Srijeda, 16. srpnja, 2014.
Tulove grede, (kako ih narod naziva još i Tulo, Tulovice), sa najvišim vrhom 1120 m su stjenovit greben izrazito strmih kukova izgrađen od vapnenačkih stijena koji se proteže u dužini od oko jednog kilometra, a sastavljen je od niza okruglih tornjeva, stupova, pukotina, procjepa, škrapa, žljebova, uskih prolaza, ponikvi i niza drugih neobičnih kraških oblika, što im daje posebnu čar i ljepotu. U južnom podnožju grebena nalazi se travnata zaravan zvana Dolac poda Tulom. Svaki putnik koji je dolazio ili odlazio u Zadar (autocestom ili magistralom) nije mogao proći, a da ne zapazi gole stjenovite vrhove koji se gotovo okomito uzdižu iznad, sada poznatog, tunela „Sveti Rok“. Gledajući sa južne strane izgledaju divlji, nepristupačni i neosvojivi. No, međutim, oni imaju i pitomiju stranu, do vrha se može doći sa sjeveroistočne strane. Uz ove su stijene vezane razne narodne predaje. Po njima, ondje su se legli zmajevi, a u stijenama su živjele nevidljive velebitske vile. Treće mitsko biće u tim stijenama za koje se vjerovalo u puku, jest Crna kraljica koja je donosila nesreću. To je mitsko biće dalo ime planinskom prijevoju Kraljičinim vratima. Od kapelice se vraćamo do burobrana, gdje uočavamo natpis „Vinetu u dolini smrti“ i poštanski sandučić – Karl May fanbox. Od ukupno 7 filmova dobrim dijelom snimano je na području NP Paklenica do prijevoja Prezid – gdje su uključene i Tulove Grede, - to su filmovi: Blago u srebrnom jezeru (1962.), Među jastrebovima (1964.), Old Surehand (1965.) te Winnetou i Shatterhand u dolini smrti (1968.). Scene iz još triju filmova bile su snimane u Modriču – Rovanjskoj, Jasenicama, na rijeci Zrmanji, Tulovim gredama i prijelazu Prezid: Winnetou I (1963.), Winnetou III (1965.) iWinnetou i Apači (1966).
PRISTUP AUTOMOBILOM
Od Rijeke preko Senja, Vratnika – ulazak na autocestu Žuta lokva – izlaz sa autoceste za Gračac i Sv. Rok. Vožnju dalje nastavljamo državnom cestom D 50 prema naselju Sv. Rok. Kod restorana „Braja“, odvaja se Županijska cesta 1566 koja vodi preko Malog Alana do Obrovca. Od restorana Braja (570 m) vodi asfaltni put u dužini 8,8 km. Nakon toga 12,7 km nastavak po dobrom makadamskom putu do prijevoja Prag (n/v 869 m). Na 8-om km od restorana Braja, sa desne strane odvaja se planinarska staza za Dušice i Sv. Brdo 4 h. Drugi odvojak za Sv. Brdo nalazi se na 16 km od restorana Braja. Nakon prijeđenih 21,5 km dolazimo do prijevoja Prag i burobrana, od kuda započinje uspon na Tulove grede. Na putu do prijevoja susreli smo mnoga spomen obilježja poginulim braniteljima Domovinskog rata.
ISHODIŠTE POHODA (skarakterističnim putnim točkama)
Parking na prijevoju Prag – burobran ( 869 m) vrh Tulove grede (n/v 1120 m), te povratak istim putom do parkinga - burobrana ( 869 m) Dužina staze 3,4 km. Aktivno vrijeme hoda 1 h i 18 minuta. Vrijeme stajanja 1 h i 23 minuta, te ukupno provedeno vrijeme 2 h i 42 minuta. Visinska razlika pri usponu 321 m, a pri spustu 319 m.
Izvod iz analize gpx traga
Prije samog uspona prošetali smo 300 m niže do kapelice i spomen obilježja Damiru Tomljanoviću – Gavranu zapovjedniku velebitskog bojišta. Sa ovog prijevoja lijep je vidikovac na Obrovac, Novigradsko more i sve do Zadra.
Pogled na kapelica Sv. Franjo
„Majstorska cesta“ koja vodi prema Obrovcu
Cesta preko Tulovih greda djelo je poznatog graditelja planinskih cesta Velebita i Gorskog kotara majora Josipa Kajetan Knežića. Cesta se započela graditi 1827. s dalmatinske strane Velebita, a najteža dionica bila je od zaravni Potprag, preko Praga, Kraljičinih vrata do Malog Alana.
