Srijeda, 14. studeni 2018.
Jesensko, kao i zimsko vrijeme nije naklonjeno za češće odlaske na planinarenje. Stoga, čim se ukaže jedan lijepi dan bez padalina želimo ga iskoristiti i otići u planine. Srijeda, 14. 11. 2018. Ognjen Lončar - Ogi i ja, ovog puta odabrali smo područje Hahlića. Za one koji ne znaju, područje Hahlića nalazi se u zaleđu Rijeke, a planinari ga najčešće nazivaju Grobničke Alpe. To je lanac vrhova koje možete vidjeti iznad Grobničkog polja. Kada ga vidite, biti će vam jasno zašto se tako zove.
To je skupina vrhova koji se niži jedan za drugim, a svaki je drugačijeg sastava i izgleda što tom području daje posebnu draž i ljepotu. Evo tih 16 vrhova sa njihovim imenima i nadmorskim visinama:
Obruč 1377, Fratar 1353, Pakleno 1340, Osoje 1338, Grleš 1331, Gornik 1318, Sljeme 1263, Suhi Vrh 1250, Trstenik 1243, Štulac 1212, Dnić 1190, Vidalj 1184, Ćunina Glava 1157, Nebesa 1131 i Hahlić 1097 m.
Između tih bijelih kamenih vrhova isprepliću se livade, šume, teško pristupačni kamenjari (Pakleno), kanjoni (Mudna dol), lokve, a centar te predivne oaze i odmor za svakog planinara je nezaobilazni planinarski dom Hahlić. Upravo takvo okruženje podsjeća na Alpske vrhove, po čemu je ovo područje Hahlića i dobilo svoje ime Grobničke Alpe.
Pogled s Grobničkog polja
Zanimljivo je da Grobničke Alpe imaju svoju obilaznicu: Planinarski putevi Hahlića kroz Pakleno do Nebesa. To je mreža planinarskih putova oznake H, koja obuhvaća 18 kontrolnih točaka. Svi ti vrhovi i prilazi njima sa ucrtanim gps tragovima prikazani su na slijedećoj karti, koju su izradili Igor i Jadranko Popović 2006. Isto tako, ti vrhovi opisani su na mnogim web portalima, stranicama i mnogim blogovima, stoga, nije potrebno o tome više pisati.
Prikaz markiranih putova po Grobničkim Alpama
PRISTUP AUTOMOBILOM (do parkirališta iznad Potkilavca)
Osobnim automobilom ulazimo na autocestu Rijeka-Zagreb u Matuljima, a izlazimo na čvoru Čavle na staru cestu Rijeka – Zagreb, na semaforu skrećemo desno. Cesta za Zagreb vodi kroz centar Čavli i na prvom raskrižju treba skrenuti lijevo u pravcu Donje Jelenje - Dražice. Nastaviti do Dražica i u samom centru na kružnom toku treba skrenuti na drugom izlazu desno (gdje počinju markacije, a na drvu s desne strane ceste postavljena je info ploča). Po toj cesti nastaviti vožnju dalje preko Podkilavca do mostića na potoku Zala na Rastočinama (2,5 km od kružnog toka) od kuda najčešće započinju usponi prema domu Hahlić i ostalim vrhovima Grobničkih Alpa. Tu na parkiralištu na deblu starog hrasta pričvršćena je info-ploča sa smjerokazima i s potrebnim vremenima hoda do pojedinih odredišta.
Vozilom se može nastaviti i dalje preko mostića pa lijevom cestom oko 5 km do okretišta. Šumskim cestama može se iz Klane preko Gumanačke, Trstenika i Suhog prići na 1 h do doma. Isto tako, može se prići slabim makadamskim putom do doma terenskim vozilima.
ISHODIŠTE POHODA (s karakterističnim putnim točkama)
Ishodišna točka pohoda – pored mostića potoka Zala na Rastočinama (320 m), Gorničko (982 m), vrh Fratar ( 1353 m), dom Hahlić (1097 m). Spust po Kolcima do parkirališta Potkilavac na Rastočinama (320 m). Dužina kružne ture 16,1 km. Vrijeme traga (hoda) 6 h i 50 minuta. Minimalna visina 300 m. Maksimalna visina 1353 m. Visinska razlika pri usponu 1242 m, pri silasku 1234 m. Prosječni nagib 13%.
Izvod iz analize gpx traga
Opis puta
Od parkinga na kraju Podkilavca postoji nekoliko markiranih putova do Hahlića. Najzahtjevnija je varijanta uspona kroz Mudnu dol, a putovi „Podplaninom i »po kolcima« (lijeva) i »preko čeke« (srednja) smatraju se klasičnim prilazima na Hahlić i najčešće se koriste.
