara niže na makadamski put. Tu napuštamo Hermanov put i produžavamo do ishodišta pohoda, odnosno parkinga, gdje i završava naša kružna tura.