Na zaravni Potprag u spomen gradnje ceste podignuta je kapelica Sv. Franje. Nasuprot kapelici, na zavoju ceste, ruševine su nekadašnje cestarske kuće s prenoćištem, gostionica i oružana postaja., koja je ujedno bila lugarnica, s druge strane ceste, nasuprot kapelice, nalaze se dva spomen obeliska na poginule oružnike koji su se borili protiv razbojnika. Cesta je 2007 godine zaštićena kao kulturno dobro. Vraćamo se do burobrana na ishodište pohoda.
Pogled na Tulove grede ispred burobrana
Ekipa u sastavu: Zoran, Zdrave, moj unuk Franko i ja, Mirko - ispred burobrana započinjemo uspon u 9 h i 22 minute. Staza je dobro markirana i ugažena, što kazuje da se često koristi. Postupno se uspinje po travnatom dijelu i razbacanom kamenju, lijevo od podnožja Tula. Nakon 10 minuta prolazimo iznad velike ponikve – depresije, nastala urušavanjem spiljskog stropa, na čijem se dnu nalazi izvor vode - kamenica zvani „Kapljuv“. Do vode se može doći spuštanjem kante zavezane konopom od 10 m. To je ujedno mjesto gdje se gnijezde Kavke.
Na početku staze
Na stazi iznad Ponikve ( sa lijeve strane staze)
Pogled sa staze na kamene tornjeve
Lijevo od staze – pogled na nesvakidašnju ljepotu kraških – kamenih oblika
Divlji ljiljan
U nastavku staza se nešto strmije uspinje do ulaza u stijene, i dolazi na prijevoj i dvije manje zaravni okružene u trokutu visokih kamenitih i glatkih stijena. Sa ovog prijevoja,( gdje se vide sačuvani ostaci bunkera iz Domovinskog rata), lijepo se vide travnate livade ispod Tula.
Oštriji uspon pred ulazak u stijene
Pogled sa prijevoja na južnu stranu od Tula
Ovaj prvi dio staze nije težak, lak je i nije zahtjevan. Drugi dio staze koji vodi od prijevoja do vrha Tulovih greda, zasigurno, je zahtjevniji i traži planinarsko iskustvo, spretnost i malo penjačke vještine. Na putu prema vrhu za lakše savladavanje staze, postavljena je sajla, isto tako, staza se provlači kroz uske procijepe, gdje se sa ruksakom ne može proći.
Nakon jedan sat hoda dolazimo do kamene stijene na kojoj je ispisan naziv „vrh“ i strijelica – smjer u kojem se pravcu nastavlja put. Na tom mjestu postavljena je sajla, po kojoj se treba spustiti i dalje nastaviti avanturu uspona (četveronoške) do vrha, gdje treba koristiti i ruke i noge.
Spust po sajli
Spust po sajli
Prema vrhu četveronoške
Pogled u nazad.
Kroz procijep – uski prolaz
U 10 i 45 minuta stižemo do vrha Tulove grede (n/v 1120 m). Zbog jake bure, na vrhu se ne zadržavamo mnogo. Nekoliko snimaka i povratak nazad.
Pogled sa vrha prema Novigradskom moru, Majstorskoj cesti i autocesti
Na vrhu Tulovih greda
Na vrhu Tulovih greda.
Pogled prema istoku na Tule
Kratko se zadržavamo na vrhu, svega 10 minuta, koliko je trebalo da snimimo nekoliko fotografija, a potom povratak započinjemo u 10 h i 55 minuta istim putom.
Pri silasku pogled unazad
Na silasku sa prijevoja.
U dolini ljiljana
Spust završavamo u 12 h i 5 minuta. Nakon toga uslijedilo je ručak i nastavak vožnje do Otrića željezničke postaje Zrmanja, gdje nas čeka uspon na ličku Plješevicu - vrh Poštak. U nastavku slijedi: gpx tragovi na Google Earthu, na topo karti, vertikalni profil staze, te slideshow albuma fotografija uspona Tulove grede.
Gpx tragovi na Google Earthu
Gpx tragovi na digitalnoj ortofoto karti (DOF5) - Geoportal - DGU-a.
Gpx tragovi na topo karti TK-25 od DGU-u
Verikalni profil staze