Za ovaj planinarski izlet odabrali smo kružnu turu: Potkilavac - parking na Rastočinama preko Istočnog grebena Mudne doli na vrh Fratar, te spust preko doma Hahlić i Kolci do ishodišne točke pohoda.
Pohod započinjemo u 8 h i 40 minuta. Prelazimo preko mostića na potoku Zala, nakon kojeg krećemo desno i ulazimo na šumski kolovoz (makadam) po kojem slijedimo markirani put uz blagi nagib. Ovaj prvi dio puta vodi između Podborovica s desne strane i Podstrane s lijeve strane. Nakon desetak minuta laganog hoda dolazimo do prvog raskrižja putova, na kojem skrećemo desno u pravcu Mudne doli i Istočnog grebena. Staza dalje nastavlja uz suho korito Mudnog potoka i nakon okvirno 45 minuta hoda dolazimo do livade i raskrižja putova, na kojem skrećemo lijevo za Mudnu dol i Istočni greben. Desno odvaja se ştaza za Platak, Snježnik, Primorski Klek, Crni vrh i Kripanj.
Parkiralište Rastočine
Na stazi susrećemo pastira iz Potkilavca sa stadom ovce na ispaši
Na stazi preko livada na kojoj se može susresti mnogo krava i konja na ispaši
Krave na ispašu
Raskrižje putova
Uspon treba nastaviti po suhom koritu Mudnog potoka (ovaj naziv je je upisan na službenoj topografskoj karti TK25 Državne geodetske uprave RH. S druge strane na Adria topo karti ispisan je naziv Sušica). U mojim opisima redovito koristim nazive službenih karata. Od ishodišta nakon 50 minuta laganog hoda i prijeđenih 3,3 km dolazimo do drvene ploče na kojoj je istaknuto da se ulazi u Mudnu dol. Tu je zapravo raskrižje planinarskih putova: lijevo kanjon Mudna dol, mi skrećemo desno od kuda započinje uspon preko Istočnog grebena. Na početku staze na kamenoj stijeni istaknut je naziv „Istočni greben“ sa strelicom koja upućuje na smjer kretanja. Dobro markirana i ugažena staza započinje strmim usponom kroz kamenjar djelomično obrastao travom i niskim šumskim raslinjem. Nakon 25 minuta oštrog uspona i savladanih 150 m visinske razlike izlazimo iz šumskog raslinja na otvoreni dio grebena, gdje smo po prvi puta nagrađeni lijepim vidikom prema naseljima Grobničkog polja i na greben Učke.
Od ove točke staza nastavlja nešto blažim usponom i dalje kroz nisko šumsko raslinje iz kojeg izlazi na travnati proplanak od kuda se pružaju prelijepi panoramski vidici na Kvarnerski zaljev, greben Učke, more i otoke, te obližnja naselja Grobnišćine.
Na šumskoj stazi prema kanjonu Mudne doli
Raskrižje planinarskih putova: lijevo Mudna dol, desno Istočni greben
Na samom početku staze po Istočnom grebenu
Na stazi kroz kamenjar i nisko šumsko raslinje
Pogled na naselja Grobnišćine i greben Učke
Po hrptu Istočnog grebena Mudne doli
Izlazak iz šumskog raslinja na travnati proplanak
Nakon izlaska iz šume došli smo na gole travnate planinske obronke, koji pružaju idealnu ispašu za ovčarstvo. U nastavku planinarska staza gotovo u potpunosti slijedi travnati greben. Sve što više dobivamo na visini- vidici sve širi i ljepši. Pri samom kraju grebena staza je nešto strmija, a nakon toga prelazi u blago polegnuti položaj sve do izvora vode „Živica“ i pojilišta na kom se nalazi raskrižja gdje se ova staza ubada na Živinjski put. Desno se odvaja staza za Platak, Crni vrh i Klek, lijevo za dom Hahlić. Na ovom križanju skrećemo lijevo, napuštamo travnati greben i ulazimo na planinarsku stazu koja vodi kroz visoku bukovu šumu u smjeru sjeverozapada.
Pogled unazad
Pogled na zapadni greben Mudne doli
Pogled unazad na Istočni greben kojeg smo prošli
Pojilište i raskižje planinarskih putova
Stotinjak metara dalje od pojilišta nalazi se još jedno križanje: ravno dom Hahlić, a s desne pruža se mogućnost uspona na Gornik i Nebesa. Od ove točke planinarska staza napušta travnati greben i ulazi u visoku bukovu šumu, te nas nakon prijeđenih 750 metara dovodi na vrh Gorničko (982 m). Nedaleko od ovog vrha cca 100 metara dalje na ovu stazu s lijeve strane ubada se put koji vodi kroz Mudnu dol. Ovaj dio staze nije naporan. Staza cijelo vrijeme vodi blagim usponom (malo gore, malo dolje na prosječnoj nadmorskoj visini oko 1000 m). Tako da na dužini 2,6 km od pojilišta do skretanja za Fratar - visinska razlika pri usponu iznosi svega 125 m. Pri kraju spomenute dionice, staza ponovo izlazi iz šume na travnati dio sa otvorenim vidicima prema zapadu. Dolaskom na raskrižje, desno se odvaja put za uspon na Fratar, lijevo Dnić, a ravno za dom Hahlić. Tu smo napravili kraću pauzu kako bi se pripremili za nešto strmiji i zahtjevniji uspon na Fratar.
Raskrižje putova
Na položenom dijelu staze gazimo po mekanom tepihu satkanom od lišća bukve
Izlazak iz šume na otvoreni travnati proplanak podno grebena Fratra
Raskrižje putova: lijevo Dnić, ravno dom Hahlić i desno Fratar
Na raskrižju prije uspona na vrh Fratar – kraća pauza uz okrijepu
Uspon na Fratar zbog krševitog terena s mnogim stijenama i škrapama u normalnim uvjetima zahtjeva veću dozu pažnje i opreza. Na ovom križanju prema istaknutom smjerokazu na kamenoj stijeni, nastavljamo desno kosim usponom u pravcu istoka. Ovaj prvi dio staze je nešto slabije markiran, ali uz malo pažnje može se uspješno slijediti. Nakon ovog prvog dijela staza polukružno okreće lijevo prema sjeveru i ulazi u kamenjar, gdje je potrebna i uporaba ruku. Zatim staza izlazi iz kamenjara i ulazi u nisku klekovinu, te pred sam vrh ponovo izlazi na kamenjar preko kojeg dolazimo na sam vrh Fratar, gdje se doseže maksimalna visina 1353 m.
Pogled unazad sa staze prema Fratru
Kroz kamenjar prema vrhu Fratar
Na stazi prema vrhu
Prema vrhu kroz klekovinu
Izlazak na vrh Fratar (1353 m)
Fratar je drugi vrh po visini odmah iza Obruča, a ujedno i najmarkantniji vrh cijele skupine u području zvanom Grobničke Alpe. Zapravo, Fratar je manji kameniti greben s dva vrha. Viši glavni vrh ima visinu 1353 m. Drugi manji vrh prema sjeveroistoku udaljen je 70 m s visinom 1352 m (samo 1 m niži od glavnog vrha). Izdaleka je prepoznatljiv po tome što su mu padine strme i šumovite, a tjeme kamenito. Zahvaljujući izdvojenom položaju, s njega je vidik mnogo dojmljiviji od ostale skupine vrhova. Vrh je obilježen naslaganom gomilom kamenja i natpisom imena i visine na polegnutoj kamenoj ploči. Nekoliko metara niže nalazi se drveni križ, metalna kutija s upisnom knjigom i planinarskim žigom.
Pogled s vrha Fratra prema jugu seže sve do sjevernog Velebita i dalmatinskih otoka, prema istoku na vrhove Gorskog Kotara, prema zapadu na Učku i Kvarnerski zaljev, te prema sjeveru na Julijske Alpe i Dolomite.
Pogled na Guslicu i Snježnik
Susjedni Suhi vrh i Obruč
Slovenski Snežnik
Na vrhu Fratra
Na vrhu Fratra
Zajednička fotografija na vrhu Fratra
Na vrhu smo napravili dužu pauzu koju smo iskoristili za odmor, marendu i uživanje u prekrasnim panoramskim vidicima na Kvarnerski zaljev, greben Učke i Ćićarije na more i otoke, sjeverni Velebit, vrhove Gorskog Kotara. Nakon toga započinjemo silazak prema planinarskom domu Hahlić. Prvi dio staze započinje strmim spustom kroz kamenjar (okvirno 300 m), nakon toga staza ulazi u visoku bukovu šumu te nas ubrzo dovodi do križanja: desno odvaja se staza za uspon na Suhi vrh (12 minuta), mi nastavljamo ravno prema domu Hahlić. Ovaj dio staze dobro je obilježen i uhodan pa se bez poteškoća može pratiti smjer kretanja. Kako staza prolazi kroz visoku bukovu šune, stoga, nema nikakvih vidika sve do dolaska do planinarskog doma Hahlić. Na ovoj dionici puta od vrha Fratar do pl. doma Hahlić na dužini 1,3 km – silazak je trajao 45 minuta.
Na početku silaska s vrha Fratar
Na dijelu staze mnogo je izdignutih kamenih ploča
Pri kraju kamenjara. Dalje staza prolazi kroz nisku klekovinu a potom u visoku šumu bukve i jele
Na stazi kroz šumu
Raskrižje: desno Suhi vrh (12 min.), Lijevo dom Hahlić
Ispred doma Hahlić
Malo dječje radosti - zaigrani Ogi na toboganu.
Planinarski je dom Hahlić smješten u borovoj šumi između vrhova Dnića i Ćunine glave na nadmorskoj visini od 1097 m. Na tom mjestu HPD-a Velebit sa Sušaka sagradio je prvu kuću 1926., ali je za vrijeme II. Svjetskog rata uništena. Na starim temeljima PD Kamenjak iz Rijeke podigao je 1968. današnji objekt. Danas je vlasnik doma Općina Jelenje, koja ga je dogradila i uredila, te predala na upravljanje lokalnim planinarima.
Područje Hahlića dobilo je ime po ta 3 mala jezerca udaljena od doma 200 m koja su se izvorno zvala „Kalića“, ali zbog iskvarenog govora postala su „Hahlići“.
Za silazak od doma odabrali smo stazu „Po kolcima“. U prvom dijelu staza vodi po izohipsi Ćunine glave, a nakon toga započinje strmi spust po strmoj travnatoj padini od kolca do kolca. Kada se prođe ova travnata padina, staza ulazi u nisko šumsko raslinje i prolazi kroz kamenjar osigurana čeličnom sajlom, koja dobro dođe kada su stijene mokre, zaleđene ili zasniježene.
Nakon toga (10 min.) hoda staza ulazi u područje borove šume po kojoj se spuštamo sve do izlaska na okretište makadamske ceste.
Kod ovih jezerca račvaju se planinarski putovi: lijevo staza vodi preko „Čeke“, mi nastavljamo desno po „Kolcima“
Od jezerca - pogled unazad na planinarski dom u sredini, Suhi vrh s lijeve i na Fratar s desne strane
S lijeve strane staze na travnatoj padini – iscrtana 2 pravilna kruga
Na stazi po kolcima
Na stazi osiguranoj čeličnim sajlama
Dolazak na okretište makadamske ceste.
Na ovom okretištu markirana planinarska staza slijedi makadamski put s desne strane prolazeći naizmjenično šumskom stazom i cestom sve do Potkilavca, odnosno do Rastočina.
S druge strane, od ovog okretišta postoje dvije mogućnosti – nemarkiranim putom stići do Rastočina.
Prva mogućnost s lijeve strane vodi nemarkirani put u dužini 1,8 km koji se ubada na markiranu stazu koja vodi preko „Čeke“.
Druga mogućnost koju smo mi odabrali je nemarkirani put koji od ovog okretišta vodi ravno po grebenu preko Borija do ishodišta pohoda. Ova staza je vrlo dobro uhodana i vidljiva. Ima samo jedan odvojak na kojem treba pripaziti. Naime, od okretišta nakon 200 m treba skrenuti lijevo pored debla visokog bora na nešto lošije vidljivi put. Kada se uđe na ovaj nemarkirani put nema više nikakvih odvojaka, treba samo slijediti dobro ugaženu i vidljivu grebensku stazu koja u prvom dijelu vodi preko područja zvano „Borije“ do lijepog vidikovca i kote s nadmorskom visinom 635 m.
Nakon toga staza iz izlazi na opožareni i opustošeni dio grebena i nastavlja preko predjela Borovica sve do ishodišta pohoda. Iako je ovaj dio krajolika stradao u požaru 2003. godine, još uvijek je vidljiva velika količina beživotnih borovih trupaca. Pri samom kraju staza izlazi na asfaltnu cestu nakratko je slijedi, zatim nastavlja markiranim putom – prolazi ispod dalekovoda, te nas dovodi do parkirališta kod mostića na Rastočinama.
Ovo križanje udaljeno je od okretišta makadamske ceste 200 m na kojem treba skrenuti lijevo. Dalje treba slijediti dobro uhodanu nemarkiranu stazu, na kojoj nema nikakvih odvojaka.
Kroz borovu šumu
Na grebenu po opožarenom dijelu staze
Pogled prema Kamenjaku
Blago polegnuti dio grebenske staze
Izlazak iz šumske nemarkirane staze na asfaltnu cestu
Dalje slijedimo markirani dio staze sve do parkirališta na Rastočinama, gdje i završava ova naša planinarska avantura planinarenja.
U nastavku slijedi: gpx tragovi na Google Earthu, na topo karti, vertikalni profil staze, te link za album fotografija, koje nisu prikazane na ovom blogu.
Gpx tragovi na Google Earthu
Gpx tragovi na topo karti
Vertikalni profil staze
3D prikaz gpx tragova